21. 09. 2010.

Eskimska razmjena partnera

Povodom izlaska moje knjige "Ljubav - više nije previše", koja govori o mogućnosti novih i drugačijih ljubavnih odnosa, kao i članaka o ljubomori, javila se potreba za dodatnim objašnjenjima tvrdnje da je seksualna ljubomora kulturološki uvjetovana. Naši stavovi o drugačijim kulturama često su obojeni predrasudama koje bismo trebali izbjegavati - posebice onu da neku tradicionalnu kulturu nazovemo primitivnom samo zato što je različita od naše. U prethodnom članku naveo sam tvrdnje bračnog para O'Neill da postojanje makar samo jedne kulture u kojoj je seksualna ljubomora smanjena ili nepostojeća, dokazuje da se radi o društvenom uvjetovanju, a ne o prirodnoj i općoj reakciji. Vjerujem da će dodatne informacije o neobičnim običajima Eskima pomoći da uklonimo predrasude o primitivnosti, iako će neobičnost i dalje ostati!

Našoj kulturi Eskimi su strani, i ne mora nam se sviđati sve što su radili Ali, evo nekih podataka o njihovim drugim društvenim običajima koji su vezani uz tu razmjenu partnera. Muškarac drugog muškarca s kojim je razmijenio ženu naziva aipak ili "moje drugo ja". Od tog trenutka na dalje takav čovjek je više nego rod – izrazom aipak se izražava jedinstvo s njim. Mladim ljudima (dakle onima koji bi mogli zbog hormona iili nezrelosti zloupotrijebiti sistem) tako nešto društveno nije dozvoljeno. Preljubnici, dakle oni koji bi sustav "razmjene partnera" također zloupotrebljavali, brzo se otkrivaju – mnogo brže nego u našem društvu koje je poticajno za skrivanje i licemjerje – i bivaju kažnjeni. Sstem tako stvorenih društvenih veza toliko je jak da je u mnogim slučajevi spriječio sukobe i bitke između raznih plemena. Ratnici bi trčali s jedne na drugi stranu borbene linije, prividno se ne mogavši odlučiti za koju stranu bi se borili, budući da na svakoj strani imaju toliko mnogo aipaka! I na koncu, većina bitaka bi bila otkazana, a krvoproliće spriječeno! Potrebna je posebna vrsta društvenog sljepila da se tako nešto nazove primitivnim naspram naše bajne kulture.

Eskimska kultura jest patrijahalna, ali je položaj žene tradicionalno zapravo bio u mnogim aspektima bolji nego kod nas. Ženski poslovi su smatrani presudnim za preživljavanje i žene su stoga bile cijenjene. U našoj kulturi (iako su naravno i tu ženski poslovi bili presudni) prema ženskim poslovima smo se odnosili s prezirom. Kad se, kao i svugdje, u ime globalizacije dogodio kulturocid Eskima, žene su bez problema preuzele ulogu obrazovanijih i snažnijih – dakle nije bilo nikakvog ograničavanja njihovih prava niti posebne borbe. Eskimi su jednostavno učinili ono što je bilo neizbježno, a žene su bile prilagodljivije i stoga su danas obrazovanije i u poziciji društvenog utjecaja. Istodobno, muškarci su preuzeli kućanske poslove i odgajanje djece. Kod nas se, primjerice, emancipacija žena žestoko spriječavala, a ta borba zapravo i dalje traje. Sve to govori da se, iako patrijahalna, eskimska kultura jednostavno ne smije nazvati primitivnom. Posebice u odnosu na našu kulturu. Tumačenje po kojem je razmjena partnera tako užasna je opet samo proizvod kulturnog uvjetovanja. Žene su sudjelovale u tim razmjenama, imale pravo odbiti (iako je istina da se ne zna koliko je tog odbijanja bilo ceremonijalno, a koliko stvarno. Kad proučavate znastvene radove o tome, zapanji vas poznavanje svega što se odnosi na muškarce, a nedostatak podataka o većini toga što se odnosi na žene.)

Eskimi su nadalje dobar primjer za još nešto: oni poznaju ljubomoru! Naime, razmjena partnera i preljub izvan dragovoljnog pristanka izazvat će ljubomoru, kako kod muškaraca tako i kod žena. Mnogi znastvenici to smatraju dokazom da je ljubomora, koliko god u nekim svojim osnovama bila nagonski ili egzistencijalno potaknuta, može biti i jest kulturološki uvjetovana reakcija! A to je poanta cijela priče: ako smo uvjetovani da budemo ljubomorni na nešto, onda se automatski postavlja pitanje kako bismo reagirali da tog uvjetovanja nema?

I otvara se pitanje izbora: hoćemo li u svom vlastitom životu dozvoliti ljubomori da vlada ili ćemo ga oblikovati na nekim drugim osnovama? Sada smo u poziciji da birimo, što nikada do sada zaparavo nismo bili. Čovječanstvo je došlo do te razine svjesnosti da ne mora više reagirati uvjetovano i slijepo se držati kulturoloških naputaka. Isprva će ta promjena biti individualna (o njoj govorimo sada), ali vrlo skoro će – nadam se – postati opća.

Broj komentara: 7:

  1. Mene osobno fascinira činjenica da su djevojčice u eskimskoj kulturi bile seksualno aktivne odmah nakon prve menstruacije. Međutim, trudnoće izvan braka su gotovo nepostojeće - dakle prošle su često i godine prije prve trudnoće. Zašto? I kako metode kontracepcije su se koristile? Takva znanja ponovo ukazuju da je riječ "primitivno" u mnogim slučajevima mnogo primjenjivija na naš status, nego onaj tradicionalnih kultura.

    Nadalje, odnos prema ljubomori oslikan je u pričama koje su pričane djeci od malih nogu. Te priče ukazuju na loše posljedice ljubomore, nesreću, svađe pa i smrt. Djeca su od malih nogu odgajana da na ljubomoru gledaju kao na nešto nepoželjno. Shodno tome, ona se znatno manje javlja, odnosno ako su zadovoljeni svi društveni kiriteriji, uopće se ne javlja. Za razliku od naše kulture gdje ljubomoru smatramo prirodnom, neizbježnom i čak u mnogim slučajeva poželjnom u smislu motivirajučeg činitelja. Svakom svoje. rekli bismo. Kako se odgajamo, takvi ljudi i postajemo. Pitanje je samo nije li već doista vrijeme za promjenu?

    OdgovoriIzbriši
  2. Baš me zanima da li se žena "zaista uvek pitala" koliko joj prija ta razmena,ili si je tu razmenu uvek ili uopšte želela.Ipak je kod eskima u pitanju patriarhalno društvo,mada su malo zdraviji od nas jer su "bolje" živeli svoje mitologije i rituale.Slično je danas pitanje pozicije žena u islamu.Nose tu feredžu zbog ljubavi do Alaha ili zbog straha?

    OdgovoriIzbriši
  3. Da, koliko znam, uvijek se pitala, ali - kao što sam i napisao - nije jasno koliko je odbijanje bilo dio običaja, a koliko njena vlastita volja.

    Međutim, ako izuzemomo tu činjenicu koja užasava nas zapadnjake, položaj žene je bio bolji nego u našim patrijaharnim društvima.

    Da ne bi bilo zabune, nije mi namjera propagirati Eskimske običaje! :-) Takvi su kakvi su, njihovi su.

    Namjera mi je ukazati na činjenicu da je ljubomora, ili barem ona seksualna ljubomora, u njihovom društvu gotovo nepostojeća. Ta činjenica ukazuje na kulturulošku uvjetovanost. Djeca su odgajana tako da im to ne smeta. Ljubomora nije apsolut. Može se izbjeći. A to već ima izravne posljedice na naš ljubavni život - već prema našem izboru.

    OdgovoriIzbriši
  4. Onda se pojavlja pitanje:
    Jeli neljubomora apsolut?

    OdgovoriIzbriši
  5. Izvrsno pitanje, Anonimno! Za mene samo je Ljubav apsolutna. Odnosno, velikim slovom pisana Ljubav je naš doživljaj božanskog, to jest apsolutnog.

    A kako ćemo mi izražavati tu ljubav prema ljudima oko sebe, u našim vlastitim odnosima, to je relativno. Ta relativnost može biti uvjetovana kulturom (kao što i jest u većini slučajeva (evo Eskimi ovako, a mi onako). Međutim, može li se izići iz tog kulturološkog uvjetovanja?

    Danas, u ovom trenutku razvoja čovječanstva, mislim da smo na pragu te mogućnosti. Osobne slobode su velike. Došlo je do osvješćivanja bez presedana u povijesti. Vrijeme je da ljudi shvate da u relativnom svijetu, a to znači u svijetu svojih odnosa, mogu stvoriti što god žele. Ako smatraju da je ljubomora nužna i važna, da je prirodni dio njih, stvorit će odnose koji uključuju i često su upravljani ljubomorom. Ako smatraju da to nije tako, da je ljubomora samo jedna od naučenih reakcija, onda će moći stvoriti odnose i bez nje.

    Život je područje svih mogućnosti. Većina patnji kojima se izlažemo nastaje zbog toga jer smo (mi, ili drugi u naše ime) ograničili slobodu stvaranja svoje vlastite stvarnosti.

    Ljubav bez ljubomore može biti naš izbor.

    PS Inače ljubomora ima svoju suprotnost, svoj svijetli parnjak u osjećaju ljubožive! :-) No, o tom neobičnom, rijetkom i većini ljudi nepoznatom osjećaju u nekom od slijedećih postova...

    OdgovoriIzbriši
  6. Sve je to lijepo čuti teorijski ,u praksi zahtjeva malo više svjesnosti.
    Čak i takozvani učitelji koji prakticiraju višeljublje nimalo nisu savršeni a mnogi samo misle da su spremni raditi po sebi.Ha ,ha moram se dobro nasmijati svemu tome što se meni dogodilo na tom putu.Osobno sam imala dva takva susreta na duže vrijeme sa majstorima višeljublja.Na kraju je to ispala sveopća zavrzlama.Njegove ljubavnice su me i fizički napale a onda sam i od njega dobila valjda sve ono što je godinama nakupljao a čuvao u sebi. To se izdogađalo baš u trenutku vođenja ljubavi.Zamisli vodiš ljubav kad te eto napadnu.I tako ostala ja sva u čudu i umjesto ljubavi nakrcali oni mene svojim smećem .Umjesto majstora i prijateljice ostala ja bez oboje- sama.A eto kad imaš mnoge žene a jedno tijelo ni fizički ne stigneš biti prisutan kod svih. Tako osjećam nekako kroz ponavljanja takvih iskustava da mi tražimo stalno druge i kroz druge jer nismo spoznali sebe. No lijepo je raditi po sebi ma koliko bilo bolno:)
    Tako danas osjećam duboku zahvalu na susretu sa sadašnjim partnerom koji ima hrabrosti rasti pored mene a kad više nebudemo mogli rasti onda ćemo si zahvaliti i krenuti dalje hrabro u nove susrete.Eto može se i tako rješavati učinkovito ljubomore i ostalog smeća.
    Hm... lakše je sa više partnera,lakše možeš sakrivati od samoga sebe... no sve su to puti...
    Lijepi pozrav Adriane!

    OdgovoriIzbriši
  7. Pozdrav i tebi, Anonimno, ma tko bila! :-)

    Zanimljivo iskustvo. Bilo bi dobro saznati detalje, ali jasno je da je prilično nezgodno u javnosti pričati o tome.

    Recimo, pojam "majstor višeljublja"! Kakav bi to majstor bio? Postoji li recimo "majstor jednoljublja"? Vjerujem da tek na kraju života, ako i tada, netko može pogledati unatrag i reći: bilo je dobro. Pogreške, posebice u višeljublju kao novini, sasvim su očekivane.

    Koliko priča bismo mogli ispričati o jednoljubnima koji su bili nepošteni, nekvalitetni partneri, agresivni...? U tom smislu, mene uopće ne čudi da, kad ljudi probaju, pogriješe, pokleknu u nekom trenutku slabosti i slično. Tako nešto treba individualizirati i vidjeti tko, kada, gdje, zašto...

    Bilo bi mi drago kad bi jednom, na nekom mjestu, otvoreno govorili o takvim problemima, o stranputicama, o mogućim zamkama. Višeljublje je nepoznat teren i na njemu se lako izgubiti.

    Po mojem iskustvu, višeljublje vrlo brzo otkriva slabosti. Na posljetku, i ova tvoja priča to otkriva. Može se zamisliti (mada sada nagađam, jer ne znam) da u jednoljublju slabosti tog čovjeka ne bi izišle na vidjelo. Ovako - ubrzo (koliko brzo, to ti znaš) se pokazalo da je situacija isforsirana i da konkretni ljudi koji su u tome sudjelovali nisu za to spremni.

    U svakom slučaju, drago mi je ako si pronašla svoj put u jednoljublju - sve su to puti, kao što kažeš.

    OdgovoriIzbriši

Izrazite svoje mišljenje o napisanom (bilo u mojem postu, bilo u nečijem komentaru), kakvo god ono bilo, ali učinite to na pristojan i prijateljski način, tako da pridonesete razmišljanju o temi. Ukoliko niste registrirani korisnik, preporučujem da odaberete jedno ime (Ime/URL - možete napisati samo ime) i koristite za vaše komentare samo njega - na taj način se olakšava komunikacija.