Nedavno se pojavila intrigantna knjiga koja je odmah postala bestseler te potaknula mnogobrojne rasprave o suvremenoj seksualnosti, jednoljublju i višeljublju. Radi se o knjizi "Sex at Dawn: The Prehistoric Origins of Modern Sexuality" (Seks u zoru - pretpovijesni korijeni suvremene seksualnosti) autora Christophera Ryana i Cacilde Jethá.
Kad dovršim čitanje knjige napisat ću opširniju recenziju. Za sada vas upućujem na web stranice www.ljubavi.org gdje ćete moći pročitati nekoliko zanimljivih članaka nastalih kao reakcije na knjigu, odnosno odgovori autora. Za početak, zanimljiv članak s naslovom:
Jedno i više: antropologija ljubomore.
Zanimljiv mi je članak, a naročito zadnji odlomak u kojem piše:
OdgovoriIzbriši"Svi se mi plašimo odbijanja i napuštanja. Nalazimo se kao osjetljiva i nježna vrsta u okrutnom i usamljenom svijetu. Ne čudi stoga kada muški homoseksualci njeguju svoje najdublje veze i plaše se da ih ne izgube, jednako kao svatko drugi. Na najdubljim nivoima tu uopće nije riječ o seksu. Riječ je o intimnosti i ljubavi (kada ih nema.) Taj se strah naprosto često izražava u areni seksualnosti zato što smo na to područje prenijeli većinu naših intimnosti u ovom rascjepkanom svijetu punom sukoba."
Autor članka govori o mogućim izvorima ljubomore. I čini mi se da je uvijek u pozadini priče strah, kako god da okreneš... A što je drugo strah nego nedostatak ljubavi, nepoznavanje ljubavi...
U ljubavi smo sigurni, u ljubomori nismo, nešto nam nedostaje... ne možemo kontrolirati tuđe osjećaje a to želimo - jer, ''ako me ne voli, ne vrijedim'' - dakle, opet nešto fali...
Osjećaj nedostatka (kao što već puno puta rekoh)je bolest naše civilizacije... I pri tom ne mislim na sirotinju u materijalnom smislu (iako i nje, na žalost, ima) - nego na nas kao civilizaciju koja je sirotinja u duhovnom smislu ali ni ne zna da je sirotinja... (ili možda već ipak danas naslućuje)
Također i isključivost - kao da nam je upisana u genetski kod... Često razmišljamo u okvirima «ili-ili», ni ne pomišljajući da koji put možda može biti «i-i». :-)(Hvala Adriane, tvoje zagonetke s foruma su mi pomogle da to osvijestim)
O ljubavi smo tako puno napisali, a o ljubomori?Zašto smo tako nesigurni u ljubavi?Što se bojimo izgubiti?Koliko pitanja,a odgovori negdje duboko leže u nama koja vjerovatno ne želimo sami sebi priznati.Kad shavatimo da je ljubav DIJELJENJE,a ne posjedovanje i potreba puno lakše ćemo se nositi s ljubomorom,kada shvatimo da smo mi sami ljubav koju dijelimo s voljenim osobama,jer čovjek nije nepresušni izvor,ljubav jedino osmišljava život i NIKADA NE PRESTAJE.
OdgovoriIzbriši