Posebno je zanimljivo što su značajke odgoja koje bi morale biti prisutne - a nisu - dio prirodnog i spontanog odgoja djece u naših davnih predaka, paleolitskih ljudi koji su živjeli u seksualno ne-monogamnim zajednicama u kojima je uz dijete uvijek bilo VIŠE odraslih ljudi. Dijete se uvijek tetošilo i nosilo, spavalo je s odraslima, a ne odvojeno i samo (što je, uz stale psihološke prednosti, uključivalo vrlo rani kontakt i prihvaćanje seksualnosti koja nije bila tabu).
Jesu li naši davni preci bili bolji roditelji od suvremenih ljudi? U svakom slučaju, najnovija istraživanja pokazuju da na mnogo toga u našem životu moramo staviti upitnik i dobro razmisliti o stvarima koje smatramo nepromjenjivim, a zapravo su rezultat učenja i odgoja.
Na web stranicama www.ljubavi.org možete pročitati više o istraživanjima Darcie Narvaez, te o šest značajki odgoja koje bi, ako bi ih provodili, najvjerojatnije uklonili mnoge negativnosti iz današnjeg društva, uključivo i smanjenje ljubomore.
Iz moje perspektive majke troje djece ovo istraživanje mi se čini jako točno.Analizirajući stvar na mojem malom uzorku istina je slijedeća:Kad sam rodila treće djete bila sam psihički najrazvijenija(logično?)i bez znanja o ovim istraživanjima vjerojatno instiktivno sam primjenjivala na njemu sve navedeno.Na starijoj djeci sam primjenjivala djelomično.Gledajući danas svoju djecu upravo mi je nevjerovatno kakvu osobnost ima moje najmlađe djete.Prekrasna osobnost i cijelo vrijeme mislim kako sam sretna što je takva duša mene izabrala,ali valjda sam tad bila spremna za nju.Neizmjerno mu se svakodnevno radujem.Nevjerovatno je na koji se način ljubav umnožava.Treće djete sam dobila slučajno.Čak mi je u početku bilo malo i krivo dok nisam shvatila da me je izabralo pa sam tada to prihvatila.Sada svaki dan zahvaljujem na njemu.
OdgovoriIzbrišiOpet se vraćamo ljubavi.U odgoju djece veliku ulogu ima ljubav koju pružamo našoj djeci.Sve ono što smo mi nesvjesno ili svjesno apliciramo na našu djecu.Ako smo i sami nesigurni u ljubavi,ili smo ljubomorni,a znamo da ljubomora proizlazi iz nesigurnosti,sve te emocije koje mi imamo vjerovatno će i naša djeca dobiti u nasljeđe.Koliko su naši roditelji bili nesigurni,ljubomorni,koliko smo mi toga dobili u nasljeđe?Živimo u jednom nesigurnom svijetu,mi smo ti koji moramo promijeniti dosadašnje stavove i postaviti nove norme,ako daješ ljubav ljubav ćeš i dobiti.To je široka tema,moglo bi se naširoko o tome pisati.Ja vjerujem da ljubav sva vrata otvara tako će i otvoriti jedno novo razdoblje puno ljubavi,suosjećanja,sve ono čemu težimo i što želimo ostaviti u nasljeđe.Možda ćemo se i mi spotaknuti,ali vjerujem da ćemo se brzo podignuti jer smo već jednom okusili ljubav,a to se ne zaboravlja.
OdgovoriIzbrišiIzgleda da je najvažnije pitanje koje potiču ovakva istraživanja slijedeće: mogu li današnje obitelji uopće, s obzirom na strukturu i način života, pružiti djeci bilo kakav drugi odgoj nego upravo onaj koji će ih dovesti na isto mjesto gdje smo mi sada?
OdgovoriIzbrišiNaime, svi znamo kakva je situacija; većina bi to htjela promijeniti, ali malo tko se pita nije li uzrok problema, ili barem velikog njegovog dijela, upravo u strukturi obitelji?
U današnje vrijeme obitelj je na velikoj kušnji.Razvod,zlostavljanja,sve to ostavlja tragove na djeci.Da li je bolje ostati u nesretnoj vezi zbog djece ,glumiti ili jednostavno svako da ode na svoju stranu.To je možda druga tema,ali sve to ostavlja tragove,svi težimo nekakvoj sigurnosti.kako materijalnoj tako i emocionalnoj.Brak kao institucija gubi ravnotežu.Kada sve to uzmemo u obzir stvarno kakva nas budućnost čeka?Promjene moraju biti,imam osobno iskustvo i vjerujem da je najvažnija ljubav jer kako djetetu DATI LJUBAV ako je i sami ne dobivamo.SMISAO ŽIVOTA JE ŽIVJETI ZA DRUGE,A DRUGIMA DA ŽIVE ZA TEBE...
OdgovoriIzbrišiJa sam tipičan primjer za problem koji proizlazi iz strukture u obitelji, iako osvješćen, zasad u rješavanju. Nadam se da ću uspjeti. Hvala Adrian!
OdgovoriIzbriši