22. 11. 2010.

Tajne labirinata

Ako se ne varam, prvi put sam hodao labirintom u Budimpešti, u rano ljeto 2002. Bio je to neobično, pa čak i smiješno iskustvo. Nacrtali smo klasični kretski labirint na hladnom kamenom podu neke renesansne dvorane. Zapravo, samo smo ga ocrtali upotrbeljavajući ljepljivu traku!

Tada nisam znao da će se to iskustvo, nejasno kakvo je već bilo, pretvoriti u jednu od najzanimljivijih pustolovina moga života: otkrivanje tajni labirinata!

Prvo je hodanje bilo smirujuće, ali zapravo nisam osjetio ništa posebno. Tek nakon nekoliko sati primijetio sam da cijelo vrijeme razmišljam o tome kako sam se osjećao u labirintu i nakon toga. Te sam noći sanjao kako hodam labirintom. Ali, labirint u mojem snu se razlikovao od onog kretskog! Na određeni je način bio sličan, ali s više staza is različitim okretima. Sjećam se da mi je prva misao nakon buđenja bila: "Ima li više različitih vrsti labirinata?"

Na to sam pitanje dobio brzi odgovor pretraživši mrežu svih mreža. Wow! Labirinti su bili posvuda! I stari su, jako stari. Mogli bismo reći da su s nama od početka vremena.

Ali, što su oni? Crteži? Neka vrst umjetnosti? Obrasci za plesanje? Mistični simboli? Ostaci neke drevne tehnologije? Ili možda sve to zajedno?

Bio je to prvi korak u mojoj potrazi za tajnom labirinata. Slijedećih nekoliko godina bio sam doslovce opsjednut njima. Crtao sam ih na papiru i računalu, izrađivao ih od kamenja i bilo kakvog dostupnog materijala i ocrtavao ih na pijesku svake plaže na kojoj sam se našao. Cijelo sam vrijeme razmišljao o njima.

Gutao sam i knjige o labirintima, ali one nisu zadovoljile moju žeđ za znanjem.

Da, bio sam svjestan da svi ti labirinti, bilo s Krete, Skandinavije, Sjeverne ili Južne Amerike, Indije i ostalih dijelova svijeta, stvaraju neko posebno iskustvo u ljudima koji njima hodaju, ili čak samo promatraju njihov vijugavi dizajn. Ali, što to zapravo labirinti čine? I kako?

Odgovore na ta pitanja nije lagano dobiti. Zapravo, ne tvrdim da ih znam čak ni danas, nakon godina proučavanja labirinata; nakon što sam posjetio drevna mjesta i arheološke iskopine Stare Europe; nakon što sam izgradio na desetine njih (čak i cijeli grad labirinata!); i nakon što sam napisao knjigu o njima i redovno, gotovo dnevno prođem kroz barem jedan od njih.

Međutim, danas ipak znam o njima mnogo više nego što sam ikada slutio da je moguće znati. Moje je istraživanje, koje je bilo subjektivno i zasnovano više na skupljanju iskusatava a manje na čitanju knjiga i skupljanju informacija, rezultiralo barem djelomičnim razumijevanjem kako labirinti djeluju i zašto je hodanje njima tako posebno iskustvo za mnoge ljude.

Za mene, labirinti su generatori energije i inteligencije. Svaki obrazac labirinta titra različito sa sviješću osobe koja njime hoda. Čak i svaka staza u svakom labirintu ima svoju simboliku i stvara poseban učinak.

Koliko zapravo ima različitih labirinata? Pa, teoretski, postoji bezbroj labirintalnih obrazaca s jednako tako bezbroj različitih učinaka na ljude koji njima hodaju. Labirinti su izvor beskrajne kreativnosti. Možete i sami otkrivati nove obrasce. U knjizi "Labirinti i njihove tajne", ponudio sam osnovnu strukturu od devet labirinata. Nazivam ih "nebeskim labirintima" jer je njihova simbolika povezana s planetarnim simbolizmom koji odgovara većini astroloških sustava širom svijeta.

Projekt nebeski labirinti je jedan od meni najdražih. Sretan sam što je toliko mnogo ljudi prepoznalo vrijednost labirinata nakon što je objavljena moja knjiga. Doslovce stotine njih je izgrađeno u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni, Španjolskoj, pa čak i Kaliforniji i Australiji. Vjerujem da će se labirinti i dalje nastaviti pojavljivati!

Pozivam vas da posjetite nove web stranice o labirintima, i naučite više o tome što su i kakvi su, kako se grade i gdje sve nastaju NEBESKI LABIRINTI.

Jedino mjesto na svijetu (za sada, ali na nekoliko mjesta su gradovi labirinata u izgradnji i gotovo dovršeni) na kojem postoji devet nebeskih labirinata u odgovarajućem odnosu i odgovarajuće orijentacije je naš Grad labirinata (Centar za neokulturu, Badličan, Hrvatska). Nadam se da to uskoro neće biti tako – vjerujem da će se ubrzo pojaviti više "gradova labirinata" posvuda oko nas. Učinak i utjecaj takvog doista čarobnog mjesta može biti od velike dobrobiti za cijelu okolinu, posebice za stvaranjem mirnijeg, kreativnijeg i sretnijeg svijeta za sve nas.

16. 11. 2010.

80% svih žena je imalo djecu, a u tome je uspjelo samo 40% muškaraca!

Prije par dana na FB sam postirao link na članak "Ima li nečeg dobrog u muškracima?". Budući da je članak na engleskom i podugačak, vjerojatno većina nije imala mogućnost proučiti ga. Ako bude prijevoda, postirat ću i link na njega, a u međuvremenu, dok se ne riješi prijevod, samo kratki komentar.

Pogled na statističku distribuciju u članku je ispravan i otkriva podatke koje inače ne bismo uočili. Ali, prava "bomba" je, po mojem mišljenju, podatak o tome da se 80% svih živućih žena reproduciralo (imalo djecu), a da je to uspjelo samo 40% muškaraca!

S druge strane, objašnjenje koje se nudi za tu činjenicu je... hm. Ide se nadugačko u objašnjavanje razlika u motivaciji, a koje su zasnovane na potrebi za reprodukcijom i objašnjenjem razlika u reproduktivnim potrebama žena i muškaraca,

DNK analize, sudeći prema člnaku, pokazuju da su naši preci bili 80% žene i 40% muškraci. (Naravno, svako dijete ima jednu biološku majku i jednog biološkog oca, ali te analize pokazuju da su neki muškraci iznimno neuspješni u reprodukciji svojih gena, a neki iznimno uspješni, dakle imaju mnogo više djece, dok većina nema nijedno.) Radi se o cjeloukupnoj povijestii čovječanstva, ne samo o posljednjih par stotina ili tisuća godina.

Članak objašnjava tu činjenicu kako već objašnjava (pribjegavajući klasičnoj priči o tome što žele žene a što muškarci, kad je u pitanju seks i reprodukcija).

A vi? Da li je vama ta priča prohvatljiva? Smatrate logičnim i prihvatljivim da je ta ogromna razlika od DVOSTRUKOG broja žena koje su se uspjele reproducirati, naspram broja muškaraca kojima je to uspjelo, tijekom cijeloukupne povijesti čovjekova života na ovom planetu objašnjiva prevladavajućim shvaćanjem ljudske seksualnosti?

04. 11. 2010.

A sad malo o seksu!

Nisam imao previše vremena za dovršavanje čitanja knjige "Seks u zoru", ali se nadam da ću biti marljiviji čitatelj tijekom nekoliko slijedećih dana. No, zato imamo novi članak na Ljubavi.org (Seks u zoru, Nova kultura i korjeni višeljublja) koji govori o osnovnim postavkama te knjige. Iznimno zanimljivo i, što da kažem, nekako imam osjećaj da je sasvim blizu istini. Pročitajte, preporučujem.

Kao pobuda na čitanje, evo što, između ostalog, on-line izdanje "Newsweeka"kaže o tome: "Zaboravite sve što ste mislili da znate o porijeklu vrsta. "Seks u Zoru" sprema se dokazati da su naši pretpovijesni preci bili sretni i zdravi velikim dijelom zahvaljujući čestom, ravnopravnom, višeljubnom i glasnom grupnom seksu!"

Eto. Pa sad pročitajte, razmislite i... kako vam već volja! :-)

01. 11. 2010.

Tri Nachiketine vatre

Uoči "Dana mrtvih", u vrijeme kada okrećemo pozornost prema onima koji su nam dali život, a napustili ovaj svijet prije nas, održao sam iznimno dragu mi radionica "Život-smrt-život". Četrdesetak polaznika iz Hrvatske i Slovenije prošlo je teoretski i praktični dio radionice koja osvjetljava umiranje i smrt na sasvim drugačiji način: slaveći život!

Više informacija o tome možete pročitati na stranicama Duhovne akademije. Zainteresirani tamo mogu pronaći i najnoviji update kalendara događanja, to jest radionica, predavanja i tečajeva.

Evo fotografije s radionice Život-smrt-život, neposredno nakon trosatnog inicijacijskog procesa koji predstavlja praktični dio radionice! Za sve one koji iole ozbiljno razmišljaju o svom životu i razvoju svijesti, toplo preporučujem Život-smrt-život!