Jyotish - kolektivna svijest

Dijelovi intervjua objavljeni u časopisu 7 dni (a i neki neobjavljeni materijali). Pitanja je postavljao Bojan Tomažič, urednik 7 dni.

Pročitajte i prvi dio: "Jyotish - savršena preventiva"
Pročitajte i drugi dio: "Jyotish - stvaranje sreće"

16. Cijeli nam život govore da moramo biti dobri, pomagati jedan drugome itd. A ipak je toliko egoizma da izgleda kao da ćemo jedan drugog pojesti. Svi znamo kakav bi svijet morao biti, ali u tome ne uspijevamo. Zašto smo na tako niskom stupnju ili tako nemoćni kad se radi o važnim stvarima?

Ljudi imaju svoje slabosti, naravno, ali u biti, ako bi doista mogli birati, izabrali bi mir i blagostanje, a ne ovu borbu za goli opstanak. Nažalost, sustav u kojem živimo takav je da održava sam sebe na račun mase pojedinaca.

Možda nam u ime nekog dobrog odgoja govore da trebamo biti dobri, ali ono što vidimo oko sebe nešto je sasvim drugo. U toj licemjernoj situaciji, mi ne primamo u sebe ono što se govori nego ono što se radi. Pa takvi postajemo, ponavljajući pogreške naših prethodnika.

Radi se o začaranom krugu. Niska se razina svijesti ne može ophrvati utjecaju nakaradnog društvenog sustava. A on ne dozvoljava da se svijest uzdigne do razine potrebne za promjenu. Situacija nije sjajna, ali nade ipak ima.


17. Kako dakle promijeniti kolektivnu svijest? Kako pojedinac može utjecati na tijek događaja u svom životu i životu cijelog svijeta? Kako ja mogu, primjerice, spriječiti teroristički napad ili rat u Ukrajini?

Pojedinac ne može utjecati na takve stvari. Ali zato skupina može. Što veća, to je njezin utjecaj veći. Sad govorim o jednoj vrlo posebnoj "tehnologiji" stvaranja ravnoteže u kolektivnoj svijesti koja ima podrijetlo u jyotishu. Radi se o specijalnim preventivnim mjerama koje se prakticiraju u skupini. One se nazivaju "upaje". Sa svojim suradnicima uvijek organiziram odgovarajuću upaju u kriznim vremenima.

Recimo, deveti je mjesec 2013. unaprijed, prema jyotishu, označen kao krizni. Tako se i dogodilo: bili smo na rubu katastrofe. U to vrijeme mi smo ovdje, na ovim područjima, s nekoliko stotina ljudi provodili preventivne mjere. Teško je reći koliko je taj postupak sam za sebe promijenio stvari, ali s obzirom na prethodna iskustva, mi smo uvjereni da je to bio značajan doprinos smirivanju situacije.

Ako prihvatimo da su ljudi kao svjesna stvorenja duboko povezani, onda ne bi trebalo biti neobično da se harmonični utjecaj s jednog mjesta prenese na drugo.


18. Što je zapravo vaša "analiza 2014."? Je li to godišnji horoskop po kojem će se osoba A zaljubiti u osobu B, Ž će pobijediti na izborima, a Hrvatska će biti u krizi? I to je to!?

Ne, to ni približno nije to. Jyotish analiza je poput vremenske mape koja služi kao orijentacija i snalaženje u dolazećem razdoblju. Dobro je znati u kom smjeru pušu "vjetrovi vremena". Recimo, 2014. je u početku prilično mračna. Štoviše, četvrti je mjesec krizan mjesec i možemo očekivati sličnu situaciju kao i u devetom mjesecu 2013., ako ne i goru.

Upravo ćemo tada ponovno krenuti u akciju i organizirati sve što možemo da stvorimo utjecaj ravnoteže. Prije svega to je Soma upaja, na koju pozivam sve koji mogu, da nam se pridruže.

Drugi je dio godine, nasuprot tome, izvrstan! Očekuju nas ipak malo bolja vremena, a to je, vjerujem, vijest koja donosi olakšanje!

Jyotish - stvaranje sreće

Dijelovi intervjua objavljeni u časopisu 7 dni (a i neki neobjavljeni materijali). Pitanja je postavljao Bojan Tomažič, urednik 7 dni.

Pročitajte i prvi dio: "Jyotish - savršena preventiva"


10. Može li nam jyotish omogućiti veći uspjeh na ispitu, ili možda dobitak u igrama na sreću? Možemo li reći da jyotish donosi sreću?

Za uspjeh na ispitu najbolje pomaže učenje za ispit! Nema prečice do znanja. Učenje je jedini način. :-)

Za donošenje boljih odluka – tu je jyotish savršen. Dileme nastaju zato što ne znamo kakve će posljedice imati neka naša odluka. Jyotish vam može reći nešto upravo o posljedicama raznih odluka. One su i dalje vaše; vi ćete ih morati provesti i živjeti s njima, ali je lakše kad imate dodatnu informaciju o potencijalnim rezultatima onoga što ćete učiniti.

Jyotish donosi sreću, ali ne na neki magični način, i nikako ne pomoću trikova i prečica. Jyotish vam pomaže da sreću zaslužite, ili, još točnije, da ju – stvorite.


11. Vi sami, kao majstor jyotisha, imate li sreće ili ne? Događaju li vam se dobre stvari? Dobivate li?

Događa mi se život i to je lijepa stvar. Smatram se sretnim čovjekom. Najveći dobitak koji sam ikada primio je dobitak znanja. S njim, s razumijevanjem života, sve je lakše. Ne mogu reći da sam imun na neugodna iskustva, iako ih, u usporedbi s prosječnim čovjekom, vjerojatno ima manje. Život nosi i jedno i drugo. Međutim, čak i kad se dogode "loše" stvari, njihov je utjecaj manji. Brže prođu. Potaknu me na promjene. Predstavljaju izazov.

Što se tiče jednokratne sreće, dobio sam jednom 2500 eura na lotu. Potrošio sam ih na sponzoriranje kostimirane predstave o Ganešu. Zahvaljujući tom dobitku, kostimi su bili stvarno sjajni! A predstava je, u obliku priče iz indijske mitologije, govorila o jyotishu. Tako da... odakle došlo, tamo je i otišlo!


12. Što je s onima koji imaju osjećaj da samo daju, a da im na svakom koraku svi oduzimaju? Može li njima jyotish pomoći da to što im se događa preokrenu nabolje?

Svaki se život može unaprijediti. Uvijek ima nekih stvari koje mogu biti bolje nego jesu. Društvene je okolnosti malo teže promijeniti, a danas su ljudi žrtve upravo toga. Međutim, unutar istih okolnosti pojedinci se drugačije snalaze. Promjena svog stava, odnosa prema sebi, prema životnim vrijednostima; primjena određenih tehnika, posebice meditacije, može napraviti drastičnu razliku.


13. Što je, prema jyotishu, u čovjekovom životu važno, a što nije? Ili da pitam, što je smisao života?

Jyotish ističe četiri važne stvari koje po pravu pripadaju svakom čovjeku. Njihovo ostvarenje čini život dobrim i sretnim.

To su znanje, svrha, obilje i uživanje.

Redoslijed nije nevažan. Na prvom je mjestu stjecanje znanja. Ljudi su znatiželjna stvorenja. Po prirodi su takvi da vole znati kako stvari funkcioniraju i vole otkrivati nepoznato. Jyotish kaže da onog trenutka kada taj impuls nestane, život staje. Odnosno, to je točka kad počinje patnja.

Nažalost, danas ljudi vrlo rano prestaju učiti i napredovati. Impuls za stjecanjem znanja zamijenjen je impulsom za stjecanjem diplome odnosno formalnih uvjeta za obavljanje nekog posla. Drugim riječima, nakon dvadeset treće ili četvrte godine, većini ljudi život prestaje jer su, tako oni misle, naučili što su morali. Jyotish ističe cjeloživotno učenje kao jedan od preduvjeta sretnog života.

Nakon toga dolazi "svrha". Radi se o smislu kojeg osjećamo u stvarima koje radimo. U načelu to je vezano za profesionalni dio našeg života. Ima li smisla to što radite? Imaju li ljudi koristi od toga? Služite li društvu oko sebe? Imate li svoju ulogu, svoju, da tako kažem, "misiju"?

Kao što znate, većina ljudi danas osjeća besmisao svog posla, a ako ga rade, rade ga isključivo zato što im osigurava egzistenciju, dakle donosi novac. Jyotish ističe svrhu, a ne rezultat. Idealan je posao onaj kojeg biste radili da ne morate raditi za novac.

Tek nakon toga, dakle tek nakon učenja i svrhovitog posla, jyotish stavlja potrebu za obiljem. Obilje ne mora biti bogatstvo u današnjem smislu posjedovanja novca. Obilje znači da čovjek ima sve što mu je potrebno. Najčešće, to će se danas ostvariti kroz novac. Stvoriti obilje jedan je od ciljeva jyotisha. Ali, imajte na umu da on dolazi nakon učenja i smislenog posla. Na određeni način, obilje je spontana popratna pojava znanja i dobrog djelovanja.

I tek na posljetku dolazi uživanje. Što nam vrijedi, ako nema gušta, rekli bismo? :-) Jyotish ne zagovara asketizam i trpljenje. Uživanje u tijelu i duhu znači zdravlje. Uživanje s drugim ljudima znači dobre odnose. Sve je to područje djelovanja jyotisha.


14. Disanje, položaj tijela, punjenje energijom, meditacija i istodobno prizemljenje. Što bi od toga svaki čovjek morao prihvatiti kao svakodnevno?

Suvremeni bi čovjek morao usvojiti mnogo toga da ostane u ravnoteži u današnjem tempu i okolnostima. Prije svega tu je higijena duha – svakodnevni dodatni odmor u obliku meditacije. Osobno prakticiram i podučavam izvrsnu i vrlo djelotvornu Integralnu meditaciju koja je zasnovana na znanju o jyotishu. Ona se može naučiti na vikend tečaju, a zatim se samostalno, neovisno od bilo koga, može prakticirati cijeli život.

Potreba za ispravnim disanjem, a još više za pravilnom tjelovježbom, također je važna. Međutim, taj se dio jednostavnije pronalazi u obliku mnogobrojne ponude joga vježbi, rekreacije itd. S meditacijom je malo složenija situacija, jer većina meditacija na koje danas možete naići zapravo su posebne duhovne tehnike i u biti neprilagođene za opću uporabu. Integralnu meditaciju možete prakticirati bez obzira na svoje stavove i svjetonazor. Smatram da je upravo ispravna meditacija najveća potreba današnjeg čovjeka.


15. Neki kažu da je sve to indijska izmišljotina, primjerena za njihov kulturni i duhovni prostor. Je li jyotish doista prikladan za nas zapadnjake?

Važno je naglasiti da jyotish kojeg prakticiram i promoviram nije kulturološki, a posebice ne religiozno, vezan uz Indiju. U svojim knjigama, a isto tako u praktičnoj primjeni, jasno ukazujem da se radi o univerzalnom znanju.

Ono je nastalo prije nekoliko tisuća godina u Indiji, ali izravno i isključivo povezivanje s indijskom kulturom je nepotrebno. To bi bilo kao da kažete da je penicilin dio škotske kulture zato što je Alexander Fleming bio Škot.

Jyotish bi se mogao, ako baš hoćete, zamotati u indijskih dhoti i prezentirati uz mirisne štapiće, ali mene to ne zabavlja previše. Koristim ga i predstavljam ga kao univerzalno primjenjivo znanje.

Dogodilo se, povijesno gledano, da je to znanje nastalo u Indiji, ali to ne znači da ga ne mogu upotrebljavati i drugi ljudi.

Treći dio: "Jyotish - kolektivna svijest"

Jyotish - savršena preventiva

Dijelovi intervjua objavljeni u časopisu 7 dni (a i neki neobjavljeni materijali). Pitanja je postavljao Bojan Tomažič, urednik 7 dni.

1. Što je jyotish i zašto je to dobro znati?

Radi se o staroj indijskoj mudrosti čiji je cilj ukazati na povezanost između makrokozmosa (svemira) i mikrokozmosa (čovjeka). Danas nam najsuvremenija fizika objašnjava ideje poput "hologramskog svemira" u kojima se svemir opisuje kao međupovezana cjelina. Iz jednog djelića svemira, može se saznati sve o nekom drugom dijelu svemira. Fizika ne ide tako daleko pa da to načelo protegne na složenost ljudskog života, ali to zato čini jyotish!

Njegova bi se uža specijalnost mogla nazvati astrologijom, ali u širem smislu, jyotish je vještina tumačenja života u punini. Vrlo se često, čak bih rekao pretežito, jyotish zapravo bavi ne-astrološkim pristupom; recimo, znanjem o životu i praktičnim postupcima koji ga mogu unaprijediti.


2. Po čemu se jyotish razlikuje od zapadne astrologije?

Ako na jyotish gledamo samo kao na indijsku astrologiju, onda s tehničke strane treba reći da jyotish koristi sideralni zodijak, a ne tropski zodijak. Ovaj drugi, tropski zodijak, svima je poznat iz novina i popularne astrologije. Npr., ako se rodite 23.03., kažu vam da ste rođeni u znaku Ovna. To bi značilo da je u pozadini neba, iza Sunca, u trenutku vašeg rođenja bilo zviježđe Ovna.

Koliko je god to općeprihvaćeno i prisutno u ogromnom broju časopisa i shodno tome ljudskih umova, to je potpuno netočno!

Naime, 23.03. u pozadini iza Sunca još je uvijek zviježđe Riba. Štoviše, Sunce je u Ribama sve tamo do sredine četvrtog mjeseca.

Vidite - zapadni su astrolozi doslovce dogovorili, da ne kažem izmislili, zodijak koji počinje na proljetni ekvinocij, dakle prvog dana proljeća. Međutim, ekvinociji i solsticiji nastaju zbog kretanja Zemlje oko Sunca i zbog nagnutosti njene osi koja se također pomiče (precesija), što sve skupa nema veze sa stvarnim položajem Sunca naspram pojedinih stvarnih sazviježđa. Sve u svemu, da ne ulazimo u previše tehničke detalje, kad prema uobičajenim metodama zasnovanim na datumu rođenja vi mislite da vam je Sunce u nekom znaku,  to u najvećem broju slučajeva nema veze sa astronomskom situacijom. Sunce je u trenutku vašeg rođenja najvjerojatnije u znaku prije toga, jer je trenutna razlika između umjetnog zodijaka, dakle umjetnog horoskopa, i onog pravog, sideralnog, kojeg koristi jyotish, 24 stupnja (to je gotovo cijeli znak koji iznosi 30 stupnjeva).

Druga je bitna razlika u tome što jyotish ne dijeli ljude na 12 općih skupina, pa da onda prema tome radi neke "prognoze". Ta je praksa, koliko smiješna (mogli biste isto tako podijeliti ljude po broju madeža na licu i raditi izmišljene predikcije), toliko i žalosna (milijuni ljudi u to zapravo vjeruju).

Da ne ispadne da kritiziram zapadnu astrologiju općenito, moram napomenuti: dobra zapadna astrologija ima svoju snagu i vrijednost. Kao takva je, poput  jyotisha, uvijek individualna. Ono što kritiziram novinska je astrologija zbog koje je dobra astrologija na lošem glasu.


3. Je li jyotish pogled na svijet, filozofija?

Riječ "jyotish" na sanskrtu znači "svjetlo". Ta riječ izvrsno opisuje ono što jyotish nudi. S jedne strane, osvjetljava naš put u budućnost koristeći astrološke metode. Ali, s druge strane, svjetlo je simbol znanja i istine. Ako unesete svjetlo u svoj život, on će postati jasniji, uređeniji, pozitivniji i bolji.

Tako da bih na to pitanje mogao odgovoriti pozitivno: jyotish nudi filozofiju svjetla. Jyotish predstavlja pozitivan svjetonazor koji se oslanja na znanja i mudrost te koristi sva dostupna sredstva kako bi se život promijenio nabolje.

4. Vrijedi li jyotsh samo za neke ili za sve, dakle i za one koji se ne bave duhovnošću?

Pa, uz određene ograde, mogao bih reći da je jyotish za sve ljude.

Usprkos svom šarenilu, a ponekad i naivnosti koja se krije iza izraza "duhovno", ljudi koje to zanima zapravo su oni koji traže neke odgovore. Nisu zadovoljni onime što im se nudi na klasičan način, kroz obrazovanje i medije, pa traže alternativu. U toj potrazi često griješe, a ima i onih koji njihove pogreške zloupotrebljavaju. Ipak, to su ljudi koji traže. Oni se nisu pomirili s datom situacijom.

I tu je, vidite, ta ograda o kojoj govorim. Ako nekoga ne zanima promjena, ako smatra da je svijet takav kakav jest sasvim u redu i prihvaća ono što mu taj svijet servira na tanjuru, onda jyotish nije za njega.

Ne možete pomoći nekome tko ne želi, iz bilo kojih razloga, pomoći sam sebi.


5. Je li jyotish potrebno naučiti? Kako doći do tog znanja? Je li dovoljno jednom godišnje otići na savjetovanje?

Jyotish je u tehničkom smislu prilično zahtjevno znanje. Ja ga učim već trideset godina, i još ima toga što mi je nepoznato. Ali, prije nešto više od petnaest godina pokrenuo sam jedinstveni trogodišnji studij jyotisha. On se i dalje razvija te se provodi u Hrvatskoj i Sloveniji.

Pohađanje studija jyotisha vrlo je zanimljivo iskustvo i osposobit će svakoga da za sebe i svoje prijatelje koristi to znanje. Međutim, većina se ljudi ipak odlučuje za pasivno korištenje jyotisha u obliku godišnjih savjetovanja. U načelu, godišnje savjetovanje dovoljno je za sagledavanje osobnog plana razdoblja koje je pred nama. Međutim, primjena jyotisha nije samo odlazak na savjetovanje. Jyotish osvjetljava naš život putem mnogih praktičnih tehnika, poput meditacije, preventivnih mjera, donacija, pomaganja potrebitima itd.


6. Kod zdravlja je (kao i kod svega drugog u životu) dobro znati što bi nam se moglo dogoditi, na kojem smo području u nekom razdoblju slabi. Može li se to doista predvidjeti?

Da, i to vrlo precizno. Radi se o razdobljima koja preko jyotisha na individualnoj osnovi možete odrediti do u dan – kada počnu, kada završavaju. I ne samo to, već i koji je dio tijela ugrožen i na koji način.


7. I zatim na to utjecati? Možemo li na taj način izbjeći nesreće i bolesti?

Posebnost je jyotisha u tome što vam on može unaprijed, a to znači mnogo prije nego se pojave simptomi bolesti, reći u čemu je problem. U tom smislu, jyotish je povezan s ajurvedom, drevnom indijskom medicinom.

U tako ranoj fazi, neravnoteža se može ispraviti vrlo lakim i jednostavnim prilagodbama u prehrani. Izbjegavanjem određenih namirnica i naglašavanjem nekih drugih (prema tjelesnom tipu) možete učiniti doslovce čuda u smislu preventive.

Kad razmišljate o preventivi u današnjem svijetu, vi zapravo ne znate čega biste se prihvatili. U redu; svatko zna da treba vježbati i zdravo se hraniti. Općenito, to je dovoljno. Ali, možda vašem tijelu treba preventiva jetre, ili funkcije bubrega, ili srca ili želuca? Koje čajeve uzimati, koje dodatke prehrani, na što paziti - kad toga ima toliko mnogo, a vi ne znate što vas čeka?

Ako vam jyotish ukaže na dio tijela ili skupinu bolesti kojima ste skloniji, preventiva je jednostavna i, što je najvažnije, provediva na vrijeme - prije  nego se bolest pojavila.


8. Budimo konkretni: možemo li pomoću jyotisha izbjeći bolesti?

U 90% slučajeva, da, možemo prevenirati bolest pomoću jyotisha.

Izuzetak su nasljedne bolesti, kao i neki slučajevi takozvanih "karmičkih" bolesti. Ponekad, sklonost bolesti toliko je velika da je gotovo nemoguće izbjeći njeno pojavljivanje.

Ali, čak i u ta dva slučaja, jyotish može mnogo učiniti: odgoditi dolazak bolesti, ublažiti njene simptome i učiniti ju maksimalno podnošljivom.

Takve situacije jyotish opisuje kao "pretvaranje ugriza tigra u ubod komarca".


9. Bez obzira na težinu bolesti?

Iako je to nama ljudima važno, težina bolesti nije presudna za jyotish. Važno je njeno podrijetlo. Postoje načini da pomoću jyotisha izračunate kolika je vjerojatnost pojavljivanja bolesti. Recimo, sve vjerojatnosti koje idu do 75% mogu se prevenirati i bolest se ne mora ni pojaviti. Nakon tog postotka ulazimo u kategoriju "pretvaranja u ubod komarca". Dakle, vjerojatnost pojavljivanja od 80% i više znači da ćemo se razboljeti, samo je pitanje u kojoj mjeri -  i tu jyotish može pomoći.

Da se razumijemo, sve ovo vrijedi isključivo kao PREVENTIVA.

Kod već razvijene bolesti, jyotish igra sporednu ulogu. Može pomoći i ublažiti, ali neće izliječiti. Jyotish nije alternativna medicina. Za liječenje, morate se obratiti lječiteljima.

Za preventivu, dođite na jyotish savjetovanje!

Drugi dio: "Jyotish - stvaranje sreće"

Sretni Maribor

Prošlo je nekoliko dana od iznimno uspješnog predavanja i susreta u Mariboru (19.02.2014., Narodni dom)! Mogao bih reći da je to bilo jedno od najbolje organiziranih gostovanja do sada.  U svojstvu predavača i učitelja Maribor posjećujem još tamo od 1989. godine. S malim stankama, cijelo to vrijeme prisutan sam u njegovom životu. Upoznao sam dosta ljudi i zajedno s njima ispričao neke "mariborske priče". One su mi ostale u srcu, čak i kad su završile. Kad mi je Bojan Tomažič, urednik časopisa 7 dni, predložio pokušaj malo većeg i zahtjevnijeg okupljanja, bio sam oduševljen! Mada, moram priznati, bilo je to hrabro, jer Maribor nije velegrad. Napuniti dvoranu od 500 sjedišta predstavljat će pravi izazov!

Naposljetku je ispalo da je na predavanje htjelo doći gotovo 900 ljudi i da su posljednjih dana organizatori, nažalost, morali odbijati zainteresirane za kupnju karata. (Napominjem da je sav prihod od prodaje karata namijenjen Društvu za cerebralnu paralizu Slovenije.)

Sama ta činjenica dovoljno je zapanjujuća. Neki misle da u ovo doba krize ljudi imaju važnijeg posla od slušanja o unapređenju kvalitete života "s unutarnje strane". Međutim, Mariborčani (a i drugi posjetitelji koji su došli iz ostalih dijelova Slovenije) takve su pretpostavke jasno i glasno demantirali. Upravo sada, kada se stvari mijenjaju, kada je potrebno pronaći snagu i volju za nove početke, upravo sada pravo je vrijeme za investiciju u najvažnije područje vašega života - samoga sebe.

Što se tiče samog susreta, on je od početka prolazio u vrlo opuštenoj atmosferi. Počeli smo s najvažnijim: traženjem sreće. Za manje od pola sata cijela je dvorana utihnula u početnom iskustvu meditacije. Zatim smo pričali o fazama duhovnog razvoja i o tome zašto ljudi danas toliko strastveno i željno traže odgovore na životna pitanja. I to nas je na kraju dovelo do jyotisha i sinkroniciteta. Cijelo to vrijeme (a susret je trajao gotovo tri sata, što ga je iz predavanja pretvorilo u kratku radionicu) osjećao sam kako je pažnja prisutnih nepodijeljeno usmjerena unutra. Iako sam, po svom običaju, tu i tamo zabavljao publiku pričama i šalama, u dvorani se događalo nešto "ozbiljno" i temeljito. Za mnoge koji su bili tamo, ti su trenuci otvorili vrata prema novim mogućnostima u njihovom životu. Iznimno sam sretan zbog toga.

Veliku ulogu u svemu tome odigrala je ekipa medijske kuće "Večer", posebice tjednik 7 dni (slovenski tjednik za zdravo, zeleno, kvalitetno i pravedno življenje). Našao sam se na njihovoj naslovnici, a objavljen je i niz intervjua (jedan je od njih, recimo, "Razgovori s prirodom"). Nešto od materijala iz tih članaka uskoro ću objaviti na ovom mjestu, pa ćete ih moći pročitati i na hrvatskom jeziku.

I za kraj, snimljeno je i dosta video materijala. Prvi dio možete pogledati dolje (autorica  Angelina Premdehar, snimatelj Roman Prehar, spiker Bojan Tomažič), a objavljen je u emisiji "Spoznajmose.com", uoči predavanja u Mariboru!

Kritična točka 2013.

Intervju za slovenski magazin 7dni.


7dni: U jyotish analizi objavljenoj uoči početka godine, 2013. ste nazvali "godinom dekonstrukcije". Da li se to doista događa?

U to nema nikakve sumnje: svijet je u razdoblju dekonstrukcije.


7dni: Ima li nekih konkretnih primjera?

Zbog površnog pristupa astrologiji koji i dalje prevladava, traže se izraziti dokazi i senzacije. Međutim, najbolji "dokaz" dekonstrukcije je u umovima ljudi. Razgovarajte s nekoliko prosječnih ljudi ili jednostavno pogledajte u svoje vlastito srce: koliko nade i povjerenja u budućnost ćete pronaći? Svakome je jasno da je svijet u završnoj fazi jedne epohe, a malo tko vidi mogućnost početka nove, mada je ona već tu. To je zato jer je "smeća" previše. Najprije se moramo njega osloboditi, a tek onda ćemo moći vidjeti što dalje.

Posljedice takvog mentalno-duhovnog stanja najbolje se vide u privatnom životu običnih ljudi, a tek onda na globalnim događajima. Međutim, i toga je do sada bilo dovoljno. Sjevrena Koreja je dosta dugo zveckala oružjem; Sirija je u plamenu cijelo vrijeme; Turska vrije, Egipat se ne smiruje... Europa ekonomski posustaje, na površinu dolaze informacije o tome što se zapravao u svijetu čini (skriveni bankovni računi utjecajnih ljudi, Snowden)... Malo pomalo, stari sustavi će se morati dekonstruirati. To je proces kojeg sad više nitko ne može zaustaviti.


7dni: Što će se događati u devetom mjesecu, koji bi prema tome trebao imati negativan predznak (posebice 11. do 22.09.)? Napisali ste: "snaga snažnih i neizdrživ pritisak potlačenih". Da li se sada točnije zna što bi to moglo biti?

Ne može se znati točno što će to biti. Predikcije tog tipa su besmislene i zapravo nemoguće. Poput kvantne mehanike koja na svojoj razini govori o vjerojatnostima, tako i jyotish u svom području barata upravo time: vjerojatnostima da će se nešto dogoditi. Zadnji put kad je situacija bila slična ovoj dogodio se 9/11 i srušeni su tornjevi blizanci u New Yorku.

Moguće je međutim - a tome se zapravo nadam - da ćemo ipak izbjeći vidljive posljedice te napetosti.


7dni: Spominjali ste 18.09., kad bi trebalo posebice činiti dobro. Kako da se pripremimo za taj dan?

Kad govorimo o kolektivnim događajima, pojedinci često imaju osjećaj da su nemoćni. Međutim, ne smijemo zaboraviti da smo svi dio iste cjeline i da, svatko na svoj način, pridonosimo općem stanju. Svaka naša misao i osjećaj koji rezultiraju određenim ponašanjem, stvaraju određeni utjecaj u "kolektivnoj svijesti". Na tome se zasniva savjet da u potencijalno kriznim vremenima pokušamo biti što je moguće bolji ljudi, mirniji, sretnij. Od 11. do 22. Septembra trebalo bi se ponašati kao da je produženi i malo uranjeni Božić! Kad bi svi, ili barem većina, tako napravili, opasnost od drastičnih negativnih događaja bi se smanjila na zanemarivu vrijednost. Međutim, pitanje je koliko ljudi će ovu poruku čuti i još je veće pitanje koliko njih će po tome postupiti.

Zbog toga se pouzdajem u manje brojeve. Oni malobrojni, na položajima autoriteta i moći, morali bi posebno paziti kakve odluke donose u tom razdoblju. Pozivam ih na razum i strpljivost.

S druge strane, 14.09. planiram okupiti stotinjak ljudi koji su "stručni" u metodama stvaranja "vibracije mira" i na taj način znatno umanjiti negativne tendencije tog razdoblja. Pridružiti nam se mogu svi ljudi dobre volje. Uvjet je znanje o tome kako se prakticiraju posebne tehnike "vibracije mira". Njih nije teško naučiti, ali je potrebno izdvojiti određeno vrijeme i sudjelovati u tim aktivnostima. Ta "vibracija mira" bit će naš doprinos smanjenju opasnosti.

Bilo bi dobro da svatko učini što može - jedino tako možemo biti sigurni da smo iskoristili sve mogućnosti koje su nam date.


7dni: Kraj 2013. godine će biti božićno optimističan ili barem bolji?

Sve ovisi o tome kako će proći deveti mjesec. Tijekom tog mjeseca sije se sjeme budućnosti. Ukoliko sve prođe dobro, onda možemo gledati s više optimizma na daljnji rasplet događaja.


7dni: Kažite, u svjetlu onoga kako vidite konstelaciju planeta i onoga što se događa oko nas, jeste li optimist ili pesimist?

Uvijek sam optimist, neovisno od planeta i neovisno od bilo čega! Nije baš pametno biti pesismist, s obzirom da veliki dio svoje stvarnosti stvaramo mi sami, vlastitim mislima. Biti optimist je preventivna mjera za dobru budućnost!


7dni: Mnogi upozoravaju na pohlepu i bezobzirnost bogatih koji će još jače pritisnuti niže slojeve i tako im oduzeli snagu i volju. Da li je to glavni problem?

To je samo posljedica sustava kojeg smo stvorili, a koji sada "stvara" i oblikuje nas i našu djecu.


7dni: Koji je onda glavni problem čovječanstva danas?

Ne postoji jedan problem koji bismo mogli nazvati glavnim. Radi se o složenoj strukturi koja izvire iz naše civilizacijske priče; iz društvenog uvjetovanja kojim smo odredili svoju stvarnost. Svi problemi današnjice samo su posljedica toga. Ta "civilizacijska priča" uključuje ideje poput "preživljavanja najsposobnijih", hijerarhijsku strukturu društva, dominantnost i posebno pravo čovjeka da određuje sudbinu svemu ostalom, itd.

Recimo, ovo zadnje se ogleda u "zapovjedi" (ne samo religijskoj, već i naizgled psihološkoj, naizgled prirodnoj) o nezaustavljivom razmnožavanju ljudske vrste. Jasno je da isticanje problema broja ljudi na planetu Zemlji ne zvuči aktualno u zemljama poput Slovenije ili Hrvatske (odnosno u svim zemljama takozvanog "razvijenog svijeta") gdje gotovo da imamo demografski minus, ali moramo konačno dići glavu i pogledati malo dalje. Ako vam je trebalo 10 minuta da ovo pročitate, za to vrijeme se populacija ljudi na planetu povećala za 1500 jedinki. To je manji gradić nastao za 10 minuta. Tijekom jednog dana broj ljudi na planetu se poveća za 200 tisuća. Deset dana i gotovo jedna cijela nova Slovenija obitava na planetu Zemlji!

A to znači novi resursi, hrana, energija, iskorištavanje polja, šuma, mora, životinja... I svatko od tih novih 2 milijuna ljudi koji su nastali u deset dana želi dobar život, udobnost, novac, dom i... budućnost za svoju djecu koje će biti još više.

Neki govore o pravednijoj raspodjeli. Drugi tvrde da planet može izdržati i 100 miljardi ljudi uz drugačiji uzgoj hrane i prehranu. Naravno, takve promjene su idealističke i vjerojatno će, čak i kad bi se mogle provesti, stići prekasno. I sve to zato jer nismo sposobni pogledati u oči činjenici da se razmnožavamo poput virusa.

Ovo je samo primjer velikih i mnogima teških promjena u razmišljanju koju su potrebne ako se želimo spasiti. Točnije, ako želimo preživjeti.


7dni: Tko može ovaj svijet vratiti na pravi put?

"Tko" nije pitanje koje je primjenjivo na ovu situaciju. Ili ćemo se pokrenuti svi, odnosno barem većina, ili će se patnja nastavljati i povećavati.


7dni: Da li se ljudi trebaju oduprijeti postojećoj situaciji ili samo čekati rasplet?

Bez razmišljanja: NE TREBA ČEKATI. Treba se oduprijeti gluposti na svakom koraku i u svakoj situaciji. Treba uprijeti prstom na pogreške i podići glas na svaku ludost koju ljudi čine. Ali, isto tako, tu se ne treba zaustaviti. Promjena koju želimo vidjeti u svijetu dogodit će se jedino onda kad se mi sami promijenimo.


7dni: Čovjeku iz duhovne sfere je vjerojatno teško reći da netko udari ili napadne nekog drugog. Da li uistinu uvijek moramo biti miroljubivi?

Ako je tako, čini mi se da ne pripadam toj "duhovnoj sferi"! :-) "Udariti" ili "biti miroljubiv" su djelatnosti koje jednako tako mogu biti dobre kao i loše; zavisi što daje rezultat. I što se želi postići. Sada je vrijeme za akciju.

Pitanje je, međutim, kakvu. Ono što se događa u svijetu u smislu bunta protiv postojećeg sustava je dobro, ali bez razumijevanja bitnih promjena koje se zahtijevaju, pretvorit će se u bumerang. Što mislite koliko vlada može Egipat promijeniti, a da stvari ostanu iste? Koliko političara može osuditi Hrvatska, Slovenija ili Europa, pa da stvari i dalje budu točno takve kakve su bile? Promjene za koje se bore ljudi na ulici, uglavnom su besmislene. Svatko želi za sebe ono što nema, ali U OKVIRU postojećeg društva i paradigme. Da se bilo gdje odvija borba za stvarnu promjenu paradigme ili da se netko bori za povećanje svojih sposobnosti; za veću pamet i više mudrosti, odmah bi im se pridružio. Ovako, vidim samo nastavak besmisla i lažnih nada. Potrebna je promjena paradigme, a onda će promjene sustava doći same po sebi.


7dni: Daljnje analize vjerojatno još niste radili, ali ipak, kakva bi mogla biti 2014. godina? Opet godina borbe za pravdu i istinu, borba malih protiv velikih, ili će biti više harmonije u društvu?

Točno je, nisam gledao. To je zato što dugoročne analize te vrste nužno ne uzimaju u obzir ono što su ljudi napravili u datom razdoblju. A od toga ovisi način na koji se tumače tendencije budućih razdoblja. Znači, čekamo kraj godine, pa da zavirimo u sljedeću... :-)


7dni: Kako da se ljudi sada ponašaju? Da li je dovoljno da mislimo pozitivno ili je to premalo?

Svatko neka napravi najbolje što može. Deveti mjesec je ključan, tada treba biti najviše pozitivan. A za ostalo: promjena, promjena, promjena.... Potrebno je preispitati sve postavke na kojima zasnivamo svoj život. Ako to učinite stvarno iskreno, vidjet ćete da je većina toga što radimo uglavnom besmisleno, lažno i nepotrebno. Kad jednom to shvatimo, promjena je neizbježna i spontana. Međutim, bit će potrebno mnogo hrabrosti za takvo preispitivanje.

Ljubav je u labirintima

RTL ova emisija "Ljubav je na selu" (snimljeno u rujnu 2012., prikazano u ožujku 2013.) u posjetu Gradu labirinata!

Emisija o labirintima

HRT 1, popularna emisija "Na rubu znanosti", Krešimir Mišak i ja. Dijelovi u studiju su snimljeni početkom dvanaestog mjeseca 2011., a reportaža iz Grada labirinata u veljači 2012. Emisija je prikazana 14.04.2012.

Bilo mi je zadovoljstvo govoriti o projektu labirinata i predstaviti široj publici sve što je napravljeno u tom smislu (izgrađeno je preko stotinu raznih labirinata u Hrvatskoj, a također i u drugim zemljama svijeta, sve do Kanade i Australije).

Cijelu emisiju možete pogledati on-line!

"Vrijeme za buđenje!", intervju za 7dni, Maribor

"Iskoristimo vrijeme početkom lipnja kad će Venera biti između Zemlje i Sunca", kaže duhovni pisac i učitelj Adrian Kezele.

U svojoj jyotish analizi 2012, Adrian Kezele je spomenuo mogućnosti koje donosi ova godina. Prema njegovim riječima to bi trebala biti godina probuđenja. "Kada i kako se moguće 'probuditi'?" pitali smo ga sada, već duboko u trećem mjesecu 2012.

"Mnogi ljudi osjećaju da je vrijeme za stvarne promjene u njihovom životu. Kao da se nalazimo na raskrsnici. I doista je tako. Zora novog vremena kuca na vrata. Kažu da u životu postoji vrijeme za sve. Za sreću, za tugu, za rat i za mir. Ali, što ako je sve to, sva naša previranja, očekivanja, problemi i olakšanja... što ako je sve to samo dio nekog sna? Onda, sasvim sigurno, u životu postoji i vrijeme za buđenje!" razmišlja Kezele i ponavlja, da 2012. godinu doista "...mnogi opisuju kao godinu prekretnice. Istražujuću tajne vremena metodom koja se naziva jyotish, utvrdio sam da za to ima razloga, iako ne onakvih kakvi nam se nameću s raznih strana."

Koje razloge smatrate značajnima?

"Prije svega, ne vidim realnih pravdanja za tvrdnje o katastrofama, uništenju planete ili ljudi, kataklizmičkim promjenama klime i slično. Naravno, uvijek postoji mogućnost da se tako nešto dogodi, ali većina tvrdnji o tome uglavnom su potaknute željom za senzacionalističkim privlačenjem pažnje.

S druge strane, ritmovi nebeskih tijela koja proučava jyotish, govore da je pred nama jedna od najboljih godina u posljednjih nekoliko desetljeća. Dakle, radi se prilici za promjenu, o pogodnostima za kvalitetan iskorak, a ne o prijetnji uništenjem."

Koji dio godine je po vašem mišljenju najvažniji*

"Unutar posebne 2012. godine ističe se početak šestog mjeseca kao vrijeme najpovoljnije za buđenje."

Što to zapravo znači?

"Mnogi ljudi će spontano shvatiti da je njihov život do sada bio poput sna, kao da je bio lažan. Mnogo stvari u našem životu se odvija tako - nesvjesno, po automatizmu, po programu. Sada dolazi drugačije vrijeme. Mnogi će jednostavno shvatiti da su do sada spavali. To će se dogoditi svima - bit će poput glasa koji vas doziva, ili ruke koja vas trese kad spavate. Naravno, vi možete promrmljati "pusti me na miru", okrenuti se na drugu stranu, i nastaviti spavati. To je uvijek vaš izbor. Na žalost, mnogi će tako i učiniti."

Zašto baš u lipnju?

"Venera, astrološki simbol ljubavi i obilja, dominira kozmičkim ritmovima. Sve nekako upućuje na nju – jutarnju zvijezdu, kako je ponekad zovu. Početkom šestog mjeseca naći će se između nas i Sunca – u plesu kojeg ponavlja svakih 121. godinu, pa onda 8 godina, pa zatim 105, pa opet 8. Nakon ovogodišnjeg "prijelaza preko Sunca", vidljivog i iz naših krajeva, možda će samo najmlađi među nama dočekati ponavljanje tog događaja daleke 2117 godine."

I to objašnjavate kao priliku?

"Da, to i jest prilika. Moja poruka je sljedeća: Vrijeme za buđenje je došlo. Zora sviće. Možete se okrenuti i nastaviti spavati, a možete i poslušati glas ili ruku koja vas budi. Hoćete li iskoristiti to vrijeme ili ćete ostati spavati, sanjajući ponekad slatke snove, a ponekad noćne more? Odluka je vaša. Sa svoje strane ću na skupu Buđenje omogućiti onima koji dođu da čuju taj glas, taj poziv na promjenu i da ga poslušaju.

Tko sve može iskoristiti vrijeme za buđenje? Svi ili samo oni koji se bave duhovnošću?

"Ima onih koji nikada nisu marili za takozvane duhovne stvari. Jednostavno su željeli biti sretni i uspješni u svijetu u kojem su se našli. Njih pitam: što ako se prepreka ostvarenju vaših želja nalazi u vama? Što ako je san koji se sanja uzrok svim vašim problemima? Zar ne bi bilo dobro probuditi se?

Ima jih koji su posvetili mnogo vremena i energije istražujući svoj unutarnji svijet, takozvanu duhovnost. Možda razmišljaju o slobodi, ali koliko su joj se zapravo približili? Možda se prepreka nalazi u njima? Možda su prepreka – upravo oni!

Uklanjanje te prepreke naziva se buđenje."

Kako ćete se vi sami i vaši najbliži pobrinuti za buđenje?

"Ključ je u pažnji. Tamo kamo je usmjerite, taj dio života će rasti. Ako u pravo vrijeme usmjerite pažnju na unutarnju preobrazbu ona će biti jednostavna i laka. Početkom šestog mjeseca ništa drugo neće biti važno nego to usmjeravanje pažnje. Bit ću na skupu kojeg organiziramo u Novom Vinodloskom, zajedno s mnogima koji će nam se pridružiti. Očekujem zdravo, ugodno i nadasve cjelovito buđenje!"

A što je s onima koji tu priliku za buđenje neće iskoristiti?

"Spavat će dalje. Nema ničeg što bih ja mogao reći, a čime bih u njima potaknuo želju za istinskim buđenjem. Ako ste u dubokom snu, zabavljeni svojom snolikom ulogom, čak i ako pročitate ove riječi, nećete ih razumjeti. Za vas će one biti samo još jedan sloj boje u nerazumljivoj slici koju nazivate životom i u koju uzalud pokušavate proniknuti.

Ali, ako je vrijeme došlo, ako ste već pomalo umorni od uspona i padova, bilo materijalnih bilo duhovnih, i spremni ste za razmišljanje o konačnom iskoraku, onda imam za vas upravo onaj poticaj koji vam je potreban."

Da li je potreban neki poseban motiv za dolazak na skup Buđenje?

"Zapravo i ne. Pridružite mi se na skupu BUĐENJE, početkom šestog mjeseca. Ne upravljam tokovima vremena, ali prepoznajem obrasce. Među vama ima onih koji će ih također prepoznati. Doći ćete potaknuti različitim motivima. Ne zanime me da li ste proveli trideset godina u new ageu; jeste li služili nekog gurua, pročitali tisuće knjiga i iskušali stotine različitih tehnika ili ste muž kojeg će supruga natjerati da joj pravi društvo u jednom od najboljih welness i spa resorta na Jadranu (resort Novi, pored Novog Vinodolskog)! Nije važan motiv. Ako ste spremni, čut ćete. Ako je vrijeme došlo, doći ćete."

ONYMOUS BIJELI OŽUJAK

Imate svoje vlastito lice. Ne kupujte tuđe maske.

Potaknut previranjima u svijetu, ja, ONYMOUS, bez neke nade da će me čuti mnogo ljudi, pozivam na BIJELI OŽUJAK!

1. Nemojte kupovati glazbu, film ili knjigu koje su osmišljene samo da vas zabave i odvrate od istinskih vrijednosti života. Ako možete bez tog smeća u ožujku, možete bez toga i cijeli život.

2. Legalno kupite mnogo glazbe, filmova ili knjiga koji imaju pozitivan učinak na vaš život. Ako tako učinite u ožujku, dat ćete do znanja korporacijama što cijenite i time ih natjerati da to nude i ostale mjesece. I cijeli vaš život.

3. Nemojte bespravno preuzimati ništa. NIKADA. Počnite s ožujkom. Nemojte čekati travanj. Pokažite u ožujku da cijenite rad raznih autora tako da izravno od njih kupite njihova djela. Zaobiđite korporacije. Internetom se to može. Učinite ga onakvim kakav mora biti – slobodan i nadasve pošten.

4. Skinite maske. Imate svoje lice, a isto tako ime i prezime. Stanite takvi kakvi jeste u obranu svojih prava i ne dajte nikome da vas pretvori u bezimenjake. Ni korporacijama, ni vladama, ni njihovim anonimnim pijunima. A bome ni samima sebi. Pokušajte u ožujku. Možda upali za cijeli život.

***

Počinjem svoj BIJELI OŽUJAK jednom slatkom stvari. Možda je moje mišljenje pogrešno i iskrivljeno, a možda je ispravno. Možda je crno poput noći, iako ga nazivam bijelim. Kako god.

Slatko je to što ga mogu, eto, potpisati, imenom i prezimenom! Slatko je što mogu reći – takve su mi misli došle, to sam ja, taj i taj. I to mogu učiniti a da se ne skrivam ni od koga. Ne moram tražiti dozvolu za to što govorim ili pišem i ne bojim se posljedica, ma kakve bile! Kad ću pogledati unatrag na svoj život, to će biti jedna od stvari zbog kojih ga je bilo vrijedno živjeti!

Ne dajte se zavarati: svaki rat ima samo jednog izvjesnog gubitnika, a to je - mir.

Onymously vaš,
Adrian Predrag Kezele

Intervju za Svjetlost

Svjetlost, časopis za razvoj svijesti i cjelovit pristup življenju, kao temu broja u veljači donosi razgovor sa mnom o "razdvajanja svjetova". Ovdje objavljujem uvod i početak razgovora, a ostatak je dostupan u časopisu Svjetlost na pet stranica. Naravno, kod izdavača možete nabaviti i knjigu Razdvajanje svjetova sa svim detaljima ove iznimno zanimljive teme.


RAZDVAJANJE SVJETOVA

Razgovarao: Neo Glasnik

Adriana Predraga Kezelea ne treba puno predstavljati. Naročito ne čitaocima Svjetlosti jer Adrian je cijeli svoj dosadašnji životni vijek proveo, živeći proučavajući i podučavajući znanja iz područja duhovnosti pa je zaista mala vjerojatnost da se netko zainteresiran za svoj osobni razvoj nije susreo makar sa nekom od tridesetak knjiga koje je Adrian napisao. Uz to osnovao je i Duhovnu akademiju unutar koje podučava Integralnu meditaciju, vodi trogodišnji studij indijske astrologije – jyotisha, podučava duhovnom plesu Neodanceu te vodi mnogobrojne druge seminare i radionice (Skrivene poruke, Vastu, Život – smrt – život…). Osnivač je i globalne mreže intuitivne komunikacije SoulNet, te jedan od osnivača Udruga Umjetnost davanja i Dupinov san te projekata Nebeski labirinti.

Dakle, tema za razgovor sa Adrianom ne nedostaje, no ovaj razgovor koji slijedi bavi se samo jednom, više nego aktualnom temom – temom razdvajanja svjetova. Istoimenu knjigu, dakle Razdvajanje svjetova, Adrian je napisao i tiskao u svojoj izdavačkoj kući prošle, 2011. godine dajući nam tako jednu od  od najzanimljivijih i najuvjerljivijih (barem mojoj osobnosti i stvarnosti) objašnjenja za događaje vezane za ovo prijelomno doba polarizacija stvarnosti koje se zbiva upravo sada diljem našeg planeta.

Pitanje: Na ćemu se zasniva zamisao o "razdvajanju svjetova"?

Odgovor: Da bismo razumjeli o čemu se radi potrebno je prihvatiti, barem u svrhu razmišljanja o tome, postojanje paralelnih svjetova. Za suvremenu fiziku gotovo da nije pitanje postoje li oni, već samo kakvi su. Primjerice, pretpostavlja se da postoji četiri vrste paralelnih svjetova. Prva je ona u kojoj su parnjaci našeg svemira u istom prostoru s nama, ali vrlo, vrlo daleko; druga je ona u kojoj su svemiri u zasebnim prostorima, uronjenim u pretpostavljeni hiperprostor; treća je ona u kojoj paralelni svemiri postoje na istom "mjestu", ali, recimo to tako, pomaknuti u frekfeniciji, odnosno u drugoj su "dimenziji"; i četvrta vrsta je ona koja obuhvaća sve to, ali sa sasvim drugačijim zakonima prirode. Naravno, nije isključeno da postoje sve četiri vrste istodobno, a možda i neke druge varijacije koje znanost danas ni ne naslućuje.

Ipak, znanost nam je pomogla da neka iskustva koja su se u okviru istraživanja svijesti javljala oduvijek, stavimo u barem nekakav konceptualni okvir te jasnije o njima razmišljamo. Zamisao da "negdje tamo" postoje naši parnjaci koji žive vrlo sličan život našem, a opet malo drugačiji, vrlo je intrigantna, ali za mnoge poprilično nestvarna i kako se čini, osim zanimljive teme za razmišljanje, nema nikakvu praktičnu svrhu.

No, za neke ljude, iskustva koja ukazuju na postojanje njihovih parnjaka su vrlo stvarna. Recimo, to su  česti osjećaji "već viđenog" (deja vu), zatim osjećaj da poznajemo neka mjesta ili ljude koje nismo sreli u svom životu (niti u pretpostavljenim prošlim životima, jer ih "poznajemo" u sadašnjem vremenu); osjećaji da nekako, na neki gotovo neopisivi način, živimo istodobno više inačica vlastitog života, pa sve do tvrdnji o susretima ili nekoj vrsti kontakta sa svojim vlastitim parnjacima iz paralelnih svjetova.

Moja osobna iskustva, a time i istraživanja tog područja, počela su prije petnaestak godina, s knjigom "Anđeo pod maskom" koja je, uz vrlo važnu poruku o "anđeoskoj" ulozi hendikepirane djece u životu njihovih roditelja, zapravo smještena u paralelnu stvranost. Nakon toga nisam ni pisao ni govorio o tome, ali iskustva su ostala i proširivala se, te su napokon, vjerojatno pod utjecajem globalnih događanja, kristalizirala u knjizi "Razdvajanje svjetova".

Pisao sam ju prije godinu dana, uz malo oklijevanja jer je tema vrlo delikatna i teško opisiva. Nakon objavljivanja, međutim, bio sam iznenađen koliko mnogo ljudi je reagiralo prepoznavanjem vlastitih iskustava.

Dakle, ukratko, s duhovne ili iskustvene strane, postaje sve jasnije da naša osobnost, ono što zovemo "ja", ne predstavlja jedini izraz naše duše, njeno jedino utjelovljenje. Svatko od nas živi mnoštvo paralelnih života. Toga smo uglavnom nesvjesni, osim u nekim neodređenim trenucima koje potiskujemo ili čak i ne primijećujemo jer nemamo konceptualnu osnovu za prihvaćanje tih doživljaja i razmišljanje o njima.

Smisao života je širenje sreće!

Intervju koji sam dao za 4DPortal.com bio je namijenjen predstavljanju mojeg rada i knjiga. Međutim, pitanja su bila zanimljiva, a jedno od njih, postavljeno pomalo oprezno - Koji je smisao života? - te jednostavan odgovor na njega - Širenje sreće! - izazvalo je zanimljivu diskusiju.

Pročitajte intervju i razmislite, da li je sreća i njeno širenje doista osnovna motivacija, glavni povod i smisao našega života?

Monogamna Hrvatska

Naravno da nije, ali se svojski trudi ostaviti taj dojam!

Malčice kasnim s komentarom na članak objavljen u Globusu od 29.07.2011., pod naslovom "Kraj vjernosti". Zapravo sam ga tek sad u cjelosti i pročitao – osim svojeg dijela od tri četvrtine stranice nastalog na osnovi pitanja koja mi je autorica članka, novinarka Tanja Tolić, poslala mailom. Članak počinje opisom situacije u ljubavnom i bračnom životu koja je u najmanju ruku izrazito različita deklariranim željama i namjerama svih sudionika. Koristeći citate stranih izvora (očigledno mnogo spremnijih na suočavanje s istinom), uvod članka opravdava pitanje iz svog podnaslova: "Je li vrijeme za novu emotivnu i seksualnu etiku utemeljenu na realnosti?"

Sa zanimanjem sam krenuo čitati što će o toj temi reći lokalni "stručnjaci za ljubav" (navodnici nisu znak omalovažavanja već su tu stoga jer bi takva titula bila prezahtjevna s koje god strane da ju pogledate). Sugovornici u članku su jedan srpski (Zoran Milivojević) i jedan domaći (Bruno Šimleša) autor knjiga o ljubavi. Iako obojica naizgled tolerantno (kako se već pristoji) pričaju o suvremenoj krizi ljubavi, na kraju mi je ostao dojam antiklimaksa. Nešto ne valja s našim ljubavnim odnosima i posebice s institucijom braka –otprilike ono isto što nije valjalo stoljećima pa i tisućljećima – a rješenja koja ova dvojica autora nude na kraju se ipak svode na jednako tako stoljetno (i očigledno nedjelotvorno) zagovaranje monogamije. Kao da nedostaje prave hrabrosti za stvarnu reviziju suvremene bračne anti-idile.

Inače nisam previše raspoložen za polemike. Međutim, ova je tema vrlo osjetljiva. Naime prosječni je čitatelj izrazito indoktriniran po tom pitanju. (Nemojte se buniti – svi, ama baš svi mi, odrasli u Hrvatskoj – a zapravo i bilo gdje drugdje u svijetu – od malih smo nogu indoktrinirani monogamijom kao jedinim ispravnim, moralnim, bogobojaznim, pristojnim i poželjnim načinom organiziranja svog ljubavnog i obiteljskog života.) Kao takav, odnosno takva, čitateljica će biti sklona bez mnogo promišljanja prihvatiti osnovnu postavku: monogamija je nedodirljiva, pitanje je samo zašto ju on/a ne može slijediti odnosno ostvariti? Zašto on/a, i većina ljudi koji ih okružuju, usprkos idealu, propovjedima i društvenom pritisku nekako uvijek ispadnu prevareni ili pak preljubnici? Mora da je nešto krivo u nama; mora da smo slabi ili jednostavno nedovoljno zreli. Vjerojatno smo nestabilni, skloni niskim strastima ili čak obuzeti nekim demonima. Mora da u nečemu griješimo kad nam monogamija u praksi nikako ne uspijeva!

Na toj pozadini javlja se stotine i tisuće stručnjaka i još više njihovih knjiga koje će željnima pružiti još jednu utjehu, pa reći: "Da, može se. I vi to sigurno možete. Samo se morate malo potruditi, disciplinirati se, promijeniti pokoju misao i stav i – eto! Monogamija odlično funkcionira!"

I tako počinje nova igra, novi začarani krug. Prethodno razočarani dobivaju novu nadu i vjeru u svoj ideal. Nakon toga slijede godine truda, rada na sebi, pokušaja razumijevanja svojih partnera i sebe, ponekad čak i bračnih savjetovanja i psihoterapije. I tako sve do sljedećeg ljubavnog brodoloma.

Pomalo me rastužuje činjenica da ti isti procesi i dalje traju. Usprkos vlastitom iskustvu i stvarnosti u kojoj žive, ljudi i dalje nasjedaju na iste priče. A uvijek ima onih koji jednostavno vole te priče širiti i dalje, mada bi mnogo bolje iskoristili svoje vrijeme, položaj i utjecaj da ljudima pomognu prihvatiti istinu. Naravno, najprije ju moraju prihvatiti i sami.

Već sam rekao – nisam čovjek od polemika. Ovo što ću sad napisati samo je reakcija na pročitano u članku. Nisam proučavao detaljno ni Milivojevića ni Šimlešu. Moguće je da na drugim mjestima zvuče drugačija. Na posljetku, članak je samo članak – nema dovoljno mjesta za detaljna obrazloženja. Ali, taj tekst su, takav kakav jest, pročitali mnogi. Ovaj komentar će, na žalost, vjerojatno imati manju publiku. Dakle, eto kako meni to izgleda.

Milivojević je psihoterapeut, s korijenima u službenoj medicini. Mali pregled biologije i evolucijske psihologije je u redu, a što se tiče monogamije, odmah nailazimo na zaključak da je ona više društvena nego prirodna. "Dobro je da se geni što više razmjenjuju", kaže Milivojević, pa je tako biološki opravdanije da nismo monogamni. Ali, monogamija je društveno najpravednija jer "garantira da će svatko imati dijete"!

Nije do kraja jasno na koji način to monogamija postiže, osim ponovo u snovima i idealima. Čini mi se da jedino što ona jamči jest da će svaki muškarac koji je oženjen biti uvjeren kako će dijete koje odgaja biti biološki njegovo! To je jedino jamstvo koje pruža praksa suvremene monogamije. Sve drugo je vrlo upitno.

Složio bih se s Milivojevićem kad kaže da je danas prisutan narcisoidni model ljubavi. Izgleda da je bitno što drugi ljudi donose nama. Bitne su naše potrebe. Ako ih netko zadovoljava, ljubavna veza je održiva. Najprije ja i moje potrebe, a onda ćemo vidjeti koga volimo. O davanju malo tko razmišlja, a posebice ga ne stavlja na prvo mjesto.

No, u tom kontekstu mi se opet čini da Milivojević pomalo naginje konzervativnom obliku bračnoga života. Gotovo da opravdava stara vremena u kojima se brak nije nikada razvrgavao. Kaže da je sigurno i tada bilo ljubavi, a svakako i mnogo djece. Ova posljednja primjedba vjerojatno nije slučajna jer djeca su proizvod ljubavi i braka, a danas ih, prema opće prihvaćenom mišljenju, ima premalo.

Za zaljubljenost kaže da je precijenjena, izgleda da joj se čak i protivi kad kaže da ona mora proći.

Hm. Zapravo kad malo razmislim, još je depresivniji što se tiče ljubavi same. "Ona nije smisao života, nije cilj – ona je sredstvo. Nije važno što želite od ljubavi, važno je što želite od života."

Ah.

Koliko sam shvatio, nakon prihvaćanja takvih osnovnih stavova, slijedi određivanje kriterija po kojima se neki ljudi mogu uklopiti u naš život, a neki ne. I sve to sa svrhom održavanja bračne monogamije. Ako vam se čini da u svemu tome nema mnogo ljubavi – vjerojatno ste u pravu! I meni se tako čini!

Spajanje "srca i glave" o kojem govori Milivojević je vjerojatno vrlo praktičan postupak. Naravno, pod uvjetom da se može izvesti, budući da svi znamo da srce ima svoje zakone koliko god ih mi pokušavali nadmudriti racionalnim odlukama.

Čitajući te posljednje retke Milivojevićevih odgovora na pitanje krize današnjega braka i ljubavnih odnosa, i s obzirom da je na kraju jednostavno izjavio da "još tražimo" način da riješimo taj problem (već par tisuća godina ga tražimo), pomislio sam da bi možda najbolje bilo odluku prepustiti onima koji nisu pod utjecajem zbunjujućih signala ljubavi, već su mudri, racionalni, promišljeni i - stariji od nas! Dogovoreni brakovi imaju sve atribute spajanja srca i glave koje nam predlaže Milivojević! U biti, ništa ne tražimo – već smo našli, samo se trebamo držati starih, prokušanih načina na koji je društvo stoljećima održavalo svoju prividno monogamnu strukturu!

Na neki način razumijem Milivojevića. On je psihoterapeut. Njegov posao je održavati ljude funkcionalnima, uz zadani minimum osjećaja zadovoljstva. Nije njegovo da propitkuje date kriterije i obrasce, te mijenja društvo i način na koji ono oblikuje naše ponašanje. To je posao vizionara.

Ali, ipak, da se u današnje vrijeme, početkom novog stoljeća i novih kretanja u društvenoj svijesti – zbog kojih se svi stari obrasci preispituju i mijenjaju iz temelja – zagovara svojevrsna trgovina ljubavlju u ime održavanja praktičnih vidova dobrog životnog funkcioniranja...?

Možda griješim. Možda sam stekao pogrešan dojam. Nadam se.

Bruno Šimleša je drugačija, ali opet nekako slična priča. Mlad i čitan autor koji se uspio nametnuti svojim šarmom i elokvencijom. Piše knjige o ljubavi. Počinje "diplomatski korektnom" izjavom o tome kako višeljubnih ima (u manjini su, kaže; iako je upitno odakle takvo uvjerenje, s obzirom na situaciju, statistike i izvještaje koji ukazuju na većinsko ne-monogamno ponašanje; vjerojatno je u pitanju želja da se ideal pretvori u stvarnost), te imaju svoje mjesto pod suncem a time pravo i mogućnost na sretne ljubavne odnose.

Lijepo zahvaljujem i iskreno se nadam da će se takav stav što prije raširiti i postati opće prihvaćen!

Međutim, ovaj početni dojam kvare njegove daljnje izjave, posebice ona kako je monogamija stvar karaktera. Volio bih na tom mjestu vidjeti neku drugu riječ. "Karakter" bi mogao sugerirati da su višeljubni bez njega, ili recimo "lošeg karaktera" naspram onih s karakterom monogamnih. Slična dilema bi se mogla javiti ako bi netko izjavio da je on, naspram homoseksualaca, heteroseksualan, i to zbog svog karaktera!

Naravno, pitanje seksualne orijentacije nije isto kao i pitanje ljubavne orijentacije. Ali je slično u dovoljnom obimu da se ustvrdi kako vrijednosti karaktera – posebice one koje cijenimo, jer u tom smislu obično upotrebljavamo tu riječ, vrijede za sve jednako: monogamne, višeljubne, homoseksualne, heteroseksualne i sve druge koji još nisu isplivali na površinu.

Pitanje duhovne razvijenosti i ljubavne širine neću komentirati – za to bi trebali objasniti previše pojmova i, naravno, znati o čemu govorimo kad kažemo "razvijena svijest". Znači, trebali bismo biti "stručnjak za svijest", a ne samo "stručnjak za ljubav".

Zanimljivije mi je nešto drugo - Šimlešina uvjerenost da će, bez obzira na svoju dob, ostati uvijek isti i da se neće promijeniti. Iznenađenja su uvijek moguća, ali još nisam sreo čovjeka koji bi nakon određenih godina tvrdio tako nešto. Vidjet ćemo.

No, ako "nepromjenjivost" ljubavnog statusa spojimo s izjavom o tome kako mu je lako biti monogaman zato jer "partnerica zadovoljava sve njegove emocionalne, spoznajne i seksualne potrebe", dolazimo na sklizak teren. Nesvjesno ili ne, Šimleša je ovdje izjavio kako monogamnost zapravo i nema veze s ljubavlju nego s - potrebama. Ako se sad vratim na Milivojevića, izgleda da su njih dvojica na istoj liniji: važno je da su naši ciljevi ispunjeni, tada možemo biti monogamni, odnosno to je tada lakše.

E, sad, ako je Bruno Šimleša monogaman jer partnerica sada zadovoljava sve njegove potrebe, što će biti ako se potrebe promijene? Jer, one se s vremenom mijenjaju, čak i ako mi uporno tvrdimo da smo ostali isti. Možda će ostati vjeran sebi i zamijeniti partnericu? Možda će ne-karakterno pokleknuti i slijediti vojsku "monogamnih" koji varaju svoje voljene? Ili će možda u tom procesu shvatiti da ljubav nema baš puno veze s tim jesu li naše potrebe zadovoljene ili nisu? Da, znam, ovo posljednje je pomalo teško shvatiti, pogotovo u pozadini tolike priče o samima sebi, o našim pravima, željama, potrebama, funkcioniranju, ciljevima i drugim proračunatostima.

A možda će partnerica zauvijek, do kraja života, zadovoljavati sve njegove potrebe? Koliko god je to malo vjerojatno, držimo palčeve da će tako biti (jer sve ostalo je ne-romantično i ruši ideal "onog pravog").

Nadalje, moram priznati da me Šimleša zbunio pričom o svojim "platonskim odnosima", odnosno ljubavnim odnosima s drugim ljudima (nadam se da je spominjanje odnosa s kćerkicom u tom smislu samo mala nespretnost u izražavanju). Recimo da maknemo prijateljske, roditeljske, profesionalne i druge odnose (u kojima jednako tako možemo biti predani i "intimni") kao nevažne za temu monogamije ili poligamije, dakle romantično-seksualne ljubavi, da li to znači da u njegovom životu postoje odnosi koji su ljubavni, s osobama suprotnog ili istog spola, samo nisu seksualni?

Ako postoje, po svim definicijama, to bi bilo višeljublje! Seksualni odnos ne definira ljubav. Ali, ako je tako, onda smo otvorili vrata mnogim pitanjima. Primjerice, što je s pričom o zadovoljenim svim emocionalnim potrebama s jednom osobom ako se ljubav javlja prema drugima (samo se seksualnost drži na odstojanju)? Hm.

Šimleša pak sa sigurnošću potvrđuje svoju definiciju seksualne monogamnosti: "Monogamiju ne treba shvatiti kao naredbu da imamo samo jedan ljubavni odnos, nego samo jedan seksualni."

Dakle, on zapravo govori o ne-seksualnom višeljublju! Odlično!

No, pitam se, čemu onda ta "naredba" o jednom seksualnom odnosu? Što je to u seksualnom, u tjelesnom, što je tako izrazito važno, bitno i presudno, da određuje naš život, način organizacije ljubavnih veza, društveni položaj? I, pobogu, ako je netko monogaman po prirodi – ili, neka mu bude, po karakteru – što će mu naredba?

Ako pak mu ipak treba naredba, znači da ima neke seksualne strasti, želje i potrebe koje njegova partnerica ne zadovoljava? Ili se te potrebe i želje možda javljaju, usprkos tome što ih ona zadovoljava? Doista zbunjujuće.

Kao i u slučaju Milivojevića, nadam se da se radi samo o dojmu. Tko zna što je Šimleša zapravo mislio reći... Ipak je to samo članak. Teško je izreći svoje prave misli u samo nekoliko rečenica.

Ali, vidite, sve u svemu, ostaje mi otužni dojam o našoj situaciji. Članak počinje s mnogo poleta i nade. Novinarka se potrudila sakupiti razna mišljenja – između ostalog i moje, na čemu joj zahvaljujem. Međutim, središnji dio članka okupiraju dva lokalna stručnjaka koji, svako iz svog kuta gledišta, uspkros očiglednoj krizi opravdavaju i zagovaraju prihvaćanje monogamije kao isključivog i poželjnog načina organiziranja ljubavnog života. I to u trenutku dok se cijeli svijet mijenja, dok se redefiniraju odnosi i počinje se istraživati ono novo koje nam je toliko potrebno, i to ne samo zbog ljubavnih odnosa, nego i zbog cjelokupnog načina života.

Jasno mi je da je državi, bankama i organiziranoj religiji u interesu održati nas prividno monogamnima i unutar čvrsto definiranih bračnih zajednica (tako je lakše upravljati ljudima i iskorištavati ih) ali nekako oklijevam pojedinačne zagovaratelje monogamne isključivosti svrstati u istu skupinu. Vjerujem da se radi o njihovom iskrenom uvjerenju.

Ali, kad bi istina doista bila izrečena i prihvaćena – a evo je: po prirodi smo raznoliki, većinom višeljubni, manjinom jednoljubni – vjerojatno je da psihoterapija više ne bi bila potrebna onima koji su samo takvi kakvi jesu, ali se osjećaju krivima, manjkavima i lošima zbog društvenog pritiska. Ne bi im bili potrebni ni silni savjeti o tome kako da vode svoj prividno monogamni život. Većina čitalačke publike knjiga o ljubavi bi nestala. Oni višeljubni bi se oslobodili krivice i okrenuli se bitnim stvarima: kako organizirati svoj život, kako promijeniti okolnosti svog života da njihova prava priroda bude osobođena. Oni prirodno jednoljubni bi odmahnuli rukom na savjete – jer što će im oni, kad već žive ono što jesu?

I tako, sudeći prema članku, ispada da savjete o monogamnoj ljubavi u nas daju (i knjige pišu) platonski višeljubni za istinski višeljubne kojima je teško održati seksualnu monogamiju! A sve to u ime... čega?

Sigurno ne u ime Ljubavi.

Samo za taj osjećaj!

U časopisu MadeIN objavljen je veliki članak na šest stranica s fotografijama, pod naslovom "Samo za taj osjećaj".

Uvijek mi je bilo zadovoljstvo pisati o jedrenju na dasci, pa kad mi je moj prijatelj Marin Mavra predložio da napišem članak o soulwindsurfingu za MadeIN magazin (časopis se može kupiti u svim prodavaonicama Tiska; koncept je nešto poput "Men's Healtha", a moto im je "Zabava. Informacija. Strast."), naravno da sam pristao!

Priča koja je objavljena u časopisu nije nova za one koji prate moje pisanje, kako ovdje tako i na engleskim Soulwindsurf stranicama. Međutim, drago mi je da će sada i mnogo drugih ljudi imati prigodu čitati o tome.

Kao i uvijek, pokušao sam pokazati kako i zašto je jedrenje na dasci jedan od najljepših sportova ikad izmišljenih. Članak govori o osjećaju "in the flow"; o potrazi za "zonom" i drugim unutarnjim iskustvima koje windsurfing pruža na spontan način. Uvjeren sam da će mnogi nakon čitanja članka poželjeti jedriti – ili se vratiti jedrenju, ako su se iz nekih razloga od toga udaljili.

Cilj mi je bio nadahnuti i potaknuti. Članak izgleda jako lijepo s velikim fotografijama (OVDJE možete pogledati cijeli članak). Privlačno i čitljivo.

Zoran Opalić, jedan od urednika MadeIN-a, Marinov prijatelj, već je počeo jedriti. Zahvalan sam obojici na inicijativi. Mislim da je članak dobar pothvat i vrijedan doprinos popularizaciji jednom od najljepših sportova na svijetu, ali i drugačijem pristupu sportu koji je danas mnogima više nego potreban.