Intervju za Svjetlost

Svjetlost, časopis za razvoj svijesti i cjelovit pristup življenju, kao temu broja u veljači donosi razgovor sa mnom o "razdvajanja svjetova". Ovdje objavljujem uvod i početak razgovora, a ostatak je dostupan u časopisu Svjetlost na pet stranica. Naravno, kod izdavača možete nabaviti i knjigu Razdvajanje svjetova sa svim detaljima ove iznimno zanimljive teme.


RAZDVAJANJE SVJETOVA

Razgovarao: Neo Glasnik

Adriana Predraga Kezelea ne treba puno predstavljati. Naročito ne čitaocima Svjetlosti jer Adrian je cijeli svoj dosadašnji životni vijek proveo, živeći proučavajući i podučavajući znanja iz područja duhovnosti pa je zaista mala vjerojatnost da se netko zainteresiran za svoj osobni razvoj nije susreo makar sa nekom od tridesetak knjiga koje je Adrian napisao. Uz to osnovao je i Duhovnu akademiju unutar koje podučava Integralnu meditaciju, vodi trogodišnji studij indijske astrologije – jyotisha, podučava duhovnom plesu Neodanceu te vodi mnogobrojne druge seminare i radionice (Skrivene poruke, Vastu, Život – smrt – život…). Osnivač je i globalne mreže intuitivne komunikacije SoulNet, te jedan od osnivača Udruga Umjetnost davanja i Dupinov san te projekata Nebeski labirinti.

Dakle, tema za razgovor sa Adrianom ne nedostaje, no ovaj razgovor koji slijedi bavi se samo jednom, više nego aktualnom temom – temom razdvajanja svjetova. Istoimenu knjigu, dakle Razdvajanje svjetova, Adrian je napisao i tiskao u svojoj izdavačkoj kući prošle, 2011. godine dajući nam tako jednu od  od najzanimljivijih i najuvjerljivijih (barem mojoj osobnosti i stvarnosti) objašnjenja za događaje vezane za ovo prijelomno doba polarizacija stvarnosti koje se zbiva upravo sada diljem našeg planeta.

Pitanje: Na ćemu se zasniva zamisao o "razdvajanju svjetova"?

Odgovor: Da bismo razumjeli o čemu se radi potrebno je prihvatiti, barem u svrhu razmišljanja o tome, postojanje paralelnih svjetova. Za suvremenu fiziku gotovo da nije pitanje postoje li oni, već samo kakvi su. Primjerice, pretpostavlja se da postoji četiri vrste paralelnih svjetova. Prva je ona u kojoj su parnjaci našeg svemira u istom prostoru s nama, ali vrlo, vrlo daleko; druga je ona u kojoj su svemiri u zasebnim prostorima, uronjenim u pretpostavljeni hiperprostor; treća je ona u kojoj paralelni svemiri postoje na istom "mjestu", ali, recimo to tako, pomaknuti u frekfeniciji, odnosno u drugoj su "dimenziji"; i četvrta vrsta je ona koja obuhvaća sve to, ali sa sasvim drugačijim zakonima prirode. Naravno, nije isključeno da postoje sve četiri vrste istodobno, a možda i neke druge varijacije koje znanost danas ni ne naslućuje.

Ipak, znanost nam je pomogla da neka iskustva koja su se u okviru istraživanja svijesti javljala oduvijek, stavimo u barem nekakav konceptualni okvir te jasnije o njima razmišljamo. Zamisao da "negdje tamo" postoje naši parnjaci koji žive vrlo sličan život našem, a opet malo drugačiji, vrlo je intrigantna, ali za mnoge poprilično nestvarna i kako se čini, osim zanimljive teme za razmišljanje, nema nikakvu praktičnu svrhu.

No, za neke ljude, iskustva koja ukazuju na postojanje njihovih parnjaka su vrlo stvarna. Recimo, to su  česti osjećaji "već viđenog" (deja vu), zatim osjećaj da poznajemo neka mjesta ili ljude koje nismo sreli u svom životu (niti u pretpostavljenim prošlim životima, jer ih "poznajemo" u sadašnjem vremenu); osjećaji da nekako, na neki gotovo neopisivi način, živimo istodobno više inačica vlastitog života, pa sve do tvrdnji o susretima ili nekoj vrsti kontakta sa svojim vlastitim parnjacima iz paralelnih svjetova.

Moja osobna iskustva, a time i istraživanja tog područja, počela su prije petnaestak godina, s knjigom "Anđeo pod maskom" koja je, uz vrlo važnu poruku o "anđeoskoj" ulozi hendikepirane djece u životu njihovih roditelja, zapravo smještena u paralelnu stvranost. Nakon toga nisam ni pisao ni govorio o tome, ali iskustva su ostala i proširivala se, te su napokon, vjerojatno pod utjecajem globalnih događanja, kristalizirala u knjizi "Razdvajanje svjetova".

Pisao sam ju prije godinu dana, uz malo oklijevanja jer je tema vrlo delikatna i teško opisiva. Nakon objavljivanja, međutim, bio sam iznenađen koliko mnogo ljudi je reagiralo prepoznavanjem vlastitih iskustava.

Dakle, ukratko, s duhovne ili iskustvene strane, postaje sve jasnije da naša osobnost, ono što zovemo "ja", ne predstavlja jedini izraz naše duše, njeno jedino utjelovljenje. Svatko od nas živi mnoštvo paralelnih života. Toga smo uglavnom nesvjesni, osim u nekim neodređenim trenucima koje potiskujemo ili čak i ne primijećujemo jer nemamo konceptualnu osnovu za prihvaćanje tih doživljaja i razmišljanje o njima.