Tokom srednje škole i fakulteta svirao sam u wannabe jazz-rock grupi "Jan Amos". Imam neke analogne snimke iz tog razdoblja - ako uspijem nabaviti kazetofon i ako trake nisu propale, možda bi se to i moglo digitalizirati. Bili smo mladi i zaneseni, a svirali smo glazbu koju gotovo nitko nije razumio, a često ni mi sami.
Još i danas ponekad poželim da je život otišao u drugačijem smjeru i da mi je gitara češće bila u rukama. Međutim, točno je - ima drugih stvari za koje sam mnogo talentiraniji nego za glazbu, pa je i za mene i za druge bolje da se držim njih. Ipak, cijelo sam vrijeme uronjen u čaroliju zvukova. Stalno nešto radim u tom smjeru, održavajući snove koji su... samo snovi.
U međuvremenu sam se prebacio i na klavijature, a načio sam svirati i diđiridoo. Pjevanje... eh, to mi nikad neće dobro ići. Ali, nije važno. Važan je proces, stvaranje, osjećaj sklada, trnci u cijelom tijelu kad se zvukovi slože točno onako kako treba. Zbog toga ću, usprkos očitim manjkavostima mojeg "glazbenog" izražaja, uvijek trzati neku žicu, udarati neku tipku ili puhati u neku cijev.
Pronalazak fotografija iz mladosti je pokrenuo sjećanje na dosadašnje glazbene izlete. Prije nekoliko godina, nadahnut izvrsnim stihovima Jasne Bolanče, napravio sam CD "Zvjezdanooka". Jedan profesionalni glazbenik je, čuvši snimke, rekao samo: "Hrabro, vrlo hrabro." Taj je komentar bio usmjeren na činjenicu da je produkcija bila... hm, nedovoljno dobra, a pjesme prepune pogrešaka. Ipak, neizmjerno sam uživao snimajući Zvjezdanooku, pa to - valjda - opravdava moju "hrabrost".
Pjesme su vrlo lagane, a ako imate volje, možete poslušati neke isječke, tek toliko da dobijete dojam o atmosferi CD-a. (Zvjezdanooka, Zagrli me sad, Kad ode ljubav, Sjeme)
Nakon toga sam se prihvatio ozbiljnijeg posla i glazbe koja više odgovara mojim unutrašnjim zbivanjima i snimio CD "Distant past". Radi se o glazbi za neodance, odnosno o plesnoj glazbi za "neodance rituale". Zbog raznih tehnika disanja koje se koriste u neodance-u, a koje su ukomponirane u gazbu Distant past-a, projekt je napravljen pod imenom "The Breath". Link će vas odvesti do stranice na kojoj možete poslušati isječke. U usporedbi sa Zvjezdanookom, produkcija je bolja (naučio sam neke trikove), a atmosfera glazbe, naravno, sasvim, sasvim drugačija.
U posljednje vrijeme sam se okrenuo malo žeščim ritmovima i glazbi. Moj sin Borna je izvrstan bubnjar. Mnogo je talentiraniji od mene u svakom glazbenom pogledu. Nadam se da će uspjeti ostvariti svoje glazbene snove. Mladost je žestoka, a ako želite vidjeti koliko, pogledajte jednu snimku koncerta Borne i njegovog banda. Snimljena je mobitelom, ne očekujte studijsku kvalitetu, ali bit će dovoljno za utisak. Dečko ima ritma, bez svake sumnje!
Borna i ja onako usput radimo jedan mali zajednički projekt. On pjeva i bubnja, ja pišem tekstove i sviram ostatak instrumenata koje čujete. Za sada su dostupna tri glazbena video uratka - projekt "We are not". Pretpostavljam da ovakva glazba nije prvi izbor među čitateljima mog bloga, ali nije važno. Ovo su samo glazbeni snovi, zar ne?
 |
| Ovdje imam 18 ili 19 godina, a sviram na Gipson-u. Fotografija je napravljena u klubu V3 Gimnazije u Varaždinu gdje su se održavali koncerti mladih bandova. |
