Pogled na statističku distribuciju u članku je ispravan i otkriva podatke koje inače ne bismo uočili. Ali, prava "bomba" je, po mojem mišljenju, podatak o tome da se 80% svih živućih žena reproduciralo (imalo djecu), a da je to uspjelo samo 40% muškaraca!
S druge strane, objašnjenje koje se nudi za tu činjenicu je... hm. Ide se nadugačko u objašnjavanje razlika u motivaciji, a koje su zasnovane na potrebi za reprodukcijom i objašnjenjem razlika u reproduktivnim potrebama žena i muškaraca,
DNK analize, sudeći prema člnaku, pokazuju da su naši preci bili 80% žene i 40% muškraci. (Naravno, svako dijete ima jednu biološku majku i jednog biološkog oca, ali te analize pokazuju da su neki muškraci iznimno neuspješni u reprodukciji svojih gena, a neki iznimno uspješni, dakle imaju mnogo više djece, dok većina nema nijedno.) Radi se o cjeloukupnoj povijestii čovječanstva, ne samo o posljednjih par stotina ili tisuća godina.
Članak objašnjava tu činjenicu kako već objašnjava (pribjegavajući klasičnoj priči o tome što žele žene a što muškarci, kad je u pitanju seks i reprodukcija).
A vi? Da li je vama ta priča prohvatljiva? Smatrate logičnim i prihvatljivim da je ta ogromna razlika od DVOSTRUKOG broja žena koje su se uspjele reproducirati, naspram broja muškaraca kojima je to uspjelo, tijekom cijeloukupne povijesti čovjekova života na ovom planetu objašnjiva prevladavajućim shvaćanjem ljudske seksualnosti?
Na pitanje ''Ima li što dobro u muškarcima?'' odgovorila bih da ima: bez njih ne bi moglo doći do oplodnje. :-))) Šalu na stranu, ali ovo je zaista zanimljivo - ovi postoci su interesantni, ali tko bi znao da li je to tako inače prirodno ili je to samo karakteristika našeg vremena u kojem živimo?
OdgovoriIzbriši@LA-LA: Ako sam dobro shvatio članak, taj omjer genetskog materijala je rezultat naše ukupne povijesti - barem dva milijuna godina - a ne današnjeg vremena.
OdgovoriIzbrišiNa Facbooku se razvila živa diskusija o tome, pa donosim par svojih komentara.
OdgovoriIzbriši"Ljudska seksualnost ima daleko veću ulogu od reprodukcije. Ona je izraz naših... osjećaja, povezivanja i ima društvenu ulogu. Vjerojatno je da naši davni preci nisu isprva ni znali da je seks povezan s rađanjem. Očinstvo je bilo nebitno, pa čak vjerojatno i potpuno nepoznato kao pojam. Seks se, po svemu sudeći prakticirao kao društvena aktivnost, ritualno i, plemenski, javno. (Pisao sam o knjizi "Seks u zoru" - izvrstan izvor antropoloških i ostalih informacija o tome.) Ljudska vrsta ne pripada onim primatima među kojima se seks prakticira jednom ili dvaput godišnje i u kojima jedan mužjak ima više ženki. U seksualnom smislu mi, poput naših rođaka bonobo majmuna, prakticiramo seks kao društvenu aktivnost. To jest, tako smo to radili oko dva milijuna godina, prirodno.
Pleme je dijelilo sve - od hrane do seksa. U takvim okolnostima, seksa je bilo dovoljno, i za žene, i za muškarce. Reprodukcija nije bila upitna - žene su rađale, a sigurnost potomcima je davalo pleme, zajednica, a ne otac za kojeg se nije ni znalo. "Trgovanje" genetskim materijalom u smislu odabira pravog muškarca, svjesnog ili nesvjesnog, bilo je potpuno bespredmetno.
Imamo iza sebe barem dva milijuna godina toga, naspram samo nekoliko tisuća godina kad smo počeli seks povezivati s obitelji (muškarac i žena), kulturom (kontrola seksualnosti) i SVIM činiteljima koje autor članka ističe kao razlikovnim faktorima između žena i muškaraca,
Kako ova činjenica objašnjava omjer genetskog materijala? Vrlo jednostavno (iako, priznajem, prihvatit ću ako netko dokaže da nije tako): većina žena u plemenu primila je sjeme od većine muškaraca u plemenu, često u isto vrijeme. Kao što znamo, samo jedan spermij će oploditi jajnu stanicu. Među spermijima postoji natjecanje (čisto biološko, neuvjetovano, ne-kulturno, i sve ne-spekulativno, osim čiste biologije). Jači geni, jači, brži spermiji (da li je tako?) i ukupni rezultat je da, iako svi muškarci dobivaju dovoljno seksa, samo nekolicina njih su očevi plemenske djece. S druge strane, većina žena rađa. I eto, po mojem mišljenju, jedinog biološkog i jasnog objašnjenja ovakvog gentskog omjera.
U našoj kulturi, kao što sam napomenuo, očekivao bih izjednačenje tog omjera, jer je društvenokm normom (monogamni brak) određeno da svi muškarci dobiju šansu za reprodukciju.
I, ako ova misao iole drži vodu, to bi značilo da se naša kultura još jednom pokazala muškom i ideološkom tvorevinom - bezobzirnom prema biološkoj dobrobiti (kvalitetniji geni u bržim spermijima?).
Eto. Nemojte me razapinjati, :-) samo razgovaramo, a ako su neke postavke pogrešne, posebice ove o spermijima, rado ću prihvatiti ispravke ili opovrgavanje."
"@Jadranka: Da, ima raznih teorija. Naše je da ih razmotrimo, po mogućnosti u svjetlu dokaza (ako ih imamo). Ovdje imamo jedan čisti, hardcore znanstveni DNK podatak: 80% žene se reproduciralo, 40% muškaraca. Iznio ga je eminentni zanstven...ik pa ja, eto, za početak, ne sumnjam u njega, iako dozovoljavam da daljna istraživanja pokažu nešto drugo. Za sada - prepostavljamo da je točan i pokušavamo ga objasniti.
OdgovoriIzbrišiKakvih dokaza imamo da je čovječanstvo svojih gotovo dva milijuna godina provelo u obiteljima nalik našima danas? Vrlo malo. S druge strane, većina poikazatelja govori o širim zajednicama, plemenima. Poistovjećivanje suvremenih obitelji i načina na koji provodimo seksualnost (pa onda i razmnožavanje) s "prirodnim" i "evolucijskim", autori "Seksa u zoru" zgodno nazivaju "jabadabadu" teorija.
Osobno iskustvo u "izboru oca svog djeteta" može jako varirati. Pitanja koja nastaju iz tvrdnje da je on donešen genetski su slijedeća:
Geni vjerojatno nemaju neki pojam ljubavi ili duhovnog zajedništva - oni samo "žele" dobru reprodukciju. A to bi značilo da taj muškarac ima tako snažne gene da će to osjetiti VEĆINA žena. Da li je to tako? Da li većina žena želi imati djecu s ocem vašeg djeteta?
Ako bi to bilo tako, to bi možda objasnilo odnos 80% naspram 40% reprodukcije - žene su tokom povijesti birale takve nositelje snažnih gena, a ostale zanemarivale.
Ali, ako bi to doista bilo tako u našem suvremenom smislu prevladavajućeg seksualnog i bračnog ponašanja (obitelj sastavljena od para), vjerujem da plemenska povijest od društveno miroljubivih dva milijuna godina ne bi bila moguća. U svakom plemenu imali bismo raspad situacije u roku od mjesec dana! Odbačeni muškarci bi se vjerojatno snažno pobunili i sva načela zajedništva i djeljena KOJA SU PROIZAŠLA IZ POTREBE ZA PREŽIVLJAVANJEM, bila bi odbačena.
Druga (romantičnija) varijanta: ako za svaku ženu postoji neki muškarac koji će ju tako privući da želi djecu samo s njim i s nikim drugim, onda nemamo objašnjenje za omjer 80% naspram 40%.
Osobno ne smatram ni jednu od tih mogućnosti vjerojatnima, iako na manjoj skali, posebice osobnoj, one mogu biti prisutne i istinite.
Mnogo je vjerojatnije objašnjenje o slobodnoj plemenskoj višesekulanosti naših predaka i jednako tako prirodnom i slobodnom "natjecanju" sperme (gena) unutar ženinog tijela. To objašnjenje čak dozvoljava i mogućnost duhovne snage žena koje su birale oca svog djeteta svjesno, koristeći zanjje o tome kada i kako zatrudnjeti, a da to ne uključuje sve muškarce s kojima su dijelile seksualnost, nego samo odabranog. Na taj način opet imamo objašnjenje datog omjera, a da ne poričemo ulogu slobodne seksualnosti kao društvene aktivnosti naših predaka.
Uzgred, Darwinova teorija nije ugrožena ni jednom varijantom tog objašnjenja. Radi se samo o tome da ju pod utjecajem današnjeg kulturološkog uvjetovanja pokušavamo svesti na suvremeni koncept obitelji, seksualnosti i ljubavi. Prirodna selekcija se sasvim lijepo može odvijati i kroz drugačiji koncept seksualnosti i načina života."
''Vjerojatno je da naši davni preci nisu isprva ni znali da je seks povezan s rađanjem. Očinstvo je bilo nebitno, pa čak vjerojatno i potpuno nepoznato kao pojam. Seks se, po svemu sudeći prakticirao kao društvena aktivnost, ritualno i, plemenski, javno.''
OdgovoriIzbrišiVjerojatno su žene zbog toga i bile cijenjene kao darovateljice života... Uloga muškarca pri tom možda i nije stvarno bila jasna... ali, opet, čudno mi je da tako prirodnu stvar nisu poznavali...(ako je to uopće istina).
''Majka je uvijek sigurna (poznata)'', kaže ona latinska izreka...
koja mi je,dok sam bila srednjoškolka, izgledala prilično besmisleno... jer, mislila sam, pa i otac je poznat, sve se zna...
No, u kontekstu gore navedenog članka ta latinska izreka ima puno više smisla...