Pronašli su tvoju Boginju!

"Da, pronašli su je, pronašli su je!" Neki je čovjek vikao ispred mog prozora. Izišao sam van da vidim što se događa. Bio je to moj susjed iz Slovenije, zaljubljenik u povijest. "U Pokrovniku, malom selu pored Šibenika", govorio mi je oduševljeno, "arheolozi su pronašli malu figuricu Boginje. Šest centimetara, vrlo mala, baš kao i tvojoj knjizi. To je tvoja Boginja, našli su je!"

2003. godina napisao sam jednu od meni najdražih knjiga "Povratak Boginje". Radi se o romanu, zasnovanom na nekim malo poznatim povijesnim činjenicama o neolitu. Mladi student Danijel slučajno pronalazi mali kipić Boginje, a zatim počinje neobičan razgovor preko provalije vremena, s prethodnom vlasnicom kipića: mladom djevojkom iz neolita, imenom Zora. Radi se o nekoj vrsti duhovne ljubavne priče, ali je to istodobno i priča o tome što smo, kao čovječanstvo jednom imali, a zatim izgubili.

I sad, javlja se ovaj, za mene simboličan znak podrške, pa čak i neka vrst čuda! Posebice je to bitno u ovo vrijeme kad se sve više govori o ljubavi i izazivaju se naši kulturološki stavovi o njoj. Morate biti svjesni da, barem koliko znam, u arheološkom području Danilo-Smilčić-Pokrovnik nije bilo takvih nalaza. Kipići Boginje nađeni su posvuda drugdje u neolitskim nalazištima, ali ne i tu. Ovu, vjerojatno prvu nađenu, nazvali su "Venera iz Pokrovnika", a pretpostavlja se da je stara 5000 godina, baš kao i u mojoj knjizi!

Naravno, postojala je neka vjerojatnost da će se prije ili kasnije kipići Boginje pojaviti, ali to nije bilo moguće znati. Zapravo, u svojoj knjizi sam razvio priču o tome kako su ljudi iz ovog područja bili suočeni s posebno nasilnim i zlobnim ratničkim plemenom. To je pleme namjerno uništavalo sve simbole ženskosti, posebice simbole Boginje. Figura Boginje koju Daniel nalazi u knjizi bila je pomno skrivena, a to je Zora, mlada svećenica ljubavi, platila svojim životom.

Kad bi moja zamišljena priča bila istinita, naravno da bi figure Boginje na ovom području bile rijetke, budući da su uništavane ili skrivane. Zapravo, moja zamisao u knjizi bila je fiktivno objašnjenje zašto nema figurina Boginje na ovom području. Taj dio knjige, iako moguć, bio je pomalo i kritiziran od nekih intelektualno nastrojenih čitatelja.

Međutim, baš kao i u svim ostalim naseljima neolitske kulture, ljudi su i ovdje morali imati male, priručne, umjetničke prikaze Boginje. To je bio dio neolitske duhovne kulture. I, sada, konačno znamo da ih doista i jesu imali! Boginja je pronađena. I, kao što možete vidjeti, oštećena je – gornji dio nedostaje.

Da li bi moglo biti da moja zamišljena-odsanjana-odgledana priča oslikava i konkretnu istinu o Danilskoj kulturi? Tijekom pisanja knjige imao sam neka vrlo zanimljiva iskustva koja bi se mogla nazvati vizijama. Nekako sam znao da pišem neku vrst proročanstva o ideji boljega društva. Nikad nisam imao nikakve sumnje u opći okvir priče. Međutim, sad, s ovim naizgled malim, ali za mene jako važnim nalazom, ne mogu a da se ne zapitam: "Da li se moja Boginja konačno doista pojavljuje? Da li će se konačno vratiti i da li će proročanstvo doista biti ispunjeno?"

fotografije iz revije "Šibenik", rujan 2010.