Kako i ne bi kad sam u njoj otišao na mjesto gdje nitko ne odlazi odjeven! Sve što imate skidate i ostavljate pred vratima Gospodara smrti! Ni jedna odjeća ne može izdržati Njegov pogled. Raspada se i nestaje kao da je nikada nije ni bilo. A ipak, postoji način… postoji način da odete tamo i vratite se, noseći sa sobom smrti, sjećanje na smrt, znanje o smrti."
iz knjige "Gospodar smrti i tri Naćiketine vatre"
Zapanjujuće je kako ljudi uspjevaju držati podalje od sebe jedinu stvar koja ih može vratiti u život! Učinit će sve, samo da se ne suoče s istinom, samo da nastave sanjati.
Gornje riječi sam napisao prije gotovo deset godina, nakon što sam već desetljećima živio rame uz rame sa svojom smrću i nakon što sam ju konačno ugledao, ogoljelu, onakva kakva jest.
Zastrašujuće, koliko to može biti za uspavane i nesvjesne, smrt je onaj činitelj koja određuje vaš život.
"Jedna od životnih iluzija je da ovaj sat nije bitan, presudan sat. Zapišite u svoje srce da je svaki dan najbolji dan u godini. Ni jedan čovjek nije naučio ništa kako valja sve dok ne shvati da je svaki dan Sudnji dan."R.W. Emerson
Simbol na knjigama o smrti ("Gospodar smrti" i "Život-smrt-život") je izokrenuto drvo. Između ostalog to znači da je ono što doživljavate kao dolje, zapravo gore; ono što vidite na jedan način, zapravo je suprotnost samo sebi.
Smrt određuje vaš život, a ne obrnuto!
Točnije, koliko ste je svjesni, koliko drugujete s njom, toliko živite.
"Zahvaljujem Bogu što mi je milostivo pružio priliku da naučim kako smrt otključava vrata naše istinske sreće." W.A. Mozart
Čudno, zar ne? Potpuno naopačke. I potpuno suprotno onome čemu svjedočite svaki dan krečući se usred mnoštva zaposlenog poricanjem.
"Sjećanje na smrt" iz mojih knjiga nije samo priča o mističnom, jednom proživljenom iskustvu: to je moja svakodnevna stvarnost.
Znate li na što se ona svodi u praksi?
Na pitanje koje postavljam svakome tko ima hrabrosti čuti ga: "Kad biste znali da ćete sutra umrijeti, kad biste znali da je danas posljedni dan vašega života, što biste učinili?"
I zašto to, pobogu, odmah, sada, istoga trenutka, ne učinite?
Sjećam se svojeg umiranja.
OdgovoriIzbrišiObljevao me znoj pošteno... a tada sam zaspao/zahrkao pred dvoranom punom ljudi. Slijedeće čega se sjećam je da je Kozmo uletio u dvoranu i pišao svugdje ;D ako se dobro sjećam i ako je to bilo onda :)
Postavio sam to pitanje kad sam vodio na satu razrednog odjela "predavanje" o smrti i životu - odlučio sam (istina, neautorizirano, ali hrabro) malo uzdrmati svoje prijatelje iz školskih klupa.
"Kad biste znali da ćete sutra umrijeti, kad biste znali da je danas posljedni dan vašega života, što biste učinili?"
U tom trenutku sam osjetio kako su svi skoro izletjeli iz škole :D
Kad biste znali da ćete sutra umrijeti, kad biste znali da je danas posljedni dan vašega života, što biste učinili?"
OdgovoriIzbrišiNekada sam na ovo pitanje imala mnogo odgovora, a sada nemam,nema ništa što bi učinila, učinila sam sve. Ipak bi rado da mi život ne završi sutra zato što želim još jednu priliku da imam još više stpljenja za svoje bližnje. I to ću od sada i pokušati!