Ipak, tu i tamo jednim uhom čujem neke zanimljive rečenice. Tako sam nedavno čuo (za ovu priogodu nije važno tko je i gdje to govorio) usporedbu ekonomske krize početkom tridesetih godina prošlog stoljeća (koja je bila duga i strašna), sa sadašnjom ekonomskom krizom koja već traje duže od nje, a što je najgore ne nazire joj se kraj. Usprkos raznim sukobljenim mišljenjima i političkim opcijama, čini se da nitko u biti ne zna što se događa, a kamoli što zapravo učiniti da se iz toga izvučemo.
Tamo negdje 2008. svi su počeli vikati "recesija, recesija". Mediji su nas počeli obasipati porukama o štednji. To me začudilo. Očekivao sam da će nas odgovorni (ako ima takvih) potaknuti na trošenje. Jer, ako gospodarstvo pada i tijek novca je zakočen, kud sad još štednja? Zar to neće imati suprotan učinak željenom?
Ali, zaključio sam da se radi o nečemu jako složenom što je izvan dohvata mojeg razumijevanja. Na nekoliko mjesta sam ipak izrazio svoje čuđenje stalnom medijskom hipnozom u svezi recesije, štednje, siromaštva, nevolje itd... Učinilo mi se da je u stvarnosti situacija obrnuta: nije recesija uzrokovala takva medijski sadržaj, nego medijski sadržaj recesiju. Ali, tko sam ja da o tome naklapam? Imam drugog posla.
I sad ga imam, ali, eto, došlo mi da ispišem svoje misli u svezi toga. Naime, drugo što sam čuo – a to je bilo jučer – je da mnogi, uključivo i MMF, sada okreću ploču i počinju razmišljati o tome da stroge mjere štednje imaju suprotan učinak na rast gospodarstva, to jest da ga usporavaju. Aleluja! Sva ta priča o globalnoj ekonomiji na kraju će se svesti na zdravi razum: ako želimo potaknuti proizvodnju, tijek novca i gospodarski rast onda moramo početi trošiti, a ne u panici stiskati remen!
I dok sam za političare i vlastodršce odavno siguran da pojima nemaju što rade, malo me iznenađuju oni koji navodno žele bolji život. I oni štede. Shvatili su da mogu dijeliti automobile kad idu na posao; kupiti jedne kariole ili bušilicu, pa ih koristiti u tri kućanstva; proizvoditi sami svoju hranu, a možda čak i odjeću. Sve bi to bilo u redu, čak i odlično, da se ti isti ljudi istodobno ne čude što poduzeće u kojem rade propada ili što im vlada smanjuje plaće. Zaboravili su da od onog što oni NISU kupili, drugi ljudi žive. A ako ti drugi ljudi nemaju novaca, onda neće kupiti niti njihov proizvod ili uslugu.
Da se razumijemo, ne tvrdim da je nešto dobro ili loše, samo kažem da ljudi uglavnom žive u zabludi. Morali bi barem znati da je ovaj sustav zasnovan na tijeku novca, dakle na potrošnji. Ako štedite, potkopavate sustav. Ako uspijete u tome, sustav će se srušiti. Ako se to dogodi, hoćete li vi živjeti bolje ili lošije? Hoće li svi ljudi na svijetu živjeti bolje ili lošije?
Sklon sam zaključku da nitko zapravo ne zna što se događa. Tome sasvim sigurno pridonosi jedna ekonomska varijabla koja, usprkos svojoj očiglednosti, ostaje nespoznatljiva. Nije nespoznatljiva na svojoj, ekonomskoj, razini. Tamo je zapravo vrlo očigledna. Ali o njoj nitko ne misli. Nitko ju ne dira. Nespoznatljiva je na razini doktrine. Nedodirljiva je. O njoj se ne smije ozbiljno govoriti.
Ta varijabla su ljudi. Točnije njihov broj. Prije nepunih sto godina, usred one najveće i najduže ekonomske krize (koja je već sada potisnuta na drugo mjesto) bilo nas je nepunih 2 miljarde. Sad nas je, kažu, preko sedam miljardi. Projekcije su optimistične i predviđaju rast do "samo" 10 miljardi do 2050. Pesimističkih projekcija nema.
Zgodno je par minuta promatrati rast populacije svijeta u brojkama uživo!
Želim vam reći ono što se aktivno i javno usudio reći tek mali broj ljudi poput Daniela Quinna – previše nas je! Možete oblikovati ekonomske modele kakve želite, možete štediti ili trošiti koliko vas volja; možete otići živjeti u šumu ili na vrh planine. Sve što ćete postići time je manje ili veće poboljšanje ili pogoršanje svog vlastitog života. Globalno, rješenja nema dok ne zaustavimo rast ljudske biomase. Daleko smo nadišli broj koji bi osiguravao ravnotežu. Ne radi se o mogućnosti prehrane (o, da, ovaj planet može prehraniti i mnmogo više od 10 miljardi ljudi, ali po koju cijenu?), već o nečem mnogo osnovnijem. Na svakog čovjeka moralo bi doći odgovarajući broj kvadrata slobodnih livada, mora, šuma itd. Isto tako, na svakog čovjeka na ovom planetu moralo bi doći odgovarajući broj pripadnika drugih živih vrsta koji SLOBODNO žive. Mi smo davno izišli iz tih odnosa i brojeva.
Nemojte se čuditi krizi. Čudite se sljepoći koja će nas i cijeli planet vjerojatno odvesti u propast. Sve samo zato jer se nitko ne usudi reći – možda samo lijepo zamoliti: "Biste li se, molim vas, malo opametili i, za dobro naše zajedničke budućnosti, prestali se razmnožavati?"
Zanimljive su te brojke, čak me i plaše gledajući s jedne strane... iako sam jedna od onih koja je na neki način podržava tu ideju o smanjenju razmnožavanja, ipak, razmišljajući, nametnulo mi se nekoliko pitanja:
OdgovoriIzbrišiTko uopće može odrediti koliko nas treba biti? (Ima jedna izreka: Gdje čeljad nije bijesna ni kuća nije tijesna.)
Postoje različiti "uzorci" ljudi koji imaju ili žele imati djecu iz različitih potreba...I kako ih spriječiti, kad im je Bogom dano pravo da se smiju razmnožavati! Jedno je razmnožiti se, a drugo je voditi brigu, skrb o njima onako kako to zaista i treba.
Prije bih rekla da nam treba kvaliteta u odnosima, svijest o povezanosti, svijest o životu na Zemlji kao poklonu, gdje onaj snažniji podupire tj. pomaže slabijem.
A danas snažniji još otima od slabijeg...i pritom mu snaga zaista postaje njegova slabost...I to je priča koja se stalno vrti u krug...nikako da se izdignemo.
Čovjek ne misli široko, već samo o sebi, o vlastitoj borbi za opstanak...o vlastitoj komociji, o vlastitoj promociji... o svemu "vlastitom" i za "tuđe"ga nije briga.
Da li "tuđe" uopće postoji ako smo svi stanovnici ovog planeta?
Uh...
Problem je u tome što čovjek nije svjestan da bez biljaka i životinja uopće ne bi mogao živjeti.
I ima li u Hrvatskoj uopće smisla ta priča? Možda bi je trebalo ispričati npr. Kinezima? ;-) (Al' treba znat' kineski!)
Ovu tezu o prekobrojnosti već dugo podržavam, uz jedno ali: da je teško svakom ponaosob nametati kvantitetu i kvalitetu odnosa.
OdgovoriIzbrišiNi svi duhovni učitelji nisu isti, da ne govorim da ni svi ljudi nisu isti, pa neki koji bi zaista bili pravi učitelji sputavaju sebe do to i postanu, jer smatraju da je time njihov razvoj završen.
Uglavnom ne dajte se prevariti tj. predati raznim samozvanim duhovnjacima.
Sir A. Clarke je naravno smatrao da Zemlja optimalno može hraniti oko 12 milijardî, mada osobno mislim da bi nekih 200.000.000 bilo sasvim dovoljno.
Također pitanje je kako sprovesti populacionu kontrolu, jer bi to trebalo uraditi globalno.
Kina je najbolji primjer: državno ograničenje jednoga djeteta porodično polučio je sjajne rezultate, međutim država nije isto što i hormonalna i spolna ravnoteža, pa se pojavi novi problem: da imaju mnogo više muških nego ženskih novorođenčadi: usput, Adrianova teza je ovdje izuzetno došla na svoje, pošto se pokazalo da je samo malo dovoljno da natalitet krene nizbrdo: 5-10 god. je bilo dovoljno Kini da se uplaši već hoće li zadnjih godina njihova populacija strmoglavo krenuti nadolje i sada razmišljaju da ponovo dopuste razmnožavanja.
Apropo i glede Kezeleove opaske o ''ekonomskom neznanju'' MMF-a, ne bih se baš složio: ono što sam predviđao se i dogodilo, jer Kina i njen izvoz i dalje vrtoglavo idu na gore: u prošlom mjesecu izvoz je bio dvaput veći od pretprošloga i zato je ostatak svijeta izbezumljen, jer su očekivali usporavanje kineskoga rasta.
Ne bi me čudilo da Kina najmerno usporava svoj razvoj kako bi što više povećala izvoz i obezvrijedila svoju valutu.
Daj, Bože, da pobijedi Romney, koji koliko god da je radikalniji od Obame, poduzetnički je sposobniji i dobro će uzvratiti Kini, čime može jedino uspostaviti dobar svj. ekonomski balans, uz uvjet da ne zaratuje sa cijelim svijetom.
Zbog toga MMF poziva da se troši: EU je preplavljena kineskom robom, baš kao i SAD, i ako svijet ne bude ubrzano trošio, može se dogoditi najgori scenarij: da istočne i južnoameričke zemlje: Rusija, Kina, Venecuela, Indija itd., samo zatvore svoje granice za veće količine strane robe i počnu trošiti pretežno svoju robu, jer su industrijske i poljoprivredne sile: u tom slučaju bi ono što nazivamo zapadnim svijetom krahiralo u jednom dahu: tu Google ne bi pomogao, jer ga ne možeš doručkovati, da budem malo figurativan.
Tome najbolje ide u prilog osnivanje svj. Razvojne banke od strane zemalja BRICS-a...
Administrator je uklonio komentar.
OdgovoriIzbrišiPa, ne bih se složila da nije poznato od kuda ide ova kriza i kamo vodi. Prvo, morate pročitati knjigu Dokrtina šoka, Naomi Klyne, koja je opisala nastanak krize, tako ona povlači paralelu između 'šok taktike' kod mučenja i šok taktike u ekonomskoj politici. I kao što je poslije mučenja pojedinac 'spreman' na suradnju, tako je i društvo nakon ratova, prirodnih katastrofa i terorističkih prijetnji podložno manipulaciji. Moćnici onda mogu nametnuti svoje šok mjere kojima se privatiziraju javna dobra, otpuštaju ljudi, krešu nadnice i davanja i slično. To je upravo ono što se nama dogodilo (nakon rata, privatizacija i kriza) Ista stvar događa se na globalnom nivou, rat protiv muslimana traje godinama, različite katastrofe itd. Cijela dokrtina šoka bazira se na ekonomskoj teoriji slobodnog tržišta, zapravo paroli koja ima svrhu bogaćenja korporacija, a ekonomisti koju je provode učenici su čikaške škole. Radi se o teoriji neoliberalnog kapitalizma koji manji broj ljudi čini bogatim, a sve ostale siromašnim. Kod nas se to razvija već 20 godina, sjetite se izjave o 20 bogatih obitelji. To što je MMF pozvao na kombinaciju štednje i potrošnje u zadnjih nekoliko izjava, samo je strah od pobuna koje se događaju u Portugalu, Španjolskoj i Grčkoj gdje je sad i policija prešla na stranu demonstranata. Sistem se raspada. Morate imati na umu da je predsjednica MMF-a završila ekonomiju u čikaškoj školi, a njezin dolazak na čelo MMF-a pod čudnim je okolnostima optuživanjem Straus Kahna za silovanje koje još danas nije dokazano. Teorija o prekobrojnom stanovništu po meni nije održiva jer previše ljudi ima u Africi i Aziji a tamo se konstantno umire od gladi usljed siromaštva, Evropa i USA pate od pada broja domicilnog stanovništva, što je društvo bogatije ima manje djece. Drugim rječima, dajte ljudima visok standard i broj djece opada. Čuvajte se neoliberalnog kapitalizma, Čačić, Linić su poklonici istog i ogolit će nas do kostiju. Spas je u bjegu iz sistema kroz vlastitu nekretninu i vrtu dovoljnom za preživljavanje. Nitko ne zna što nas čeka, ali rat je izvjestan kao izlazak iz krize i potreban za formiranje novih klasa, a to smo već vidjeli, prije 20-tak godine. sad bi moglo biti na globalnom nivou.
Izbriši@ Unusal Suspect: "Previše nas je i to je činjenica. Svaki čovjek ima pravo na "mlade", ali nisam siguran koliko će to dugo tako ići.Pustimo odnose i njihovu kvalitetu. Brojke su ono što bi nas trebalo mučiti."
OdgovoriIzbrišiI što ćeš poduzeti u vezi toga? Trebamo li se uopće mučiti s tim? Zar misliš da priroda nema inteligenciju kojom to može regulirati? Ja vjerujem da ima... Ako je naš planet, inteligentan,živi organizam, onda se nemamo čega bojati. Odbaciti strah i živjeti ljubav je imperativ. Pa tako i u ovom slučaju. Ne brini se s onim što ne možeš riješiti. ;-)
Ratova će biti, jer je povlačenje američko-britanskih trupa iz afganistansko-pakistanskoga regiona najbolji pokazatelj eventualnoga otvaranja novoga fronta.
OdgovoriIzbrišiEvidentno je da NATO gura Tursku u rat sa Sirijom, a to će biti pokretač razvoja novih tehnologija, i ovozemaljskih i svemirskih.
Velike migracije su prilično dovršene: četvrtina EU-a, prema nekim sirovim procjenama je u toku recentne, dugotrajne krize već emigrirala: rađat će djecu u Africi, SAD-u, Kanadi.
Usput, paradoksla li: oni sa najvećom korupcijom imaju najveći porast stanovništva: Rusija i Afrika, i predviđaju im i veliku ekonomsku ekspanziju.
Da zaključimo: stanovništvo će i dalje rasti: bit će sve više bogatih, ali i onih ''supersiromašnih'', možda ne toliko siromašnih kvantitativno, koliko siromašnih kvalitativno.
Danas sa 1-2 $ na dan, kroz pola decenije sa pola $ na dan.
A onda će sistem jednostavno krahirati u nekoj tačci: planetarni resursi neće moći to podnijeti, imunološki sustav čovjeka neće moći prihvatiti toliku populaciju i pojavit će se bolesti koje će se brzo širiti, a da ne govorimo da će ljudi jedni drugima postati suparnici u borbi za: vodu, hranu, obradivo zemljište, čist zrak...
@Anonimno (Naomi Klyne): Imam knjigu Doktrina Šoka doma na polici. Ono što sam od nje pročitao me se nije dojmilo jer mi je sve previše smrdjelo na teorije zavjere i masovnu psihologiju i ne znam što. Naravno, ne može sve svakom dobro zvučati - uzmite to u obzir.
OdgovoriIzbrišiA ratova će biti (sad već odgovaram/potvrđujem i jednom i drugom Anonimnom - ako to uopće jesu dvije različite osobe) jer je to čista logika stvari. Sad još ima resursa (ili nema? Moram se to zapitati kad je netko spomenuo gladne u Africi), ali kad počne nestajati istih, jači će uzeti ono što je po "prirodnom" pravu njihovo! Da, planetarni resursi to neće moći podnesti.
Odnosno, ja čisto sumnjam da čovjek ne bi mogao proizvesti još, još i još više svega što mu treba, ali se biomasa (bilo ona prirodna ili sintetizirana od čovjeka) pretvara u ljudsku masu. Još više hrane i raznih proizvoda će dovesti do još više ljudi!
@LA-LA: Što ću u vezi toga učiniti? Doći ću na vlast (ili barem utjecati na one koji će imati vlast) i kastrirati ću ljude da se više ne razmnožavaju! Ne znam što si željela da ti kažem na to pitanje :D
Neću zvučati bezobrazno, ali mislim da postoji puno boljih načina za djelovanje od povjerenja u nekakav inteligentni dizajn koji će se pobrinuti za sve što se nama čini nerješivim ili barem teško rješivim. Tako bi mogli od svega što nam se čini teško samo "odustati", dignuti ruke u zrak i reći: "Vjerujem u inteligenciju prirode. Ona će riješiti te probleme koje naizgled ja ne mogu!"
Probaj platiti račune na taj način ;D
Ne kažem da treba "odustati" i dići ruke u zrak... ali, zaista, kako utjecati na ljude?
IzbrišiIma onih koji smatraju da ne vrijede ukoliko nemaju djece... Ima onih koji u djeci vide svoj produžetak života ali i onih koji nisu ni namjeravali imati djecu a "dogodilo im se"... Ima onih koji djecu drže kao božanstvo(samo što im se ne klanjaju)... Ima onih koji imaju djecu iz razloga da se o njima ima tko brinuti kad ostare... Toliko različitih ljudi, pobuda...želja... strahova...
Uostalom, jednom sam čula da zapravo djeca biraju roditelje.. pa, sad... ne znam više...što je zaista točno, jer ako je tako, onda se te duše žele inkarnirati
To je tako složena tema da je svako banaliziranje suvišno!
Jer, ne možeš jednostavno reći ljudima "Prestanite se razmnožavati!" i onda će oni reći: "U redu, nećemo!" :-))
@ "mislim da postoji puno boljih načina za djelovanje od povjerenja u nekakav inteligentni dizajn koji će se pobrinuti za sve što se nama čini nerješivim ili barem teško rješivim. "
KOJI su to načini? To te ja pitam. ;-)
Glavni problem današnje civilizacije je što koristi one prirodne resurse kojih beskonačno ima.
OdgovoriIzbrišiŠta ako nam lažu da su zalihe nafte ograničene, kada ih sve češće pronalaze na najrazličitijim toposima i najrazličitijim dubinama!?
Sve i da su ograničene ima i još toliko da barem pola stoljeća mogu biti iskorištavani.
Ako se ne bude koristila nafta, može energija vjetra, ili plin itd.: mogućnosti su neslućene...
No problem je što je nafta otvoreni zagađivač atmosfere, plin tihi ubica biosfere, a vjetar direktni uništavač svake ptice.
Nije problem ad hoc iskorištavati prirodu i množiti se: problem je množiti se, ako je već neophodno, a ne uzimati od prirode, nego joj još i dati, jer ostatak živoga svijeta se množi i još više i daje: primjeri su bezbrojni: crvi i gliste obogaćuju humus, insekti doprinose ravnoteži u prašumama, mnoge životinje su isključivi biljojedi čime potiču razvoj diferenciranoga biljnoga svijeta...
Danas Atina, sutra nešto novo.
Nemojte sumnjati da će se svako brinuti isključivo o sebi, ne zato što to voli, nego zato što će sve biti prisiljeniji na to.
Dok EU postoji Adrian može ''uhvatiti neki voz'' da dobije eurofond za eLibriku, ako se EU raspadne, svako će u RH, svaka grupica, ili svaki pojedinac gledati sebe i tu nikakva informatika neće pomoći: u Estoniji je sve informatizirani, politokratije i birokratije gotovo da nema, ali posla više nema i napuštaju je ljudi.
Poantirat ću: bojim se da je čovječanstvo krenulo već dugi period stihijno: migrira, emigrira, imigrira, bez ikakvoga plana: ako ne postoji teorija zavjere onda je svakako tačno da nekoj grupici na vrhu upravo ovo stanje odgovara, a to sve skupa neće završiti dobro...
Tu bih ovu temu i zaključio.
@LA-LA: BILO kakvo djelovanje i BILO kakvi načini.
OdgovoriIzbrišiJedan od načina sam ti napisao gore, makar u šali. Idi na cestu, pričaj ljudima o tome kako nas je previše - i to je nešto, a ne (čemu ste vi duhovnjaci skloni) govoriti o nekakvim silama i karmama (i samo sam čekao da spomeneš reinkarnaciju i ostale...) i nečemu na što ne možemo utjecati i "što se jednostavno događa i samoregulira".
Ne znam da li bi to ljudi htjeli čuti, ali ja odavno sumnjam u ljudsku prirodu i sve sam više uvjeren u našu bolest koja se čini neizlječiva. Kako utjecati na ljude? Bilo kako znaš i pokušavaj dok ne umreš pokušavajući. Kroz povijest su ljude i silom pokušavali promijeniti pa se nije ništa dogodilo. Ljudi su i dalje isti i dalje hoće svoje iste isprazne stvari koje su željeli i prije. Dapače, mislim da ih je sila i nasilje samo utvrdila u njihovim željama za životom - a to znači da ih je potaknula da se i dalje množe. Mislim da ako bi nas i nekoliko stotina/tisuća/što god primjeraka preživjelo da bi se s vremenom sve vratilo na isto i ljudi bi se opet razmnožili do besvijesti i opet bi prirodna ravnoteža bila narušena. Ljudi imaju previše moći i koriste ju bez promišljanja o posljedicama te moći. Tu bi trebala biti točka.
"Some say the end is near.Some say we'll see armageddon soon.I certainly hope we will.I sure could use a vacation from this bullshit,three ring circus sideshow of freaks."
The only way to fix it...
...is to flush it all away.