Ima to i dobrih strana. Recimo, za svaku papirnatu knjigu potreban je papir, a to znači drvo, a to znači da - uporabom elektroničkih knjiga izravno čuvate prirodu! Ne znam točno koliko bi prelazak na elektroničke knjige sačuvao šuma, ali svaki djelić se računa, zar ne? Znači, ako kupujete i čitate elektroničke knjige istodobno šaljete i poruku nakladnicima i svim ostalima da vam je stalo do ekologije.
Moja šesta primjedba bila je vezana za zaštitu autorskih prava. Znači, elektronička knjiga mora imati svoju cijenu da bi se podmirili troškovi svih ljudi koji su pridonijeli njenom pojavljivanju na vašem elektroničkom čitaču. Problem je u tome što internetska generacija nema taj osjećaj, odnosno ne vrednuje virtualni sadržaj jednako kao i materijalni. Društvenu, pravnu i filozofsku problematiku zaštite elektroničkog sadržaja ostavit ću sad po strani. Gledajući sa stajališta nakladnika (dakle onog tko će korisnicima omogućiti da čitaju knjige), dileme nema: iz razloga osiguranja egzistencija i poslovanja, elektronička knjiga mora imati svoju cijenu.
To se pitanje rješava kriptiranjem elektroničke knjige kao dokumenta i njenog povezivanja s određenim uređajem. U praksi to znači da kad vi kupite elektroničku knjigu, možete ju čitati samo na svojem uređaju. Većina platformi omogućava da registrirate nekoliko uređaja (recimo računalo, mobitel, tablet i specijalizirani čitač), tako da se prema potrebama možete prebacivati s jednog uređaja na drugi (recimo, knjigu koju ste čitali na čitaču jučer navečer nastavite čitati na svom mobitelu kad se vozite tramvajem na posao). Takva situacija omogućava i obiteljsko čitanje istog primjerka kupljene elektroničke knjige. Ali, ne možete svoju knjigu dati ili posuditi prijatelju, poslati mu ju mailom niti ju umnožiti na bilo koji način.
Neću previše ulaziti u tehničko pitanje zaštite elektroničkih knjiga. Zaštita mora postojati, ali isto tako je jasno da se svaka zaštita može probiti. Takav postupak je ilegalan i po svim važećim zakonima podliježe sankcijama. Ali, doista ne bih želio gubiti vrijeme na raspravu o tome. Vjerujem da će čitatelji knjiga shvatiti potrebu nadoknade troškova za knjigu, te zaštitu shvatiti kao nužnu za slučaj zlouporabe.
Teoretski, nepostojanje tiskarskih troškova trebalo bi smanjiti cijenu knjige. Elektronička knjiga i jest jeftinija u svijetu za nekih 20-30% (iako se cijene u posljednje vrijeme izjednačuju zbog toga je sve više ljudi isključlivo traži elektroničku knjigu). Međutim, kako to uvijek biva, stara industrija štiti svoje pravo na postojanje. Na žalost, nakladnici moraju plaćati znatno viša autorska prava za izdavanje elektroničkih izdanja. Recimo, ako za papirnato izdanje vlasnik autorskih prava traži 6-10% od maloprodajne cijene knjige, za elektronička izdanja to će biti 20-40%. Radi se o zajedničkom nastupu unutar nakladničke industrije kojim se štiti i promovira stara tehnologija. Jer, ako bi autorska prava ostala na istoj razini kao i za tiskana izdanja, cijena elektroničkih knjiga bi bila znatno niža i to bi drastično ugrozilo ionako ugroženu industriju tiskanih knjiga.
Moram reći da se i kao autor i kao nakladnik ograđujem od takvih postupaka. Kao autor tražio bih istu naknadu za tiskano i za elektroničko izdanje, a kao nakladnik ne vidim nikakvog razloga da podržavam tiskare i ne-ekološku produkciju papira. Međutim, situacija je takva kakva jest i dok se ne promijeni, morat ćemo se nositi s njom.
Konkretno, to znači da elektroničke knjige u Hrvatskoj, koje su uglavnom prijevodi stranih autora, neće imati cijenu umanjenu za troškove tiska i papira. Povećanje autorskih prava će "pojesti" tu razliku. Štoviše, zbog porezne politike koja iz nekih razloga ponovo štiti staru tehnologiju, bit ćemo sretni ako cijene elektroničkih knjiga budu samo nešto manje od onih papirnatih!
Naime, u Hrvatskoj sada nema pdv-a na tiskanu knjigu. To će se promijeniti ulaskom u EU, pa će i knjiga imati neki pdv, ali vjerojatno umanjen. Međutim, to se ne odnosi na elektroničke knjige! U ovom trenutku, prema važećim propisima, elektronička knjiga se tretira kao usluga i na nju se mora naplatiti 25% pdv-a! Kako će biti s ulaskom u EU, još ćemo vidjeti. Postoji mogućnost da tiskarski lobi i dalje zadrži svoju povlasticu smanjenja pdv-a iako se ona zasniva na kulturnim i obrazovnim razlozima koje u jednakoj mjeri zadovoljava i elektronička knjiga.
Sve u svemu, pred nama je, osim tehnološke, i zanimljiva pravno-porezna situacija, te raščišćavanje sa starim tehnologijama i prelazak na nove. Znači, neko drastično smanjenje cijena ne treba očekivati. Po mojoj prosudbi, prosječna elektronička knjiga u Hrvatskoj će imati cijenu od oko 70-90 kuna, što je ipak manje od 90-120 kuna koliko iznosi prosječna cijena tiskanih izdanja. Međutim, treba imati na umu da elektronička izdanja ipak imaju neku drugačiju životnu logiku od onih tiskanih, a moglo bi se pokazati da upravo ta razlika stvori neke prigode za popuste, akcije i druge načine legalne dobave knjiga po pristupačnijim cijenama.
Što se mene osobno tiče, u ovom trenutku zbog ogromnih prednosti i potencijala za budućnost, biram elektroničku knjigu pa čak i ako nema nikakve razlike u cijeni u odnosu na onu tiskanu!
U posljednjem nastavku ovog malog serijala o elektroničkim knjigama predstavit ću vam domaći projekt eLibrika – platformu za distribuciju elektroničkih knjiga koju će, nadam se, prihvatiti većina nakladnika i čitatelja u Hrvatskoj.
Istina je što si rekao za internet generaciju koja, čini se, više vrednuje materijalna dobra nego virtualna. Po meni je čista logika da ako neću ukrasti u pekari kruh, neću ukrasti ni sadržaj na internetu. Materijalni proizvodi i virtualni proizvodi neće moći biti besplatno dostupni barem dok nećemo imati replikatore.
OdgovoriIzbrišiS vremenom će elektroničke knjige biti jeftinije. Samo to sve skupa treba krenuti.
Sretno!
Sve je ovo odlično napisano, međutim prvo i osnovno osoba treba biti u mogućnosti kupiti čitač, zatim sve te silne knige koje mogu stati na njega jer je inače svejedno zar ne? Za 100kn godišnje članarine u knjižnicama naše države čitate koliko želite, možda vam nije dostupno baš sve što želite ali ponuda je zaista dobra.
OdgovoriIzbrišiJoš me čudi da netko tko toliko mnogo piše i objavljuje čita zbilja minoran broj knjiga mjesečno.
@Anonimno: Ah, da otpuno sam posramljen! Trudim se, ali jednostavno... uz pisanje i objavljivanje, a i mnoge druge stvari koje radim, ne stignem više od minornih 2-3 mjesečno.
OdgovoriIzbrišiGlede knjižnica: u redu je, potrebne su... Posebice za sve one knjige koje nemaju veze s tržištem i objavljuju se na teret države (odnosno, poreznih obveznika), a da ti porezni obveznici nemaju baš nikavog udjela u odlučivanju što će se objaviti za njihov novac, a što ne. Bilo bi u redu da takve knjige budu u knjižnicama na raspolaganje svima, a ne da ih se još nakon svega i prodaje!
Ali, ako doista živite od svoje kreativnosti (a to bi moralo biti moguće, čak i ako ne dobijete ni kune od države u ime poznanstava i veza koje ste stvorili, zar ne?), onda dolazimo do mnogih kontroverzi oko knjižnica. Jedna od njih, već sam je i spomenuo je tužba koja ide od strane Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade. Članak pod naslovom: "Književnici traže da im se plaća svako posuđivanje knjiga u knjižnicama" može se naći ovdje:
www.jutarnji.hr/stitite-autorska-prava-glazbenika--a-sto-je-s-nama-/1053416/
Knjižnice su do sada bile a i ostat će najveći kršitelji autorskih prava.
Uzgred, posuđivanje je moguće - i to mnogo lakše - preko platformi na kojima se elektroničke knjige kupuju i čitaju, ali tome se na put ponovo ispriječilo pitanje autorskih prava.
I nemojte odmah pomišljati da su pisci i drugi kreativci pohlepni i zli te da sad žele lišiti narod besplatnih knjiga. Oni samo žele, kao i svi drugi, biti u mogućnosti živjeti od svog rada. Kad se to pitanje nekako riješi, alektroničke knjige će takoiđer na posuđivanje. Do tada - što više ljudi kupuju, to će cijena knjiga padati. Što više posuđuju ili ne-daj-bože rade neke nelegalne stvari, to će cijena knjige više rasti.
Ukoliko se dogodi ovo drugo, najprije će nastradati pisci, a zatim, dugoročno i čitatelji. Jer tko će stvarati knjige ako za svoj rad neće dobiti naknadu?
A još sam zaboravio... iako smo i o tome već pričali... Čitači su sad već ispod 100 eura. Uskoro će biti i jeftiniji (uz uvjet da ljudi počnu malo više kupovati knjige). Tableti se prodaju izvrsno (a koštaju znatno više od specijaliziranih čitača i, naravno, sasvim lijepo služe kao čitači - kao i svaki malo bolji mobitel - a i oni se prodaju u ogromnim količinama za velike novce). Uz sve drugo na što ljudi troše, spominjanje cijene čitača je gotovo nevažno. Dugoročno gledano kupnjom čitača štedite (jer bi e-knjiga ipak trebala biti jeftinija od tiskane); štedite globalno zbog čuvanja drveća i šaljete poruku nakladnicima: objavljujte e-knjige, a ne one tiskane.
OdgovoriIzbrišiKoliko se kupnjom ''elektronike'' uštedi pitanje je za neku drugu diskusiju: jedno je znoj izuzetno jeftine radne snage, a drugo je zagađenje okoliša u npr. Indiji, koja nema reciklažni sustav.
OdgovoriIzbrišiIzdavači ne traže da djeca plate, nego da se ispoštuje zakonski korištenje njihovoga djela.
Svijet je odabrao neoliberalizam, pa ko se snađe.
U tom smislu daljnja elektronska kontrola je neminovna.
Ne vjerujem da je ''međupoklonička'' razmjena knjige naročito humana: i bez instrukcije s vrha neko ko dijeli jednake duhovne svjetonazore posudit će ili pokloniti knjigu istomišljeniku, pogotovo kada takva izdanja u legalnoj prodaji koštaju prosječno ili iznadprosječno, na tržištu RH: da ne govorimo da ne radi o intelektualno zahtjevnoj literaturi, nego većinom o prevoditeljskoj djelatnosti.
Anonimno kaže: "Koliko se kupnjom ''elektronike'' uštedi pitanje je za neku drugu diskusiju:"
OdgovoriIzbrišiTo je tema članka. Računica je jasna. Elektroničke knjige morale bi biti jeftinije, kratkoročno i dugoročno, individualno i globalno.
Anonimno kaže: "...jedno je znoj izuzetno jeftine radne snage, a drugo je zagađenje okoliša u npr. Indiji, koja nema reciklažni sustav." i ostalo oko neoliberalizma, kontrole itd.
TO su teme za neku drugu diskusiju. Globalni problemi ovoga svijeta ne bi nas trebali sprečavati ili obeshrabrivati da rješavamo manje probleme, poput ovih s elektroničkim knjigama. Odnosno da unaprijedimo i poboljšamo ono što se može unaprijediti i poboljšati.