Nakon šest dana intenzivnog istraživanja tišine, sjedio sam s petnaestak suputnika u dvorani uronjenoj u sumrak. Upravo smo završili dugo "sjedenje" u meditaciji i aktivaciji. Gotovo dva sata, a opet manje nego prethodnih dana. Bili smo na izlasku - sutradan je planiran odlazak kući.
Već dvadesetak godina podučavam razne tečajeve iz programa Integralne meditacije. Lijepo je provesti osobu kroz početne korake i pokazati joj kako izgleda tišina u praksi. Međutim, iskustva koja se javljaju na naprednim tečajevima sasvim su drugačija priča.
Te smo večeri jednostavno ostali sjediti u tišini. Bilo bi razumljivo da smo ustali, pokrenuli se, otišli na večeru... Međutim, nitko se nije pomaknuo. Tišina je bila toliko gusta da jednostavno nismo morali učiniti ništa. Nije bilo potrebe za ničim. Riječi su bile suvišne. Misli su također stale. Ostali smo lebdjeti u pucketavoj tišini. Ako to netko od nas nije do tada znao, sada je saznao što znače izrazi poput "vječnost sadašnjeg trenutka" ili "apsolutna prisutnost".
Baš svi, bez iznimke, i oni od sedamnaest godina kao i oni od šezdeset, bili su savršeno mirni. Ni pokreta. Ni glasa.
Čisto savršenstvo.
Znate li i vi kako to izgleda? Jeste li to ikada osjetili?
Ako jeste, onda znate što znači biti.
24. 11. 2012.
1 komentar:
Izrazite svoje mišljenje o napisanom (bilo u mojem postu, bilo u nečijem komentaru), kakvo god ono bilo, ali učinite to na pristojan i prijateljski način, tako da pridonesete razmišljanju o temi. Ukoliko niste registrirani korisnik, preporučujem da odaberete jedno ime (Ime/URL - možete napisati samo ime) i koristite za vaše komentare samo njega - na taj način se olakšava komunikacija.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Biti, ne biti...
OdgovoriIzbrišiKad bi mi barem te aktivacije pomogle kod Ontologije i sličnih predmeta - kad ste već spomenuli biti (bit).