Dnevno dobivam barem desetak proslijeđenih mailova u svrhu sprečavanja tih, kako kažu, besramnih zakona koji imaju za cilj, ni manje ni više – oduzimanje (ili barem smanjivanje) drage nam slobode. Nije da me nešto previše zanima ta problematika. Ne mislim da su ti zakoni bitni, niti pak da su ljudi inače slobodni. Kako ti zakon može ugroziti nešto čega u prvom redu nemaš?
Ne vjerujem da će se "borcima za slobodu" sviđati ovo što ću napisati. Ali, što mogu kad misli teku u tom smjeru. Dakle...
Ako S.O.P.A. i ACTA prođu, to će utjecati na sve nas, na cijeli svijet i interenet kakvog poznajemo. U znak otpora Anonymusi ruše stranice velikih institucija, glazbena i izadvačka industrija inzistiraju na donošenju S.O.P.A-e, a kao i uvijek u cijelu se priču miješaju složene i manje složene teorije zavjere (kao primjerice iznošenje dokaza da se iza softwera za piratiziranje digitalnih sadržaja kriju upravo one organizacije koje sada traže da se donese S.O.P.A., a sa skrivenom namjerom kontrole interneta.)
Za neupućene poput mene, evo što Wikipedia kaže kakva je namjera iza S.O.P.A.-e:
"S.O.P.A. je zakon kojeg u US predlaže zastupnik Lamar S. Smith kojim bi se proširile ovlasti US pravosudnog sustava u borbi protiv prometa zaštićenog autorskog materijala i sličnih sadržaja koji se smatraju intelektualnim vlasništvom. Zakon predviđa sudske tužbe za reklamne mreže i financijske servise koji posluju sa web stranicama koje krše autorska prava, tražilice koje pokazuju linkove na takve stranice, te sudske naloge kojim se zahtjeva da davatelji interenetskih usluga blokiraju pristup takvim stranicama. Zakon bi kriminalizirao i neovlašteno prenošenje zaštićenog materijala, uz maksimalnu kaznu od pet godina zatvora."
Ako stavite na stranu sav medijski i ostali "pritisak" raznih tumačenja, da li se slažete s ovih par rečenica? Da li je to, s obzirom na okolnosti, razumna i dobra stvar?
Osobno, ne vidim ništa sporno u tome. Ako postoji zakon protiv osoba koje sudjeluju u krađi materijalnih predmeta, i nitko ne diže pretjeranu paniku što se provođenje tog zakona ponekad može zlouporabiti (recimo prekoračenjem policijskih ovlasti ili pravnim igrama), onda ni ovo ne bi trebalo kod nikog poštenog izazvati pretjeranu zabrinutost.
Ali, svijet se ipak jako zabrinuo! Koga smeta zakon protiv kradljivaca digitaliziranih autorskih djela?
Ok, budimo iskreni, tko na svom kompjuteru nema određenu količinu piratske glazbe? Ili filmova? Koliko god se opirao tome, priznajem, i ja sam među takvima. Nemam toga puno, ali najviše iz razloga što svoje vrijeme koristim vrlo fokusirano, pa jednostavno nemam kada uživati u plodovima loše karme.
Ali, čini mi se da sam, za razliku od mnogih, negdje iznutra svjestan da se radi o prolaznom stanju. Možda o nečemu nalik dječjim bolestima. Prije ili kasnije, morat ćemo se pomiriti s tim da stvaratelji zaslužuju naknadu za svoj rad i da ona ne može biti u obliku milostinje (donacija) nego se treba nadoknaditi kao i svaka druga usluga i proizvod.
Razumijem one stotine milijuna koji u S.O.P.A.-i vide kraj raja u kojem su mogli doći do glazbe, filovma, knjiga i svega ostalog što im se sviđa na potpuno besplatan način, nesvjesni da zapravo kradu. U redu, naviknut će se ljudi. Dajte im samo malo vremena i sve će doći na svoje.
Međutim, oko svega toga se vrte i neke druge priče. Zašto su velike industrije zabave lansirale software za piratske aktivnosti? Zašto sada traže strogu zakonsku regulativu protiv toga?
Neki ispredaju složene scenarije, ali meni se čini da se ne treba previše na to obazirati. Profit ne pita kako će i što će. Ako je u jednom trenutku bilo moguće zarađivati na piratskom softweru, zašto ne? Sada su se stvari promijenile, pa okrećemo stranicu.
Također, radi se o njihovoj međusobnoj borbi: oni najveći će izdžati postojanje piratskog softwera, pa ga zato i lansiraju, da bi uništili konkurenciju – one manje koji neće izdržati činjenicu da nitko ne kupuje njihov sadržaj, budući da se sve može dobiti besplatno.
Na djelu je ona vrst igre u kojoj će velike korporacije pobijediti kako god se stvari razvijale. Pitanje je samo koji ishod više odgovora običnim ljudima. Ili još važnije, koji ishod će ostaviti barem male izglede za neovisne ne-korporativne stvaratelje i slobodne mislioce?
Ako ste pomislili da je to internet kakav je danas u kojem možete bez posljedica doći do piratskog materijala kad god poželite, morat ću vas razočarati. U našem je interesu da S.O.P.A. prođe. Odnosno da se ispravim, nije važan taj zakon - možda je doista on loše formuliran i možda doista u sebi krije previše mogućnosti za zlouporabu. Ali, to znači da ga samo treba doraditi, ne da je nepotreban.
U tom sam mišljenju kao pojedinac prilično usamljen. Mnogi se danas busaju u prsa u ime "slobode" i tako povlađuju milijunima koji vjeruju da se bore za nju. Recimo, planetarno popularni pisac Paulo Coelho na svom je blogu pozvao sve pirate svijeta da se ujedine i da piratiziraju sve što je ikada napisao! Strašan je protivnik S.O.P.A.-e te navodni zagovrnik slobode interneta.
Pročitavši njegove napise osjetio sam neki gorak okus i nisam se mogao oteti dojmu da čitam nešto gotovo licemjerno.
Kao i uvijek, komentara na to što je napisao ima raznih, ali evo prijevoda jednog koji odgovara mom načinu razmišljanja i ukazuje na drugu stranu problema. Phil piše: "Želio bih vjerovati u to što kažete, ali jednostavno ne mogu! Kao glazbenik, ne mogu više prodavati svoju glazbu, ne mogu zarađivati za život, ne mogu kupovati potreban materijal, itd. Svaki put kad stavim glazbu na internet, to je besplatno. Svi mi kažu da sam odličan kompozitor, da je glazba izvrsna, da sam genije (blablabla), ali morat ću od svega toga odustati jer ne mogu plaćati vlastite račune. Što je još gore, moja se glazba prodaje na webu, ali od toga ja ne zaruđejem ni centa (na M-e-g-a-u-p-l-o-a-d na primjer), već to ode nekom drugom! Više stvarno ne znam što da o tome mislim. Ne mogu se oteti dojmu da se negdje moraju postaviti neka pravila..."
Moram iskazati dužno poštovanje jednom od najplodnijih autora današnjice. Njegove rane knjige sam jako volio. Ove novije mi se čine... onako. No, bez obzira na ukuse, moram istaknuti da se ovo što ću napisati ni u kom slučaju ne odnosi na njega osobno, jer ga ne poznajem, niti na sadržaj njegovih djela, već samo na ono što je napisao u tom određenom blog-postu u kojem poziva na piratstvo svojih djela.
Čini se licemjernim da netko tko je zaradio svoje bogatstvo na autorskom pravu, sada velikodušno zagovara drugačiju poziciju.
A ravno je neznanju (ili je opet licemjerje) ne razlikovati digitalni sadržaj od materijalnog predmeta. Coelho tvrdi da će nakon piratske digitalne verzije njegove knjige ljudi otići u dućan i kupiti papirnatu verziju. Sve popularniji ebook čitači s e-tintom djelotvorno opovrgavaju takav stav. Nema nikakvog razloga da nakon piratizirane knjige bez drm zaštite (digital rights managment) bilo tko odlazi kupiti bilo što. O piratskoj glazbi da ne pričamo.
I na kraju , ne mogu se oteti dojmu da, vjerojatno nesvjesno, zapravo zagovara ishod koji odgovara velikim korporacijama i – uh, teško mi je to napisati jer mi je dosta "zavjera" – onih koji doista žele kontrolirati svijet.
Taj dio je teže objasniti, ali navedeni komentar na to jasno ukazuje. Naime, Coelho već jest unutar korporativnog sustava. On je brand. Dakle, on može bez problema isticati svoje navodno slobodoumlje. Povjerovao bih mu da vrati sve što je zaradio autorskim pravima. Ali, to on neće učiniti. Niti ne treba jer je pošteno zaradio. Ali, sada ne radi ništa drugo nego prozirno reklamira svoj lažni status slobodnjaka.
Ukoliko bi bilo po njegovom, netko kao Phil, koji je napisao gornji komentar NIKAD neće moći doći ni blizu njegove situacije, čak i ako bi posjedovao sve potrebne preduvjete u smislu kvalitete stvaralaštva. Razlog je taj što će u prividno slobodnom internetu bez autorskih prava dominirati samo oni koji novaca imaju toliko da mogu izdržati tu situaciju, te toliko da mogu plasirati sadržaje koje žele, i naplaćivati ih drugačije (ako ništa drugo novim gadgetima, on-line minutama ili prometima i slično).
Ukupni rezultat: prividna borba za prividnu "slobodu" interneta završit će propašću slobodnih mislioca i stvaratelja (jer će morati potražiti druge poslove, budući da ne mogu naplatiti svoje stvaralaštvo) i gomilom prividno slobodnih korisnika koji nasmješenih lica dijele navodno besplatni sadržaj plasiran od onih istih korporacija protiv kojih se navodno bore.
***
Recimo da Coelhove teorije o piratskim sadržajima koji povećavaju prodaju djelomično i jesu točne (uzgred, još jedan razlog zašto njegov trenutni stav jest licemjeran je taj što se razbacuje nečim što više nema: svoja autorska prava je prodao i uredno naplatio izdavačima). Slične teorije sam već čuo od onih koji su me uvjeravali da je dobro ponuditi nešto besplatno, te pustiti ljudima da nagrade tvoje povjerenje. S tim nemam nikakvih problema.
Međutim, jednostavno ne vidim kakve to veze ima sa sprečavanjem piratstva? Zašto benevolentni Coelho nije sam ponudio besplatno svoje knjige, nego su to činili pirati? Zašto se autore stavlja u situaciju da MORAJU gledati kako netko krade njihov trud? Zašto to ne bi bila njihova odluka, a ne sirova otimačina?
Što se mene tiče, imam gotovo nultu toleranciju na krađu i digitalno piratstvo. I toplo preporučujem svima da zauzmu takav stav. U ovom trenutku, svima se u obilju nudi besplatna loša karma. Oksimoron, naravno, jer ništa nije besplatno, pogotovo ništa vezano uz karmu.
Ali, ako interent u odnosu na neovisne stvaratelje, umjetnike, pisce, glazbenike i druge, ostane to što je sada – neograničeni poticaj na krađu – rezultati te prividno besplatne karme nikome se neće svidjeti.
Zapamtite, zaštitu ne trebaju velike korporacije. One će profitirati sa S.O.P.A.-om, ACTA-om ili bez njih. Ali ako zbog nedostatka zaštite mali i neovisni stvaratelji propadnu (kao što su, recimo, propali mali dućani i obrti), imate ćemo globalni medijski super-mega-shoping internet. Bez ijednog jedinog autentičnog i stvarno neovisnog kreativca, konzumirat ćete samo i jedino ono što vam nude velike korporacije.
A što je najgore, pri tom ćete imati osjećaj da ste se konačno izborili za svoju slobodu jer niste dozvolili da vam netko kontrolira internet! To je cijena koju ćemo svi platiti za besplatnu lošu karmu.
A sloboda?
Kao i obično, ona se nalazi u smjeru u kojem gotovo nitko ne gleda.
Svako ZA ima svoje PROTIV i to je temeljni princip dualizma. Iako je ovaj stav razlozan i razumljiv sa stanovista autora koji prodaje . sto ne mora da utice na objektivnost, upitno je njegovo povezivanje sa karmom. Ovim stavom podrzavamo istu onu nepravednu igru moci i dominacije koja veci dio covjecenstva unaprijed , po rodjenju stavlja u nepovoljan polozaj. Je li i to karma ? Internet je tu nepravdu donekle ublazio, pa je klinac iz npr Zimbabvea mogao da dodje do istih stvari kao onaj iz npr Kanade. Dokle god je na sceni globalni sistem kakav jest izlisno je uopce govoriti o pravdi i nepravdi. A dodje nekako licemjerno povezivanje istog sa karmom. I tu se slazemo, korporacije uvijek dobijaju u sistemu u kojem se igra prema pravilima koje su one napravile. A sloboda je u pravcu u kojem gotovo niko ne gleda
OdgovoriIzbriši@Anonimno: Kad uzmeš nešto što ti netko nije dao, to se zove krađa iliti loša karma koja, ovako ili onako, dovodi do loših posljedica. Moglo bi se mnogo toga reći o koorporativnoj lošoj karmi, nema sumnje. A i o lošoj karmi svijeta.
OdgovoriIzbrišiAli, to opet nema veze s poantom. A ona je jednostavna: autori su tu da odlučuju kome će i kako dati ono što su napravili. U tom smislu je interent velika šansa: nema nikavog razloga da autor pokloni nešto klincu iz Zimbabvea, a naplati to isto klincu iz Kanade. To sada možemo napraviti preko intereneta, mnogo lakše i brže nego ikada ranije. No, umijesto takvog poštenog odnosa, slobodno piratstvo potiče nepošten odnos.
Povezivanje s općom situacijom je izmicanje pred odgovornošću. Vjerujem da i vlasnik gornjeg anonimnog kometara nešto radi u tom istom korporativnom svijetu. Za taj posao traži plaću i vjerojatno bi se rukama i nogama, vrlo glasno, borio za svoje pravo na nju, usprkos tome što svojim radom podržava "nepravednu igru moći i dominacije". Svi smo u tom loncu, i nema trenutnog izlaza iz sustava kojeg smo stvorili (ne koorporacije, mi sami svojim ponašanjem). Predlažem korak po korak, rješavanje problema jedan po jedan - ali svaki od njih na pošten način (ili, u new age terminima, karmički ispravan način).
U ovom slučaju to konkretno znači podizanje svijesti neovisnih stvaratelja, ili ako hoćete, uvjeravanje tih istih da je sasvim u redu da nešto od svojih djela, ili neki dio, ili za neko područje, daju za opće dobro. Uvjeren sam da nitko protiv toga ne bi imao ništa protiv. Ali krađa? Uzimanje bez dozvole? "Loša karma" je najblaži izaz za tako nešto.
Imate pravo. Ne slažem se sa svim što vi kažete ili napišete, ali u ovome ste u pravu. I sama sam, potpuno neformirana, potpisivala neke peticije za slobodu interneta samo zato što su se pozivale na slobodu. Kako glupo od mene, sad tek vidim.
OdgovoriIzbrišidragi adriane, umete da razbistrite stvari i situacije zapetljane i nejasne, tekst vam je odličan i nadam se da deljenje istog neće bitu u smislu podržavanja piraterije, uostalom objavljen je na fb-u na kome je stavka "podeli" (dašak sretnije budućnosti?) još uvek legitimna ... puno hvala! jasno je da smo kao civilizacija još daleko od zasnovanosti ili zrelosti za slobodnu razmenu; nadam se da sve napetosti i za-protiv igre imaju svoje pravo na postojanje, da su zapravo tu zbog nas, roda ljudskog i sazrevanja čoveka ... iza šifre: "sve teče, sve se menja" stoji smešeći se vaša amica milović
OdgovoriIzbriši@Amica: Naravno - sve što je ovako javno objavljeno namijenjeno je dijeljenu!
OdgovoriIzbrišiUzgred, moja knjiga "Veličanstveni Saturn" nikad se nije prodavala, već se poklanjala i financiranja iz donacija. Tiskano je i podijeljeno preko 30000 primjeraka. Plus toga, pod istim je uvjetima objavljena u Slovenii, Srbiji i Ukrajini. Slično je bilo i s knjigom "Trojedna" koja se također dijelila (ona se doduše nije dotiskavala nikad, već je ostala u simboličnih 1008 primjeraka naklade).
Želim reći, nije mi strana zamisao da nešto napravim i onda jednostavno otpustim. Vjerojatno ću to ubrzo napraviti i s nekim drugim knjigama. Ima to svojih prednosti, ljepote, pa čak i dobrobiti. Ali, nadam se da je svima jasno što želim reći: odluku o tome što će se i kako davati, a što će se i kako prodavati, treba donjeti autor. Potreban nam je internet koji će zaštitit to pravo stvaratelja na odluku.
Jedno je zaštita autorskih prava, a drugo je mogućnost cenzure interneta, koji je zapravo jedini slobodan medij u današnjem svijetu. Meni se čini da se ovdje pokušava progurati ovo drugo i to je posve jasno iz kojih razloga. Internet je valjda trn u oku vladajućim strukturama i bilo bi savršeno kada više nebi postojao u današnjem obliku jer se višestruko povećava mogućnost manipulacije. Stoga, neka se autorska prava zaštićuju na drugačiji način, siguran sam da se to može bez diranja u slobodan protok informacija preko interneta. Adriane, koliko toga danas se uzima bez dozvole? Puno, puno ozbiljnije stvari od autorskih prava. Nemoj me krivo shvatiti jer, naravno da razumijem tvoju poziciju kao pisca i umjetnika koji živi od toga, ali ukupno gledano, ovakav zakon i pogotovo donesen na način na kakav je donesen donosi puno više štete nego koristi.
OdgovoriIzbriši@ Marin: Zakoni još nisu doneseni (ni SOPA ni ACTA). Možeš li ukratko ocrtati kako to točno ti zakoni sprečavaju protok informacija koje su slobodne (dakle nisu pod copyrightom)?
OdgovoriIzbrišiNisam upoznat s detaljima, tražio sam objašnjenja, ali ih nisam dobio. Na osnovu informacija koje imam sada, ta floskula "netko će cenzurirati interenet" je podmetnuta. Služi svrsi koja je (opet po mojem sudu) izazvati pobunu masa koje ne razumiju u čemu je stvar, da bi se moglo reći, eto, neka vam interenet kakav ste htjeli. A time se, kako sam napisao, uklanjaju mali "igrači" koji trebaju zaštitu.
Eto, opali nekoga po džepu i odmah pokaže svoje pravo lice. Hvala na ovome :)
OdgovoriIzbrišiAdrian, slažem se sa svakim slovom koje ste napisali i apsolutno podržavam činjenicu da red u smislu zaštite svakog proizvoda, bio on materijalni ili internetski, treba uvesti i postići.
OdgovoriIzbrišiZa mene nema razlike da li je knjiga tiskana na papiru i prodaje se u knjižari il na štandu ili se prodaje u formi e-izdanja, ona jednako pripada autoru ili onom tko ima autorska prava i treba biti njima plaćena. ..osim ako je autor sam odlučio dijeliti je besplatno.
Isto se odnosi i na informatičke sadržaje (programe, igrice itd), svejedno je da li su u prodaji na CD-u, DVD-u u trgovinama, e-shopovima ili se mogu kupiti direktnim uploadom, jednako ih treba platiti i jedino to je ispravno i pošteno prema autorima.
- možda je Marin na to mislio, na informatičke sadržaje, jer ni ja ne vidim na protok kojih informacija bi taj zakon utjecao - osim na sheranje skeniranih knjiga i hakiranih programa, (softvera).
Jedan dio rasprave s Facea:
OdgovoriIzbriši"Remix primjerice. Da li doista netko misli da nije u redu autora nekog dijela glazbe pitati može li se to upotrijebiti? I da netko, kao na ovom video, ako sam dobro shvatio može OZBILJNO reći "to je remix, to nije kršenje autorskih prava"? Meni ne treba zakon da bih znao odgovor na to pitanje.
Prije nekog vremena radio sam na jednoj pjesmi, onako za sebe, traljavo kako već to radim što se tiče glazbe. Bilo je to uglazbljenje jedne pjesme od Tagorea, koju je prevela Vesna Krmpotić. Iako nisam imao nikakvu namjeru to prodavati, objavljivati javno (osim možda kao pozadaina u nekom inspirativnom video uratku ili tako nešto - ali do sada to nisam učinio, eno je, pjesma dovršena, uglazbljena i teška nekoliko tjedana noćnog rada, stoji u ladici), poslao sam pismo Vesni s objašnjenjem što želim uraditi i pitao za dozvolu. Naravno, nije bilo problema. Vesna je odmahnula rukom i, kao što mi je zajednički prijatelj Goran ispričao, rekla kako je, s obzirom na situaciju, čudi što uopće tako nešto pitam. Njene cijele pjesme (ne prijevodi) kao i knjige mnogi jednostavno uzmu, piratiziraju i nikome ne padne na pamet da pita.
U ovom slučaju se radilo o jednom jedinom prijevodu, od nekoliko rečenica, i to za ne-komercijalnu uporabu - zašto autor ne bi dao dozvolu za to? I zar je tako teško pristojno pitati?
Prošlog ljeta sam želio napraviti jedan windsurf video uradak i staviti glazbu od Kriesa u pozadinu. Nazvao sam Mojmira i pitao da li to mogu učiniti (možete poslati i mail, ako ne poznajete ljude - obično je autorima stalo do toga da ih ljudi mogu kontaktirati preko interneta). Dozvou sam dobio, a nisam je još iskoristio. Pobogu, windsurfing video! Kakve to veze ima? Ali, ima, jer će biti objavljen na Youtubu -e, javnom mediju, i iskoristit će se rad, trud i stvaralaštvo nekog drugog. Imate problema s pitanjem autora za dozvolu? Hoćete svoj youtuibe na kojem možete skinuti sve i staviti sve bez pitanja i traženja? Komplicirano je biti pristojan?
Možda je vrijeme da se umijesto beskrajne noćne zabave (uz najnovije tehnološke gadgete koji su uredno plaćeni i obilne količine alkohola, također uredno plaćenog, malo pozabavimo konkretnim značenjem izraza "podizanje svijesti". U ovom slučaju to značli da pošteno pitaš možeš li nešto upotrijebiti u remixu (ili na zidu svoje kuće) ili ne možeš. Ako ne možeš, nemoj. Uzmi nešto drugo - ima mnogih koji će ti dati dozvolu da upotrijebiš dio njihovog rada. U čemu je problem?
Da imamo imalo soli u glavi ne bi nam treba zakon, već bi sami, bez bilo kakve prisile učinili mnogo više nego zakon od nas traži."
Pa evo, imaš ovdje članak, a i filmić gdje je lijepo objašnjeno. Zar tebi to ne smrdi na pokušaj cenzure? Meni da, i ponovo, ja JESAM za zaštitu autorskih prava i apsolutno protiv krađe bilo koje vrste (a kradu nas svakodnevno sa svih strana).
OdgovoriIzbrišihttp://www.netokracija.com/acta-22873
http://www.edri.org/files/ACTA/booklet/ACTA_brosura_Cro.pdf
http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=dmQN93NqqDM
@Marin: Pogledao sam članak, barem ovaj u prvom linku. Ne govori ništa osim izražava strah da će netko nešto zloupotrijebiti. Nasuprot tome činjenice su prilično očite. Citat: "ACTA predviđa stalnu kontrolu korisnika interneta. Internet provideri trebali bi kontrolirati podatke koji prolaze njihovim sustavom i obavijestiti vlasnike autorskih prava o kršenju i šteti koja im je učinjena." Imaš li nešto protiv toga? Ta ista etika vrijedi za sve medije, za novine, televiziju, kazališta, koncertne dvorane, knjižnice itd. U čemu je problem?
OdgovoriIzbrišiVideo koji je u prvom linku je upravo ono o čemu pričam - pokušaj opravdanja krađe. Čak se na njegovom početku govori o tome kako se digitalni sadržaj ne može ukrasti (jer orginal ostaje) niti kopirati (jer je proizvod identičan orginalu - dakle nije kopija nego orginal). Ajme! To je upravo ona vrsta razmišljanja koja izravno potiče krađu - objašnjavanjem da se ne radi o krađi i da je kopiranje digitalnog sadržaja u duhu ljubavi i dijeljenja.
Drugim riječima, preporučujem svima da počnu misliti svojom glavom, a ne emocionalno reagirati na velike riječi kao što su "sloboda" i "pobuna". Zato umijesto linkova preferiram vaše vlastito mišljenje. Na taj način se ono što nekome "smrdi" pretvara u jasne misli i riječi. Odnosno argumente.
Marine, ako jesi za zaštitu autorskih prava onda ćeš podržati i zakon i moral koji ih štiti. A ako u zakonima ili njihovoj provedbi ima zlouporabe, onda se na to treba ukazati prstom i učiniti sve da se to ukloni. Za sada, još nisam vidio da je itko to jasno izrazio. Sve je na razini bojnog pokliča: "Ne dajte im da nam to rade! Porobljavaju nas! Ustajte na noge i pobunite se!"
Postoje neka nejasna mjesta u tim zakonima (u kojim zakonima ih nema, pitam se), odnosno ne zna se točno kako će se to provesti. U tom smislu je potrebna pozornost, ali ne i takva panika i halabuka kakva je podignuta.
Adriane, ako ja kupim tvoju knjigu i onda je prebacim u elektronski format i posaljem nekom mejlom da je procita, da li je to krada? Koja je razlika izmedu toga i recimo toga da tu istu knjigu u fizickom obliku dam dalje na citanje? Ta ce knjiga proputovati mnoge ruke bas kao i da poklonim samu fizicku kopiju. Zasto je uredu dati fizicku knjigu nekome na besplatno citanje, ali je problem ako je to isto ucinjeno u elektronskom obliku? Zasto bih ja trebala imati losu karmu ako sam neku knjigu kupila i potom je u ovom ili onom obliku poklonila dalje nakon sto sam je ja procitala? Da li je to krada? Vidis, Adriane, sve najvrijednije informacije u svom zivotu ja sam dobila besplatno. Na ovaj ili onaj nacin. I zahvalna sam sto zivot nije tako pohlepan kao i ljudi. Od ovakvih zakona ionako nece profitirati ti mali koje ne zaraduju dovoljno novaca da prezive. Zaradivati ce veliki koji su i sada zvijezde i/ili poznati brandovi. A oni vec i sada zgrcu gomile novaca. Ja prva iz protesta necu kupiti nista njihovoga ukoliko toga ne bude za download. Jer ne mislim financirati one cija je pohlepa beskrajna i koji novac bacaju na sve strane sakom i kapom jer si to mogu priustiti. A s druge strane, i to sve vise i vise raste kategorija onih zeljnih koji bi mozda nesto i platili, ali si to ne mogu priustiti. Sve je to vrlo relativno. Elite zele apsolutno kontrolu i Internet ce prije ili kasnije biti cenzuriran. Informacije koje danas kolaju Internetom ne idu niz dlaku elitama i budi siguran da ce one pronaci nacin da ga cenzuriraju. Ako ne ovako javno, onda potajice sigurno. Prvi koraci u uvodenju bilo kakve drakonije su mali koraci koji su drustveno prihvaceni makar od neke kategorije drustva. Tako je i ovo. Svi oni koji su autori podrzati ce ga jer ce smatrati da se bore i za svoja prava. Medutim ti koraci ce se nastavljati sve dok ne dodu i do onih kategorije u kojima zelimo zadrzati slobodu, ali tada vise nece biti prostora za manevar. Sto se mene tice samo neka uvedu cenzuru na Internetu, to je onaj trenutak u kojem ga ja prestajem koristiti. Kako je krenulo Internet ce prije ili kasnije postati ono sto je televizija. Na njemu ce biti dostupne samo one informacije koje mi mozemo platiti i konzumirati i/ili koje ce ogranicavati nase spoznaje. A takav mi ni ne treba. By Noname
OdgovoriIzbriši@Noname: Kao što sam već napisao, nisam do sad vidio neke naznake "cenzure interneta". Sve se svodi na sumnje i strahove da će nam netko "uzeti slobodu". Kako - to nije baš jasno. Ali strah je tu. I onda zamagljuje ono što je bitno i očigledno. Bez brige, nitko neće uvesti cenzuru na internet. Mislim da čak i ako bi netko to želio, ne bi mogao. Možda sam samo nepopravljivi optimista, tko bi ga znao, ali čini mi se da je netko masi utjerao strah u kosti.
OdgovoriIzbrišiNe slažem se da od zaštite prava neće imati koristi mali - upravo suprotno! Njima je ta zaštita najviše potrebna. Veliki će profitirati i bez nje.
Evo, primjerice, Amazon su može priuštiti da zanemari postojanje drm removal piratskog softwera, jedna mala izdavačka kuća ne može. Amazon će izdržati sve pirate, mali neće. Jednostavno će nestati, kao što su nestali mali dućani i ostali su samo super shopovi.
Što se tiče poklanjanja moje knjige - nemam s tim problema ako taj kome pokloniš neće tu istu knjigu staviti na download na neki site i učiniti ju javno dostupnom. Ali, kako ćemo znati da se to neće dogoditi? Odnosno, ja konkretno znam da se takav slučaj već dogodio! Pa dobio sam je besplatno od prijatelja, rekao je čovjek koji je to učinio - mislio sam da je besplatna!
Ok, događa se, zabune su moguće. Posebice u ovom slučaju kad smo navikli na krađu u svim mogućim oblicima, ni ne shvaćajući da to radimo.
Volio bih da postoji jedna opća kultura o tome da se autora pita kad se nešto s njegovim radom čini. To mi se čini sasvim u redu. Ali, očigledno je da se drugima to ne čini takvim.
I da još jednom ponovim, moje zagovaranje zaštite autorskih prava se odnosi na javnu dostupnost, ne na male sitne i lijepe stvari koje dijelimo s prijateljima.
O najvrednijim besplatnim stvarima dalo bi se raspravljati. Zvuči idealistički i, karmički gledano, potpuno neispravno. Za sve što smo dobili, platili smo cijenu. Sada. Nekada. Ili hoćemo jednom.
Međutim, ne treba ovo pretvarati u filozofsku diskusiju. Stvari su mnogo konkretnije. Tko će, primjerice, stvarati sadržaje koji proširuju naše spoznaje? I kako će ti ljudi ostvarivati svoju egzistenciju. Ako im korisnici njihovog sadržaja to ne omoguće, tko će? Koorporacije neće. Države neće. "Elita" neće. Sve se dakle svodi na osjećaj ravnoteže u razmjeni energije na razini "malih" ljudi, korisnika. Jedino oni to mogu omogućiti. Kod materijalnih predmeta, stvari su prilično jasne. Kod ideja i kreativnih pothvata nisu. Internet je pokrenuo dodatna pitanja. Ukupni rezultat ovih procesa mogao bi biti propast bilo kakvog stvaralaštva, a mogao bi biti i razvoj nove kulture razumijevanja vrijednosti.
Svatko će morati odlučiti za sebe.
Komentar s mog engleskog site-a )www.adriankezele.com/articles/454-free-bad-karma.html) ponudio mi je dosad najbolje i najcjelovitije objašnjenje PROTIV mog stava o SOPA i ACTA. U par slika i objašnjenja, zašto SOPA neće spriječiti piratstvo, a uzrokuje strah od cenzure: www.searchenginejournal.com/still-not-clear-on-sopa-pipa-infographic-wsimple-explanations/39016/
OdgovoriIzbrišiEvo primjer. Netko ukrade materijal i ošteti autora. Stavi to na javni servis da svi uživaju u toj lošoj karmi. Autor mora jesti i živjeti, pa mu je stalo da ga ne kradu. I što mora učiniti sad kad je pokraden? Evo:
OdgovoriIzbriši1. Provide evidence of the authorized person to act on behalf of the owner of an exclusive right that is allegedly infringed.
2, Provide sufficient contact information so that we may contact you. You must also include a valid email address.
3. You must identify in sufficient detail the copyrighted work claimed to have been infringed and including at least one search term under which the material appears in FileTram' search results.
4. A statement that the complaining party has a good faith belief that use of the material in the manner complained of is not authorized by the copyright owner, its agent, or the law.
5. A statement that the information in the notification is accurate, and under penalty of perjury, that the complaining party is authorized to act on behalf of the owner of an exclusive right that is allegedly infringed.
6. Must be signed by the authorized person to act on behalf of the owner of an exclusive right that is allegedly being infringed.
I to sve (možda još i uz neke ovjere i odvjetničke potvrde) samo da bi netko razmotrio skidanje pokradenog materijala sa svog servera i to nakon par tjedana. A ako to vlasnik servera ne učini, uh, što onda autor radi?
Ništa, ide prodavati perilice suđa i sudjelovati u lancima sreće, tražiti inetrnet posao kojim će zarađivati na svaki klik koji naprave njegovi prijatelji, ili nešto slično. I, da, povezivati se s ljudima koji slično misle jer su zapeli u korporativnoj mašini, psovati protiv urota i eventualno izići na cestu jer ga je politička opcija za koju je glasao prevarila. I tako to.
Ili se možda, samo možda, može ponadati da loši ljudi neće više krasti niti pak uzimati i koristiti ono što je ukradeno?
Ili se možda nadati da će netko uvesti strožije zakone i jednostavniju zaštitu autorovog truda i energije?
Što god. Samo ne ovako.
Evo jednog crtića koji je tako sladak i tako bezazlen, a promovira drsku krađu... www.youtube.com/watch?v=IeTybKL1pM4
OdgovoriIzbrišiI mojeg komentara s FB stranice Kulturnih kreativaca: "ACTA je možda manjkava i potencijalno opasna, ali ovaj i slični crtići podilaze piratstvu predstavljajući ga kao nešto što je samo po sebi razumljivo i štoviše, poželjno i iz srca. U svoj ovoj gužvi najveći je problem što se potencijalno kršenje ljudskih prava (što bi ACTA mogla omogućiti) izjednačava s ovakvim za mene besramnim promicanjem krađe autorskog materijala. Kopiranje i djeljenje je u redu, jedino ako to autor želi, dozvoli i omogući, a ne predstavlja pravo svakoga samo zbog toga jer svatko može iskopirati pjesmu, program ili knjigu."
Prenosim raspravu s FB:
OdgovoriIzbrišiInder Zlatkes piše: "Ok Adriane, jasno je da ti i Josipovic zagovarate nove pakete zakonskih propisa. Ono sto mi konstantno zapinje za percepciju jest spin u kojem se (nesvjesno ili pak svjesno) protivnici istih propisa proglasavaju protivnicima zastite autorskih prava sto jednostavno nije tocno. Vecina ljudi se i uhvati u tu zamku i krene sa argumentacijom koja pokusava umanjiti zlocudnost kradje autorskih prava. No, istina jest da protivnici spomenutih zakona ne spore autorsko pravo, nego vriste zbog potencijalne opasnosti koja se krije u davanju ogromnih ovlasti regulatorima i privatnim kompanijama da kontroliraju informacije koje se objavljuju. Izmedju ostalog se i teret dokazivanja prenosi na osumnjicenog, sto je do sad bilo u suprotnosti sa svim mogucim pozitivnim tekovinama prava, gdje se je svatko bio nevin dok mu se ne dokaze krivnja.
Zamka u koju redovito upadnu protivnici ovih zakona je pokusaj da objasne da krsenje autorskih prava i nije neka velika stvar. Kad to covjek tako izrazi, stvarno zvuci grozno i tesko je stati u obranu takve teze. No, kad se uzme u obzir potencijalna opasnost od kontrole nad informacijama i posljedice takve situacije, onda su autorska prava beznacajna. Tim vise sto su izdavacke kuce, producenti i manageri, u periodu od kad postoji internet (samim time i internet piratstvo) javno priznali da su im se prihodi visestruko povecali. Da, da nije bilo piratstva, prihodi bi bili jos ogromniji no ne postoji takav sustav gdje ces dobiti samo pozitivne rezultate. Takodjer je cinjenica i da su najpiratiziraniji autori ujedno i oni koji su, bez obzira na piratstvo, zaradili gomile novca od autorskih prava. To meni pak govori da prihodi od autorskih prava ipak ovise o kvaliteti autora a manje o zakonima koji stite autorska prava. Quelho, kojeg spominjes, je uistinu zaradio ogromne cifre od autorskih prava ali ne u 18tom stoljecu, zaradio ih je (i jos uvijek zaradjuje) u doba interneta, u doba kad se i njegova autorska prava krse. Zasto je on licemjeran kad poziva ljude da kopiraju njegove tekstove? Zasto, kad zna da sto vise ljudi cita njegova djela (makar i piratske verzije) njemu paralelno sa tim progresivno raste i prodaja.
I grijese povrsni protivnici ovih zakonskih prijedloga, da uvodjenjem tih zakona vise nece biti besplatnih knjiga, filmova, pjesama ili pak igrica. Bit ce ih. Na internet ce ih postavljati sami izdavaci i autori, jer su svjesni gore opisanog mehanizma. Ono cega bi moglo nestat, je pravo na slobodu pristupa informacijama.
Ne treba zaboraviti da je autorsko djelo zasticeno samim svojim nastankom ukoliko je poznat autor ili je isti na svoje djelo stavio svoj potpis. Svaka slozenija recenica je, ustvari, malo autorsko djelo i teoretski pristup svemu tome bi mogao biti zabranjen. I ako mi netko sad pokusa replicirati:"Da, ali to se nece dogoditi." Ja pitam:"Tko nam to moze garantirati?" U danasnje doba, kad velika vecina populacije OGROMAN postotak svog znanja i informiranosti duguje upravo internetu i besplatnom sadrzaju, treba se zapitati kako ce nas svijet izgledati ako se to ukine i ostave samo one informacije koje NETKO drugi oznaci kao podobne.
Ne znam, mislis li ti Adriane da je stvarno vrijedno prodati ljudska prava za sitno povecanje prihoda od prodaje?"
Moj odgovor:
OdgovoriIzbriši"Ne, ne mislim. Ako netko krši prava, ljudska ili bilo kakva, to nije vrijedno drugih dobrobiti. Znači, da budem jasan - ako ACTA i drugi srodni zakoni stvarno to znače, onda treba od njih odustati i pronaći drugačiji način poštenog reguliranja odnosa na internetu.
Rekavši to, želim i ukazati na činjenicu da ACTA možda, u nekom slučaju, zbog propusta u definiranju, zbog nepoznavanja tehničkih detalja i još nekih drugih možda činitelja, može dovesti do cenzure, a Josipovićevu stranicu je Anonimus cenzurio bez pardona ne pitavši ni Josipovića ni mene, ni bilo koga drugog da li je to u redu, a samo zato jer se ne slažu s njegovim mišljenjem. Anonimus očito ima snagu cenzure već sada, zar ne? Pa kako im se svidi. Tko nam jamči da da se to već ne radi i tko nam jamči da se u budućnosti to neće raditi još i više? I to od strane anarhističko-terorističkih skupina (Anonimus to jest i svaka im čast, to niti ne skrivaju). Znači ionako imamo privid slobodnog intereneta.
Stojim iza licemjernosti Coelhovog postupka - nije ispravno pozvati pirate da ga piratiziraju - da je dosljedan argumentima koje ti iznosiš (besplatna djela povećavaju prodaju i to je u interesu slobodnog intereneta) sam bi postavio svoje knjige besplatno na interenet. A to ne smije, jer ih je već prodao i od njih živi. Zato je ta igra s piratima besmislena i licemjerna."
Nastavak:
OdgovoriIzbriši"Ključ je u onome što si napisao - bit će bepslatnih stvari, zašto ih ne bi bilo? Postavit će ih sami autori (ali ne kao Coelho, busanjem u nepostojeća prsa, već ranije, prije nego su ih prodali korporacijama protiv kojih se navodno žale) - zašto ih ne bi postavili ako im to koristi? To se već radi. I ja to radim. I dalje ću raditi, nekim svojim ritmom i svojom logikom (na to imam pravo, ne?)
"Svaka rečenica je autorsko djelo" kažeš, i to je točno. Ovo što pišemo ti i ja su autorska djela. Ali, pišemo ih svojevoljno na javnom mediju, s punim znanjem o tome da će ih ljudi čitati, i ne samo to, već i dijeliti, citirati i sve drugo. Tim smo postupkom mi kao autori dali svima drugima za pravo da nas kopiraju.
Sve banalne primjedbe da će društvene mreže zbog toga nestati su dizanje panike. Upravo suprotno - društvena mreža je najbolji izraz dobrovoljnog djeljenja sadržaja kojeg smo stvorili. Ali, ona ne bi smjela biti mjesto krađe.
Što znači da, ako bih ja želio zaštiti neku svoju rečenicu i ne dozvoliti da ju netko dijeli (iz kojih god glupavih razloga da to poželim) onda ju, prvo, neću staviti na javni medij niti pisati po društvenim mrežama, i jasno ću to naznačiti stavljanjem nekakvog copyrighta. Svatko tko mi to želi uskratiti tako da to kopira po svojoj želji, krši moja prava. To može biti gomila gluposti, potpuno nevrjedni materijal - ali poanta je u tome da autor odlučluje što će s njim.
Tako da zapravo nema problema, tako dugo dok netko ne krši tuđa prava. A pirati krše tuđa prava i nema nikakvog opravdanja za to, niti bilo kakve diskusije oko opravdanosti njihovih djela.
I da se razumijemo, jasno mi je da nikakv zakon to ne može regulirati - radi se o kulturi samih ljudi, o našoj razini svjesnosti. Zato koristim paniku oko ACTE da ukažem na to - i to me jedino zanima. A crtići tipa onog kojeg sam postirao gore su dokaz da se koristi cijela stvar da se još unazadi ta svjesnost o poštenju - tvrdnjama da je u redu kopirati i dijeliti zaštićeni materijal jer to nije krađa! Strašno!
Sve u svemu, zakon gore-dolje - da je sve u redu ne bi ga trebalo ni biti. Ali su ljudi pohlepni i naivni, pa se na svoju štetu ne drže nekih jednostavnih pravila koja život čine ljepšim, a zakone nepotrebnim.
Uzgred, tek toliko da i to bude rečeno, glavni motiv ACTE i SOPE je zapravo zaštita od terorizma (sve je umreženo, napad na infrastrukturu napravit će mnogo više štete od udara aviona u zgradu). Nešto tipa "patriotskog zakona" u US, koji je definitivno ogrnaičio prava ljudi, ali s druge strane, očito mnogi misle da ih to spašava od terorizma. Ne znam. Nitko ne zna. Sve ima drugu stranu, a razne teorije struje internetom. To je daleko iznad bilo kakvih naših mišljenja i rasprava. Ljudi koji izlaze na ulice u ime jednog ili drugog su lutke na koncu jer ne znaju što čine.
Jedini izlaz je podizanje svjesnosti o našim djelima. Poštenje i poštivanje tuđeg prava."
Slučajno sam naišla na ovaj tekst. Pa iako je pisan davno čini mi se da ste fulali tematiku. Površinski gledano ACTA i SOPA služe za žatitu autorskih prava. Kažem površinski za nekog tko ne gleda dublje i ne shvaća cilj. Tu se ujedno radi i o zaštiti patenata i svega što čovjeku padne na pamet. Ne znam koliko ste upoznati s patentima. Do nedavno se nisu mogle prirodne (žive) stvari patentirati (između ostalog zato je konoplja i zabranjena). Međutim, Monsanto je nedavno uspio patentirati gen, ljudski gen. Ne znajući za to, na jednom institutu za istraživanje lijeka protiv karcinoma, radili su testiranja baš sa tim genom. Ubrzo im je iz Monsanta došla zabrana jer oni imaju patent na taj gen. Znači plati ili ne koristi. Pazite, radi se o ljudskom genu ne o nekoj pjesmi ili filmu. Što će sljedeće patentirati? Bubreg, srce, jetru? Pa ćemo plačati ako ćemo željeti živjeti? Ista priča je s generičkim ljekovima. Da ne nabrajam...
OdgovoriIzbrišiZato se i potencira samo onaj dio o autorskim pravima jer se zna da će pisci, glazbenici i ostali umjetnici to prvi podržati (svaka čast izuzecima kojima mozak služi čemu je i namjenjen) bez da razmisle o čemu se tu zapravo radi i koliko su dalekosežne posljedice toga.
Ako imate vremena, pročitajte ovaj izvrstan članak na tu temu, možda će Vam biti jasnije o čemu govorim :)
http://www.monitor.hr/clanci/lopovi-i-zandari/161205/
Haj Anonimno!
OdgovoriIzbrišiOsam mjeseci nije tako davno, a aktualnost teme još uvijek ne blijedi. Najprije - zahvaljujem na komentaru.
Nakon svega što se dogodilo i događa se oko tog pitanja, ako zanemarimo one koji se ponašaju kao da ih se to ne tiče, čini mi se da se javnost nekako podijelila na one koji dižu paniku u strahu od Acte/Pipa/Sope, i one koji i su najprije pročitali te akte, a zatim dobro o tome razmislili.
Početak članka na koji ukazuje "anonomno" je klasično dizanje panike opisivanje što se sve može dogoditi ako se zakonski akti zloupotrijebe. Ono što tome nedostaje jest čitanje, recimo, same ACTE. Preporučam, jer, iako se tekst mijenjao, onaj tko pročita, teško će pronaći opravdanja za banalne zloupotrebe kojima nas plaše. U njoj nema baš ničeg tako strašnog kako što se to želi prikazati. Iako, naravno, sve se te stvari mogu dogoditi, ali slično se može reći i za sve postojeće zakone. Ako idete tim putem razmišljanja na kraju ćete zaključiti da ste u ogromnoj i svakodnevnoj opasnosti da vas provoditelji zakona na ovaj ili onaj način iskoriste zlouporabom.
Drugi dio članka (onaj nakon podnaslova "Gdje je nestao copyright") je već bolji i jako mi se sviđa. Možda je to zato što sam poput njegovog autora, neumjereni optimista koji usprkos realnoj situaciji smatra da (ovo je citat iz članka) "Većinu populacije ipak čine odgovorni pojedinci, osobe koje ne krše zakone namjerno već često iz neznanja ili neupućenosti."
Ukoliko ste i vi među onima koji bez trunke skepse i sa sogurnošću vjerujete u tu rečenicu (ponovit ću ju: "Većinu populacije ipak čine odgovorni pojedinci, osobe koje ne krše zakone namjerno već često iz neznanja ili neupućenosti.") onda se slažemo - ne trebaju nam dodatni zakoni. Dovoljno je osvjestiti te odgovorne pojedince da nekim svojim postupcima krše zakone i prava drugih ljudi, pa će sve biti u redu.
Navedeni primjeri s kraja članka u koji se objašnjava kako za javnu uporabu svakog autorskog djela TREBA PITATI autora i zatražiti dozvolu koja će se u većini slučajeva dobiti bez problema besplatno, su odlični - i sam sam o tome govorio u mnogobrojim raspravama u koje sam se uključivao.
E, sad, ako slučajno neko ima sumnje u to da je većina ljudi odgovorna i poštena; ako netko slučajno misli da su ljudi sebični i da će uzeti sve što im dođe pod ruku, pa makar bilo i tuđe, samo ako ih nitko ne uhvati... e, onda imamo problem, zar ne?
Ponavaljam, ja se suludo optimistički slažem s Radoslavom Dejanovićem, autorom članka o većinskoj naravi ljudskih bića. Nisam za ukudanje sloboda niti intereneta, i načelno, za zakonske odredbe poput Acte i ostalog bih pristao samo u krajnjoj nuždi. Rješenje vidim u podizanju svjesti pojedinaca o autorskim pravima, a rasprava o svemu ovome služi mi JEDINO i ISKLJUČIVO tome.