Dakle, priča ide ovako. Muzej Međimurja Čakovec organizira projekt "Mali kustosi" (ideja je da đaci osmisle neki projekt i sami urede izložbeni prostor unutar svojih škola te ga predstave kao pravi veliki kustosi). Potrebni su im sponzori koji se danas teško nalaze. Kontaktiraju nakladničku kuću Dvostruka duga i mole za pomoć u obliku donacije knjiga koje bi poklonili svim učenicima i njihovim voditeljima. Budući da se trudimo pridonijeti dobrim idejama, odlučujemo podržati njihov projekt s donacijom knjiga (romana poznatih svjetskih autora koji su i u svijetu i kod nas vrlo popularni te dječjih slikovnica od kojih su neke dobitnice književne nagrade Grigor Vitez). Vrijednost donacije je veća od 10000 kuna.
Aleksandra, naša direktorica, dogovara sve detalje, troši svoje vrijeme i sredstva Dvostruke duge i NE TRAŽI NIŠTA zauzvrat. Jedini naš motiv je pomoći i to na inicijativu i poziv samog Muzeja.
Sve izgleda odlično, do danas ujutro. Stiže poziv (neću spominjati imena, vjerujem da je taj konkretni akter priče dobronamjeran te i sam žrtva okolnosti). Isprike i neugoda, ali i obavijest da je stručno vijeće Muzeja odlučio ODBITI našu donaciju.
Ah?
Dobro. Zašto?
Pravog odgovora nema, ali može se naslutiti da je stručno vijeće zaključilo da su knjige koje im nudimo nepodobne.
Ako je tako, po čemu su to nepodobne? Politički? Ideološki? Ili nekako drugačije? Doista bi me zanimao pravi odgovor. Mora da je vrlo čvrst i uvjerljiv kad se odbija vrijedna donacija u vrijeme kad je pitanje hoće li biti za plaće djelatnika. I tko je to na tom stručnom vijeću digao glas protiv knjiga, ako su ih prethodno odobrili njihov direktor marketinga i ravnatelj muzeja?
Taman se nekako ponadamo da su prošla ona vremena u kojima su neki religiozni časopisi Dvostruku dugu (a i mene kao autora) stavljali na crnu listu, kad tamo – eto ti ga: opet smo nepodobni!
Nikada, u dvadeset godina našeg postojanja, nismo dobili ni kune iz državnog proračuna za izdavanje knjiga. Nakon što smo to zatražili nekoliko puta, odustali smo jer smo vidjeli u kojem smjeru se stvari kreću. Ma tko će nam, pobogu, dati, kad smo toliko loši da se od nas ne može ni primiti?!
Usprkos tome, i dalje vjerujem u promjenu svijeta. Ponosan sam što su sve moje knjige (i one koje izdaje Dvostruka duga) izdržale najvažniji test – čitanost. A ako netko i dalje silom želi tjerati ideologiju i određivati što je podobno, a što nije – sve što mogu učiniti je da na to, eto, javno ukažem.
tužno i žalosno...sve šta nije 'mainstream' teško ćeš naći u školi...a koliko bi mi bilo lakše da mi je netko u toj ranoj dobi stavio makar jednu od tih 'nepodobnih' knjiga u ruku.
OdgovoriIzbrišiNema veze,ima nas koji ćemo idalje kupovati vaša izdanja
(i to isključivo jer kao nekakva je kriza :-))
Strašno - sve ne mogu vjerovati da je primitivizam pojedinaca toliko jak i da netko ima nešto protiv vas. Izgleda da im se ne uklapate u sliku svijeta - strah, homofobija ili jednostavno primitivizam uvijek kaže:"To su oni koji rade to i to... to su ovakvi... to su onakvi...", a dobro djelo tih istih ne primjećuju.
OdgovoriIzbrišiInače, Dvostruka duga je meni omiljena izdavačka kuća. Još ne nađoh ni jedne loše knjige, a već ih imam popriličan broj.
Samo nastavite...vi činite dobro svijetu.
I meni ste pomogli - hvala vam na tome.
Adrijane ja i nisam iznenađena, jer toliko je ljudi, jadnih, izgubljenih, indoktriniranih.... pa iz straha za sebe i svoju "dušu" bježe i odbacuju sve što je drugačije od onoga čemu su ih učili od malena.
OdgovoriIzbrišiJa sam doživjela od rođene sestre da me kritizira i knjige koje ja čitam naziva newage literaturom i sotonizira, ali ja kažem nismo svi isti i moj način nije bolji samo je drugačiji, a poštivam svačiji izbor.
Hvala Adrijanu i Dvostrukoj dugi na dobroj knjizi, radujem se novom izdanju :)
...sada i ja moram priznati da sam cijeli život nepodobna i ne nailazim na razumijevanje, a i borba za izgradnju labirinata je bila divna...imam neki dobar osjećaj da Vam pripadam...
OdgovoriIzbrišiHvala na podršci! Ostavit ćemo to iza sebe i idemo dalje veselo i pozitivno!
OdgovoriIzbrišiPrva Adrianova knjiga koju sam kupio bila je Tajne indijske astrologije. U knjižari, u Zadru. Bila je malo oskupa, mislim oko 250 kuna. Iako nisam bio nešto pri novcu...ma kupio sam je!
OdgovoriIzbrišiDotad nikad nisam čuo za APK. Takve knjige nisu mogli napisati Hrvati, mislio sam. I ostao iznenađen! Iznenađen dubinom te knjige,ali i znanjem, stvarnim znanjem koje me je motrilo sa stranica.
Zanimalo me je otkud to znanje, pa čovjek je bio premlad!
Uglavnom, kupio sam sve Adrianove knjige (i dosta onih koje nisu Adrianove,ali su izdane u Dvostrukoj Dugi). Mnoge od njih sam poklonio drugima, posudio (pa ih ne vraćaju,hehe). Sad kad poželim koju ponovo pročitati, odem u knjižnicu i posudim (a u našoj knjižnici su skoro sva izdanja DD!).
Iznimno sam ponosan što Adrian živi i radi u Hrvatskoj! Iako ja nemam ništa s tim, drago mi je da dijelim vrijem i prostor i s takvim čovjekom.
Susretao sam mnoge ljude iz Međimurja,Zagorja i uvijek ostajao zaprepašten kako Adriana svi ne znaju. Ništa zato, ja sam im rekao o komu se radi.
Žao mi je najviše što dosad nisam uspio sebi priuštiti tečaj meditacije, ali nadam se da hoću.
Imam toliko pitanja (sam u sebi prema sebi svijetu)koje ne mogu dokučiti. Možda s meditacijom taj broj bude manji..
Pozdrav svima koji posjećuju ovaj blog, posebno Adrianu i ispričavam se ako sam zauzeo previše prostora!
Hvala tebi, Dino, na lijepim riječima. Ispunio si prostor dobrim vibracijama! :-)
OdgovoriIzbrišiPrije slijedećeg tečaja meditacije javi se da riješimo eventualne prepreke... :-)