Žrtva misli da je netko drugi kriv za njen jad. Jadna Žrtva, ne postoji ništa što bi mogla učiniti.
Kontrolor/ka misli da može postići bilo što. On/a je odgovorna i moćna. On/a drži uzde svemira u svojim rukama.
Prihvatitelj/ica nema nikakvih briga. Sve je u savršenom redu i nema ničeg što bi trebalo mijenjati. Dovoljno je samo biti.
Duhovna Stvarateljica hoda nepoznatim putem. Ponekad prihvaća, ponekad mijenja, nikad ne kontrolira, uvijek slobodna i zaigrana.
Tko si TI, prijatelju ili prijateljice moja?
Željela bi biti zadnje. Ali ne još...
OdgovoriIzbrišiUh pa nekako država vjerojatno vrlo lako nameće ljudima ulogu žrtve, strah, kriza je i tako.
OdgovoriIzbrišiHmm... dobro pitanje... "Tko sam ja?"
OdgovoriIzbrišiAko se osvrnem na sebe i na svoj životni put, mogu reći da sam u različitim životnim situacijma bila i Žrtva, i Kontrolorka, i Prihvatiteljica, a i Duhovna Stvarateljica.
Tko sam sad?
Da još malo razmislim?!... :-)
Svega pomalo, a najbolje kao duhovna stvarateljica. Ponekad pomislim da ima i nešto peto, ali u tom smislu, moglo bi biti i šesto, a onda neka bude....Pusa Adrianu, uvijek pouzdanom i vjernom duhovnom vodiču.
OdgovoriIzbrišiBilo bi lijepo uvijek biti ovo četvrto. Često se zaplićem u prvih troje :(
OdgovoriIzbrišiHm..kako rasporediti odgovornost?, ono što je ispravno a ne prilagođavati sebi išta nego samo biti..onako kako treba...kako analizirati bez analize...nisam li svo četiri i niti jedno...svejedno mislim da puno birkamo..a nemamo pojma..htjeli bi mi..i jesmo...ali što?
OdgovoriIzbriši