Blagoslov Gospi od mora

Još jedna događaj za ponos i za povijest. "Dupinov san" je knjiga koju sam napisao srcem i dušom – onom ljudskom i, donekle, onom dupinskom. Bilo je to prije desetak godina. U međuvremenu knjiga je dotakla mnoge. I promijenila mnoge.

Između ostalog, nastala je Udruga Dupinov san koja pod vodstvom Gorana Stojanovića ostvaruje divne projekte. Jučer sam (19.04.2011.) bio nazočan završetku jednog takvog – projekta "Bijelo" i krštenju tradicijske bracere Gospa od mora.

Nisam izravno sudjelovao u svemu tome, ali kao počasni predsjednik udruge Dupinov san, ponosan sam na Gorana i sve što je ostvarila uduruga tijekom posljednjih godina. Usred krize i recesije, kad je bilo teško pronaći novaca za preživljavanje, Dupinov san je uspio okupiti ljude dobre volje i velika sredstva za izgradnju prekrasnog drvenog broda koji sada služi na ponos cijeloj Hrvatskoj.

Evo što Dupinov san kaže o ideji izgradnje tradicijske bracere:

"Dupinov san, je s partnerima sudjelovao u procesnoj studiji koja izgrađuje još jednu viziju zajedništva, povezanu s čipkom proteklih vremena, kada se živjelo sporije, bolje, punije, bez suvremene tehnologije koja nam, samo prividno, olakšava naše užurbane živote. Zato smo za jedra, a ne snažne motore, za vjetar, a ne zatvorene kabine, za morsku sol na našim licima.

Replika tradicijske bracere 'Gospa od mora' nakon porinuća i krštenja, od travnja će 2011. godine biti u funkciji modularne i izvannastavne edukacije iz ekologije, zaštite okoliša i održivog razvoja za polaznike srednjih škola i fakulteta, hrvatskih i međunarodnih regata tradicijskih jedara, na usluzi djeci s posebnim potrebama,te domaćim i stranim turistima. Njome se želi ostvariti pozitivan pomak u potrebi očuvanja hrvatske tradicijske pomorske baštine, posebice brodogradnje."

Jučer su se u Supetru okupili gotovo svi oni koji su na ovaj ili onaj način pridonjeli da Gospa od mora danas plovi Jadranom. Njihova imena pronaći ćete na stranicama Udruge Dupinov san, a i u drugim medijima (jučer je u središnjem dnevniku HRT bio objavljen poduži prilog o tom događaju). Što se mene tiče, sve to najbolje izražava himna amaterskog kazališta "Bracera-Supetar" koju dijelim s vama.

Koz vrime ti idri ime,
ti lipa bracero moja.
Ljubavi te vežu cime,
uz porat našega škoja.

Ime još ti svitli traje,
dok života bure huču.
Kad si mi od porta dalje,
lanterne te doma vuču.

Idra puna smiha i pisme,
kroz bonace i nevere.
Bordiždajemo bez priše,
provom od naše bracere.