A čak i u tom slučaju, kad bi roditelj svoje dijete hranio samo čokoladom, prije ili kasnije društvo bi se umiješalo i reklo mu da to ne može činiti, usprkos svojem "čokoladnom" svjetonazoru.
Ne stojimo po strani ako neki roditelj zlostavlja svoje dijete. Ne dozvoljavamo roditeljima da uskrate djeci obrazovanje. Ukoliko bi neki roditelj iz uvjerenja zabranio svojm djetetu da pere ruke i tijelo, rekli bismo mu što ga ide i kao društvo (barem se nadam) učinili sve da djete podučimo higijeni, usprkos i nasuprot roditeljskom svjetonazoru.
Neke stvari jednostavno nisu u roditeljskim rukama, pa makar se radilo i o njihovoj djeci.
U našem aktualnom slučaju, radi se o lažnom pozivanju na slobodu izbora. Društvo se mora pobrinuti da svako djete dobije ispravnu informaciju o suvremenom svijetu.
Masturbacija postoji (prakticiraju je obilato i katolici). Prevladavajuće mišljenje stručnjaka je da je istraživanje svoga tijela i zdrav odnos prema njemu u djetinjstvu (naspram isticanja "griješnosti" i "prljavosti") osnova seksualnog i mentalnog zdravlja u odrasloj dobi. Neki misle drugačije. U redu. Dijete ima pravo na te informacije.
Seksualnost prije braka postoji. Djeca će to raditi, ovako ili onako. Zašto ih ne informirati o kondomima i drugim načinima sprečavanja seksualnih bolesti i/ili kontracepcije? Zašto im ne dati osnovne informacije o seksualnim vještinama? Ako zbog svog svjetonazora to neće upotrebljavati, sasvim u redu. Skrivati informacije o nečemu tako važnom i bitnom kao što je seksualnost – e, to nije u redu.
Homoseksualci su ljudi, kao i svi ostali. Imaju pravo na svoj život. Rodno/spolna orjentacija je činjenica. Nema smisla to poricati i trpati pod tepih. Odgoj koji ističe ravnopravnost svih nas, bez obzira na spol, rod, seksualnu i ljubavnu orjentaciju – kako to može bilo kome naštetiti? (Može, dakako, onima koji misle da nismo svi ravnopravni. Pitanje je da li roditelju koji odgaja svoje djete u svjetonazoru neravnopravnosti, treba to dozvoliti? Nije li to jednako drugim štetnim utjecajima na djecu zbog kojih se društvo ponekad aktivno upliće u odnos roditelj-dijete?)
Škola kao javna ustanova mora osigurati točne informacije i izbjegavati bilo kakvu naklonjenost jednom ili drugom. Roditelji imaju obilje mogućnosti na djecu prenijeti svoj svjetonazor. Ukoliko njihov utjecaj nije dovoljan, slobodni su odvesti dijete u prostorije svoje vjerske zajednice i izložiti ih daljnem utjecaju kojeg smatraju dobrim.
Nema tu zapravo nikakve dileme. Postoji moćna i poprilično licemjerna organizacija koja i dalje želi upravljati životima ljudi. A postoje i ljudi kojima je toga dosta.
Ako vam je stalo, nemojte ostati po strani. Iako vam možda ide na živce sva ta medijska prašina, ovo jest važna bitka čiji ishod će odrediti hoćemo li imati makar malu mogućnost da negdje u budućnosti budemo seksualno zdravo društvo (zdravstveni odgoj kakav jest) ili ćemo se i dalje izlagati tisućljetnoj nazadnjačkoj indoktrinaciji (crkva i katoličke udruge).
I zbog toga ga u ovom slučaju u potpunosti podržavam, a pozivam i vas da to učinite te da iskažete svoju podršku zdravstvenom odgoju gdje god to možete.
moja baka je prošla osamdestu pa je svjesna toga da je seksualni odgoj potreban u školama!
OdgovoriIzbrišičak priznaje kako se u mnogim obiteljima nedovoljno govori ili se ta tema zaobilazi u širokom luku.
s obzirom da vjeruje u Boga, njen život je usko isprepleten kroz crkvena učenja te usprkos tome svjesna je današnjeg stanja mladeži i ako ona može imati dovoljno razumijevanja...
cijeli problem također leži u tome što im je usađeno u glavu da je vjera i Bog neodvojiv od crkve kao ustanove!
Vjera i Bog su odvojivi od RKC-a onoliko koliko to vjernik želi.
OdgovoriIzbrišiI zbog toga treba snositi posljedice i pred sobom i pred Bogom ili Istinom ili Univerzumom.
Mislim da, nažalost, čovječanstvo nije mnogo napredovalo: tome najbolje govori u prilog teza da u vjersku instituciju možeš otići i pomoliti se bez susretanja svećenika, ali postati član neke duhovne grupe i istupiti iz nje, bez da nisi sreo ''njenoga svećenika tj. vođu'' je teško: jedino ako nije više živ...
Pomesti ispred svojih vrata, jer sve crkve su davno izgubile moć i svele se na dosadne hijerarhijske ustanove...
Ma nema se što dodatno reći. Crkva i njezina učenja su izvan vremena i prostora!
OdgovoriIzbrišiCrkva već dugo nema društvenu moć: no to iskrene vjernike ne mora priječiti da odu, pomole se i uopće ne susretnu svećenika.
OdgovoriIzbrišiUći u neku duhovnu grupu, čak i ako učitelj nije živ, a kamoli iz iste izići, daleko je teže.
Pustimo djeci da budu djeca i upoznajmo ih sa heteroseksualnošću i to što ranije.
Ne vjerujem da bi 10-godišnjaci išta shvatili kada bismo im objašnjavali o kondomima, a još manje o homoseksualizmu: da ne govorim da bi to zahtijevalo i demonstriranje životne upotrebe prijespomenutih pojmova.
To isto važi i u vezi poliamornih zajednica ili višeženstva, kao i svega onoga što u RH ni blizu nije dominantno, da ne govorimo da je minorno, a predstavlja stvar nečijih intimnih afiniteta, zbog kojih Crkva nikog nije spalila: zato ne dramatizirajmo dajući sebi važnost...
Mislimo na zajednicu.
A o kondomima ne moramo upoznavati 10-godišnjake, dok 14-godišnjake ili 13-godišnjake možemo školski educirati: uostalom to mogu i trebaju raditi i roditelji, po vlastitom unutarnjem kompasu.
Kao što roditelji mogu objasniti i svojoj djeci šta je poliamorna zajednica, ako u takvoj žive: to im niko ne osporava.
Zadnji Anonimac kaže:
OdgovoriIzbriši"Ne vjerujem da bi 10-godišnjaci išta shvatili kada bismo im objašnjavali o kondomima, a još manje o homoseksualizmu: da ne govorim da bi to zahtijevalo i demonstriranje životne upotrebe prijespomenutih pojmova."
O, mišljenja sam da desetogodišnjaci shvaćaju mnogo više nego odrasli misle da shvaćaju!
Zašto desetogodišnji dječak ne bi shvatio ovo: "Gledaj Marko, neki ljudi vole osobe suprotnog spola, a neki osobe istog spola. Otprilike jedan u njih deset ili dvadeset će voljeti osobe istoga spola. Znači, može se dogoditi da će se od vas petnast dječaka u razredu, jedan zaljubiti u dečka, a ostali u djevojčice. Ali, ljubav je ljubav i to je sve u redu. Kasnije se ta ljubav može pretvoriti u zajednički život, kao što,na primjer, vaš profesor matematike živi sa svojim partnerom, poznatim arhitektom. Ukoliko se ljubav prema dečkima dogodi i tebi, znači ako budeš jedan od onih pet naest, trebaš znatoi da je sve u redu, a više informacija o tome će onda pronaći... tamo i tamo."
Što od toga desetogodišnjak ne bi shvatio? I još kad bi njegovi roditelji kod kuće normalno govorili o tome, dapače isticali njegovog prijespomenutog profesorma matematike kao dobrog i vrijednog, a prema njegovom se privatnom životu odnosili kao i prema svakom drugom, desetogodišnjak bi dobio odgoj kakav zaslužuje.
Kondomi.
Desetogodišnjak još neće upottrebljavati kondom. Ali mogao bi za 5-6 godina i vrlo vjerojatno hoće za 7-8. Kako god bilo, vjerojatnost da će ga upotrebljavati mnogo je veća nego vjerojatnost da će nekome, recimo, pružiti prvu pomoć i omotati ozlijeđenu ruku zavojem. Nama, međutim, ne pada na pamet da mu NE POKAZUJEMO zavoj i da mu NE OBJAŠNJAVAMO čemu zavoj služi. "Marko, zavoj služi za zaštitu rane. Ako netko poreže ruku, očistimo ranu, stavimo je u zavoj. Ti to vjerojatno nežeš raditi, ali znaš o čemu se radi, zar ne? I ako ti zatreba, znat ćeš kako postupiti, zar ne? Kad budeš malo veći uvježbat ćemo i to."
E, sad, objašnjavanje kondoma može biti malo obuhvatniji postupak, zahtijeva dodatna objašnjavanja nekih naziva i pojmova, ali ne predestavlja ništa što seksualno zrelo odraslo ljudsko biće bez nazadnjačke indoktrinacije ne bi moglo desetogodišnjaku objasniti u pola sata.
Recimo ovako:
"Marko, kad se ljudi vole, onda vode ljubav. Ljubav se izražava kroz seks. Dječacima se njihov penis (upotrijebiti riječ kojom Marko inače zove svoj spolni organ) ukruti. Djevojčicama se njihova vagina (upotrijebiti riječ koju Marko upotrebljava za ženski spolni organ) ovlaži. To je sve vrlo ugodno i lijepo. Muškarac onda stavlja svoj penis u vaginu žene. To je jedan od najljepših doživljaja u ljubavi. Na njegovom vrhuncu iz penisa istječe sperma, a ako ona uđe u ženu, ona će vjerojatno zatrudnjeti. Ljubav ne vodimo samo zbog razmnožavanja pa ponekad, posebice kad smo premladi, ne želimo trudnoću. Zbog toga koristimo jednostavnu zaštitu koja se zove - kondom. Radi se o predmetu nalik na vrećicu ili kapicu (pokazati kondom) koji se,m baš poput kape, navlači na ukrućeni penis. Kad budeš malo veći i ti ćeš to isprobati. Sada je važno da znaš čemu to služi i da, ako ti i kada ti bude zatrebalo, znaš što trebaš učiniti."
I kad sam se već uhvatio odgovaranja, par riječi i o spomenutom višeljublju.
OdgovoriIzbrišiOno je još daleko od društvenog prepoznavanja, ali doći će i to vrijeme. U idealnom slučaju, da, u školi kao javnoj ustanovi našem Marku bi također i to trebalo objasniti.
Ne želimo valjda da nam djeca rastu u atmosferi netolerancije prema različitostima?
Znači otprilike ovako: "Marko, neki ljudi vole više osoba istodobno i to je sasvim u redu. To se događa velikom broju ljudi, vjerojatno više od polovici. Moraš znati da je to također sasvim u redu i da su ljudi slobodni živjeti kako žele i voljeti koliko žele. Možda ćeš ti voljeti smao jednu osobu. To je sasvim u redu. A možda ćeš ih voljeti više. I to je sasvim u redu. Ako ti se to dogodi, više informacija o tome naći ćeš... tamo i tamo (informacije ćeš naravno dobiti IZVAN škole kao javne ustanove, u udruzi ili drugoj organizaciji koja okuplja višeljubne). Kasnije kad ljudi odrastu, mogu živjeti zajedno kao skupina, baš kao što tvoja profesorica biologije živi sa svoja dva partnera, jednim poznatim glumcem a drugim uspješnim biznismenom. Sada si još premalen za to, ali važno je da znaš da ljubav može poprimiti razne oblike i da je svaki od njih jednako vrijedan."
Isti postupak vrijedi i za religiozna uvjerenja i sva druga područja života. Društvo je sastavljeno od raznih skupina čiji pripadnici bi trebali imati ista prava. Ni jedna skupina, pa makar bila ne znam koliko većinska, ne smije uzurpirati javnu ustanovu.
S druge strane, javna ustanova mora djetetu pružiti informacije i znanja koje ga osposobljavaju za taj mnogostruki ali jednakovrijedni život koji ga čeka.
za zadnjeg anonimca:
OdgovoriIzbrišida, poliamorne zajednice u HR nisu dominatne ali postoje već dugi niz godina...
i crkva ih nije spalila samo je njihovog vođu javno prozvala sotonom navodno iz razloga što se kupaju goli na plaži koja je za nudiste. uglavnom, ta skupina ( nebitno sada sviđa li se to nekome ili ne) na sudu sa crkvom već duže, nisam u toku pa ne znam jel se dosudilo ali eto... a da mogu, objesili bi ih sigurno samo danas ipak su se neke stvari promijenile pa na trgu nismo željni takvih prizora... zasad se ljudi zadovoljavaju novinama...ipak je to blaže od vješanja nevinih opasnih pojedinaca po kriminalističke organizacije... kako su samo jaki takvi pojedinci bili!
mislim, molim vas lijepo, jel normalno da su samo crkva i njeni sljedbenici vrijedni Boga a da je sve ostalo sotona...
OdgovoriIzbriširazumijem kad je to bilo politički namješteno da moš birat između komunizma i crkve jer druge nije bilo
danas, hvala Bogu, imamo malo širi spektar pa čak i u javnosti kako god i dalje sve bilo puno njihovih repova...
što nas tek čeka u ovoj godini dekonstrukcije :)
Nemam apsolutno ništa protiv Adrianovih stavova: ne da ne bih nikome fizički prijetio, nego ne bih imao ni vremena da ga u prolazu ružno pogledam.
OdgovoriIzbrišiOno o čemu ja govorim je da je nemoguće spojiti suprotnosti.
2-3 puta bio sam nudist, i plus triput davno u društvu roditeljskom.
Samostalno sam bio u vršnjačkom društvu: već smo gledali djevojčice i ljubili se s njima, ali svima nam je bilo izuzetno iritantno da vidimo nekoga ko na takvoj plaži ima seksualni kontakt: jednom se to i dogodilo, i neki 30-godišnjaci su otjerali takav par.
Bio je jednom takav slučaj u SAD-u: nadležni vlasnici plaže su poručili da ko hoće da ima seks neka sebi kupi privatnu plažu i plati potrebnu dozvolu da to može činiti tamo.
Heteroseksualizam i homoseksualizam je nespojiv: ako društvo globalno sutra bude homoseksualno niko neće reći da je heteroseksualizam normalan.
U matrijarhatskim južnoameričkim zajednicama ne postoji zapis o patrijarhalizmu kao normalnom, ni fizički ni duhovno.
Nemam ništa protiv tolerancije, ali ne mislim da će zdravstveni odgoj išta dobro donijeti: kao fakultativnom predmetu, u onim segmentima gdje ljekari ne budu držali ogledno predavanje, vršit će to predmetni nastavnici, koji će morati biti plaćani, a taj izdatak će snositi i siromašni homoseksualac i siromašni heteroseksualac u državi RH.
Time što ćete djetetu govoriti o kondomu, bez da je dijete pitalo, a najbolji odgovori djetetu se daju kada pita (svako dijete makar nešto nekada prokomentira i pita o seksu i tada je jedino pravo vrijeme za odgovore) i to najbolje čine roditelji.
Kada je Švicarska vidjela da ima jedan od najvećih postotaka narkomanske zajednice u Evropi, ''podigle su se'' nevladine udruge i škole: država je to maestralno odradila: jedno jutro su se pojavile besplatne šprice i leci kako se upotrebljavaju: to je bilo najjeftinije i najefikasnije.
Zdravstvenim odgojem ništa se neće riješiti: moćni muškarci i dalje će koristiti žene (a ni žene u tome nisu nevine) da bi ih se zaposlilo ili da polože ispit, divlje horde koje vrijeđaju homoseksualce neće se smiriti, 5. razred je već prekasno (tada ''klinci'' već uživaju u marihuani, a neki su već i imali seks), a one ''klince'' i ''klinceze'', koji ne žele o tome ništa dodatno znati, samo će se zbuniti i vremenski opteretiti.
Sve će to dobro doći i crkvi da na bazi konfrontiranja ubire poene kod ''nove pastve''.
Pri tome niko ponovno ne gleda porodicu, raspadnutu, o mortalitetu i bijeloj kugi da ne govorimo...
Eh da je meni to tako lijepo moj otac objasnio kako ste Vi to, Adriane, demonstrirali iznad.
OdgovoriIzbrišiOvo je dokaz da se može reći nešto što je korisno kasnije u životu. To što neki ljudi imaju tabu teme, to je već druga stvar.
Svaka čast!
vidim da se naglasak stavlja na poznatost i uspješnost.znači homoseksualci i višeljbci su uvaženi i vrijedni samo ako imaju nekakav status,a kad bi recimo se reklo ko što vaš profesor živi sa štefom,glavnom pijandurom u selu, onda već to nije baš nešto..e to je diskriminacija po ugledu.i to se isto treba iskorijeniti...:)ajd zezam se,al eto to mi je upalo u oči:)
OdgovoriIzbrišiSvako prema svome svome nahođenju.
OdgovoriIzbrišiOd 13. god. počinje adolescencija, a do 13. znači god. svaki roditelj ima obavezu da odgaja dijete prema važećem kaznenom zakoniku RH: pri čemu je ukazivanje na zdravu spolnost, heteroseksualnu, jedan važan činilac.
Postoji nekoliko slučajeva u svijetu gdje se bivša usvojena djeca državno-legaliziranih homoseksualnih brakova žale da im roditelji nisu dozvolili da budu odgajani heteroseksualno, kako su se osjećali.
Takva djeca trenutno nemaju pravo tužbe, jer su ti homoseksualni brakovi legalizirani, ali onoga dana kada postanu punoljetni moći će podići tužbu i dobiti je.
Baš kao i u slučaju crkvenih zlostavljanja.
Puno anonimnih... Komentiram ovo zadnje...
OdgovoriIzbriši"..bivša usvojena djeca državno-legaliziranih homoseksualnih brakova žale da im roditelji nisu dozvolili da budu odgajani heteroseksualno, kako su se osjećali."
Poprilično čudna izjava. Kako to djete može biti "odgajano homoseksualno" ili "odgajano heteroseksualno"?
Na ovakvim pogrešnim postavkama zasnovanim na neznanju temelji se otpor legalitiziranim homeseksualnim zajednicama (ili čak brakovima). Ne možete odgojiti homoseksualca! To nije stvar učenja. Ljudi (a to znači prije toga djeca) su ili jedno ili drugo. Ne možete od heteroseksualnog djeteta napraviti homoseksualca, baš kao što od homoseksualnog djeteta ne možete napraviti heteroseksualca. Teško mi je povjerovati da bi neki homoseksualni par nakon toliko proganjanja i iskušavanja predrasuda i nazadnjaštva na svojoj koži, to isto napravio svom djetetu, pokušavajući ga "pretvoriti" u homoseksualca. Ali, svakakvih čuda ima na ovome svijetu, pa stoga pretpostavljam da i među homoseksualcima ima svakakvih, možda i onih koji su iz revolta postali jednako tako agresivni i nepravedni kao što su drugi bili prema njima.
Mešutim, cijela stvar s "homoseksualnim odgojem" je pomalo smiješna, posebice ovo zadnje:
"Takva djeca trenutno nemaju pravo tužbe, jer su ti homoseksualni brakovi legalizirani, ali onoga dana kada postanu punoljetni moći će podići tužbu i dobiti je."
Odlično! Ja bih te tužbe proširio i na škole!
Homoseksualna djeca su, posebice kod nas, posebice ako nema zdravstvenog odgoja, izvrgnuta izravnoj indoktrinicaji od roditelja, nastavnika i svih onih koji im ne govore o njihovoj homoseksualnosti i ne podučavaju ih tome. Štoviše, šikaniraju ih i vrijeđaju bilo prešutno bilo izravno.
5-10% naše populacije u tom bi slučaju odmah moglo pokrenuti sudske sporove i dobiti ih.
Netko gore anoniman kaže:
OdgovoriIzbriši"Heteroseksualizam i homoseksualizam je nespojiv: ako društvo globalno sutra bude homoseksualno niko neće reći da je heteroseksualizam normalan."
Srećom, netočno. Sve različitosti su spojive i nitko ne treba drugog označavati kao nenormalnog, samo ako su ljudske glave bistre i pametne. Ljudi raznih religija, uvjerenja, usmjerenja, boje kože, izgleda, ponašanja itd. mogu živjeti zajedno i na mnogim mjestima u svijetu već žive zajedno.
Ovakve izjave o nespojivosti jednog i drugog šire netoleranciju i uzrok su mnogim nevoljama u društvu.
Promjeni to u svojem umu, anonimna ženo ili čovječe. Kad ti budeš vidjela/vidio da su svi ljudi ravnopravni bez obzira na to što čine, vjeruju, kako se i s kim ljube i seksaju; i kad ti u svojoj duši shvatiš da prihvaćanje nadilazi sve razlike, onda će to vidjeti i svijet.
Unaprijed se ispričavam na podužem komentaru - jednostavno je previše složena tema.
OdgovoriIzbriši1. svatko ima pravo na život, na sreću
2. svatko ima pravo na informaciju o cjelovitosti života
3. svatko ima pravo na učenje kroz svoj život, svoje iskustvo
4. svatko ima pravo izraziti svoje misli, osjećaje, želje, potrebe ne vrijeđajući dostojanstvo drugoga
5. svatko ima pravo biti slobodan, siguran i prihvaćen
Polazeći od ovih postavki, želim da se ne uskraćuje nikome informacija o prirodi života i svega onoga što predstavlja cjelovitost života, u kojim god i kakvim omjerima se to pokazivalo - u ovom slučaju, u seksualnosti.
I zbog toga što ne znamo svi sve, treba omogućiti slobodu u razvoju osobe, njegove cjelovitosti, pa tako i u učenju o sebi, svojoj tjelesnosti, seksualnosti, ali ne tako da uništavamo ljudsko dostojanstvo, svoje ili tuđe - i ne tako da bježimo od onoga što je očigledno: a to je da je čovjek između ostalog i "(hetero- , bi- , trans- ili homo-)seksualno" biće (zašto su neki ovakvi ili onakvi, nije na nama da sudimo - proganjati homoseksualce je isto kao što su proganjali i ubijali osobe s posebnim potrebama smatrajući ih bićima nedostojnim života ili što ti ja znam što - ali oni su s nama s razlogom!!!)
Ono što nije dobro je PEDOFILIJA i tome slično. Zlo pedofilije nastaje upravo jer se ne priča, jer se neke stvari taje... To je zlo koje oduzima pravo na dostojanstvo osobe, a da ne govorim o svim posljedicama istoga...
To treba sprječavati!!!
Zato treba omogućiti djeci pravo na informacije o onome što se nikada nije učilo u školama kao i onome što su samo rijetki kao informacije dobivali od roditelja koji se nisu stidjeli vlastite tjelesnosti i seksualnosti.
Međutim, informacija i znanje povezani ali nisu isto. Informacije možemo podijeliti masovno, a znanje je nešto individualno. Svatko uči na svojem tijelu, u svojem životu kroz vlastita iskustva.Informacije moraju biti takve da se kaže kakvi oblici seksualnosti postoje.
I zato, iako možda ne razumijemo homoseksualce, biseksualce i sl., treba im omogućiti njihovo pravo - jer, kakva korist od zabrane i progona? Oni će činiti ono što oni osjećaju da moraju ili trebaju ili žele... Što mi imamo od toga? Apsolutno ništa. Uklonimo strah da će nam netko djecu zaglupiti i da će svi postati homoseksualci - to jednostavno nije istina. Svatko ima vlastite potrebe.Mi ne možemo znati što je nekome potrebno da nešto nauči.
Ako informaciju uskratimo, kao preduvjet da se dijete osjeća sigurno i nesputano,da je prihvaćeno, te da se slobodno može razvijati, onda to liči kao na prst kojem smo iščupali nokat jer smatramo da je taj nokat grešan. Nokat je nokat. Nismo mi ti koji smo odredili da trebamo imati nokte.
O tome se treba govoriti na primjeren način ovisno o dobi djeteta - ne opterećujući dijete onim što još ne razumije.
Isto tako,PREISPITAJMO SAMI ČEGA SE STIDIMO I BOJIMO, TE ZAŠTO JE TO TAKO I PROMIJENIMO SAMI SEBE! I uklonimo misli koje nas sputavaju da budemo čisti i odgovorni prema sebi, svojem tijelu, kao i prema drugome, prema životu samome.
Dopustimo li ljubavi da nas vodi, nećemo pogriješiti bez obzira koga, koliko i kako mi odabrali ljubiti.Isto tako, dopustimo li ljubavi da nas vodi, lako ćemo razumjeti i kada ta ljubav vodi drugoga onako kako je odabrala voditi ga.
Puno radosti svima...
Budući da je ova tema neiscrpno vrelo, moram se još osvrnuti na trenutno aktualnu situaciju koju je gore opisao Adrian – a bilo je preopširno za jedan komentar.
OdgovoriIzbrišiPodržavam zdravstveni odgoj u kojem se uče životne činjenice iako me zbunjuje spolno/rodna orjentacija jer ne mogu shvatiti da netko tko je muškoga spola sebe doživljava u ženskom rodu. Nekako su nas učili da je to u biti isto, zar ne? A sad smo saznali da nije. Eto, mogu i ja nešto naučiti iako sam školu davnih dana završila. :) No, ako mene zbunjuje sad, u kasnim 30-ima, kako onda na jasan i razumljiv način djeci objasniti taj pojam: spol i rod? Spol je nešto s čim se rodiš, a rod je ono što biraš? Znamo li uopće što znači biti žena, a što znači biti muškarac, a da nije povezano sa spolnošću? Biti žena znači: kuhati, prati, šminkati se, oblačiti suknju, gledati sapunice? A muškarac znači fizički raditi teške poslove, nositi hlače doći kući i odmarati se dok žena kuha, pere i pegla te čitati novine ili gledati utakmicu na TV-u?
Jesu li rod osobe izabrale same ili im je po nekom unutarnjem ustrojstvu to nametnuto? To bi značilo da se u pojedinim slučajevima događa da je muškarac zabunom izabrao žensko tijelo? Ili to znači da je muškarcu netko odredio žensko tijelo da nauči što znači biti žena? Možda je netko u prošlom životu bio muškarac koji je strašno ponižavao žene, pa se sada rodio kao žena? I obrnuto ?
NO, NIJE LI DUŠA BEZ SPOLA I RODA?
I ako nije karmički određeno, što je uzrok da ti ljudi ne mogu prihvatiti tijelo u kojem su rođeni?
Zašto se pitam sve to?
Nije li nam tijelo poklonjeno, Božji dar – bez njega ovdje niti ne bi bili to što jesmo: ljudi, muškarci i žene. I nije muškarac vredniji od žene niti žena od muškarca. Ili je čovjek ovdje po kazni? Trebamo li se stidjeti svojega tijela? Smatramo li da muško tijelo nije dovoljno lijepo pa želimo biti žena? Ili, smatramo li da je žensko tijelo ono, kako reče neki filozof, "na kojem sve visi" pa je osoba u ženskom tijelu odlučila biti muškarac? Ako je to htio Bog, onda nas sigurno ne bi ni stvarao. Zar bi Bog bio zadovoljan sa svojim djelom da je htio da ga se sramimo?
Meni je to neshvatljivo, i koliko god to bilo neshvatljivo, ipak prihvaćam, da ni tim ljudima vjerojatno nije lako... No, njihov život – njihov izbor. To mogu prihvatiti. I ništa mi se neće dogoditi što je netko odabrao takav život.
To su moja pitanja, iako ne vjerujem da ću dobiti neke odgovore – zato puštam ljude da žive svoj život i da nauče što je određeno za njih, onako kako je za njih najbolje.
Što ja imam s tim?
Želim samo da znanost jednog dana bude ona koja zaista osim činjeničnih informacija može dati i jednu objektivnu istinu sveukupnosti života – ukoliko uopće za to bude kadra.
Isto tako, želim da Crkva prihvati ljudskost u pravom smislu te riječi i da bude ono čemu joj je trebala i biti svrha: da čuva istinu o životu, o svakom segmentu života, tjelesnom, duševnom i duhovnom... Možda će se ipak jednog dana znanost i Crkva u bližoj ili daljnjoj budućnosti naći na istom putu. Možda već i jesu, ali to još ne znaju...
"Dopustimo li ljubavi da nas vodi, nećemo pogriješiti bez obzira koga, koliko i kako mi odabrali ljubiti."
OdgovoriIzbriši- to je zapravo preslobodna rečenica. Što ako pedofile njihova ljubav vodi k maloj dječici? jao, jao...
"Što ako pedofile njihova ljubav vodi k maloj dječici? jao, jao..."
IzbrišiZar Skeptičan labud vjeruje da je to ljubav?
Apsurd je da se od nas u 21. stoljeću očekuje da se pravimo da seks ne postoji... da je to nešto ogavno čega bi se svi mi trebali kloniti...da nikada na glas ne izgovaramo imena spolnih organa... da se na trudnoću gleda kao da je neželjen i nepoželjan "događaj"... kao da se homoseksualnošću možemo zaraziti...
OdgovoriIzbrišiJa se na žalost još uvijek nisam uspjela zaraziti :)
Nije li pomalo "smiješno" raditi gomile kampanja o važnosti uporabe kondoma, cijepljenju tinejđerica protiv HPV-a, a istovremeno im ne omogućiti zdravstveni odgoj u školama...
Pa kome su te kampanje onda namijenjene? Nosorozima možda?
Ovo je zapravo stvar borbe crkve za svoje neotuđive povlastice koje proizlaze iz držanja vjernika u šaci raznoraznim strašenjima. Crkva već odavno nema kredibilitet i upće je apsordna rasprava o tome.
OdgovoriIzbrišiO tome da za crkvu NISMO svi pred Bogom jednaki već odavno, a to može vidjeti svatko inteligentniji, malo otvorena uma, je poznata činjenica.
Slažem se Adriane apsolutno sa svime što si napisao i razmišljam jednako. Pravi kršćani bi se trebalo odmaknuti od primitivnih i zaostalih crkvenih stavova, koji više nemaju veze s Isusovim učenjem. Ja svoje dijete odgajam u duhu tolerancije, suživota i otvorenih pogleda na život. Seksualnost je jedan vrlo bitan dio ljudskog bića i zašto ne mlade ljude educirat objektivno i na pravi način?
Skeptičan Labud ne vjeruje ništa. Samo prati izrečeno.
OdgovoriIzbriši"Isto tako, dopustimo li ljubavi da nas vodi, lako ćemo razumjeti i kada ta ljubav vodi drugoga onako kako je odabrala voditi ga."
Pedofile ljubav vodi tako kako vodi. Ako mi slijedimo ljubav, po tome što je izrečeno, trebali bi moći shvatiti druge kad slijede svoju ljubav. Tko je, na kraju, dovoljno hrabar da presudi što je ljubav?
Skeptični labude, evo Adrian će biti hrabar. :-) Razumijem što želiš reći (jer to proizlazi iz tako napisane rečenice).
IzbrišiMeđutim, čak i ako ne znamo što je ljubav u punom smislu riječi, možemo znati što nije. A nije i ne uključuje nametanje, ograničavanje, manipuliranje, iskorištavanje, ozlijeđivanje... ne uključuje ni jednostranost, već podrazumijeva pristanak svih uključenih bez primjene svega ovog prethodno napisanog.
Sad, u svemu ovome postoje sive zone. Recimo, pitanje je što sve obuhvaća "manipuliranje" u odnosu dvoje - ili petero - odraslih ljudi. Pa onda ti ljudi moraju malo poraditi i porazmisliti o svojem odnosu ne bi li izlučili, i ako je moguće, isključili one elemente koji su ne-ljubavni.
Ali, kad se dođe do djece, zona je izazito CRNA i nema baš nimalo mjesta za filozofiju. Nema se zapravo što reći, jer to što pedofili rade nikakve veze s ljubavlju nema pa niti nisu obuhvaćeni rečenicom koju navodiš.
Hm, hm, hm...
OdgovoriIzbrišiLjubav može uključivati nametanje i ograničavanje - roditelj koji odvlači svoje dijete od nečeg lošeg i štetnog.
Ljubav može uključivati iskorištavanje i ozlijeđivanje - S & M ljubitelji/ljubavnici bi prvi digli ruku na ovo i pitali: "Što?"
Jednostavno, postoje ljudi koji vole biti pod čizmom.
Ok, mogu se jedino složiti s tim da "igra" treba biti prihvaćena od obje strane.
Hipotetski, da imamo djevojčicu od 10 godina koja je nadprosječno zrela (mislim sada umno zrela, a nije to uopće teško zamisliti kad su djevojke ranije zrele nego dječaci) i mladog čovjeka od 25 godina. Nešto se desi i oni osjećaju privrženost jedno prema drugom. Neću ulaziti u detalje, ali zar to ne bi bila ljubav?
Službeno, to bi bila pedofilija, ali pristale bi obje strane.
U tom hipotetskom slučaju, zar pedofilija ne bi bila ljubav?
1. "roditelj odvlači dijete od lošeg i štetnog" - naravno, ali to je pogrešna usporedba. Govorimo o romantičnoj i/ili seksualnoj ljubavi. I tamo se može dogoditi da jedna strana misli da je nešto loše za drugu, ali nema pravo nametati i ograničavati.
Izbriši2. S&M - uživanje u boli je njihovo pravo. Ako su odrali, zreli ljudi i to im se sviđa (dakle, obostrani ili višestrani pristanak), neka im. Postoji doduše siva zone u smislu trajnih ozljeda - bez obzira na pristanak, takve stvari su nelegalne i, u tom slučaju, slažem se sa zakonskim stavom.
3. Djevojčica od 10 i mladić od 25. Hipotetski takav bi slučaj bio moguć. Vjerojatnost, međutim, da je djevojčica od 10 zrela za takve odluke je neizmjerno mala.
Zbog takve neizmjerno male vjerojatnosti, zreliji dio ljubavnog para bi trebao pričekati još barem 8 do 10 godina bez konzumacije ljubavi, i na taj način provjeriti jeli djevojčica stvarno bila zrela ili se malo zaigrala.
Zato su takve stvari regulirane zakonom, s čim se ponovo apsolutno slažem.
Nema apsolutno NIKAKVOG opravdanja za pedofiliju. Svaki odnos s djecom je zločin prema njima.
Čini mi se da bi tu trebao biti kraj ove rasprave.
Referenca na zdravstveni odgoj: činjenica da je uveden u obvezan školski program je, po meni, vrlo velika stvar. Neću tu činjenicu dovoditi u vezu s mogućim "ublažavanjem posljedica" dugogodišnjeg vjerskog odgoja djece, neka svatko misli i osjeća o tome što mu drago.
OdgovoriIzbrišiMeđutim, dovest ću u vezu s informiranošću, da ne kažem prosvijećenošću djece o svijetu oko sebe. S tim u vezi dajem primjer vlastita djeteta (djevojčica, 16): upravo je imala zadatak pripremiti materijal za raspravu u razredu o dodacima prehrani, svi smo se i kod kuće educirali, istražili čime je propisano to područje, što na hrani na tržištu mora pisati da bismo znali što sadrži, naučili da kada smo informirani - imamo izbor (ne otvaram pitanje istinitosti u toj informiranosti, to je valjda kazneno područje). Zaključak o modulu prehrane: hvala Bogu da se i u školi konačno o tome govori.
I kao podrška Adrianovu stavu o informiranju mlađe djece o spolnosti: moja je klinka s 4-5 godina počela pokazivati zanimanje za temu "kako sam ja/kako djeca dolaze na svijet". Slikovnice za upravo tu dob su, po našem iskustvu, odlično sredstvo: naslikani su roditelji/partneri zagrljeni i oko njih lete oblaci srčeka. U nižim osnovne već postaju zainteresirani za proučavanje anatomije i uzroka i posljedica (a gdje beba raste, a kako je tamo dospjela). U našoj je obitelji to sasvim normalno prošlo s knjigama kao potporom. Odgovori su stizali kako je dijete samo postavljalo pitanja. Izostanak odijevanja teme ljudske spolnosti u strah, sram ili sl., nego otvorenost za informaciju primjerenu dobi i kada to dijete samo traži, kod moga djeteta nije (kako neki žele prikazati) proizvelo ni promiskuitetno ponašanje, a ni osuđivanje drugih koji se ponašaju drugačije od nje. Štoviše :)
ps. Prepoznavanje mogućih zloporaba djeteta od strane odraslih također kreće od rane dobi, na primjeren način. Bila bih zahvalna kada bi tko tko je protiv informiranja djece argumentirano rekao zašto je takvoga stava, jer ne razumijem.