Nadam se da se to večeras ipak neće dogoditi i da ćemo kući otići barem malo svjetliji nego što smo došli. Iako, vidite, paradoksi su dio priče o prosvjetljenju već od samoga početka. Na primjer, ako ovo predavanje ispadne dobro, neki od vas bi nakon njega mogli oduševljeno reći: 'Predavanje o prosvjetljenju je bilo mrak!' "
Ovako sam počeo predavanje u Zagrebu (petak, 03.06.2011.), a slijedećih sat i pol sam slušateljice i slušatelje (njih dvjestotinjak) zabavljao govoreći o istini u rukavicama (doslovno). U predavanje o prosvjetljenju uspio sam ugurati nevjerojatnu definiciju o "konjskom izmetu", priču o zmiji i užetu te bijelu rukavicu sa šahovnicom, naspram plave sa žutim zvijezdicama.
Znam da zvuči nevjerojatno, i znam da se pitate kakve to veze ima s temom, ali, eto, uvjerite se sami: prijepis predavanja je na web stranicma Duhovne akademije! Nadam se da ćete barem četvrtinu uživati onako kako smo mi uživali na predavanju. :-)
Pa..htio sam odavno pitati Adriana što misli o EU,ali nekako mi je to pitanje zvučalo previše politički tako da sam odustao,ali sam svejedno slutio. Slutnja je dočekala rukavice i ne bijah iznenađen. Kako god pojedinac može doći do prosvjetljenja/prisjećanja, može i nacija, mislim da je to poanta rukavica.
OdgovoriIzbrišiOstatak predavanja/perfomancea/predstave/drame sa sretnim završetkom/ je opet na Adrianovoj razini. Podsjeća na Obamu,ali samo malo. Koji čita s dva blesimetra i uvijek okreće glavu lijevo-desno. Ali - Adrian nema blesimetre i ne govori blesimetroće, nego hvata riječi, njihove zvukove i sklada ih u melodiju,ne - u predavanje,ali to je isto.Dobro, Adrian nema ni Nobelovu nagradu za mir, nije započeo nijedan rat što je preduvjet. Ali Adrian potiče na promjene. Na povratak na mjesto na kojem smo bolji kako bi se vratili na ovo mjesto, ovaj prostor kojeg možemo i moramo učiniti boljim. Pronaći radost u sebi kako bismo radošću obojili svijet oko sebe.Ali ne u plavo!
Hej Dino, najprije, hvala ti na pohvalama!
OdgovoriIzbrišiBoja i uzorak na rukavicama bili su mali "overtone", harmonijski formant s političko-društvenom konotacijom, preko teme koja je sasvim osobna (duhovna). No, bez obzira na poigravanje s gestama, ne smije se zaboraviti da su ispod tih rukavica bili isti prsti.
Drugim riječima, otvoreni odgovor na tvoje neizgovoreno političko pitanje je - svejedno je. Ništa se neće promijeniti, tako dugo dok se ljudi ne promijene.
A kad se ljudi promijene, opet će biti svejedno, jer će se onda sve posložiti kako valja, pod jednom zastavom ili drugom.
Ipak, u neposrednoj budućnosti postavit će se pitanje međukoraka, a time i pogodnije okoline (neću reći najpogodnije, jer do takve ćemo teško dogurati) za stvarnu preobrazbu.
Vjerojatno ću se uskoro vratiti na temu o neokulturi koju smatram jedinim pravim odgovorom na probleme današnjeg društva. Za mene je jedino bitno pitanje (a koje će onda određivati i moj stav prema našim neposrednim političkim odlukama): "S kojeg mjesta i u kojim okolnostima je prijelaz sa sadašnjeg svjetskog društvenog, političkog i ekonomnskog uređenja, na širu primjenu načela neokulture, uopće moguć?"