Međutim, baš kao što i hodanje ne bismo naučili da smo rano djetinjstvo proživjeli među životinjama ili ljudima koji ne hodaju, tako ni taj proces nismo usvojili jer nam NITKO o tome nije NIŠTA rekao. Odrasli smo, ni ne znajući da možemo hodati. To jest - meditirati.
Pa, došlo je vrijeme i za to. Iako je naša sposobnost uspavana i pomalo zahrđala, na tečaju Integralne meditacije neće mi trebati više od par sati da ju, uz vašu suradnju, probudimo.
Za sada, međutim, kratko objašnjenje. Ponovo s izvora. Patanđali kaže da se joga postiže "prepuštanjem prirodnom stvaralačkom procesu" (1:23). Iako zvuči, apstraktno, zapravo se radi o tome da ništa ne radimo sami, već pustimo da priroda radi za nas.
Da li to znači da trebamo biti pasivni u meditaciji? Na neki način da. Međutim, one meditacije u kojima ne radite ništa već samo, primjerice, puštate duhu da luta kud god želi, imaju svoje ozbiljne mane.
Prvo, ljudi imaju sklonost da se spontano priklone promatranju svojih misli. Na taj način rascijepe svoju pozoronost i umijesto joge (da, uzgred, prijevod tog izraza je "povezivanje" ili "sprega") dobiju razdvajanje i odvajanje. Ako mene pitate, promatranje vlastitih misli i unutrašnjih doživljaja je prilično šizofren postupak i ne bih ga preporučio.
Drugo, naša svijest je vrlo moćan generator energije i stvaralaštva, posebice u svojoj dubini. Njenu snagu Patanđali opisuje u trećoj knjizi Joga sutri, gdje ukazuje na sposobnosti koje se kriju u nama i to kako ih možemo probuditi. Proces tog buđenja je također tehnički moguć (i zastupljen u nizu naprednih vježbi u programu Integralne meditacije). No, on se zapravo u nama odvija neprestano. On je odgovoran za naše kreativne ideje, nove zamisli i intuiciju. U svojoj biti nalik je na programiranje računala. Zavisno od softwera kojeg upotrijebite, računalo će izvršavati određene radnje. Ako znate što radite, odlično!
Ali, ako ne znate, već to radite nasumično, kako vam dođe, vi ubacujete u svoje "računalo" niz nepoznatih naredbi! U najboljem slučaju neće se dogoditi ništa osim bijelog šuma. U najgorem, može se dogoditi bilo što.
Ljudi koji prakticiraju pasivno promatranje ili prepuštanje mislima, nesvjesno pokreću procese koji mogu biti vrlo snažni. Ni duh ni tijelo obično nisu spremni za njih. Stoga takav postupak nije preporučljiv.
Umijesto toga, Patanđali preporučuje uporabu "titraja misli" ili pranave, kako to naziva u sutri 1:27. Prepuštanje prirodnom toku svijesti je samo jedan dio postupka. Drugi dio je pranava nekog određenog zvuka (riječi ili misli).
U praksi, radi se o tome da se smirivanje mentalne aktivnosti u meditaciji, odnosno tijekom procesa joge, odvija na mantri – zvuku koji je samo oblik, samo vibracija, te nije niti smije biti nositelj nekog lingvističkog sadržaja.
"Čekajte!" možda ćete uzviknuti, "zar nije ranije rečeno da meditacija nije mantranje?"
Da, rečeno je. Pod "mantranjem" se mislilo na beskrajno ponavljanje mantre (ili njeno ponavljanje određeni broj puta). Ipak, tijekom procesa smirivanja misli upotrebljava se mantra i to na točno određeni način, jednostavan ali delikatan. Mantra ima važnu ulogu u svemu tome – pod uvjetom da je tehnika "prepuštanje prirodom stvaralačkom impulsu" svladana kako valja.
Izražam le mišljenje in ne trditve.
OdgovoriIzbrišiTorej opazovanje misli ni zaželjeno, ker se te preko uma navezujejo v neskončno verigo, vendar le zato, ker smo jim ob pojavitvi dali pozornost - se navezali na njih. Zato je treba vedno znova vsako misel takoj ko se pojavi pustiti mimo kot slajd posameznih slik, ne da bi sliko podrobno opazovali. In verjetno tu pomaga, da se zavemo "tekoče" mantre, ki prevzame pozornost, nato tudi to prepustimo avtomatiki ponavljanja nekako "pol zavestno".
V tem smislu bi mantro primerjal z pohodnimi palicami (nordijske hoje), ki nam pomagajo, predvsem, da se odrinemo na težavni stezi, ko pa je steza ugodna, jih le avtomatično premikamo sinhrono korakom.
@telema: Dobro razmišljanje. "Opažanje misli" doista stvara rascjep u duhu. Stvara se dodatni promatrač koji promatra kretanje uma. Čak i kad se jedna struja uma smiri, promatrač koji ju promatra ostaje aktivan i stanje joge je onemogućeno.
OdgovoriIzbrišiDakle, naputak o "promatranju" bilo čega u meditaciji je pogrešan.
Ja verjetno že zavest - vedenje o pričakovanju naslednje misli, ustvari "vakum" - praznino, ki kar sesa iz podzavesti misli. In dokler obstaja opazovalec, ta nemore biti zavest istosti v katero ponira.
OdgovoriIzbrišiTako je telema - "dokler obstaja opazovalec" ("dok postoji promatrač"), ništa od stanja joge!
OdgovoriIzbrišiPatanđali će kasnije promatrača nazvati "grahitr", a njegovu stopljenost s objektima pažnje "samapati" (1:41 - : kṣīṇavṛtterabhijātasyeva maṇergrahītṛgrahaṇagrahyeṣu
tatsthatadanjañatā samāpattiḥ। ) Cilj nije u odvojenosti, već u stopljenosti!
(No, to se već pomalo odnosi na napredne stupnjeve utvrđenog stanja joge - u praksi, sve je vrlo jednostavno i jasno!)
Zanimivo nasprotje; v običajni zavesti nas je strah izgube identitete in sploh življenja, v meditaciji se identiteta razblini in omenjeni strah zamenja neka "radost" dojete celote - vseenosti.
OdgovoriIzbrišiLahko dojamemo recimo, da je tudi ta vsakdanji svet - življenje kauzalna popolnost in da služi evoluciji cikličnih sprememb celote - enosti.
Če je tako, je doživljanje meditacije pomembno za spreminjanje odnosa do življenja in dviga nivoja zavesti vsakega posameznika v vzajemno dobro vsega življenja.
Ja sam TM-meditant dugi niz godina. Ono što sam čuo o I.M. je da je to indentična tehnika TM-a, samo je razlika u mantri. U TM se mantre dobivaju na temalju godina životu u trenutku inicijacije, a i IM se koristi sistem indijske astrologije pri odabiru mantre. Ostale razlike su u nijansama. Ipak mi nije jasno da jedn bivši učitelj TMa može oformiti svoju školu meditacije, a ova mu se bazira na TMu. Što to nije svojevrsno zastranjivanje !?
OdgovoriIzbriši@Anonimno: Proces smirivanje mentalne aktivnosti i dolaska do stanja joge, prirodan je i univerzalan. Nitko ga nije izmislio, niti na njega nema monopol (ni IM). Prvi ga je točno i izravno opisao Patanjali, pa se treba smatrati izvornikom, a postojeće tehnike su samo suvremene inačice (uključivo i IM).
OdgovoriIzbrišiNijanse su upravo ono što je presudno u prilagođavanju vremenu, prostoru i pojedincu. Važnost mantre je opisana u sljedećem nastavku serijala.
(Uzgred, ovo što ste napisali o načinu izbora mantre u TM ne dolazi iz službenih izvora, zar ne? Koliko znam, TM svoj način drži u tajnosti (osim ako se nešto nije promijenilo u posljednjih 18 godina od kada nemam izravnih kontakata s tom organizacijom), pa preporučam da prije širenja takvih informacija provjerite sa svojim TM učiteljem da li je u redu tako to napisati, posebice ako ste zadovoljni s učincima TM tehnike i podržavate taj način meditiranja. S druge strane, informacija o načinu izbora mantre u Integralnoj meditaciji jest ispravna, dolazi od mene te nije tajna.)
Moje osobno iskustvo s mnogim tehnikama (ne samo s TM-om) omogućilo mi je da usporedim, razumijem, iskusim i unaprijedim, te da na koncu ponudim ono što smatram najboljim. Pri tom ne mislim samo na tehniku, već i na cjeloukupni put, DOISTA razdvojen od kulturoloških, religioznih, tradicionalnih te institucijskih dodataka koji uglavnom zbunjuju, a ponekad izravno štete.