Aha, reći ćete, joga! Znam za to!
Ispričavam se, ali sumnjam da znate. Ono što ste pomislili ili vidjeli u svom umu najvjerojatnije su bile asane - niz vježbi tijela koje su na zapadu uzurpirale naziv joga. Iako su one dio joge (jedan mali, sasvim mali i gotovo nevažni dio), prava joga je nešto drugo.
Otac joge, pisac poznatih "Joga sutri" zvao se Patanđali. Iza tog neobičnog naziva i imena krije se važno i univerzalno znanje.
Na samom početku svog spisa, Patanđali definira jogu kao "stanje svijesti bez pokreta". Ili, "nepomična svijest". Uz napomenu da se NE radi o koncentriranoj ni na bilo koji način aktivnoj svijesti, možemo reći da je stanje joge mirno ili smireno stanje svijesti. Dakle, joga je stranje u kojem je naš duh miran i ne kreće se, ali postoji budnost te, posljedično tome, velika ugoda.
Zgodno, zar ne? Stanje joge je upravo ono što nam je danas potrebno kao ravnoteža stalnom nemiru, iscrpljenosti i mentalnoj buci kojoj smo izloženi.
Joga međutim, nije samo imenica, već je i glagol. Ako zanemarimo uobičajenu predrasudu o jogi kao tjelesnom vježbanju, jogu kao proces mogli bismo definirati na slijedeći način: postupno smirivanje mentalne aktivnosti sve dok se ne dosegne stanje svijesti bez pokreta.
I time smo ujedno definirali ispravan proces meditacije!
Meditacija je dakle proces smirivanja mentalne aktivnosti. Ukoliko vas netko vodi, ili sami zamišljate, recimo, svjetlo koje izlazi iz vaše glave i povezuje vas s udaljenim zvijezdama, vi ne meditirate, jer se vaša mentalna aktivnost ne smiruje. Štoviše ona se povećava i usmjerava u određenom smjeru procesom koji se ispravno naziva vizualizacija, a ne meditacija.
Ako uporno zurite u svjetlo svijeće, neko božanstvo ili u beskraj ponavljate neku mantru, ni tada ne smirujete svoju aktivnost, nego ju povećavate usmjeravajući um na taj određeni sadržaj procesom koji se ispravno naziva koncentracija, a ne meditacija.
Ako koristite afirmacije ili uvjeravate sami sebe da ste opušteni i mirni, ni tada ne meditirate već koristite (auto)sugestiju. Ako analizirate svoje mentalne obrasce, podsvjesne motive ili traume, bavite se psihološkim radom na sebi - ne prakticirate meditaciju. Molitva je također usmjeravanje uma na neki (religiozni) sadržaj i ne može se zvati meditacijom, niti se meditacija može nazvati "oblikom molitve", kako to neki neopravdano čine.
Većina tehnika na koje danas možete naići, a koje neopravdano nose ime meditacija, zapravo ne predstavljaju meditaciju, barem ne u onom izvornom smislu Patanđalijeve joge kao procesa smirivanja mentalne aktivnosti.
A kako se onda meditacija prakticira? Kako smiriti svjesnost i dostići stanje joge?
Ja, bistvo meditacije je glagol-sko; najprej aktivnost pred tem; assane, pranajama, nato pasivna aktivnost fizično in umsko sproščanje. Za tem pratjahara - praznenje vsebine budne zavesti - misli, občutkov, senzacij čutil telesa. Vse to prihaja v zavest preko uma iz podzavesti. In kot sem prvič napisal, so vresnici to prepreke kot razburkana površina morja zaradi katere ne "vidimo" v globine resničnosti. To površino zavesti ne moremo umiriti, le čakamo lahko, da se sama umiri - da "veter" uma neha pihati, da ni več vsebine pod napetostjo - pritiskom. Z upiranjem umu le še povečujemo valove na površini, zato ga le pustimo, da neovirano teče mimo zavesti, ne da bi se vezali (ujeli) v ta tok "vetra".
OdgovoriIzbrišiZato bi lahko rekli, da je meditacija postopek k popolni neaktivnosti uma v zavesti (le skozi popolnoma čist diamant lahko vidimo resničnost).
1.
OdgovoriIzbrišiDali je mantranje koncentracija?
2.
Meditaciju doživljavam kao stanje. A mantranje je kao i svaki drugi alat koji je potreban da se dođe u stanje meditacije.
Naravno, individualne su potrebe za alatima koji nam trebaju.
@Anonimno:
OdgovoriIzbriši1. Morali bismo definirati "mantranje". Ako se radi o ponavljanju mantre (određeni broj puta, određeno vrijeme), onda da, to je koncentracija. Međutim, uporaba mantre može biti i drugačija (o tome više u slijedećim nastavcima).
2. Patanđali je stanje u kojem je svijest nepomična (I. 2: yogaścittavṛttinirodhaḥ)nazvao jogom. Ako meditaciju doživljavamo kao stanje, onda bi isparavniji izraz bio "stanje joge". Ako ju doživljavamo kao proces, onda je on vrlo specifičan i označava postupno smirivanje mentalne aktivnosti sve do stanja joge. "Alati" koje pri tom koristimo mogu biti različiti, ali na posljetku, prirodan proces je ipak samo jedan i univerzalan. (I o tome u sljedećim nastavcima.)
PS Čisto radi bolje komunikacije, izmislite neki nick, neko ime, i upišite ga kad komentirate. Ako ima mnogo anonimnih komentara, teško je pratiti što je tko rekao! :-)
Sad mi je sve jasnije, tnx.
OdgovoriIzbrišiKako meditant zna da je proces meditacije doveo do "stanja joge"? Naime, četiri godine prakticiram integralnu meditaciju i još uvijek nisam sigurna da li sam iskusila "stanje joge", odnosno čistu svijest. Ako i jesam, trajalo je vrlo kratko, a um se svaki put brzinom munje vraćao svojoj mentalnoj aktivnosti. S druge strane, benefiti od meditacije u svakodnevnom životu su prisutni pa mi se ponekad čini da se čak u intervalima pojavljuje i peto stanje svijesti. Pozdrav od Nesigurne
OdgovoriIzbriši@Nesigurna: Budi sigurna da su "benefiti u svakodnevnom životu", a posebice tragovi viših stanja svijesti, ako ih ima, siguran znak da se stanje joge ne samo doživljava, već i utvrđuje! :-)
OdgovoriIzbrišiProces je postupan i zahtijeva neko vrijeme. (Uzgred, četiri godine je već dovoljno za razmišljanje o nekim naprednim programima. Možda Studij joga sutri ako postoje sklonosti i želje za dubinskim razumijevanjem. Ili iskustveni Tečaj ubrzanja, koji će definitivno ukloniti prepreke za dulje održavanje smirenog stanja svijesti.)
Meditacija je smirivanje mentalne aktivnosti, odnosno njeno potpuno uklanjanje. Postizanje stanja bez misli
OdgovoriIzbrišiDa li ste gledali prekrasan video "Duhovna stvarnost" (Spiritual reality) koji se može naći na internetu. U tom videu je prikazan put od meditacije do nirvane. Za meditaciju je izabrana "meditacija na dah". Ta se meditacija potpuno uklapa u gornju definiciju, biti u opuštenom položaju, prekinuti sa unutrašnjom i vanjskim žamorom, nema ponavljanja mantri, …, samo promatranje udisaja i izdisaja.
Što mislite o toj meditaciji ?
Video se, u dijelovima, može vidjeti na:
http://www.youtube.com/watch?v=eB_AkLPMFhQ&feature=autoplay&list=PL82CA6B84175D4B94&index=2&playnext=1
A web stranica je:
http://www.meditationguru.com/meditation.html
@milivoj: Nisam vidio taj video do sada. Hvala.
OdgovoriIzbrišiNa žalost, metoda PROMATRANJA bilo čega (od disanja do svojih misli) sama po sebi je suprotna procesu smirivanja mentalne aktivnosti (PROMATRAČ promatra NEŠTO). Ne postoji poticaj za iskustveni doživljaj nepomične svjesnosti, osim slučajno. Sama metoda ga u biti sprečava (naputak o PROMATRANJU). Više o tome u trećem dijelu.
Da, promatrač promatra disanje. Mislim da je tu stvar u triku. Gomila misli koja inače prolazi kroz našu svijest zamijenjena je promatranjem disanja. Zar nije lakše promatrati jednu od gomile drugih?
OdgovoriIzbrišiDalje kažu da se disanje s vremenom skraćuje, postaje sve kraće i kraće, … i na kraju prestaje. Promatrač nema više što promatrati i dolazi u stanje meditacije, stanje bez misli. Nije li to dolazak na vrh istog brda, samo drugim putem.
Da li i u integralnoj meditaciji kada se dođe do tog stanja, dolazi do prestanka disanja?
@Milivoj: Iskustvo joge (nepomične svijesti, svijesti bez vrtloga) je prirodno iskustvo. Dakle, može se dogoditi i "promatranjem disanja". Događa se i onima koji, recimo, prakticiraju koncentraciju. U nekom trenutku, prije ili kasnije, samo ako budu uporni, doći će do iskustva koje nadilazi njihov napor.
OdgovoriIzbrišiOno se događa i inače, čak i bez tehnika. Događe se, recimo, sportašima ("zona", "in the flow"). Ima raznih načina.
Međutim, kad govorimo o djelotvornosti, i pokušamo ogoliti razne tehnike do njihove biti, onda treba jasno reći da naputak o PROMATRANJU povećava aktivnost uma, ne smanjuje ju sam po sebi.
Uzgred, tek kad tijekom tog postupka promatranja disanja, promatrač nema što promatrati jer se disanje umiri, počinju procesi koji se u izravnoj meditaciji događaju od samog početka. (Ali, dodatno pitanje: ZAŠTO bi se disanje umirilo ako ga promatrano? Proces je zapravo suprotan - ono na što se okreće pažnja, to se budi, oživljava se! Dakle, promatranje disanja može samo učiniti proces disanja svjesnijim i punijim, što je korisno. Patanđalijeva pranajama, kao pomoćni postupak, ukazuje na razumijevanje povezanosti diasnja i uma. Ali, smirivanje zato jer se promatra? Ako se događa smirivanje disanja, to će prije biti zato jer praktikant to želi, očekuje ili namjerava.)
Kod usmjeravanja na disanje ne dodiruje se problem "prepreka na putu" ("kleša", kako ih na jednom mjestu zove Patanđali, odnosno "vikšepe" kaotične ili neuravnotežene svijesti). Ali, to su sad detalji koji zahtijevaju dodana objašnjenja pa neću dalje u tom smjeru.
Odgovor: Da u Integralnoj meditaciji (kao i u svakoj meditaciji) dolazi do spontanog smirivanja disanja. "Prestanak disanja" pripada jednom drugom stanju života! :-) Međutim, disanje doista može biti toliko sporo (duge minute udisaja i izdisaja) da izgleda kao da ne dišemo.