Zimi sanjam o njima. U proljeće jedva čekam da ih vidim. A kad se to konačno dogodi, nema kraja mojoj radosti! Danas sam po prvi put ove godine krenuo put otoka. Lagani burin, biječli oblačići se utapaju na horizontu, šest sati ujutro... Već na putu do mjesta sastanka imao sam osjećaj da ću ih pronaći. Bila je neka čudna "fatamorgana" iznad mora - kao da milijuni dupina iskaču iz njega. Nije ih bilo miljun, samo nekoliko starih prijatelja koji su me pozdravili s radošću... (još fotografija OVDJE)
Nema komentara:
Objavi komentar
Izrazite svoje mišljenje o napisanom (bilo u mojem postu, bilo u nečijem komentaru), kakvo god ono bilo, ali učinite to na pristojan i prijateljski način, tako da pridonesete razmišljanju o temi. Ukoliko niste registrirani korisnik, preporučujem da odaberete jedno ime (Ime/URL - možete napisati samo ime) i koristite za vaše komentare samo njega - na taj način se olakšava komunikacija.