Ništa kontra Splita

Ništa kontra Splita. Naravno. Ali, moglo bi se štošta reći kontra onih koji su neki dan tamo i Splitu i svitu pokazali svoju crnu dušu.

Grada je grad, a ljudi su ljudi. I ne bi trebalo miješati simbol i status, arhetip i legendu, s onima koji ga, s povjesne perspektive, samo privremeno nastanjuju. I to još, uvjeren sam, u manjini. Pa čak i ako je ona glasna i nasilna.

Dakle, ništa kontra Splita. Ali, možda bi mogao kontra nečeg još većeg i jačeg. Recimo Pape, odnosno medijske torture koju smo nedavno svi prošli povodom njegovog dolaska k svom budućem katoličkom vazalu u EU. Pitam se koliko je onih tamo sa rive koji su vikali "Ubi pedera" nadahnuto izravno "svetom misom" i popratnim sadržajima?

Jesam li upravo ispisao svetogrđe? Uvredu dobrim kršćanima? Ako jesam, duboko se ispričavam. Ali nekako slabo čujem glas tih kršćana koji se diže u ime tolerancije i razumijevanja. Umijesto toga, svećenik Adalbert Rebić jučer u središnjem dnevniku HRT: "Osuđujemo nasilje, ali morate znati da su to izazvali sami sudionici parade. Nije pristojno, znate, u našem društvu koje počiva na kršćanskim temeljima tražiti tako nešto..."

Na riječima su dakle puni tolerancije i razumijevanja, s druge strane "nije pristojno" ako je netko različit od njih? Izgleda da su tolerantni samo kada suludo zagovaraju ultra klasičnu obitelj i suzdržavanje od seksa i zajedničkog života prije braka. Unutar toga će pokazati svoje katoličke korjene. Ali, izgleda da tolerancije ne obuhvaća različite obitelji, a ista prava za sve. To je daleko izvan njihove sposobnosti poimanja. I zbog toga se zgražaju, izražavajući svoj revolt nasiljem ili njegovim opravdavanjem.

Izgleda da je "tolerantnim katolicima" (ovo je, na žalost, postalo gotovo oksimoron) jako teško prihvatiti da istospolni parovi imaju jednako pravo na obitelj i društvenu prihvaćenost kao i svi ostali. (Ne znam da li će višeljubni ikada imati svoj Poly Pride, ali se pitam što bi im danas učinili na splitskoj rivi?)

Ništa kontra Splita. Naravno. Ipak, možda nešto kontra njegovog gradonačelnika Keruma koji je rekao istu opasnu glupost kao i katolički predstavnik. Takve stvari nisu poželjne u Splitu, reče on. Narod je izrazio svoje mišljenje i treba ga slušati! ("Kad meni odgovora..." – to nije rečeno, ali je očigledno).

E, sad, ja i dalje vjerujem u ljude. Vjerujem i u grad. Jači je on od svih nasilnika koji su ikada u njemu živjeli. A u njemu i sada ima mnogo više onih koji prihvaćaju neizbježne promjene. To su oni koji, neovisno od svog uvjerenja, religije ili tradicije kojoj pripadaju, doista njeguju toleranciju i razumijevanje prema različitostima.

Samo, zapamtite, da bi zlo vladalo, dovoljno je da dobri ljudi ne učine ništa. Pa, dajte onda! Barem izrecite svoje mišljenje. Koliko stvarno ima onih tolerantnih koji razumiju, ali šute?

I, molim vas, ništa kontra Splita! Radi se o nečem drugom, većem i sveprisutnijem od jednog grada. Ako to isto sjeme netolerancije postoji i u vama i oko vas, zapitajte se tko ga je tamo posadio? Tko djeci i narodu svakodnevno ispire mozak, a zatim se poziva na njihovo "mišljenje"?

Recite nešto kontra njih, a Split će se pobrinuti za sebe. Jer grad je grad, a ljudi su ljudi. I, baš kao i među vama, i tamo ima mjesta za sve, kakvi god bili, u što god vjerovali i kako god željeli živjeti.

Predavanje o prosvjetljenju!

"Od svega o čemu sam do sada govorio, prosvjetljenjeje je najnezgodnija tema! Skliska i neuhvatljiva kakva već jest, može se vrlo lako pretvoriti u svoju suprotnost – u zatamnjenje!

Nadam se da se to večeras ipak neće dogoditi i da ćemo kući otići barem malo svjetliji nego što smo došli. Iako, vidite, paradoksi su dio priče o prosvjetljenju već od samoga početka. Na primjer, ako ovo predavanje ispadne dobro, neki od vas bi nakon njega mogli oduševljeno reći: 'Predavanje o prosvjetljenju je bilo mrak!' "

Ovako sam počeo predavanje u Zagrebu (petak, 03.06.2011.), a slijedećih sat i pol sam slušateljice i slušatelje (njih dvjestotinjak) zabavljao govoreći o istini u rukavicama (doslovno). U predavanje o prosvjetljenju uspio sam ugurati nevjerojatnu definiciju o "konjskom izmetu", priču o zmiji i užetu te bijelu rukavicu sa šahovnicom, naspram plave sa žutim zvijezdicama.

Znam da zvuči nevjerojatno, i znam da se pitate kakve to veze ima s temom, ali, eto, uvjerite se sami: prijepis predavanja je na web stranicma Duhovne akademije! Nadam se da ćete barem četvrtinu uživati onako kako smo mi uživali na predavanju. :-)

Vrijeme je za prosvjetljenje

Između ostalog, kladim se da je i to bila jedna od vaših plemenitih namjera kad ste, u međuprostoru između dva života, planirali što sve morate doživjeti u ovom! Znam da se toga baš dobro ne sjećate, ali uvjeravam vas, tako je moralo biti. Jer, sve ljubavi, poslovi, prijatelji, radosti, tuge, iznenađenja, dosade i drugi životni sadržaji, nikako nemaju smisla ako nema te jedne stvari – legendarnog prosvjetljenja!

Ali, pobogu što to uopće jest? I zašto se o tome tome tako često priča, a ništa se ne kaže?

Prije trideset šest godina sjetio sam se da sam i ja odlučio prosvijetliti se u ovom životu (opet!), iako mi je čak i tada bilo nešto sumnjivo u toj odluci. Trebat će proći još dvadeset godina dok ne shvatim u čemu je stvar. Ja baš to i nisam mogao odlučiti jer bi to značilo da sam odlučio protiv svog postojanja. Ali, ipak, netko jest odlučio, a ja se, usprkos svemu, oko toga pošteno trudilo provevši sljedeća dva desetljeća u potrazi za ostvarenjem te odluke. Nakon toga, posljednjih petnaestak godina, i dalje se trudi izbjegavati priču o prosvjetljenju, iako ništa drugo ni ne radi već govori samo o tome!

Znam, znam, zvuči zbunjujuće, a tako i jest. Evo još jedne zavrzlame: ako bih želio biti precizan, sve te godine i brojke ne znače ništa, budući da stanje o kojem (ni)je riječ, nema nikakve veze s vremenom, nikad nije ni otpočelo, a ni prestalo, i uvijek je točno takvo kakvo jest, sjećali se mi toga ili ne.

Uh.

Gledajte, to s prosvjetljenjem nikad vam neće biti do kraja jasno, sve dok vam ne postane sasvim jasno! U međuvremenu, možda ćete čuti i pročitati mnogo više o tome što prosvjetljenje nije, nego o tome što ono jest. A ipak, ne smijete odustati – doista, nema ni jedne jedine stvari, ni jednog jedinog razloga zbog kojeg biste za nešto drugo morali učiniti nešto više od onoga što činite za prosvjetljenje!

Negdje u vrijeme dok sam se ja kao trinaestogodišnjak prisjećao nečeg što sam privremeno zaboravio, jedan drugi zaboravko imenom Chuck Hillig se prisjetio i napisao početnicu za zaboravne koju igrom slučaja nisam vidio sve do nedavno. A bilo bi mi mnogo lakše da jesam! Iz želje da vama bude lakše, odlučili smo tu početnicu podijeliti s vama. Ako uspijete probiti se kroz nju, možda nekom od vas iznenada sine da bi bilo dobro prestati zaboravljati. Istina je, ubrzo nakon toga mogli biste ponovo odlučiti zaboraviti da ste zaboravili, međutim, to više neće biti naša briga. Ni Chuckova.

Sada, međutim, uvjeravam vas da ste zaboravili nešto jako, jako, jako važno i da bi bilo sasvim u redu toga se prisjetiti. Zato će mi biti zadovoljstvo predstaviti vam "Prosvjetljenje za početnike", najmudriju slikovnicu za odrasle na svijetu (ovo "za odrasle" nemojte shvatiti pogrešno – ona jest provokativna na mnogo načina, ali je s punim povjerenjem možete pokazati i maloljetnima; vjerojatno će ju shvatiti brže i bolje od takozvanih odraslih!).

Chuck kaže: "Knjiga govori o tome tko si doista TI te kako ( i zašto) si postao ono što se pretvaraš da jesi." A ja dodajem: naizgled jednostavna, poput slikovnice za (mudru) djecu, ova knjiga predstavlja jedno od najkraćih, najjednostavnijih ali istodobno i najzabavnijih objašnjenja pojma 'prosvjetljenje' za koje znam!

Vrijeme je za prosjetljenje!

PS: Planiram vas zabavljati pričom o tome u Zagrebu, 03.06.2011., u 18:30 u Pučkom otvorenom učilištu!