Osim toga odlaze na posao iako rijetki vole tu aktivnost.
Na poslu uglavnom gledaju kako da rade što manje, koriste svako raspoloživo vrijeme za kavicu, razgovor, šetnju i internet. Tijekom tog vremena uglavnom misle o nekom drugom vremenu kojeg zovu slobodnim.
Nadalje, ljudi se uglavnom žale na situaciju koja ih okružuje. Nikad se nema dovoljno novca, nikad dovoljno posla (?!) a situacija je iz dana u dan sve gora.
Za to ljudi okrivljuju svoje poslodavce, korumpirane političare, bivši ili sadašnji režim, omražene susjede druge nacionalnosti, new world order grupaciju i EU. Zapravo, zavisno od toga gdje se nalaze, krivci bi mogli biti bivši arapski diktatori, talibani, papa ili US.
Ljudi stalno brinu, većinom su ljuti na nekoga i uglavnom ne vide nikakvu perspektivu. Neki od njih to pokušavaju ispraviti tražeći od drugih da to isprave.
Ljudi su u braku s jednom osobom, a često vole nekog drugog. Ili se barem seksaju s tim ili tom drugom. I u stanju su izmisliti nevjerovatne laži ne bi li sakrili tu činjenicu.
Ljudi, nadalje, imaju svoja duboka uvjerenja od kojih nikada ne odustaju. Jako su osjetljivi na svoju sliku stvarnosti i ako slučajno shvate da ju netko ugrožava, spremni su na puno vike kako bi tu ugrozu otklonili. Ako ne shvate, nikom ništa.
Usprkos stalnim žalbama, rješenje traže samo u okviru onoga što već znaju. Zapravo, većinom i ne traže rješenja, već nekoga tko će ih za njih pronaći. A čak i to ne čine baš aktivno.
Tišina im nikako ne odgovara. Čine sve da budu trajno zaglušeni i zaslijepljeni.
Ljudi žele biti sretni, ali ne znaju baš točno što to znači. Zato ih je lako uvjeriti da se ne miču nikuda i ne rade ništa. To im i odgovara, jer na taj način mogu nesmetano provodite sve prethodne drage im aktivnosti.
Ljudi su zapravo vrlo uspješna stvorenja – uspjevaju stvoriti svijet točno onakav kakvi su i oni. Svojeg uspjeha doduše nisu svjesni, jer stalno misle da umjesto njih svijetom upravlja netko drugi.
Da bi to dokazali, i dalje rade ono što su radili do sada.
Ljudi spavaju, ali nisu budni čak i kad to tako zovu. Jedu, hodaju, misle svakog dana iste misli; daleko previše pričaju, a premalo rade.
Ljudi traže spasitelje, a odbacuju pouke.
Ljudi vjeruju da žive, a u svakom bitnom smislu nisu ništa stvarniji od Crvenkapice ili kursora na ekranu računala.
Draža im je loša iluzija nego istina za koju uopće ne znaju kakva je.
Osim nekima.
Osim rijetkima.
Toliko rijetkima, i toliko drugačijima da se postavlja pitanje što su oni?
I oni spavaju, bez sumnje su budni, jedu hodaju, doista misle, a pričaju koliko treba.
Kad rade, vole to što rade, ali uglavnom rade ono što vole.
Svako vrijeme im je slobodno, a u toj slobodi nema zarobljenika.
Nemaju se na što žaliti, čak i kad odlaze s ovoga svijeta; a cijeli svemir se uglavnom slaže prema njihovim potrebama.
Perspektiva im je sjajna. Uglavnom zato jer o njoj i ne misle.
Ni za što ne okrivljuju nikoga pa čak ni sebe. Sve što je oko njih, samo je odraz njihovih misli. A čak i misli, u strogom smislu riječi, nisu njihove.
Kad vole jednog, vole njega ili nju u punini. Kad vole mnoge, i to čine u punini.
Uvjerenja su ostavili iza sebe; prihvaćaju radije svijet kakav jeste. I uvijek shvate kad netko postavlja dramsku predstavu, i to zove životom.
Ne žale se, već stalno uče i uvijek rade nešto novo. Sretni su iako o tome ne razmišljaju baš mnogo. Na posljetku, može se reći da su i oni uspješni kao i svi drugi ljudi: stvaraju svijet točno takav kakav su i oni. Samo, za razliku od većine, oni u tu sposobnost ne sumnjaju.
Tišina im je draga, iako podnose i veliku buku ako je to zbog nečeg potrebno.
Osim stvaranja svijeta prema svojoj slici i prilici, njima i svim drugim ljudima zajedničko je jedino to što u svakom bitnom smislu nisu stvarniji od Crvenkapice ili kursora na ekranu.
Ali, to im uopće ne smeta. Draža im je istina, ma kakva ona bila, nego najbolja i najljepša iluzija.
Rijetki su takvi.
I, s obzirom na sve drugo što ljudi stalno rade, a oni uopće ne, da li su i oni ljudi ili bi ih se trebalo nazvati nekako drugačije?
Poradi razlike. Da se snađemo.
Ili to nije potrebno?
Hm - nije.
Ionako su toliko rijetki da ih se gotovo uopće i ne vidi.
Svaka čast! Super napisano! ;-)
OdgovoriIzbrišiTo je to!
IzbrišiOvo mi se sviđa :-)
OdgovoriIzbrišiDa, I ne zele da ih se vidi..,i ne traze paznju.
OdgovoriIzbrišiZive svoju inkarnaciju cjeloviti.
Nemaju program uloge spasitelja i znaju da je
odgovornost za druge nacin da druge umanjujemo.
Mozete ih naci u kuhinji,kako radosni peku kolace,
kako pricaju sa sjemenjem dok ga sade ili kako njeguju ljude u
zatvorima, kako plesu, smiju se...sta god Radosni
Prepoznat cete ih po "onom necem" u pogledu:-)))
Po iskri oko srca.
Po sasavosti i igri.
I po osjecaju prihvacanja. Nece vas pokusat mijenjat, svijesni su da
je Sve kako treba biti...:-)
Da, kako kaze i Tolle u Novoj Zemlji: Samani Nove Zemlje su
skriveni.
Ono stp znam sigurno je, da ako ste potencijal :Prepoznat Cete se :-))))))))
"Ljudi vjeruju da žive, a u svakom bitnom smislu nisu ništa stvarniji od Crvenkapice ili kursora na ekranu računala."
OdgovoriIzbrišiPretty cool!
ukratko se ponašate kao odrasli koji su zaboravili da su bili dijeca.adrijane vidi se da izgleda nisi nikad bio na razini svijesti ljudi koje ovdje opisuješ zato vjerovatno ne razumiješ kakav je to život isto kao što oni nemogu razumijeti bez prakse stanje koje opisuješ nazvano joga.zato te molim da ako nikad nisi bio na razini tih ljudi da se suzdržiš od komentara,jer iz moje perspektive onog koji je to prošao tvoja zapažanja su površna.a mogao bih ti citirati rečenicu iz knjige "čarobnica" o suosječanju...
OdgovoriIzbriši@Goran:
OdgovoriIzbrišiKakvo je to stanje joga ---> yoga? Ja sam mislio da to nije stanje nego tehnika - metoda. Sanskrtski yuj - sprezati. Sprega, stega.
žalosno je da si od svega vidio pravopisnu grešku,a što se tiče pitanja "kakvo je to stanje yoga?"pročitaj članak od Adriana o integralnoj meditaciji jer je opaska bila namjenjena Adrianu,citat iz člank: Dakle, joga je stranje u kojem je naš duh miran i ne kreće se, ali postoji budnost te, posljedično tome, velika ugoda.
IzbrišiZgodno, zar ne? Stanje joge je upravo ono što nam je danas potrebno kao ravnoteža stalnom nemiru, iscrpljenosti i mentalnoj buci kojoj smo izloženi...
Slažem se: "Ljudi su zapravo vrlo uspješna stvorenja – uspjevaju stvoriti svijet točno onakav kakvi su i oni. Svojeg uspjeha doduše nisu svjesni, jer stalno misle da umjesto njih svijetom upravlja netko drugi."
OdgovoriIzbrišiA čak i kad misle da misle, i misle da žive i vole što rade, opet stvore svijet točno onakav kakvi su oni - a da li sa sigurnošću znaju da to nije netko drugi upravljao njima?
Ja spadam u one koji se žale, koji nevole to što rade, u braku sam, ali nevolim više muža iako se ne sexam s drugima jer nije sex to radi čega sam sa mužem, nego upravo taj život, taj svemir koji smo stvorili ili je netko stvorio za nas u zadnjih četvrt stoljeća, a koji nam je prekrasan, a koji nikako nismo mogli zamisliti
kad smo bili na početku, a sada uživamo u svim
nevjerojatnim slojevima i razinama na kojima
postojimo.Srdačno.Liby2
Izdvajam slijedeće rečenice koje su mi se ovih dana baš nekako pojavile kao odgovor:
OdgovoriIzbriši"Ni za što ne okrivljuju nikoga pa čak ni sebe. Sve što je oko njih, samo je odraz njihovih misli. A čak i misli, u strogom smislu riječi, nisu njihove."
Vrlo zanimljivo. Da, misli nam se u biti šalju. I moram priznati da mi je ova gore karikatura super dobra. :)) Gdje li si je samo našao? ;)