Govorio si mi kako ja uvijek napišem ono o čemu ti razmišljaš i da te, nekako, uvijek preteknem: kao da odgovaram na tvoje misli. I dok ti još uvijek misliš, u ruke ti, poput ogledala, već dođu otisnute riječi.
Rekao si da ćeš jednom, kad bude vremena, napisati priču o tome kako sam uvijek korak, dva ispred tebe, pa ti ne preostaje drugo nego da slijediš.
Ali, tko zna, prijatelju dragi, kako sve to izgleda u očima većim od naših. Možda smo, kao i mnogo toga drugog, i ovu našu igru shvatili naopako.
Ako jesmo, ti to sada znaš, bez ikakve sumnje - točno na korak, dva ispred mene.
Ne stoj pokraj mojega groba i nemoj tugovati.
Ja nisam tamo; ne bih u njemu mogao spavati!
Letim s tisuću i jednim vjetrom.
Ja sam poput dijamanta, blještav sjaj snijega.
Na zrelome žitu, sunčeva zraka;
ja sam nježna kiša jesenja.
Kad se budiš u miru jutra,
ja sam uzlet ptice iz svoga gnijezda.
Tu sam! Pogledaj!
Na noćnome nebu, blaga zvijezda.
Ne stoj pokraj mojega groba i nemoj plakati.
Ja nisam tamo; ja ne mogu umrijeti.
U spomen na dragog prijatelja, Željka Majdančića.
20. 12. 2011.
1 komentar:
Izrazite svoje mišljenje o napisanom (bilo u mojem postu, bilo u nečijem komentaru), kakvo god ono bilo, ali učinite to na pristojan i prijateljski način, tako da pridonesete razmišljanju o temi. Ukoliko niste registrirani korisnik, preporučujem da odaberete jedno ime (Ime/URL - možete napisati samo ime) i koristite za vaše komentare samo njega - na taj način se olakšava komunikacija.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Predivni stihovi, tko je napisao? Ja upravo tako vidim smrt, ali kako to objasniti onima što smrt
OdgovoriIzbrišishvaćaju kao tragediju, kao nepovratni gubitak i gledaju te kao da si "maknut" ako im pokušaš to objasniti ili olakšati.