Prema legendi, Rahu i Ketu nastali su od jednog stvorenja – nagasa (zmijolikog mudraca) imenom Vasuki. Sve što je Vasuki želio bila je pravda. Ali, budući da bogovi nisu željeli podijeliti nektar besmrtnosti s njim, nije imao drugog izbora nego uzeti ga sam. Kao kaznu (ili nagradu, kako gledate), pretvoren je u dva razdvojena, a opet slična kozmička načela. Od tada na dalje, Rahu i Ketu – sjenke koje pomračuju svjetlost – plaše nas pomrčinama, kako onim nad Suncem i Mjesecom, tako i onim nad našim umom i srcem.
Simbolika mjesečevih čvorova (to je astronomsko ime – označava točke sjecišta prividnih putanja Sunca i Mjeseca oko zemlje) obuhvaća hodanje nepoznatim putevima. Oni mogu biti opasni, ali ponekad su neophodni.
Sutra ujutro - 03.05.2011., točno u 3 sata 8 minuta i 36 sekundi – Rahu i Ketu se sele iz jednog doma u drugi. Taj drugi u kojeg ulaze nije im previše drag. Bit će nezadovoljni, iako će u njemu morati provesti sljedećih osamnaest mjeseci.
Za nas ljude to će značiti sagibanje glave pred silama jačim od nas – silama prirode i same Majke Zemlje. Znamo li dovoljno, jesmo li mudri dovoljno da se promijenimo i preživimo to razdoblje?
Prema načelima jyotisha (indijske astrologije) ovaj kozmički ritam je uvod u situaciju (ne)slavne 2012 godine. (Pročitajte detaljniju jyotish analizu 2011. godine i razdoblja koja su pred nama.) Ponavljam po milijunti put: mnogo toga ovisi od nas. Naši postupci, odluke i djela određuju našu budućnost. Ali, mudri vide i znakove. Jedan od njih se odvija iznad naših glava uparavo sada. Nevidljivi kakvi jesu, Rahu i Ketu sutra označavaju dolazak jednog novog razdoblja. Zoru novog kozmičkog dana. Možda bi bilo dobro da ga započnemo čvrstim odlukama i konkretnim promjenama.
***
Postoji nekoliko priča koje smo ispričali sami sebi i sada u njih čvrsto vjerujemo – do te mjere da smo svoju iluziju stavili u usta svojih bogova.
Jedna od tih priča kaže da je čovjek nešto posebno u odnosu na druga živa stvorenja. Toliko je poseban da je stvoren na sliku Božju, a sve ostalo, živo i neživo, ovdje je samo da njemu služi.
Kakve li arogancije!
Kad dijete nešto pogrešno zaključi, roditelji ga obično blago ispravljaju. Ako se pogreška nastavlja, ispravke postaju uvjerljivije. I na posljetku, ako ni to ne pomaže, roditelj poseže za drastičnim mjerama.
A naš roditelj je onaj isti na čijim se grudima hrane sva živa stvorenja – svaki cvijet i svaka šuma, svaki gušter, dupin, svinja ili krava. Odakle nam pravo svojatati nadređeno mjesto među njima?
Posebni jesmo, kao što su i sva druga stvorenja posebna. Svoju bismo posebnost morali iskoristiti za dobro, a ne za tuđu muku. Uništavamo, ubijamo, svojatamo… ne poštujemo, ne razumijemo i u svom nerazumijevanju smo još i oholi.
Reći ću još jednom vrlo jasno: jedno od najgorih, naotrovnijih i najpogubnijih uvjerenja koja vladaju ljudima je ono o posebnom pravu i nadmoći čovjeka nad drugim vrstama. Zadržimo ga i nećemo preživjeti.
Promijenimo ga i možda još uvijek imamo šansu.
Imamo istu Majku – svi mi. Čak i oni koje mučimo da bismo sami sebe prehranili. Čak i oni koje ubijamo da bismo napravili mjesta za sebe. Majka nam je jedna, i ovaj svijet je jedan. Ljudi će biti ili dio njega - ili će nestati.
Odluka je naša, a vremena više nema mnogo. Učinite nešto SADA.
***
Pridružite se kampanji JEDNA MAJKA, JEDAN SVIJET koju je pokrenula Udruga Umjetnost davanja.
Potražite nas na Facebooku i sudjelujte!
02. 05. 2011.
4 komentara:
Izrazite svoje mišljenje o napisanom (bilo u mojem postu, bilo u nečijem komentaru), kakvo god ono bilo, ali učinite to na pristojan i prijateljski način, tako da pridonesete razmišljanju o temi. Ukoliko niste registrirani korisnik, preporučujem da odaberete jedno ime (Ime/URL - možete napisati samo ime) i koristite za vaše komentare samo njega - na taj način se olakšava komunikacija.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
"Moćno oružje je samilost i beskrajna ljubav iza koje stoji neopisiva snaga. Ne raditi na agresivan način, već neizravno, putem odašiljanja energije, vizualizacije i molitve te kroz izražavanje vlastite radosti i ispunjenosti." Svijet nikada nije bio sam. Budno je motren i tako će biti zauvijek.
OdgovoriIzbrišiNe čuju to ljudi i ne vide, kad im pokušaš nešto objasniti ne razume čak se i u velikoj većini slučajeva naljute kad im kažeš da ljudi nemaju pravo ubijati druga bića "navodno takav je zakon prirode gdje jači iskorištava slabijeg, lav ubije gazelu itd. najčešći argument".
OdgovoriIzbrišiNo, ajmo dalje većina takvih ljudi će se najčešće žaliti da ih svi iskorštavaju počevši od političara pa do šefova na poslu koji su jednostavno zamisli nećeš vjerovat sebični i misle samo na sebe.
E, sad pokušaj objašnjavanja da je svijet ogledala i sve dok se mi ponašamo na način da moćniji iskorištava slabijeg (a jesmo moćniji od životinja) isto to će se dešavati i nama od onih koji su moćniji od nas.
Al iz nekog zanimljivog razloga ljudi jenostavno tu poveznicu ne vide i pod svaku cjenu žele zadržati i traže razno razne argumente kako bi zadržali svoje stare obrasce ponašanja.
Ali isto, jučer sam vidio plakat od Prijatelja životinja gdje piše "suosjećajni ljudi ne ubijaju živtinje" ili nešto jako slično tome što mi se kao jednom vegeterijancu uopće nije svidjelo iako djeluje kao jako dobra ravoteža za sve te reklame za meso i suhomesnate proizvode. Mišljenja sam da ni jedan čovjek (barem do određenog stupnja razvoja) ne bi trebao drugom čovjeku govoriti što da radi i kako da se ponaša. Zakon uzroka i posljedice je tu pa neka se svi ponašaju kako im po volji pa makar to značilo i nestanak nas kao vrste.
Moje bi pitanje bilo da li je stvarno čovjek odgovoran što nema znanja, jer da ima više znanja pretpostavljam da ne bi pisali o ovakvim stvarima?
Moji roditelji "drže blago". To je izraz koji stoljećima znači kako imaju stado ovaca. Starost izraza ne znači ništa drugo do nepromijenjenosti načina života.
OdgovoriIzbrišiNedavno je jedna ovca uginula pri janjenju. Janje je preživjelo. Majka je muzla druge ovce i hranila janje na dječju bočicu mlijekom. Sad je staro dva mjeseca i sposobno preživjeti. Ali kad ih majka tjera na pašu, to janje je prati u stopu, ne miče se od nje.Ako im tko dođe ususret, janje se skrije iza nje.
Svatko tko misli kako su ovce glupe, u krivu je. Eh sad...to janje će završiti - zaklano. Bit će gozba na (našem) ljudskom stolu. Ne znam kako smo (ovo smo - odnosi se isključivo na mene i one koji su kao i ja) uspjeli u sebi razdijeliti tu poveznicu između živog janjeta i gozbe na stolu.Sve češće mi to pada na pamet u trenutku ručka. Ne znam hoću li postati vegeterijanac.Al znam da je rascjep negdje u meni.
Sukrivac sam za ovakav svijet jer svojim odabirom nerazmišljanja pridonosim njegovom ovakvom izgledu. Slijedim nit tradicije. Što nije kvalitet sam po sebi.
Jučer su dotrčala do mene dva zečića u igri.Onda se u trku vratili natrag u šumu. Tko zna što su mi htjeli reći..
@Rozakolis: Mislim da je dobro da se čuje ta istina o usmrćivanju da bismo jeli, o vezi osjećaja i hrane, o onome što radimo. Ni sam nisam za radikalizam u tom pogledu, ali opet, kad razmislim, ponekad (danas pogotovo) ljudi ne čuju ako ih se malo ne uzdrma.
OdgovoriIzbriši@dino: Vjerujem da znaš i sam. Inače ne bi napisao ovako lijep i dobar komentar! :-)