Smisao života je širenje sreće!

Intervju koji sam dao za 4DPortal.com bio je namijenjen predstavljanju mojeg rada i knjiga. Međutim, pitanja su bila zanimljiva, a jedno od njih, postavljeno pomalo oprezno - Koji je smisao života? - te jednostavan odgovor na njega - Širenje sreće! - izazvalo je zanimljivu diskusiju.

Pročitajte intervju i razmislite, da li je sreća i njeno širenje doista osnovna motivacija, glavni povod i smisao našega života?

Svaki trenutak je sjeme tvoje nove budućnosti

Svaki trenutak je sjeme tvoje nove budućnosti. Biraj pažljivo i sadi s ljubavlju.

Trenuci, oni značajni i nepovratni, prolijeću sve brže i brže. Jedan za drugim, u ubrzanom ritmu, ispred svakog od nas otvarat će se prolazi u drugačiji svijet. Cijeli svemiri beskrajnih mogućnosti sadžani su u samo jednoj odluci: od sada ću drugačije!

Ali, kako se bliži vrijeme preokreta –najznačajnije vrijeme u dosadašnjoj povijesti čovječanstva – bit će ih sve teže razdvojiti od pozadinske buke, a kamoli zaustaviti se i o njima razmisliti. Tijekom slijedećih mjeseci, možda godinu, dvije, oni će se pretvoriti u osjećaj nezaustavljivog kretanja, zastrašujući vrtlog izbora čije posljedice ne poznajemo.

Tanka je crta između otvorenih vratiju i slobodnog prolaza u drugi svemir naspram zbunjene neodlučnosti lutke na koncu koja misli da bira. Svjetovi se pripremaju za novu budućnost, vrijeme mijenja svoj značaj, a sama struktura stvarnosti pokazuje znakove promjene.

Bilo je vrijeme, desetak, petnaestak godina unatrag, kada smo mogli čekati, misleći da smo neupleteni. Ili smo se mogli pripremati, polako gradeći svoju spremnost za promjenu. To je vrijeme prošlo. Ili smo spremni, ili nismo. Odluke koje donosimo sada imaju težinu cijele jedne povijesti; težinu tisuća utjelovljenja u jednom ili drugom svemiru.

Volio bih upozoriti svakog, ali moj glas u potpunosti ne dopire čak ni do svih koji prividno slušaju. Zovem, a odgovaraju mi djeca koja maštaju o novom životu, a ne mogu na jedan dan napustiti grad u kojem žive. Pišem, a reagiraju spavači koji sanjaju važnost svojih poslova, kuća ili novca. Ili pak planiraju sretnu budućnost sasvim po mjeri njihove sposobnosti shvaćanja i prihvaćanja, ni ne znajući da su granice tih sposobnosti odredili činitelji kojima to oni sami nikad ne bi dopustili. Samo da ih se pitalo.

A sada će ih se pitati. I o životu i ljubavi, o sreći i bogatstvu, o dobroti, o onome što su učinili i o onome što nisu; o svemu. I svaki odgovor će biti korak dalje u novu budućnost; u novi svemir izabran točno po mjeri potrebe. Samo, kako će odgovoriti onaj koji čak ni pitanje ne čuje?

Neka. Stvari su takve kakve jesu. Tuga je oduvijek bila dio života, svi to znaju, a ipak gotovo uvijek dođe iz neočekivanog smjera.

Vrijeme je – sada. Zapamti, odluke donešene iz straha odvest će te u svijet u kojem ne želiš biti. Svaki trenutak sjeme je tvoje nove budućnosti. A trenuci će se kretati ubrzano. Biraj pažljivo i sadi s ljubavlju.

Trenutak vječnosti

Zatim vidim njezin bijeli osmijeh u daljini. Poput zida se obrušava na mene. U tom je trenutku presnažna da bih uopće i pomislio na podizanje jedra. Čekam na njenu milost. Molim za nju, ali se ne žalim! Uskoro postaje nježnija, a ipak me razbacuje i trese poput divljeg konja, strastveno, ludo, sasvim izvan pameti...

I tada se događa: Adrian nestaje! Ne postoji više. Ono što ostaje - taj koji je na moru i pleše s vjetrom, igra se, trči i umire - on je uvijek bio i uvijek će biti tamo, u trenutku vječnosti.