S unutarnje strane...

Besplatna loša karma

2012-01-29T08:00:00.001+01:00

S.O.P.A (Stop Online Piracy Act), zakon koji se priprema u Americi, ovih je dana u središtu svjetske pozornosti. U Europi se suočavamo s ACTA-om (Anti Counterfeiting Trade Agreement).

Dnevno dobivam barem desetak proslijeđenih mailova u svrhu sprečavanja tih, kako kažu, besramnih zakona koji imaju za cilj, ni manje ni više – oduzimanje (ili barem smanjivanje) drage nam slobode. Nije da me nešto previše zanima ta problematika. Ne mislim da su ti zakoni bitni, niti pak da su ljudi inače slobodni. Kako ti zakon može ugroziti nešto čega u prvom redu nemaš?

Ne vjerujem da će se "borcima za slobodu" sviđati ovo što ću napisati. Ali, što mogu kad misli teku u tom smjeru. Dakle...

Ako S.O.P.A. i ACTA prođu, to će utjecati na sve nas, na cijeli svijet i interenet kakvog poznajemo. U znak otpora Anonymusi ruše stranice velikih institucija, glazbena i izadvačka industrija inzistiraju na donošenju S.O.P.A-e, a kao i uvijek u cijelu se priču miješaju složene i manje složene teorije zavjere (kao primjerice iznošenje dokaza da se iza softwera za piratiziranje digitalnih sadržaja kriju upravo one organizacije koje sada traže da se donese S.O.P.A., a sa skrivenom namjerom kontrole interneta.)

Za neupućene poput mene, evo što Wikipedia kaže kakva je namjera iza S.O.P.A.-e:

"S.O.P.A. je zakon kojeg u US predlaže zastupnik Lamar S. Smith kojim bi se proširile ovlasti US pravosudnog sustava u borbi protiv prometa zaštićenog autorskog materijala i sličnih sadržaja koji se smatraju intelektualnim vlasništvom. Zakon predviđa sudske tužbe za reklamne mreže i financijske servise koji posluju sa web stranicama koje krše autorska prava, tražilice koje pokazuju linkove na takve stranice, te sudske naloge kojim se zahtjeva da davatelji interenetskih usluga blokiraju pristup takvim stranicama. Zakon bi kriminalizirao i neovlašteno prenošenje zaštićenog materijala, uz maksimalnu kaznu od pet godina zatvora."

Ako stavite na stranu sav medijski i ostali "pritisak" raznih tumačenja, da li se slažete s ovih par rečenica? Da li je to, s obzirom na okolnosti, razumna i dobra stvar?

Osobno, ne vidim ništa sporno u tome. Ako postoji zakon protiv osoba koje sudjeluju u krađi materijalnih predmeta, i nitko ne diže pretjeranu paniku što se provođenje tog zakona ponekad može zlouporabiti (recimo prekoračenjem policijskih ovlasti ili pravnim igrama), onda ni ovo ne bi trebalo kod nikog poštenog izazvati pretjeranu zabrinutost.

Ali, svijet se ipak jako zabrinuo! Koga smeta zakon protiv kradljivaca digitaliziranih autorskih djela?

Ok, budimo iskreni, tko na svom kompjuteru nema određenu količinu piratske glazbe? Ili filmova? Koliko god se opirao tome, priznajem, i ja sam među takvima. Nemam toga puno, ali najviše iz razloga što svoje vrijeme koristim vrlo fokusirano, pa jednostavno nemam kada uživati u plodovima loše karme.

Ali, čini mi se da sam, za razliku od mnogih, negdje iznutra svjestan da se radi o prolaznom stanju. Možda o nečemu nalik dječjim bolestima. Prije ili kasnije, morat ćemo se pomiriti s tim da stvaratelji zaslužuju naknadu za svoj rad i da ona ne može biti u obliku milostinje (donacija) nego se treba nadoknaditi kao i svaka druga usluga i proizvod.

Razumijem one stotine milijuna koji u S.O.P.A.-i vide kraj raja u kojem su mogli doći do glazbe, filovma, knjiga i svega ostalog što im se sviđa na potpuno besplatan način, nesvjesni da zapravo kradu. U redu, naviknut će se ljudi. Dajte im samo malo vremena i sve će doći na svoje.

Međutim, oko svega toga se vrte i neke druge priče. Zašto su velike industrije zabave lansirale software za piratske aktivnosti? Zašto sada traže strogu zakonsku regulativu protiv toga?

Neki ispredaju složene scenarije, ali meni se čini da se ne treba previše na to obazirati. Profit ne pita kako će i što će. Ako je u jednom trenutku bilo moguće zarađivati na piratskom softweru, zašto ne? Sada su se stvari promijenile, pa okrećemo stranicu.

Također, radi se o njihovoj međusobnoj borbi: oni najveći će izdžati postojanje piratskog softwera, pa ga zato i lansiraju, da bi uništili konkurenciju – one manje koji neće izdržati činjenicu da nitko ne kupuje njihov sadržaj, budući da se sve može dobiti besplatno.

Na djelu je ona vrst igre u kojoj će velike korporacije pobijediti kako god se stvari razvijale. Pitanje je samo koji ishod više odgovora običnim ljudima. Ili još važnije, koji ishod će ostaviti barem male izglede za neovisne ne-korporativne stvaratelje i slobodne mislioce?

Ako ste pomislili da je to internet kakav je danas u kojem možete bez posljedica doći do piratskog materijala kad god poželite, morat ću vas razočarati. U našem je interesu da S.O.P.A. prođe. Odnosno da se ispravim, nije važan taj zakon - možda je doista on loše formuliran i možda doista u sebi krije previše mogućnosti za zlouporabu. Ali, to znači da ga samo treba doraditi, ne da je nepotreban.

U tom sam mišljenju kao pojedinac prilično usamljen. Mnogi se danas busaju u prsa u ime "slobode" i tako povlađuju milijunima koji vjeruju da se bore za nju. Recimo, planetarno popularni pisac Paulo Coelho na svom je blogu pozvao sve pirate svijeta da se ujedine i da piratiziraju sve što je ikada napisao! Strašan je protivnik S.O.P.A.-e te navodni zagovrnik slobode interneta.

Pročitavši njegove napise osjetio sam neki gorak okus i nisam se mogao oteti dojmu da čitam nešto gotovo licemjerno.

Kao i uvijek, komentara na to što je napisao ima raznih, ali evo prijevoda jednog koji odgovara mom načinu razmišljanja i ukazuje na drugu stranu problema. Phil piše: "Želio bih vjerovati u to što kažete, ali jednostavno ne mogu! Kao glazbenik, ne mogu više prodavati svoju glazbu, ne mogu zarađivati za život, ne mogu kupovati potreban materijal, itd. Svaki put kad stavim glazbu na internet, to je besplatno. Svi mi kažu da sam odličan kompozitor, da je glazba izvrsna, da sam genije (blablabla), ali morat ću od svega toga odustati jer ne mogu plaćati vlastite račune. Što je još gore, moja se glazba prodaje na webu, ali od toga ja ne zaruđejem ni centa (na M-e-g-a-u-p-l-o-a-d na primjer), već to ode nekom drugom! Više stvarno ne znam što da o tome mislim. Ne mogu se oteti dojmu da se negdje moraju postaviti neka pravila..."

Moram iskazati dužno poštovanje jednom od najplodnijih autora današnjice. Njegove rane knjige sam jako volio. Ove novije mi se čine... onako. No, bez obzira na ukuse, moram istaknuti da se ovo što ću napisati ni u kom slučaju ne odnosi na njega osobno, jer ga ne poznajem, niti na sadržaj njegovih djela, već samo na ono što je napisao u tom određenom blog-postu u kojem poziva na piratstvo svojih djela.

Čini se licemjernim da netko tko je zaradio svoje bogatstvo na autorskom pravu, sada velikodušno zagovara drugačiju poziciju.

A ravno je neznanju (ili je opet licemjerje) ne razlikovati digitalni sadržaj od materijalnog predmeta. Coelho tvrdi da će nakon piratske digitalne verzije njegove knjige ljudi otići u dućan i kupiti papirnatu verziju. Sve popularniji ebook čitači s e-tintom djelotvorno opovrgavaju takav stav. Nema nikakvog razloga da nakon piratizirane knjige bez drm zaštite (digital rights managment) bilo tko odlazi kupiti bilo što. O piratskoj glazbi da ne pričamo.

I na kraju , ne mogu se oteti dojmu da, vjerojatno nesvjesno, zapravo zagovara ishod koji odgovara velikim korporacijama i – uh, teško mi je to napisati jer mi je dosta "zavjera" – onih koji doista žele kontrolirati svijet.

Taj dio je teže objasniti, ali navedeni komentar na to jasno ukazuje. Naime, Coelho već jest unutar korporativnog sustava. On je brand. Dakle, on može bez problema isticati svoje navodno slobodoumlje. Povjerovao bih mu da vrati sve što je zaradio autorskim pravima. Ali, to on neće učiniti. Niti ne treba jer je pošteno zaradio. Ali, sada ne radi ništa drugo nego prozirno reklamira svoj lažni status slobodnjaka.

Ukoliko bi bilo po njegovom, netko kao Phil, koji je napisao gornji komentar NIKAD neće moći doći ni blizu njegove situacije, čak i ako bi posjedovao sve potrebne preduvjete u smislu kvalitete stvaralaštva. Razlog je taj što će u prividno slobodnom internetu bez autorskih prava dominirati samo oni koji novaca imaju toliko da mogu izdržati tu situaciju, te toliko da mogu plasirati sadržaje koje žele, i naplaćivati ih drugačije (ako ništa drugo novim gadgetima, on-line minutama ili prometima i slično).

Ukupni rezultat: prividna borba za prividnu "slobodu" interneta završit će propašću slobodnih mislioca i stvaratelja (jer će morati potražiti druge poslove, budući da ne mogu naplatiti svoje stvaralaštvo) i gomilom prividno slobodnih korisnika koji nasmješenih lica dijele navodno besplatni sadržaj plasiran od onih istih korporacija protiv kojih se navodno bore.

***

Recimo da Coelhove teorije o piratskim sadržajima koji povećavaju prodaju djelomično i jesu točne (uzgred, još jedan razlog zašto njegov trenutni stav jest licemjeran je taj što se razbacuje nečim što više nema: svoja autorska prava je prodao i uredno naplatio izdavačima). Slične teorije sam već čuo od onih koji su me uvjeravali da je dobro ponuditi nešto besplatno, te pustiti ljudima da nagrade tvoje povjerenje. S tim nemam nikakvih problema.

Međutim, jednostavno ne vidim kakve to veze ima sa sprečavanjem piratstva? Zašto benevolentni Coelho nije sam ponudio besplatno svoje knjige, nego su to činili pirati? Zašto se autore stavlja u situaciju da MORAJU gledati kako netko krade njihov trud? Zašto to ne bi bila njihova odluka, a ne sirova otimačina?

Što se mene tiče, imam gotovo nultu toleranciju na krađu i digitalno piratstvo. I toplo preporučujem svima da zauzmu takav stav. U ovom trenutku, svima se u obilju nudi besplatna loša karma. Oksimoron, naravno, jer ništa nije besplatno, pogotovo ništa vezano uz karmu.

Ali, ako interent u odnosu na neovisne stvaratelje, umjetnike, pisce, glazbenike i druge, ostane to što je sada – neograničeni poticaj na krađu – rezultati te prividno besplatne karme nikome se neće svidjeti.

Zapamtite, zaštitu ne trebaju velike korporacije. One će profitirati sa S.O.P.A.-om, ACTA-om ili bez njih. Ali ako zbog nedostatka zaštite mali i neovisni stvaratelji propadnu (kao što su, recimo, propali mali dućani i obrti), imate ćemo globalni medijski super-mega-shoping internet. Bez ijednog jedinog autentičnog i stvarno neovisnog kreativca, konzumirat ćete samo i jedino ono što vam nude velike korporacije.

A što je najgore, pri tom ćete imati osjećaj da ste se konačno izborili za svoju slobodu jer niste dozvolili da vam netko kontrolira internet! To je cijena koju ćemo svi platiti za besplatnu lošu karmu.

A sloboda?

Kao i obično, ona se nalazi u smjeru u kojem gotovo nitko ne gleda.

Tko?

2012-01-28T13:07:00.002+01:00

DA Centar. Nakon dva tjedna duboke meditacije, otvorili smo oči i primijetili da svijet i dalje postoji. No, nešto se ipak promijenilo. Kao da nešto nedostaje. Ali, što? Ne znamo točno, ali smo se složili oko objavljivanja malog oglasa slijedećeg sadržaja: "Misli su izgubile svoje vlasnike. Molimo poštene nalaznike da ih ne vraćaju ni po koju cijenu."

Osamnaest lucidnih spavača

2012-01-13T23:10:00.000+01:00

Ponekad se pitam kako je moguće da toliko mnogo ljudi zaboravi na istinu? Doista, kako je moguće da je ne vide, da ne vide to što je stvarno? Odgovor je očigledan; previše je buke UNUTAR njih da bi bili sposobni vidjeti i razlikovati ono što je istinito od onog što je lažno.

O buci izvan njih ne treba govoriti, iako ona sama po sebi ne bi trebala imati nikakav utjecaj na zapažanje stvarnosti. Međutim, unutarnja buka – to je već nešto sasvim drugo. Od nje čovjek sasvim ogluši, pa čak i oslijepi, do te mjere da postane nesposoban razlikovati istinu od privida.

U takvoj situaciji jedini izlaz je tišina. Ali, opet, ne ona vanjska. Koliko god ugodna bila, zapravo je nevažna. Unutarnja tišina je ono što nas može spasiti od zamke privida i dovesti nas u situaciju da barem naslutimo, a možda i ugledamo, ono što JEST.

Svake godine nekoliko puta pratim ljude u duboki mir unutarnje tišine. To mi je posao. Vješt sam u tome i dobro ga obavljam. Ali, problem je u tome što je ljudima obično potrebno mnogo više tišine nego što su spremni priznati. Često odlučuju da im je važnije zamijeniti buku poslovne svakodnevice s bukom skijališta ili bukom egzotične zabave u nekoj udaljenoj zemlji. Možda se malo i odmore od uobičajenog, ali nisu svjesni da time ne postižu baš ništa značajno. Samo se vrte u istom (bučnom) krugu kojem nema kraja – u krugu privida koji ih drži u stalnom ropstvu.

Naravno, većini to nije ni važno. Većina su spavači koji ni ne znaju da spavaju. Ali, tu i tamo se nađe netko tko lucidno kroči ovim snom kojeg nazivamo životom. Takvi znaju da sanjaju, ali još uvijek ne znaju kako se probuditi. Niti pak znaju TKO će se proboditi iz sna kojeg zovu samim sobom.

Kod nekih je želja za buđenjem toliko jaka da su spremni reći: "Sada je vrijeme da to učinim! Sada više neću slušati ovu nesnosnu ludnicu oko sebe, ovaj kaos podražaja zbog kojih ne vidim i ne čujem. Sada ću zastati i prepustiti se unutarnjoj tišini. Učinit ću sve što je potrebno i ništa me u tome neće spriječiti!"

Divim se takvim ljudima. Ispunjavaju me srećom i nadom. Još uvijek ih ima i još uvijek nekako nalaze put do mene.

Ovaj put me tako pronašlo njih osamnaestoro. Pripremao sam ih najmanje dvije godine. Zajedno s drugima, dakako, ali mnogi su odlučili pričekati, tako da su preostali eto upravo ovi, sada i ovdje. Osamnaest lucidnih spavača života, spremnih za buđenje.

Imam dva tjedna s njima. Četrnaest dana koje ćemo provesti u dubokom miru. Četrnaest dana do buđenja. Ako bude manje, ostatak će biti proveden u proslavi.

Tečaj se zove vrlo učeno: "Napredni studij Patanđalijevih joga sutri". Ali, to je samo temelj na kojem gradimo. Ili još bolje, podij na kojemu plešemo. Joga, svijest, skrivene sposobnosti, jastvo, duša... Naravno, pričat ćemo o svemu tome. Ili možda nećemo, ako će tišina biti važnija.

Na posljetku, ono što nas zanima je buđenje - onaj konačni poticaj za korak izvan i iznad ne-stvarnosti. Hoće li ga biti? Hoće li se spavači probuditi?

Ne mogu dati odgovor na to pitanje. Ali, ono što znam i u što sam potpuno siguran je da će slijedećih četrnaest dana biti tako dobri, tako snažni i posebni, da ih ni u kom slučaju, uz najbolju želju i namjeru neću moći opisati baš nikome!

Stoga sam odlučio to učiniti sada, u trenutku kad je mojih osamnaest ratnika tek krenulo u tišinu i kad su otresli sa sebe tek prvi sloj bučne prašine. Sutra će tišina postati toliko snažna da više neću imati ni snage ni volje za govorenje, a ni vremena za pisanje.

Do čitanja onda. Za četrnaest dana.

DILEuMA

2012-01-10T17:56:00.011+01:00

Ako nikada niste donijeli odluku za koju ste znali da ima gotovo isto toliko loših strana kao i onih dobrih, sada imate prigodu proširiti svoje iskustvo i izrasti u mudrosti.

Znak je zrelosti priznati da ono što radimo uvijek ima dvije strane: željenu i neželjenu. Mudrost, međutim, shvaća, da postoji i treća: ona o kojoj ne znamo baš ništa.

I dok se u običnim životnim situacijama borimo s dilemama, sada smo suočeni s jednom novom vrstom nedoumice – dilEUmom! Želimo li ući ili ne želimo?

Nedavno su me nagovarali da se izrazim glede političkih opcija. Nije mi to padalo na um, jer zapravo nisam imao dilema: sve opcije su imale samo jednu stranu – onu neželjenu. Biranje je bilo, više-manje, gubitak vremena. Sad me ponovo nagovaraju i, očigledno, uspjeli su. No, moje je zanimanje prije svega potaknuto činjenicom da u ovom slučaju također prevladava samo jedna strana – ovaj put ona o kojoj ne znamo ništa!

Kao poznati "stručnjak" za nepoznato (čitaj "ono što zanima mali broj ljudi"), imam razvijen osjećaj za crne rupe u znanju, pojmove koje ne možete shvatiti ma koliko pametovali i mjesta u svemiru koja mirne duše možete nazvati nespoznatljivima. I upravo sada, usred ove vruće zavrzlame kojoj sam dao novo ime – DILEuMA – naslućujem jednu takvu pojavu! Ono što je simptomatično kod stvari o kojima ne možete znati ništa, ili barem ne mnogo, je da se uvijek javljaju ljudi koji preuzetno tvrde da baš oni ZNAJU pravo stanje stvari. U ovom slučaju, oni ZNAJU kako će nam biti ako uđemo, odnosno kako će nam biti ako ostanemo vani.

Tako sam posljednjih dana bombardiran porukama otprilike sljedećeg sadržaja (u zagradi su moji komentari):

- s EU će gospodarski razvoj biti brži (Zašto ne bi bio isto toliko brz i u odvojenoj Hrvatskoj?)

- Hrvatska može i bez Europe (Teško, baš kao što nitko od nas ne može bez svojih susjeda.)

- Europa će nam dati novce (Nitko vam, ni u Europi ni u Hrvatskoj, neće dati novce a da ih prethodno ili naknadno nije uzeo.)

- Europa će nam uzeti novce (E ta je točna, bili mi s njima ili ne!)

- prema povijesnim značajkama mi pripadamo europskom društvu (Da, ali cijeli Balkan će na kraju biti unutra, a povijest nam se neće promijeniti ako bi mi, kojim slučajem, ostali izvan.)

- u Europi ima previše socijalnih razlika, previše siromašnih, napuštenih i iskorištavanih (Zar netko želi reći da toga u Hrvatskoj nema?)

- Europa će nam usaditi drukčije radne navike, disciplinu i red (Ako želimo preživjeti, morat ćemo to učiniti i u okviru samostalne Hrvatske.)

- U Europu nas guraju političari koji gledaju svoje osobne interese. (A u Hrvatskoj to nije slučaj? Nema političara koji gledaju svoje osobne interese?)

- Kuna će propasti ako ne uđemo u EU (Kakav je to argument s ovako klimavim Eurom?)

- Uređeno društvo poput europskog privlači investitore (I opet, zašto Hrvatsko društvo ne bi bilo uređeno i bez EU?)

- U Europi će netko drugi upravljati našom sudbinom (Ajoj. Zar doista ima naivnih ljudi koji misle da u Hrvatskoj netko drugi ne upravlja našom sudbinom?

...itd.

Uh, bilo mi je naporno samo ispisati sve te besmislene i nepotrebne argumente! Ali, morao sam da barem otprilike pokažem kako možete razmišljati na različite načine – već prema točki gledišta koju odaberete.

Da budem iskren, moje najvažnije pitanje na toj razini bilo bi hoće li ljudi u EU biti otvoreniji prema duhovnom znanju? Hoće li se više okretati unutra nego u maloj samostalnoj Hrvatskoj? Hoće li više i radije meditirati? Kad bi mi netko mogao odgovoriti na to pitanje, priznajem, pao bih u napast da na osnovi odgovora oblikujem i svoj stav: idem tamo gdje ljudi prepoznaju istinsku vrijednost života!

Mislite li da EU ili ne-EU ima bilo kakve veze s tim?

Problem je uvijek isti: ljudi strastveno vjeruju da će ih neki sistem, neka zajednica – ili izlazak iz nje - spasiti ili uništiti. Ne razumiju da se sve, uvijek i u svakom slučaju, svodi na njih same! A u ovakvim slučajevima, kad su u igri povijesne silnice daleko složenije od, recimo, nepredvidljivih burzovnih ciklusa, svatko onaj tko misli da ZNA kako će stvari završiti, ili je naivan ili je manipulator i slijedi svoje vlastite interese.

Ni potpuno funkcionalna kristalna kugla, da postoji, ne bi vam pomogla da saznate odgovor na pitanje što je za nas bolje, ući u EU ili ostati izvan nje! Ima jednostavno previše toga što ne znamo pa čak ni ne možemo znati.

Prava dilEUma, nema što.

Reći ću vam što se meni čini. Bitne odluke sam uvijek donosio srcem, na osnovi osjećaja. Kad tako radite, itekako ste svjesni da svaka odluka ima dobru i lošu stranu, a vi se onda namjerno okrećete trećoj strani – onoj o kojoj ne možete znati mnogo, osim ako vaše srce nema pristup tom nepoznatom području.

Sjećam se kako sam u djetinjstvu mrzio granice. Imao sam teškoća s razumijevanjem razloga zašto one moraju postojati. I dan danas, širina je ono što je potrebno mojoj duši. Sitne podjele me ne privlače, a inzistiranje na nacionalnosti kao osnovi za povlačenje crta između ljudi mi zvuči potpuno suludo. S vremenom sam shvatio kako je specizam (dakle davanje prednosti jednoj vrsti naspram druge) izvor mnogih temeljnih zala u našoj civilizaciji. Znam da zvuči neobično, ali u ovom trenutku se ne poistovjećujem čak ni s ljudskom vrstom, a kamoli s Europskom unijom. Još manje s Hrvatskom ili brdašcem na kojem živim.

Usprkos negativnim predodžbama, dao bih svoje glasove i za Svjetsku vladu te maknuo sve nepotrebne podjele na nas i njih. Kad mi netko govori o nacionalnim državama, ne mogu se oteti dojmu da mi se predlaže šerifsko-mafijaško okruženje u kojem se busamo u prsa svojim i našim, ma kako sitno i beznačajno to bilo. I da se razumijemo "sitno i beznačajno" nije definirano količinom i brojem – dapače, što manje i što rijeđe, to dragocjenije – već onim skučenim mentalitetom koji gleda samo svoju korist i ne vidi dalje od ruba svog dvorišta (to jest, državice).

Da, jasno mi je da nas neki guraju u EU vođeni svojim privatnim ambicijama. Naravno, kapital koji vlada svijetom nije nam baš ni ostavio mnogo prostora za razmišljanje. Jasno mi je da je Hrvatska brojem mala, i da postoji opasnost da će se izgubiti među velikima. Ali ne namjeravam ju čuvati kopljima uperenim prema svijetu. Ako u hrvatskoj duši ima nešto plemenito i vrijedno očuvanja (a ja duboko vjerujem da ima) bit ću ponosno Hrvat svojim srcem i mudrošću.

Nemam pojima kako će to završiti na gospodarskom planu i da li će mali čovjek živjeti bolje ili lošije. Ne znam da li će se EU održati, niti ne znam da li je pametno ulaziti u zajednicu koja je u krizi.

Ali, imam taj neki osjećaj, gotovo viziju, da usprkos tankoj i klizavoj crti po kojoj moramo hodati, usprkos svim onim neželjenim posljedicama naše odluke, put vodi jedino i isključivo preko zajedništva i uklanjanja razdvojenosti. Što prije to učinimo, to bolje za sve nas.

Eto, sada znate kako sam ja razriješio svoju dilEUmu.

Sve što činimo...

2012-01-04T20:23:00.000+01:00

Svijet oko vas postoji samo zato da biste kroz njega pronašli ljubav koja vam je podarena davno, na samom početku vremena. Svaki čovjek je tragatelj na putu ljubavi.

Za svakog od nas stvoreni su svemiri i svjetovi. Svatko od nas dragocjen je i jednako vrijedan u srcu božanskog. Kad promatrate svijet oko sebe, što mislite da vidite? Vidite živu, očitovanu ljubav! Sve to, zvijezde, galaksije, planeti, planine, mora i ljudi, sve je to ovdje zato da biste shvatili da ste dijete ljubavi.

Jedino što postoji, jedino što je ikad postojalo - to je ljubav. Ako vam se čini da vidite nešto drugo, to je samo zato jer niste dovoljno otvorili svoje srce. Nemojte se zavaravati, ne postoji ništa drugo osim Ljubavi. Sve što činimo, činimo samo zbog Nje.

Buđenje (dio predavanja, Zagreb, 02.12.2011.)

2011-12-27T16:34:00.002+01:00

Evo još jednog dijela predavanja (Zagreb, 02.12.2011.). Ovo sa "središnjom svemirskom bankom" bio je zgodan trenutak nadahnuća... :-)

Čestitka za zimski solsticij 2011!

2011-12-21T00:01:00.005+01:00

Još jedan okret oko Sunca i eto nas uoči dugo očekivane 2012. godine! U svojoj optimističnoj jyotish analizi nazvao sam ju godinom buđenja.

I ona, eto, počinje sutra: 22.12.2011. u 05:30 GTC, a to je 06:30 po trenutnom srednje-europskom vremenu.

Znam, svijet u kojem živimo prihvatio je neke druge priče te istinski kozmički ritam i izvor svih priča zaogrnuo u različitu odjeću. Naš Božić je, uz zgodnu legendu, stavljen blizu pravog praznika svjetla – zimskog solsticija. Usput, s jelkama i zimzelenim, proslavit ćemo Saturnalije, rimski praznik koji baš i nema veze s kršćanstvom, a na badnju večer ćemo se, uglavnom ne znajući, prikloniti staroslavenskoj paganskoj tradiciji (iako nećemo u kuću unijeti stari hrastov panj – badnjak). A onda ćemo još i poštovati opće prihvaćeni kalendar i proslaviti umjetni, ali ipak nama dragi, 01.01.2012!

Neko će reći, pa neka, samo da se slavi!

U redu, neka se slavi. No, kad se već budimo u novoj godini, bilo bi red da ju, između svih drugih slavljeničkih dana koji dolaze, proslavimo i onda kad ona doista počinje, ne zato jer smo mi ljudi tako zamislili, već zato što se naša Majka Zemlja vrti oko Sunca i svako malo opisuje ritam života kojeg zovemo – godina.

Drage prijateljice i prijatelji, sutra, 22.12.2011., u 06:30 po našem vremenu, počinje novo razdoblje. Probudite se na vrijeme, okrenite se prema Suncu koje još nije izašlo, ali ćete vjerojatno vidjeti tragove zore na istoku, izgovorite svoje molitve, izrazite svoju zahvalnost za život i sve darove koje ste primili. Zatim meditirajte, a nakon toga počnite novu godinu s nadom u istinsko buđenje!

Ovaj solsticij (a time i godina koja se tada rađa) posebno je zanimljiv u našim krajevima jer počinje neposredno prije izlaska Sunca. Doduše, bolje će proći zemlje malo istočnije od nas (u zoni EET, poput Grčke, Bugarske, Ukrajine, Estonije itd) ali i to je sasvim dovoljno blizu. (Izlasci Sunca u Hrvatskoj 22.12.2011: Zagreb 07:34; Vukovar 07:21; Gospić 07:32; Rijeka 07:39; Split 07:24; Dubrovnik 07:15; izvor DHZM)

Ostavljam vama da razmišljate kakvo simboličko značenje ima početak novog razdoblja tik pred izlazak Sunca na mjestu na kojem se nalazite u ovome trenutku. Možda nećete smisliti ništa mudro, ali mogli biste osjetiti! Priroda nas je u svakom slučaju nagradila posebnim "specijalnim efektom" – izlaskom Sunca neposredno nakon novoga početka!

A što se mene tiče, evo što i kako vam želim u godini koja je pred nama:

Želim vam:

…otkrivanja istine, koliko može podnijeti priča u kojoj živite, i još komadić više, tako da nikad ne postanete robovi laži i privida.

…iskustva sreće, baš onakve kakvu želite i sami sebi, ali i one drugačije, zbog koje ćete shvatiti da ono što želite nije uvijek sve što možete dobiti.

…imetka i obilja, u količini koju možete zamisliti, i još mnogo više. (To vam želim prije svega zato da prestanete gubiti vrijeme na nevažne stvari.)

…zdravlja, toliko koliko je vaše tijelo spremno održati, ali i onaj osjećaj iznad toga – osjećaj da ste, u kakvom god stanju vaši mišići i kosti bili, sposobni za više. (Poželio bih vam i ljepotu, ali to već imate u neograničenoj količini, pa vam onda samo želim da to i prepoznate.)

...ljubavi, toliko koliko može podnijeti vaše srce, i još trunku više tako da ekstaza postane vaša svakodnevica.

...mudrosti, koliko stane u vaš um i još malo više, tako da uvijek žudno upijate nova znanja.

Ali, na posljetku, kad dobro razmislim, ono što vam želim više od svega jest buđenje, čisto i potpuno, tako da privid odvojenosti zauvijek nestane iz vašega života!

U budnosti vaš,
Adrian

Korak, dva

2011-12-20T10:51:00.000+01:00

Govorio si mi kako ja uvijek napišem ono o čemu ti razmišljaš i da te, nekako, uvijek preteknem: kao da odgovaram na tvoje misli. I dok ti još uvijek misliš, u ruke ti, poput ogledala, već dođu otisnute riječi.

Rekao si da ćeš jednom, kad bude vremena, napisati priču o tome kako sam uvijek korak, dva ispred tebe, pa ti ne preostaje drugo nego da slijediš.

Ali, tko zna, prijatelju dragi, kako sve to izgleda u očima većim od naših. Možda smo, kao i mnogo toga drugog, i ovu našu igru shvatili naopako.

Ako jesmo, ti to sada znaš, bez ikakve sumnje - točno na korak, dva ispred mene.

Ne stoj pokraj mojega groba i nemoj tugovati.
Ja nisam tamo; ne bih u njemu mogao spavati!

Letim s tisuću i jednim vjetrom.
Ja sam poput dijamanta, blještav sjaj snijega.
Na zrelome žitu, sunčeva zraka;
ja sam nježna kiša jesenja.

Kad se budiš u miru jutra,
ja sam uzlet ptice iz svoga gnijezda.
Tu sam! Pogledaj!
Na noćnome nebu, blaga zvijezda.

Ne stoj pokraj mojega groba i nemoj plakati.
Ja nisam tamo; ja ne mogu umrijeti.

U spomen na dragog prijatelja, Željka Majdančića.

Snimanje "Osnova duhovnosti": 40 do 54!

2011-12-18T11:52:00.003+01:00

Nedavno sam se prihvatio ogromnog projekta snimanja 54 videa za tečaj koji bi trebao predstavljati prvi kolegij na Duhovnoj akademiji - "Osnove duhovnosti". Radim po 10-14 sati na dan, ali je sve skupa vrlo ispunjavajuće. Sad sam negdje na 40. predavanju. Do kraja godine će sve biti završeno! Eto, tako da znate zašto sam malo rijeđe on-line! Uz pozdrav, fotografija s jučerašnjeg snimanja...

O spavačima, buđenju i probuđenom

2011-12-13T20:22:00.000+01:00

Ne možeš opisati spavačima budućnost njihovog sna. Onaj tko spava ne razumije što znači buđenje. Za njega, buđenje je samo još jedan san.

Probuđen je ona tko se kreće snom, pretvarajući se da je dio njega. Da bi probudio spavače, probuđeni hvata onaj dragocijeni trenutak nakon što je jedan san završio, a drugi još nije počeo.

Predavanje o jyotish analizi 2012.

2011-12-09T11:22:00.000+01:00

02.12.2011., Zagreb, dio predavanja na kojem govrim o jyotishu, predviđanjima, slobodnoj volji i optimističnoj 2012!

2012! Buđenje!

2011-12-06T17:30:00.000+01:00

S obzirom na količinu negativnih predviđanja vezanih uz 2012. godinu, svojoj redovitoj jyotish analizi pristupio sam s oprezom. Međutim, iako su početni pokazatelji potvrđivali opću zabrinutost, na posljetku je ispalo da je dolazeća godina, barem što se tiče jyotisha, sve samo ne mračna i prijeteća! Štoviše, ima mnogo razloga za optimizam i nadu.

I dok je prethodnih godina taj optimizam bio sredstvo pronalaska svjetla između mnogobrojnih sjenki, sada je izgledno da svjetla ima mnogo više i da nije potreban dodatni napor da bi ga se pronašlo!

Iznimno mi je drago da vam mogu donijeti dobre vijesti: kozmički ritmovi su pozitivni, a vjerojatnosti za negativne događaje smanjeni! Slobodno gledajte s radošću u budućnost!

Tekst analize poprilično je dugačak, a nalazi se na stranicama Duhovne akademije. Uživajte i sretno nam bilo!

20 godina Dvostruke duge i očekivanje 2012.

2011-12-02T11:53:00.000+01:00

Ove godine Dvostruka duga slavi dvadeset godina postojanja! Prije dvadeset godina, sjećam se, činilo mi se da završavam jednu fazu svog života i stojim na pragu novoga početka. Nisam uopće razmišljao o tome kamo će me, i kako, taj put odvesti. Danas kad pogledam unatrag, gotovo ne mogu vjerovati da smo učinili toliko toga... a doživjeli i više!

S druge strane, možda je moglo i bolje. Možda smo mogli biti uspješniji. Možda. Ali, ne vjerujem da smo mogli biti ispunjeniji! Ne bismo to podnijeli – primili smo upravo onoliko koliko je u nas stalo!

I sada ponovo stojimo na pragu novoga početka. Ne zato jer smo izdržali dvadeset godina radeći za ideju, dok su mnogi drugi radili i još uvijek rade samo za novac. Ništa posebnog nema u dvadeset godina, osim lijepe obljetnice. Međutim, godina koja je pred nama – 2012., e to je već sasvim druga priča!

Iako ona u sebi nosi neizbježnu psihološku napetost (proročanstva, strahovanja, stvarna situacija u svijetu), već dugo nisam osjećao takav optimizam pri pomisli na budućnost! Tome su svakako pridonijele spoznaje o kojima govorim u posljednje vrijeme (i o kojima sam pisao u "Razdvajanju svjetova"). Dolazi jedinstveno i posebno vrijeme. Što god da je u nama, to će se pojaviti i oko nas. Stvaranje našega svijeta nikad nije bilo, a možda i nikada neće biti izravnije nego što je sada. Misao = stvarnost. Riječ = stvarnost. Djelo = stvarnost. Sve što je u nama, pred našim će se očima pretvoriti u stvarnost oko nas.

Uh, sada kad sam to napisao, shvaćam da bi tako nešto moglo biti i zastrašujuće! Možda nisu svi tako sigurni u ono što nose u srcu. Niti u ono o čemu razmišljaju i što čine. Ali, ako je tako, i ako vas činjenica da će vaše misli, kakve god da jesu, postati stvarnost, onda je krajnje vrijeme da nešto učinite po tom pitanju!

Možda su mnogi oklijevali s promjenama, bojeći se posljedica, nesigurni u rezultate. Ako je tako, sada znate: vaš je izbor hoćete li svjedočiti promjenama ili ćete se prepustiti strahu i nesigurnosti. Jer promjene želite, zar ne? Ali ste i nesigurni, zar ne? I koliko mislite da takvo stanje još može potrajati? Ne dugo, uvjeravam vas. Godina pred nama, (ne)slavna 2012. je vrijeme izbora. Raskršće. Prilika za promjenu.

Ubrzo ću objaviti na webu jyotish analizu razdoblja u 2012. godini. Međutim, čak i bez toga, mogu vam reći da nas očekuje dobro razdoblje, dobra godina. Naravno, neće je svi takvom doživjeti, ali ako se uzdignemo do točke gledišta opće dobrobiti, imamo razlog za veliko slavlje! Rijetko se pojavljuju trenuci tako povoljni za razvoj svijesti, tako dobri za evolutivne promjene i savršeni za širenje blaženstva i obilja!

Naravno, uvijek postoji neki "ako", a najčešće on ukazuje na naše vlastito stanje, namjeru, postupke... U tom smislu moj nevjerojatni optimizam zasnovan je na nesigurnom rezultatu kolektivnih odluka velikog broja ljudi. S jedne strane je tako, ali s druge, sasvim sigurno znam da će sve biti u redu! Očekuje nas nevjerojatno povoljno razdoblje za našu evoluciju; prilika kakvu smo možda čekali stotinama života.

Ne mogu učiniti mnogo više od onog što sam već učinio. Stoga ću jednostavno otvoriti svoje srce i poželjeti da na raskršću svjetova – a 2012. godina to jest - svi pronađete put u stvarnost kakvu zamišljate u svojim najboljim trenucima – stvarnost ljubavi, sreće, mira i obilja.

Zadar - predavanje "Razdvajanje svjetova"

2011-11-22T10:57:00.002+01:00

U petak, 25.11.2011., sam u Zadru! Predavanje je o knjizi "Razdvajanje svjetova". Dakle, srdačno pozivam sve iz Zadra i okolice, to jest sve sa sunčanog juga da nam se pridruže na zanimljivoj večeri! Gradska knjižnica Zadar, ulica Stjepana Radica 11 B, u 19 sati. Dobrodošli!

***

Dvorana je bila puna! Hvala na srdačnoj dobrodošlici!

Vincent - ili kako reći srcu da je slobodno

2011-11-18T15:33:00.000+01:00

Neobičan naslov za temu koja... Ali, možda i nije! Za one koji vide dalje od uobičajenog, pjesma Vincent, Donalda McLeana simbol je svega novog, neobičnog, dubokog i skrivenog; onoga što vidi i doživljava mali broj ljudi, a većina često odbacuje s nerazumijevanjem. Sve dok jednog dana ne otkriju istinu i ljepotu...

Sada već nekolikog godina pričam o pomicanju granica u ljubavi. Mnogi su me optužili za – gotovo sve: od površnosti do nemoralnosti, preko zavođenja naivnih do "vražjih" poslova. Ali, vrijeme pokazuje da istina polako izlazi na površinu: višeljublje je upravo ono što riječ kazuje: VIŠE ljubavi. I sve više ljudi shvaća da je to upravo ono što im je potrebno – ono što su osjećali cijelo vrijeme, samo nisu znali da smiju.

Tijek vremena će učiniti svoje. Oni koji imaju otvoreno srce, već čuju poruku. Oni koji se boje širine i slobode, ili ju u svemu tome uopće ne vide, ponekad žustro brane svoje stavove. To je u redu. Veselim se svakom takvom razgovoru iako se argumenti često ponavljaju.

Možda je vrijeme za mali sažetak. Možda, barem u nekim slučajevima, preduprijedim stalno vraćanje na početnu točku. Vrijedi pokušati.

Dakle, u dosadašnjim veselim, tužnim, žučnim, ratobornim, optužujućim i svim drugim razgovorima o višeljublju, argumenti i razmišljanja se najčešće vrte oko sljedećih točaka:

1. Višeljublje je nemoralno i sramotno
Istina, to je samo početna točka za mnoge. Radi se o nerazumijevanju teme. Preljubi, varanja, ljubavne afere i izdaje – to nije višeljublje. Treba ponešto vremena dok se ta prva misao zamijeni sa shvaćanjem da se radi o ODGOVORNOM višeljublju u kojem su sve karte na stolu, svi sve znaju i svi se sa svim slažu. Nakon tog uvida (ako do njega dođe), slijedi sljedeći kontra argument:

2. Ne može se voljeti više od jedne osobe istodobno
Oko te postavke ima mnogo rasprava i često se na nju vraćamo. Naravno, praksa duga koliko i povijest čovječanstva pokazuje da to nije točno. Mnogi vole mnoge. Istodobno. To jest mogu osjećati takve osjećaje, ali oni nisu podržani prevladavajućim društvenim zahtjevima. Prisiljeni smo izabrati, ali voljeti više ljudi sasvim sigurno možemo.

Ipak, slijedi podargument gornje teze:

2a. Ne može se voljeti više ljudi na isti način
Pri tom se misli da će netko uvijek biti zakinut jer će ljubav prema njemu biti manja. I dok se višeljubni slažu da ne postoje dvije iste ljubavi, ne slažu se s njihovim vrednovanjem na 'manje' i 'veće'. Kad okusite slobodu u ljubavi, jednostavno znate da je svaka ljubav jednako vrijedna, ma kako se izražavala.

A kad smo već kod izražavanja, sljedeći argument "protiv" obično se tiče seksualnosti.

3. Višeljublje predstavlja potragu za seksualnim partnerima
Da je samo to, drugačije bismo ga zvali. Recimo, postojeći izraz "svinganje" uglavnom označava otvorenu razmjenu seksualnih partnera bez ulaska u ljubavni odnos. Višeljubni i svingeri su poprilično različita skupina ljudi. Naravno, postoje "sive zone" jer je teško odrediti crtu koja razdvaja seksualnost od ljubavi, ali u načelu potraga za seksualnim partnerima završava seksom, a višeljublje se proteže na mnoge druge vidove života, baš kao svaki drugi (jednoljubni) ljubavni odnos.

Oko seksualnosti ima mnogo podargumenata – od zdravstvene zaštite (koja je najbolja kad seksualnih odnosa s drugima nema – klasični brak pod uvjetom da funkcionira te zatvorene ljubavne skupine višeljubnih koje sigurno funkcioniraju budući da nema razloga za varanje; izvrsna je kad se o njoj otvoreno razgovara i nema skrivenih afera – u slučaju otvorenih skupina višeljubnih; a nedovoljna je kad se licemjerno, bez znanja partnera prakticira seks s drugima – situacija u preko 50% slučajeva unutar klasičnog braka kad se događaju preljubi) pa do pitanja oko duhovne opravdanosti seksualne intimnosti s više partnera istodobno. Naravno, "duhovni" argumenti na posljetku ispadnu moralistički i restriktivni, jer duhovnost itekako poznaje vrijednost seksualnosti, a sloboda ljubavi koja pripada duhovnosti definitivno ne opravdava takav pristup.

Nekako nakon tog područja obično se krene na pitanje prirodnosti: što je prirodno, višeljublje ili jednoljublje?

4. Višeljublje je neprirodno čovjeku

Taj argument me uvijek pomalo začudi, jer svatko pri zdravim očima i razumu vidi kako se ljudi ponašaju. Jednoljublje je društveni ideal, ali tko ga doista provodi? Istina, od ovog protivnici višeljublja brzo odustaju – iako iz pogrešnih razloga. Nekako im se čini da priroda neće biti na njihovoj strani. Međutim, priroda nije ni na čijoj strani. Ljudi pripadaju skupini sisavaca koji seksualnost ne povezuju isključivo s reprodukcijom. Nama je seks sredstvo društvene komunikacije. Posebice, seks je izraz naših osjećaja koje ispunjavamo i izražavamo kroz seksualnost.

Kod rasprave o prirodnosti često se ukazuje na razliku između muškaraca i žena. Argument da su muškraci višeljubni zbog genetskih razloga, a žene zbog toga jednoljubne, ne stoji. I on je društveno uvjetovan. Većinu naše povjesti nismo ni znali za očeve, niti za njihovo vlasništvo nad potomstvom. Seksualnost je bila plemenska, a djeca zajednička. Tek posljednjih 5-6 tisuća godina, unutar našeg društvenog uređenja možemo govoriti o takvoj podjeli između muškaraca i žena. U tim okolnostima, spominjanje genetskih razloga je poprilično preuranjeno.

Zatim slijedi vrlo osjetljiva točka – ljubomora!

5. Višeljublje će zbog prirodne ljubomore uvijek nekog povrijediti
Ideja da je ljubomora naučena, a ne prirodna, često zahtijeva podosta objašnjavanja. Ljudi najčešće ne razumiju da su kao djeca u procesu socijalizacije naučili kako primitivni prirodni strah od dijeljenja svojih resursa (igračaka, majke, prijatelja) s drugom djecom, pretvoriti u zanemarivi osjećaj na kojeg gotovo da više ne obraćaju pozornost. I što više rastu, što su plemenitiji i zreliji kao osoba, to više zadovoljstva nalaze u dijeljenju.

U slučaju ljubavne ljubomore taj proces nije prisutan. Štoviše, potiče se njegova suprotnost: posesivnost prema partneru kojeg ni po koju cijenu ne smijemo dijeliti ni s kim. Teško je ljudima zamisliti kako bi život izgledao da su prošli kroz proces u kojem bi se od-učili ljubavne ljubomore. Višeljubni svjesno i namjerno prolaze kroz njega kao odrasli ljudi i na kraju, ako ustraju u tome, upoznaju kako život izgleda lišen zelenookog čudovišta koji im u velikoj mjeri upravlja životom i često ga upropaštava, čak i kad ga naizgled ne osjećaju.

Ljubomora definitvno zauzima najviše prostora u raspravama. Međutim, kad se diskutanti umore i od toga, obično krenu na praktične probleme:

6. Višeljublje u praksi zahtijeva mnogo vremena kojeg većina ljudi nema
Ovo je možda jedan od najrazumnijih argumenata protiv višeljublja. Doista, danas je teško održavati jedan kvalitetan odnos, a kamoli više njih. Višeljubni to često rješavaju spajanjem svojih odnosa u jedan (dakle, ne paralelnim odnosima, nego zajedničkom ljubavnom skupinom), ali čak i tako, praktični argument ostaje. Ukoliko mu dodate društveni pritisak i moguću diskriminaciju, dobijete poprilično veliku prepreku za praktično višeljublje.

Ali, hej! U kakvom bi mi to svijetu živjeli da su Romeo i Julija odustali jedno od drugog zato što je bilo teško?! Tako da, budite bez brige, ljubav uglavnom pronađe put. Kad se nešto želi, onda se uglavnom i može.

No, praktični argumenti ne završavaju na tome!

7. Što će djeca reći na višeljubne roditelje? Kako ćete živjeti svi zajedno?
Ah. Djeca. Ona ista koja su proizvod našeg odgoja? Ona ista koja prihvaćaju sve što im dajemo, zajedno s našom ljubavlju? Zašto bi itko ikada pomislio da djeca neće prirodno, jednostavno i čisto prihvatiti više majki i očeva u jednoj porodici?

Ovo je vjerojatno jedna od najheretičnijih pomisli za konvencionalnu osobu. Ali, koliko god to boljelo obiteljski indoktrinirani um – djeca s veseljem prihvaćaju proširene obitelji, drago im je i uživaju u društvu više odraslih ljudi koji ih vole i nemaju ama baš nikakav problem s tim sama po sebi. Naravno, ako se u to upletu drugi ljudi, oni koji na to gledaju kao na užasnu devijaciju, ako im to kažu u školi, pošalju socijalnu službu ili poduzmu slične poteze, onda će se stvari promijeniti. Ali, nemojte zamijeniti argumente – ne radi se o djeci, već o tome kako će odrasli oko nas reagirati na praktično višeljublje! I tako smo ponovo na predrasudama, zatvorenosti, diskriminaciji i svim onim mračnim stvarima koje prate naše društvo poput sjenki.

Što se tiče zajedničkog života višeljubne obitelji – lako je dokazati brojkama da je jeftiniji i praktičniji. Ali, kako to često biva, ideologija pobjeđuje razum, pa se čak ni ne primjećuje korištenje sasvim pogrešnih argumenata.

I na posljetku, ako ima iole iskrenosti u diskutantu koji poseže za kontra-višeljubnim argumentima, obično se priznaje da bi sve to bilo u redu, ali da se u praksi neće moći provesti jer...

8. Ljudi nisu dovoljno zreli za višeljublje
Iako bi se nakon svega, možda privremeno i složio s tim argumentom, taj mi je obrat uvijek jako zanimljiv! Za njim posežu i oni koji se u početku zgražaju nad niskim i sramotnim porivima koji navodno vode višeljubne, ali i oni prividno zainteresirani za duhovnost. Njihov zaključak je isti – sve možete činiti, ali ne petljajte se u višeljublje! Opasno je, a vi niste zreli za to. Jednom, možda, kad dorastete, ali sada sigurno ne! A kad ćete moći – ne zna se.

Ono što ja ne znam je zašto ljudi misle da zabranama mogu postići bilo što? Neke stvari u višeljublju zahtijevaju dosta rada na sebi. Pitanje ljubomore, recimo. Ponekad ljudi zapnu na nekim stvarima i dobro je usporiti. Ali to su već detalji; gotovo da se radi o tehničkim provedbama koraka koji vode do cilja – života u ljubavi bez ljubomore. Zašto se pod upitnik dovodi cijeli proces? Tko primjerice pita dvadesetogodišnjaka ili još mlađeg, jesu li on ili ona spremni za ljubav ili nisu? I tko im ju može zabraniti? I zar nije istina da kroz ljubav ljudi uče o ljubavi? Pa što ako ponekad pogriješe? To samo znači da treba osigurati pravu edukaciju, mnogo informacija i naputaka. Pa onda neka svatko odabere što mu odgovara.

A eto, javljaju se dušebrižnici koji misle da znaju kako ljubav mora izgledati. Oni su uvjereni da mi (to se odnosi na sve i svakoga) nismo spremni za to. Pretpostavljam da bi trebalo čekati neki proglas tipa – sada ste spremni za više ljubavi! Ili možda napraviti neke osobne provjere pa vidjeti tko je na "višoj" razini pa stoga smije voljeti više?

Naravno, sve je to besmisleno, a zabrane nikad nisu postizale željene učinke, posebice kad se radi o ljubavi. Umijesto toga, svima bi nam bilo bolje da se informiramo o mogućnostima koje su pred nama; da proširimo obzore i uklonimo granice koje nas sputavaju. U višeljublju se može pogriješiti, to je istina. Ali, može se pogriješiti i u jednoljublju, u seksualnosti, u roditeljstvu... o svemu tome bismo morali temeljitije razmisliti, bez nametanja samo jednog obrasca ponašanja. Sloboda, kao ni ljubav, nema alternativu.

***

Sada je već gotovo dvije godine od kad je izišla knjiga "Ljubav – više nije previše". Od tog vremena napisao sam nekoliko dodatnih članaka, dao par intervjua, potaknuo neke ljude za koje znam da prakticiraju odgovorno višeljublje da podijele svoja iskustva s drugima, pa makar to bilo i anonimno. Na društvenim mrežama, forumima i blogu vodio sam niz razgovora. Gornji sažeci argumeneta javljaju se u praktično svim diskusijama. I ponavljaju se, kako dolaze novi ljudi koji se po prvi put susreću s ozbiljnom idejom višeljublja.

Istomišljenici mi kažu da sam pretjerano strpljiv i da oni ne bi ni slučajno toliko vremena potrošili objašnjavajući drugima svoj način života. Možda je to pametniji postupak, ne znam. Ali, nekako bi mi stvarno bilo žao da ne mogu podijeliti s drugima ono što doživljavam. Radi se o ljubavi – o najvažnijem dijelu našega života! Možda ću još neko vrijeme potrošiti vraćajući se na te početne postavke i razrješavanje dilema koje su višeljubni davno razrješili. Ali, siguran sam da će sljedeća faza stići vrlo brzo. S radošću očekujem trenutke kad će ljudi početi postavljati prava pitanja – "kako" učiniti neke stvari; "kako" postupiti u nekim situacijama; "kako" se riješiti posesivnosti i ljubomore; "kako", zapravo, voljeti više?

Na kraju ćemo se, znam, dotaknuti i najbitnijeg: ljubavnih iskustava koja nadilaze maštu i shvaćanje onih koji dozvoljavaju da ljubomora upravlja njihovim životom. Sada o tome gotovo da ne mogu govoriti ni sa kim izvan kruga malobrojnih. Bit savršene ljubavi uglavnom izmiče i uzmiče pod valovima sumnji i nevjerice. Prakse je malo. Ali, situacija će se promijeniti. Već sada se mijenja.

Vizionari su uvijek bili dočekivani "na nož", s nevjericom i odbacivanjem. Kad se zastupa nešto novo, staro se opire, a ljudi pribjegavaju raznim sredstvima da bi zaštitili svoj poznati svijet. Nije prvi put da se zatvaraju oči te da se psuje onog tko bi ih volio vidjeti otvorene.

I tako, natrag do naslova, do Vincenta. Ne uspoređujem neusporedivo. A opet, pjesma koju dijelim s vama me uvijek podsjeća na viziju ispred vremena, na ljepotu koja se namjerno zatire, na zatvorenost koja privremeno pobjeđuje i na vrijeme koje ipak donosi olakšanje i otkriva istinu. Onima koji žele slušati.

PS
Od svih verzija pjesme "Starry, starry night - Vincent" Donalda McLeana, posvećene Vincentu Van Goghu, najviše volim interpretaciju mlade pjevačice Joanne Wang. Ispod videa poklanjam vam svoj prijevod te iznimne pjesme.

Donald McLean: Vincent
Zvjezdana, zvjezdana noć,
paletu je tvoju obojila plavo i sivo,
dok ti si na ljetni dan gledao
očima koje poznaju tamu moje duše.
Na brdima sjene
ocrtavaju drveće i sunovrate,
hvataju povjetarac i zimske mraze
u bojama zemlje prekrivene snijegom.

Tek sada razumijem, što si mi želio reći,
kako si patio zbog svoga uma,
i kako si im pokušao dati slobodu.
Oni čuli nisu! Kako bi – kad nisu znali?
Tek sada će - možda - ipak poslušati.

Zvjezdana, zvjezdana noć,
vatreno cvijeće vedro žari,
dok se oblaci koji kruže u ljubičastoj izmaglici
odražavaju u porculansko plavim Vincentovim očima.
Boje mijenjaju nijanse, jutarnje polje jantarnoga žita;
iscrpljena lica ocrtana bolom
koje tješi ljubavi puna umjetnikova ruka.

Tek sada razumijem, što si mi želio reći,
kako si patio zbog svoga uma,
i kako si im pokušao dati slobodu.
Oni čuli nisu! Kako bi – kad nisu znali?
Tek sada će - možda - ipak poslušati.

Jer nisu te mogli voljeti,
a tvoja je ljubav ipak bila istinita.
I kad više nije bilo nade
u toj zvjezdanoj, zvjezdanoj noći
sebi si oduzeo život, kao što ljubavnici često čine.
A ja sam ti mogao reći, Vincent,
da u ovome svijetu nikada nije bilo mjesta,
za nekoga tako lijepog poput tebe.

Zvjezdana, zvjezdana noć,
portreti vise u praznim dvoranama,
neuokvirena glava na bezimenim zidovima
i oči koje gledaju svijet i ne mogu zaboraviti.
Poput stranca kojeg si sreo,
odrpanog muškarca u odrpanoj odjeći,
srebrni trn krvave ruže
leži slomljen i skršen na djevičanskome snijegu.

Sada mislim da znam što si mi želio reći,
kako si patio zbog svoga uma,
i kako si pokušao dati im slobodu.
Oni slušali nisu, i još uvijek su isti,
A čuti - možda - nikada ni neće.

Bribir

2011-11-18T07:00:00.000+01:00

Malo mjesto, ali vrlo osebujno i snažne energije! Bilo mi je zadovoljstvo prihvatiti poziv Željke Jurčić-Kleković i održati predavanje s naslovom "Intuitivna spoznaja". Već dugo nisam pričao o intuiciji, barem ne kao glavnu temu predavanja. Zaključio sam da mi je nedostajala! Toliko toga ima u nama, čak je i nabrajanje dugotrajno. A opet, sve to mora na neki način biti obznjanjeno, spoznato, otkriveno...

Galerija knjižnice je prekrasno mjesto za održavanje manjih predavanja, a četrdesetak ljudi koji su došli, ispunili su prostor pravim ozračjem znatiželje i podrške. Uživao sam u dobrodošlici i dobrim vibracijama! Do sljedećeg viđenja - hvala svima!

"Doista, nije intelekt taj koji pokreće čovječanstvo, već intuicija. Intuicija nam govori o našem pravom smislu. Nije mi potrebno obećanje vječnosti da bih bio sretan... moja vječnost je sada. Zanima me samo jedna stvar: ispuniti svoju svrhu dok sam ovdje. Ta svrha nije došla od roditelja ili okoline, već od nekih nepoznatih činitelja. Ti činitelji me čine dijelom vječnosti. U tom smislu, ja sam mistik..." Albert Einstein

Tim Freke

2011-11-17T13:14:00.004+01:00

Dvostruka duga je ugostila Tima Frekea, autora knjige "Koliko traje sada", na Interliberu u Zagrebu. Bilo je pravo zadovoljstvo provesti s njim nekoliko vrlo zanimljivih dana.

Energija mu je snažna, a predavanja pravo osvježenje i nadahnuće. Naše metode su možda različite, ali nema greške: govorimo o istoj stvari! Zajedničke točke ne obuhvaćaju samo duhovnost i pisanje, već i glazbu i umjetnost. A harmonični kontrapunkti u pogledima na povijest i politiku učinili su naše razgovore vrlo živahnim.

Razvila se velika ljubav, a ja se nadam da ćemo se uskoro ponovo sresti!

Pogledajte video snimljen na Interliberu:

Radionica Spajanje svjetova

2011-11-06T14:40:00.000+01:00

U četvrtak, 03.11.2011. u Zagrebu sam održao prvu radionicu "Spajanje svjetova". Nastala je na osnovi knjige sasvim suprotnog naziva - "Razdvajanje svjetova", a namijenjena je razumijevanju višedimenzionalne stvarnosti i prvom pokušaju međudimenzionalne komunikacije uporabom formativnih tehnologija, točnije takozvanog "portala spajanja". Iznimno zanimljiva tema privukla je velik broj ljudi.

Prvi dio radionice je teroretskog tipa i obuhvaća analizu mogućnosti vlastitog života te razumijevanje vlastitih "parnjaka" u drugačijim dimenzijama. Drugi dio je praktičan, sastoji se od učenja uporabe "portala spajanja" (poseban oblik i postupak s njim koji se oslanja na znanje o labirintima) te kreativnu vizualizaciju višedimenzionalne komunikacije.

Zbog velikog interesa i već postojeće liste čekanja, postoji mogućnost ponavljanja radionice u Zagrebu (prijavite se na 040 347 343), kao i održavanja radionice u bilo kojem gradu u kojem se skupi najmanje dvadeset polaznika.

Kao poseban poklon, možete pogladati snimku (60 minuta) predavanja koje sam održao u Zagrebu, 07.10.2011., na predstavljanju svoje knjige "Razdvajanje svjetova"!

Za one koji se ne boje svjetla

2011-11-01T10:55:00.001+01:00

Prošli vikend, uoči dana kad zapadni svijet većinom okreće pozornost prema precima i umrlima, održao sam radionicu Život-smrt-život. Znanje o smrti i procesu umiranja mnogima se čini mračnim. A upravo je suprotno! Ako postoji nešto što donosi svjetlo u život to je onda znanje o smrti – jedinom događaju koji nas sve očekuje, a o kojem gotovo da ne znamo ništa. Bojimo ga se, a ne bi trebali. Tužni smo zbog njega, a ne bi trebali. Jednom kad razumijemo (a možda i unaprijed iskusimo, što je jedan od ciljeva radionice) kako izgleda proces umiranja i što on zapravo znači, strah nestaje zauvijek, a život se mijenja iz temelja.

Nadam se da će to znanje doći do što većeg broja ljudi; onih koji se smrti boje, onih koji su s njom suočleni svaki dan, kao i onih koji ju potiskivanjem pokušavaju izbjeći, iako u tome neće uspjeti. A prije svega do iskrenih duhovnih tražitelja koji znaju da je život više od onog što vide naše oči i dodiruju naša tijela. Život ne završava smrću, već ju obuhvaća, kao što putovanje obuhvaća odmorišta pored puta.

Kao podsjetnik, mali dijelić iz "Čitanja za umiruće" i knjige "Život-smrt-život".

Ti odlaziš u palače Boga smrti gdje te čekaju važne odluke.

Ako nisi budna, možda ćeš kroz palače Smrti proći spavajući, nošena njenim glasnicima, anđelima i demonima koji će te odnijeti u svijet koji zaslužuješ.

Ali, zar želiš prespavati svoje suđenje? Zar uopće želiš dozvoliti da ti netko sudi, kad to možeš učiniti sama?

Probudi se!

Ako nisi budna, probudi se sada! Dolazi konačni trenutak odluke o Tvojoj sudbini.

Probudi se tako da možeš izabrati; da možeš sudjelovati. Čak i malo budnosti omogućit će ti priliku odabira.

Ako se probudiš, Gospodar smrti će te saslušati. To mu je dužnost, a on svoju dužnost bez iznimke izvršava.

Ti sada odlaziš zauvijek. Ali zato te podsjećam posljednji put. Sjeti se sebe. Budi budna.

Znaj gdje si i ne poistovjećuj se s prividom. Traži sebe. Traži oslonac u znanju. I pred tobom će se otvoriti beskrajni svjetovi života.

Kad se nakon privida barda nađeš u kući smrti, i s uspjehom održiš svijest o sebi i svbome stanju, sam Gospodar smrti bit će privučen tvojom budnošću.

Većina duša koje dolaze u njegovu kuću u dubokom su snu nesvjesne onog što se događa. Budna duša je poput svjetla u mraku.

Smisao života je širenje sreće!

2011-10-28T19:10:00.002+02:00

Intervju koji sam dao za 4DPortal.com bio je namijenjen predstavljanju mojeg rada i knjiga. Međutim, pitanja su bila zanimljiva, a jedno od njih, postavljeno pomalo oprezno - Koji je smisao života? - te jednostavan odgovor na njega - Širenje sreće! - izazvalo je zanimljivu diskusiju.

Pročitajte intervju i razmislite, da li je sreća i njeno širenje doista osnovna motivacija, glavni povod i smisao našega života?

Svaki trenutak je sjeme tvoje nove budućnosti

2011-10-20T16:30:00.001+02:00

Svaki trenutak je sjeme tvoje nove budućnosti. Biraj pažljivo i sadi s ljubavlju.

Trenuci, oni značajni i nepovratni, prolijeću sve brže i brže. Jedan za drugim, u ubrzanom ritmu, ispred svakog od nas otvarat će se prolazi u drugačiji svijet. Cijeli svemiri beskrajnih mogućnosti sadžani su u samo jednoj odluci: od sada ću drugačije!

Ali, kako se bliži vrijeme preokreta –najznačajnije vrijeme u dosadašnjoj povijesti čovječanstva – bit će ih sve teže razdvojiti od pozadinske buke, a kamoli zaustaviti se i o njima razmisliti. Tijekom slijedećih mjeseci, možda godinu, dvije, oni će se pretvoriti u osjećaj nezaustavljivog kretanja, zastrašujući vrtlog izbora čije posljedice ne poznajemo.

Tanka je crta između otvorenih vratiju i slobodnog prolaza u drugi svemir naspram zbunjene neodlučnosti lutke na koncu koja misli da bira. Svjetovi se pripremaju za novu budućnost, vrijeme mijenja svoj značaj, a sama struktura stvarnosti pokazuje znakove promjene.

Bilo je vrijeme, desetak, petnaestak godina unatrag, kada smo mogli čekati, misleći da smo neupleteni. Ili smo se mogli pripremati, polako gradeći svoju spremnost za promjenu. To je vrijeme prošlo. Ili smo spremni, ili nismo. Odluke koje donosimo sada imaju težinu cijele jedne povijesti; težinu tisuća utjelovljenja u jednom ili drugom svemiru.

Volio bih upozoriti svakog, ali moj glas u potpunosti ne dopire čak ni do svih koji prividno slušaju. Zovem, a odgovaraju mi djeca koja maštaju o novom životu, a ne mogu na jedan dan napustiti grad u kojem žive. Pišem, a reagiraju spavači koji sanjaju važnost svojih poslova, kuća ili novca. Ili pak planiraju sretnu budućnost sasvim po mjeri njihove sposobnosti shvaćanja i prihvaćanja, ni ne znajući da su granice tih sposobnosti odredili činitelji kojima to oni sami nikad ne bi dopustili. Samo da ih se pitalo.

A sada će ih se pitati. I o životu i ljubavi, o sreći i bogatstvu, o dobroti, o onome što su učinili i o onome što nisu; o svemu. I svaki odgovor će biti korak dalje u novu budućnost; u novi svemir izabran točno po mjeri potrebe. Samo, kako će odgovoriti onaj koji čak ni pitanje ne čuje?

Neka. Stvari su takve kakve jesu. Tuga je oduvijek bila dio života, svi to znaju, a ipak gotovo uvijek dođe iz neočekivanog smjera.

Vrijeme je – sada. Zapamti, odluke donešene iz straha odvest će te u svijet u kojem ne želiš biti. Svaki trenutak sjeme je tvoje nove budućnosti. A trenuci će se kretati ubrzano. Biraj pažljivo i sadi s ljubavlju.

Trenutak vječnosti

2011-10-18T09:15:00.002+02:00

Zatim vidim njezin bijeli osmijeh u daljini. Poput zida se obrušava na mene. U tom je trenutku presnažna da bih uopće i pomislio na podizanje jedra. Čekam na njenu milost. Molim za nju, ali se ne žalim! Uskoro postaje nježnija, a ipak me razbacuje i trese poput divljeg konja, strastveno, ludo, sasvim izvan pameti...

I tada se događa: Adrian nestaje! Ne postoji više. Ono što ostaje - taj koji je na moru i pleše s vjetrom, igra se, trči i umire - on je uvijek bio i uvijek će biti tamo, u trenutku vječnosti.

Još uvijek nisam

2011-10-17T09:47:00.001+02:00

Ponovo sam te iznevjerio, moja Ljubavi. Nakon svih tih godina, moja čaša ipak nije bila prazna, i tvoje slatko vino prolilo se po stolu.

"Bit ću spreman drugi put", sada je uzalud reći. Okrenuo sam lice zimi, hladnoći koja smrzava kosti, dok si mi ti nudila toplinu svoga ljeta.

"Na trenutak, samo na trenutak", očajno vičem. Ali, znam da sam izgubio; skrenuo s puta po kojem Ti stalno koračaš.

Mnogo puta sam to već učinio. Ali, nikad nisam bio tako siguran u sebe; tako siguran da ću držati Tvoju ruku kuda god me povela.

A kad si potrčala, uplašio sam se. Zadrhtio sam pred Tvojom hrabrošću; pred Tvojim srcem u kojeg stane cijeli svemir.

Odjednom, nisam više vidio put i povikao sam "Stani, stani, ne mogu dalje!" Nisam te mogao slijediti, ne tako daleko, moja Ljubavi.

Posustao sam na trenutak, ali to je bilo dovoljno da ispustim Tvoju ruku. Sada stojim pored puta, ostavljen u tišini.

Još uvijek nisam čaša u koju možeš uliti svoje more. Hoću li zauvijek imati dno koje priječi Tvoje dubine i rubove preko kojih se Tvoja ljubav uzalud prelijeva?

Ponovo sam te iznevjerio, moja Ljubavi. Nakon svih tih godina, moja čaša ipak nije bila prazna, i tvoje slatko vino prolilo se po stolu.

Zašto nas tome ne podučavaju?

2011-10-12T18:55:00.000+02:00

Prošli vikend sam u Zagrebu održao tečaj Integralne meditacije za petnaestak polaznika. Među njima je bilo dvoje djece, šest i devet godina. Koliko god volim podučavati odrasle vještini koju su trebali odavno znati, još mi je draže kad su u pitanju djeca. Moram priznati da rijetko imam za to prigode, pa sam posebno uživao gledajući kako pametne male glavice uče ono što ne mogu naučiti nigdje drugdje i kako se topla mala srca otvaraju novom znanju, još nezaprljana ni stresom ali ni silnim (dez)informacijama koje odraslima priječe dostup najvažnijoj stvari u ovom svemiru - njima samima.

Pa sam se kao i uvijek zapitao - zašto? Zašto nas tome ne podučavaju onda kad je vrijeme?

Kad smo imali pet ili šest godina, kome od nas su roditelji rekli nešto poput ovog:

"Gledaj mali čovječe ili mala ženo, naučio si hodati i govoriti, pomalo učiš misliti svojom glavom. Već si odavno naučio spavati, jesti i prati ruke, a uskoro ćeš morati naučiti silna znanja o slovima, brojkama, događajima, ljudima i raznim otkrićima. Vrijeme je da naučiš najvažniju stvar na svijetu: tajnu o tome tko si zapravo ti!

I dok ti druge tajne života možemo opisati, ovu ne možemo. Ne možemo ti je čak ni pokazati, jer ona nije izvan tebe. Ta je tajna skrivena u tebi i sam ćeš je morati pronaći i doživjeti. Nitko, baš nitko ju ne može saznati umjesto tebe, a bez nje ćeš biti izgubljen. Doživjeti sebe, onakvim kakav jesi, znači biti siguran, utemeljen i zaštićen, čak i onda kad nas ne bude pored tebe.

I kad smo te već podučavali i još ćemo te podučavati svim tim malim i velikim korisnim stvarima, kad ti već dajemo svoju ljubav koja će te zauvijek pratiti kroz život, kakvi bismo mi to roditelji bili a da te ne naučimo onom najvažnijem - kako doživjeti svoje najdublji ja - svijest koja si TI, koja JEST i po kojoj ti postojiš.

I mi tvoji roditelji svakoga dana odlazimo tamo - svakoga dana, barem malo zaranjamo u svoju dubinu i osvježeni se vraćamo natrag. Bez toga bismo bili kao list na vjetru, nesretni i slabi, pod utjecajem vanjskih sila koje bi krojile naš život i sudbinu. Bez toga bili bismo neznalice - jer što vrijedi znati bilo što drugo, kad o sebi ne znaš ništa? Sada, kad si još malen i kad tek krećeš u život, vrijeme je da i ti naučiš tko si.

Mali čovječe ili mala ženo, zapamti, život nikad neće biti potpun ako ne budeš znao tko si, ako ne budeš znao da u tebi postoji mjesto savršenog mira i savršenog zadovoljstva, izvor svih tvojih sposobnosti, svog tvog znanja i buduće sreće i bogatstva. Vrijejme je da naučiš kako ispravno meditirati.

To je lako i jednostavno, poput hodanja ili spavanja. I jednako je tako potrebno, da bi tvoja i naša sreća, ona ista koja je počela kad si se rodio i pridružio nam se u ovome svijetu, bila potpuna. Ti koji jesi to što jesi, sada ćeš to osjetiti i sam. Znamo da možda ne razumiješ sve te riječi koje ti govorimo; ali tvoj je um čist i neograničen. Nama, koji smo to naučili u starijoj dobi, bilo je teže. Ti ćeš mnogo lakše iskusiti čaroliju istine, čaroliju čistog postojanja. A jednom kada to znaš, znat ćeš i da si nepobjediv, da si stvoren savršen i da ti to savršenstvo nitko nikada ne može oduzeti."

Da su meni tako govorili kad sam imao pet godina, ne znam da li bih baš sve razumio umom, ali siguran sam da bih razumio srcem. I prihvatio bih to znanje i sasvim prirodno bih ga učinio dijelom svoga života.

Ali, djeci ne govore na taj način. Govore o svemu drugome, ali ne o tome. Znam i zašto - zato jer ni sami o tome ništa ne znaju.

Ali, ipak se pitam, jesu li se vremena promijenila? Da li je ipak došlo vrijeme kad će najvažnije znanje doista biti najvažnije i kad će se podučavati onda kad se mora - na početku pustolovine koju zovemo život?

Predavanje o "razdvajanju svjetova"!

2011-10-10T17:08:00.001+02:00

U petak sam u Zagrebu (07.10.2011.), održao predavanje povodom izlaska najnovije knjige "Razdvajanje svjetova". Zahvaljujem svima koji su došli (puna dvorana, oko 400 ljudi). Nakon što sam otprilike sat vremena objašnjavao osnovne zamisli knjige, nizala su se vrlo zanimljiva pitanja kojima, kako se činilo, nema kraja. Na žalost, zbog ograničenja u korištenju dvorane, morali smo prekinuti zanimljivo druženje.

Svi zainteresirani će svoje odgovore dobiti preko knjige, a oni ozbiljniji na radionici znakovitog naziva "Spajanje svjetova" koju ću prvi put održati u četvrtak, 03.11.2011. u Zagrebu. Na stranicama Duhovne akademije, uz još fotografija, možete pročitati cijeli uvod u knjigu "Razdvajanje svjetova"! To je dobar okus teme za one koji još nisu uspjeli doći do knjige!

Video s otvaranja Šani-Ćitra upaje

2011-10-03T15:57:00.000+02:00

Razdvajanje svjetova!

2011-09-26T19:30:00.002+02:00

Do sada vjerojatno najkontroverznija, pa stoga jedna među meni najdražima. Oklijevam ju nazvati najvažnijom, iako je ozbiljan kandidat za tu titulu. Knjiga "Razdvajanje svjetova" sada je dostupna!

Prezentacije ću održati u Zagrebu, u petak, 07.10.2011. u Pučkom otvorenom učilištu u 18:30; te u Rijeci, u četvrtak, 20.10.2011. u 17:00 (sajam Vita Plus, Gat Karoline riječke).

Poseban poziv već sada - jedinstvena radionica prema zamislima iz knjige - "Spajanje svjetova"! Praktičan okus višedimenzionalne stvarnosti: Zagreb, 03.11.2011.

Za sada, s ovitka knjige, objašnjenje ukratko, koliko se to može:

"Nalazimo se na početku razdoblja u kojem će jedan dio čovječanstva odlučiti promijeniti svoj svemir, a drugi dio vjerojatno neće biti sposoban za tu promjenu. "Sukob" nove (duhovne) paradigme i stare priče u kojoj zajednički sudjeluju ekonomija, politika i religija, neće predstavljati revoluciju. Dogodit će se nešto istinitije i temeljitije, u isto vrijeme zapanjujuće i u svojoj biti potpuno neshvatljivo pripadnicima staroga svijeta.

Iako je ovaj tekst došao do vas u vašoj stvarnosti, postoji mogućnost da se to ipak nije dogodilo u nekoliko paralelnih stvarnosti. Jedna od vaših neposrednih zadaća je da "upozorite" te dijelove svoga "ja" – da ih potaknete na potragu i promjenu.

Što će se dogoditi 2012. ili neposredno nakon te, u kolektivnoj svijesti čovječanstva, psihološki kritične godine?

Ovo nije knjiga predviđanja niti jedna od onih koja nagađa o mogućim prirodnim ili natprirodnim katastrofama, ali njezin će vas sadržaj ipak zapanjiti otkrivanjem stvarnosti koja je mnogo veća i složenija nego što ste ikada zamišljali!

Knjiga "Razdvajanje svjetova" govori o vremenu promjena koje je već počelo. Svijet kakav poznajemo, promijenit će se. Ili, kao što to objašnjava ova knjiga, promijenit će se svjetovi u kojima živimo!

Da biste razumjeli kako će se i na kojim razinama to događati, Razdvajanje svjetova će vas provesti kroz nove zamisli o razvoju svijesti. A za potpuno razumijevanje situacije u kojoj se nalazimo, bit će potrebno prihvatiti i zamisli poput paralelnih života i višedimenzionalne osobne stvarnosti.

Jeste li ikada razmišljali o postojanju paralelnih svjetova u kojima su stvari, događaji i ljudi vrlo slični, a opet različiti od ovog našeg? Jeste li ikad naslutili svoj vlastiti život u njima? Nenadano sjećanje ili slika; snažan deja vu osjećaj; snovi ili uvidi? Milijuni ljudi širom svijeta svakodnevno se susreću s tim pojavama ne znajući odakle potječu. Tijekom vremena koje je pred nama, svjedočit ćemo povećanju i produbljenju takvih doživljaja na individualnoj razini. Izvana će doći do izrazite polarizacije društvenih odnosa, a sve je to “poduprto” rijetkim prirodnim ritmovima planetarnih razmjera. Nalazimo se na pragu neželjene pojave “razdvajanja svjetova”.

Sam tekst za sebe tvrdi kako istodobno pripada različitim paralelnim stvarnostima – u neznatno različitom obliku pojavljuje se u barem dvije od njih. Ipak, iznimno složenu i jednako tako intrigantnu problematiku uspijeva predstaviti na jednostavan i razumljiv način, čak i onome tko se prvi put suočava sa zamislima na rubu spoznajnih mogućnosti našega uma.

Adrian P. Kezele, autor mnogobrojnih knjiga duhovne tematike, ovaj put vas vodi u začudnu pustolovinu koja će zauvijek promijeniti način na koji gledate na stvarnost. Knjiga nudi i praktične naputke o ponašanju tijekom razdoblja promjena koje je otpočelo te odgovara na najvažnije pitanje: što možemo učiniti u svezi toga?"

Neuvjetovano stvaralaštvo

2011-09-22T10:30:00.000+02:00

Neuvjetovanost. DA svemu. Ne opiri se. To već JEST tako, samo je potrebno prihvatiti istinu.

Stvaralaštvo. Početi iznova. Učiniti stvari boljim. Ništa se neće pokrenuti samo ako u to ne uložoš svoju energiju i inteligenciju.

Neuvjetovano stvaralaštvo. Pleši. Pronađi ravnotežu. Pronađi mudrost i razlikuj. Služi onom što je dublje, više i izvan tebe.

Šani-Ćitra upaja - vibracija mira

2011-09-19T10:17:00.001+02:00

Prema jyotishu, indijskoj astrologiji, ulazimo u nestabilno razdoblje koje će obuhvatiti i dolazeću 2012. godinu. Uoči takvih potencijalno nepovoljnih razdoblja unutar Duhovne akademije već desetak godina organiziramo prakticiranje takozvanih "upaja" - zajedničkih preventivnih mjera.

One se zasnivaju na programu Rasa tehnika, pa smo ponajprije pozvali one koji su u proteklom razdoblju prošli kroz rečaj Rasa tehnika i naučili kako ih primjenjivati za osobnu dobrobit. Početak ove upaje (nazvane Šani-Ćitra zbog njenih kozmičkih značajki: ulazak planete Saturna u zviježđe zvano Ćitra - "dragulj") je u subotu 01.10.2011. u našem Centru u Badličanu pored Čakovca. Nakon toga će se upaja nastavljati po gradovima, i to u samoorganiziranim skupinama, svaki utorak na istom mjestu s pocetkom u 18:30. Ukoliko nemate skupinu, mozete i samostalno prakticirati upaju, svaki utorak u dogovoreno vrijeme (18:30).

Međutim, budući da je potreba vremena velika, odlučili smo omogućiti svakome sudjelovanje u upaji (a ona će u obliku tjednog prakticiranja utorkom trajati sve do jeseni 2012.). Naravno, potrebno je naučiti tehniku rada, pa stoga svim zainteresiranima nudimo slijedeće:

U subotu, 01.10.2011., ujutro (početak u 09:30), u našem Centru, svi koji dođu proći će kroz obuku u prakticiranje Rasa tehnika. Nakon toga, tijekom popodnevnih sati, svi zajedno ćemo - koliko god nas se skupi - nekoliko sati provoditi "Šani-Ćitra upaju" - upravo onu koju ćemo kasnije prakticirati po gradovima i samostalno.

Ovo je rijetka prigoda da, prvo, naučite Rasa tehnike na jednostavan načan; drugo - da sudjelujete u iznimnom događaju i ozračju stvorenom zajedničkim prakticiranjem upaje s velikim brojem ljudi (svi koji su bili na Mangal upaji prije dvije godine znaju kako moćno je bilo to iskustvo!) Obuka u Rasa tehnike će sadžavati opći dio potreban za upaju. Individualni dio u obliku osobnog programa vam je kasnije dostupan prema želji u pismenom obliku.

Cijelo sudjelovanje, obuka u Rasa tehnike i sve drugo, od vas zahtjeva dolazak i donaciju + troškove ručka. Na žalost, ovaj put nemamo sponzore, pa će svatko morati pridonijeti i financijski.

Potrebna je (OBAVEZNA JE) prijava na (HR) 040 347 343. Nazovite i raspitajte se za ostale detalje!

Srdačan pozdrav i nadam se susretu u Centru DA!

Mystic

2011-09-18T18:12:00.004+02:00

Jesenje aktivnosti počele su s predavanjem o labirintima na sajmu alternative "Mystic" u Zagrebu.

U središnjem prostoru Paviljona 6 na Velesajmu, organizatori su od bundeva izgradili labirint koji je obilježio ovogodišnji 2. međunarodni sajam alternative, zdravog života i graničnih područja znanosti. Labirint je napravljen nadahnut nacrtima i objašnjenjima iz moje knjige "Labirinti i njihove tajne". Stotine ljudi prošlo je kroz njega uživajući u njegovoj vrckavoj energiji.

U subotu, 17.09., sam pred velikim brojem okupljenih održao prezentaciju labirinata, grada labirinata i svega što je s tim povezano, na poziv domaćina Krešimira Mišaka, voditelja popularne TV emisije "Na rubu znanosti".

Vjetroviti otok

2011-09-13T10:44:00.002+02:00

Bliži se kraj ljeta (ne još, ne još!), pa je red da vas malo zabavim s odjecima moje strasti za jedrenjem! Ples s vjetrom i ekstaza kojoj gotovo da nema ravne, važan je dio mojeg života. Elementi prirode i njihova neobuzdana sila koju ne možete ukrotiti, ali joj se možete prepustiti, moji su veliki učitelji.

Ono što naučim na vodi, s daskom i jedrom, tako jednostavno i jasno oslikava cijeli naš život. Prepusti se, imaj povjerenja, budi prirodan, koristi prepreke kao izazov, iskoristi silu koja je naizgled protiv tebe i "surfaj" na njenoj moći! Kad tu vještinu jednom osjetite u žilama, u kostima i mesu, teško da ćete ju zaboraviti. A ako se borite silom, pokušavate ukrotiti neuktrotivo, zavladati tamo gdje nema mjesta vladanju nego samo predanosti, bez brige - vjetar i more će vas naučiti pameti brže nego što se nadate! Na svakom koraku učenja jedrenja na dasci ista priča. Čak i kad ste jako "napredni" i po svim vanjskim kriterijima ste "majstor", vjetar će naći načina da vas podsjeti što ste i tko ste. Vjetar je jedan od najvećih učitelja koje sam ikada imao.

I kao takav vuče me neodoljivo; i silom u jedru koju mogu samo poštivati, i unutarnjim zovom kojem ne mogu odoljeti. Tako sam i ovog ljeta (ah, prekratko!) otišao na mjesto gdje nema ničega, baš ničega, osim vjetra i jedrenja. Karpathos, Grčka.

Dijelim s vama tri video zapisa koja sam napravio tijekom boravka tamo. Možda vam prenese "ono nešto" zbog čega je sve to skupa tako slatko.

Usput, ove se godine stvarno moram zahvaliti iskusnijim i boljim windsurferima od mene, dobrim prijateljima i ljudima čije srce kuca za vjetar. Naš Vladan Desnica, jedan od najboljih slalomaša u Hrvatskoj, a i njegova supruga Urška (najbrža žena na Karpathosu ovoga ljeta!); zatim ljudi poput Andersa Bjornquista, Markusa Emanuelssona i drugih speedsurfera iz Švedske (posebno mog prijatelja Henricka Schilla); Dirka Jan Knolta i Johana Huiteme iz Nizozemske; Tima Otta iz Njemačke; Markusa Taubera iz Austrije; Andreae Baldinia iz Italije i mnogih drugih dobrih ljudi. Bilo je zadovoljstvo i čast jedriti s vama. Hvala na korisnim i velikodušnim savjetima!

A sad video iskustvo. Ponajprije, kratki "Karpathos Classic", vjetar preko 30 kt, brzinsko jedrenje na vrhuncu!

Zatim nevjerojatni Vladan, "the Alpha man" sa svojim okretima od kojih pamet staje!

I na kraju, neka vrst sažetka cijelog iskustva (ah, uz posebno odabranu autorsku glazbu!), mnoštvo detalja, scena koje razgaljuju moje srce i čine me sretnim. Nadam se da ćete osjetiti barem dio toga!

Kad počinje bezvremeno?

2011-09-01T14:04:00.003+02:00

Prošlo je više od petnaest godina od kako se prvi put pojavio u mom životu. Od tog trenutka na dalje postao je moj najbolji prijatelj. Jedino u njegovoj nazočnosti mogu biti poptuno otvoren, potpuno… svoj. Bez njega hodam pustim poljanama i dišem rijedak zrak. Nalazim se na prilično usamljenom mjestu koje malo tko uopće može razumjeti. Ipak, nisam nesretan, pa čak ni nezadovoljan. Ako sam bilo što preuzeo od njega, onda je to oko i uho za zabavnu stranu života. U svemu, baš svemu što dođe na moj put, vidim skrivenu igru prožetu radosnim smijehom.

To ne znači da sam naivan (iako se sam sebi ponekad takvim činim); nisam ni bezosjećajan za patnju drugih, niti ne zanemarujem svoju. Također, nisam nezainteresiran za promjenu jer upravo u njoj vidim smjer prema kojem pokazuje taj skriveni smijeh, nečujna radost koja vrije ispod površine života.

Pripisati sve to samo njemu bilo bi pogrešno – na takvu bi izjavu on prvi odmahnuo rukom, a oči bi mu se nezadovoljno suzile. Umijesto toga reći ću da zbog njega i njegove nazočnosti u svom životu osjećam sigurnost i postojanost kakvu je teško opisati. Zbog njega i zahvaljujući njemu moje se misli uvijaju oko istine i tako jasno iscrtavaju ono što bi inače bilo neuhvatljivo. Iz istog razloga moje srce divlje kuca slijedeći ritam njegovog mridangama. A kad se on raspadne i razlomi, kad ga tišina podijeli i rascijepa, sve što mi preostaje jest njegova tabla i njegova pjesma koja podsjeća na zveckanja zvončića i grmljavinu tamnih oblaka.

Znam da je moj život obilježen njegovim znakom, čak i kad to ne bi bilo jasno rečeno. Malo pomalo, taj je znak postao dijelom mene, utisnut čak i dublje od onog što me određuje. To me izokrenulo, preoblikovalo, učinilo nemogućim. Kako inače objasniti činjenicu da moje postojanje počiva na nečemu što tek moram spoznati? Nije li sve to skupa nalik na onu prispodobu o podizanju samog sebe od tla povlačenjem za vezice na cipelama? Nju ponekad koriste znanstvenici da bi objasnili kako je nešto nastalo iz ničega; kako je svemir nastao iz…Naravno, oni ne žive to što govore –samo izražavaju slutnje proizašle iz neiskušane apstrakcije.

A meni se ponekad čini – sve više i više kako vrijeme prolazi, da živim u svijetu u kojem su upravo te slutnje postale stvarnost. Ono što je prethodilo nalazi se u budućnosti, a ono što slijedi samo je sjećanje.

Da li je on “kriv” za to? On i njegovi paradoksi, izvjesnost zakrivljenja stvarnosti i vremena u njegovoj nazočnosti? Možda nije kriv, ali je suodgovoran! Možda bi ta struja potekla mojim žilama i bez njega, napajajući sve što jesam sokovima neke druge loke, nekog skrivenog svijeta iz snova koji se pretaču u stvarnost.

Možda bi tako i bilo, ali dogodilo se drugačije. Sjećanje – ono što slijedi – ukazuje na njega i njegovo pojavljivanje u mojem životu. Tada i tako, na točno određeni način, iz nevidljivog tkanja ništavila izronila je točka preokreta. U njenom jarkom svjetlu izgorjelo je moje meso; rastopilo se i isteklo s mojih kostiju poput crne smole. A zatim su i same kosti postale savitljive i mekane te na kraju potekle i nestale u istoj neraspoznatljivoj tmuši.

Što sam ja i tko sam ja pored nevjerojatne snage njegovog postojanja? S vremenom, sve me manje bilo, a crni demon ahamkare počeo je jesti svoje vlastito tijelo. Kad je on nestao, ostala je samo posuda. Promijenjiva. I, što je najvažnije, zamijenjiva.

S tog, navodno “visokog” ali sasvim nepostojećeg mjesta, sada govorim i pišem, održavajući privid sakupjenosti u jednoj točci vremena i prostora. Upravo te riječi su sredstvo pomoću kojeg zaludne zamisli održavam u tijeku i promjeni - od prošlosti prema budućnosti, od istoka prema zapadu. Posao je to sličan održavanju rijeke u njenom koritu. Može se to, neko vrijeme. Ali, kad bi rijeka stvarno htjela ili bi zbog više sile, smisla ili svrhe odlučila preliti se preko zamišljenih granica, bio bih sasvim nemoćan. Na posljetku, jednom će, prije ili kasnije, sva ta voda, sav taj tijek, i sve te riječi, nestati u bezgraničnom.

Ne mogu vam, za početak, reći ništa više ni bolje od ovoga. Sada ću vas prepustiti njemu, Ganešu, pa nek vas on vodi dalje, do trenutka i mjesta kada ćete ga neizbježno izgubiti. To će se dogoditi, zasigurno, jer vaša posuda nije dovoljno velika da bi on u nju stao. Vjerujte mi, znam što govorim. Nema načina da poznajem baš svakog od vas, pa postoji mogućnost da griješim. Ali, vjerojatnost za to je toliko mala da je gotovo sigurno kako će vam uskoro zatrebati moja “pomoć”. Ili barem pokoja riječ od nekog sličnijeg vama – nekog tko svoju ljudskost još uvijek nosi kao dragu odjeću. Pa čak i kad ju mijenja, ostaje pri njoj iz navike. Ili možda baš zbog toga da vam neobičnošću ne skreće pozornost; da vam neshvatljivo zaogrne u riječi i prizore koji su vam bliski.

Kako god bilo, pred vama je još jedan tajanstveni dvorac kojeg je potrebno istražiti. Vi koji ste novi ovdje, u Ganešovom svemiru, budite tako ljubazni pa zakoračite koji korak natrag. Ulaz je u drugim knjigama. (Prva knjiga je “Maitreya”, zatim slijede “Veličanstveni Saturn”, “Čarobnica”, “Gospodar smrti”, “Sunčani labirint” i “Slomljena kljova”. Sve knjige u izdanju Dvostruke duge, Čakovec.)

Nekom igrom sudbine našli ste se par katova iznad prizemlja. Pa sad, moguće je da tako mora biti. Neću vam braniti da krenete odavde, kad vas je neka ruka već dovela do ovoga mjesta. Međutim, na kraju ćete sigurno poželjeti vratiti se na početak i saznati kako je sve to počelo. Možda nije loša zamisao da to učinite odmah sada. U međuvremenu, Ganeš i ja ćemo vas čekati ovdje, točno na ovom mjestu, kad god se poželite vratiti.

Ako pak su petlje vremena i niti uzroka i posljedice, onog što je bilo prije i onog što slijedi, sada povezane, te ako se osjećate spremnim za hodanje po tankom užetu neodređene stvarnosti i ne bojite se mogućih posljedica takve aktivnosti po svoj život, samo naprijed!

Čitajte.

***

PS. U čast tradicionalne proslave Ganeshovog rođendana, koji pada u četvrti dan uzdižućeg Mjeseca prije nego postane pun naspram zviježđa Purva Badhrapada (ove godine to je bio 01.09.2011.), dijelim s vama uvod u knjigu "Ganesh, glavom i surlom".

Najava "Dnevnika Dva srca"

2011-08-19T06:57:00.008+02:00

Višeljublje postaje sve više prisutno u našim životima. Zapravo, oduvijek je bilo tu, ali skriveno i zameteno mrežom laži i prevara. Situacija se mijenja. Novi odnosi postaju otvoreni, iskreni i sve vidljiviji. U posljednje vrijeme pojavilo se nekoliko kvalitetnih napisa u čitanim magazinima (Globus, Cosmopolitan). A kad se to događa, znači da neke stvari postaju toliko očite da ih se više ne može prešućivati.

Ipak, još uvijek postoji duboko ukorijenjenja tradicija, otpori promjenama te mnogobrojna pitanja koja ljudi postavljaju, pomalo zbunjeni onim što se događa oko njih, a još više onim što se događa u njima. Kako se nositi s novim ljubavima? Imamo li uopće izbora u organizaciji ljubavnog života? Da li će višestruke ljubavi moći opstati jedna pored druge? Kakvi nas problemi očekuju na tom putu? I još mnogo sitnih detalja koje sada ne možemo ni zamisliti, ali koji se u obliku sumnji i pitanja javljaju na putu višeljublja.

Također, oni jednoljubni (odnosno, oni koji smatraju da su takvi) sa zanimanjem prate razvoj događaja. Ponekad je to zanimanje isprva motivirano željom za "skandalima", "žutilom" i pričama o ekscesima i neobičnostima. Ali, iza toga se često skriva i potisnuti osjećaj nezadovoljstva vlastitom ljubavnom ili bračnom situacijom.

Budući da je ljubav jedan od najvažnijih, ako ne i najvažniji sastojak našega života, nedavno sam odlučio objaviti knjigu "Ljubav – više nije previše". Ona govori o Ljubavi i svim njenim oblicima. Njena osnovna namjera je proširenje našeg shvaćanja o raznolikosti ljubavnog života. Višeljublje je u nama (u većini, jer inače ne bi bilo toliko ne-monogamnog ponašanja), samo je pitanje hoćemo li tom dijelu nas dopustiti da živi i razvija se, ili ćemo ga potisnuti društvenim normama, indoktrinacijom i drugim pritiscima, tjerajući ga tako da se izrazi kroz preljube, prevare i ljubavna razočaranja. Hoćemo li se i dalje ljuljati na valovima skrivenih strasti, izdaje voljenih, osjećaja krivnje, kajanja i obećanja koja ćemo na posljetku opet prekršiti; ili ćemo smoći snage da pogledamo istini u oči i počnemo živjeti svoj život iskreno i otvoreno, dopuštajući Ljubavi da nas vodi?

Od kad se pojavila knjiga "Ljubav – više nije previše" doživio sam mnogobrojne optužbe. Priznajem, nisu bile neočekivane. Teško je prihvatiti svjež dah novine u ustajaloj močvari običaja i krutih obrazaca. Ali, mnogo je važnije da je bilo i drugačijih reakcija; ljudi koji su shvatitli poruku i prepoznali njeno značenje u vlastitom životu.

Višeljubni odnosi nisu ružičasta idila. U njima ima jednako toliko mogućih problema kao i u jednoljubnim. Zapravo, možda čak i više. Ali, onaj jedan problem kojeg više nema vrijedan je svega: licemjerje, varanja, laži i prevare odlaze iz vašeg života! Pri tom mislim i na laži kojima varate sami sebe govoreći si da ste – ili biste trebali biti – jednoljubni, dok to u stvarnosti zapravo niste.

No, pravi posao je tek pred nama. Novi odnosi se moraju probiti iz tame nepostojanja, preko porođajnih muka prepoznavanja, sve do punog procvata u svakodnevnoj praksi. Na tom će putu biti i neuspjeha. Najzanimljivije je kad skeptici i zlonamjernici promatraju sa strane neki višeljubni pokušaj koji zbog ovih ili onih razloga ne uspije, pa onda slavodobitno uzviknu: "Aha! Vidiš! Naravno da stvar ne funkcionira! To se raspalo za godinu dana!"

Eh, da. Samo, istina je da se u tih istih godinu dana raspalo i deset milijuna jednoljubnih klasičnih odnosa. Mnogi od njih raspali su se na katastrofalan način, odnoseći za sobom živote i ostavljajući dalekosežne tragove.

Želim reći da problemi ne bi trebali zbunjivati ili obeshrabrivati. Posebice ne ako se radi o tako neispitanom i novom području kao što je višeljublje. O njemu moramo naučiti mnogo toga. Razumjeti ga.

Zbog toga su iskustva onih hrabrih, pionira tog područja, vrlo dragocijen svima, bez obzira na ishod njihovih ljubavnih priča. I stoga mi je veliko zadovoljstvo najaviti da ćete tijekom slijedećih mjeseci imati prigodu pratiti jednu takvu priču! Najprije od njenih početaka prije godinu dana, sve do sadašnjeg trenutka. A zatim, kad stignemo sadašnji trenutak, svi njeni sudionici pristali su i dalje sudjelovati u pisanju dnevnika, tako da ćemo moći svjedočiti i njenom nastavku.

Ovakav postupak je vrlo hrabar pa se od srca zahvaljujem troje odvažnih koji su odlučili podijeliti svoje iskustvo s nama.

I još je jedan stvar važna za predstojeći Dnevnik koji ćete čitati: radi se o višeljubnom odnosu između jedne žene i dva muškarca. Čini mi se važno to istaknuti jer sam često, kad bih kao muškarac pričao o višeljublju, nailazio na klasičnu predrasudu o "haremu", o alfa mužjaku koji oko sebe skuplja ženke ili pak o "duhovnom učitelju" koji zavodi naivne učenice. Sve to trpim bez mnogo reakcija. Važno je da se zamisao višeljublja predstavi na pravi način, a zlonamjerni će uvijek izmišljati svoje priče. Što se mene tiče, ja samo hodam svojim putem – živim ono o čemu govorim, i to je sve.

Ipak, predrasude su tu. Žene su i dalje na mnogo načina u podređenom položaju. Zbog toga mi je iznimno drago najaviti "Dnevnik Dva srca", udane žene koja je pronašla još jednu ljubav u svom životu i uspjela – barem za sada – spojiti ono što mnogima izgleda nemoguće.

Od sljedećeg tjedna, svakoga petka na www.ljubavi.org (a prenosit ću to i ovdje na svom blogu), čitajte o višeljubnom iskustvu (ne)obične, svakodnevne, suvremene žene iz Hrvatske.

PRVI DIO, 26.08.2011.

DRUGI DIO, 02.09.2011.

Šani-Ćitra upaja

2011-08-17T13:41:00.002+02:00

Ljeto je na vrhuncu, a zapravo se polako bliži svom kraju. Vrijeme je da podsjetim na jyotish analizu 2011 godine i razdoblja koja su pred nama.

Sve praktikante Rasa tehnika pozivam da se pridruže "udarnim skupinama" koje će Rasa tehnike prakticirati u dogovorene dane i vremena od početka desetog mjeseca ove godine, do jeseni slijedeće. Glavninu Šani-Ćitra upaje (zajedničke preventivne mjere za dolazeće razdoblje) radt će bivši i sadašnji polaznici jyotish studija u Hrvatskoj i Sloveniji. Na taj način se nadamo održati veću skupinu ljudi (barem njih stotinjak) koja će svojim redovitim izvođenjem upaje predstavljati središnji stup preventivnih mjera.

Početak Šani-Ćitra upaje i njeno zajedničko provođenje za polaznike jyotish studija bit će prvi vikend u desetom mjesecu. Pozivam sve polaznike studija (bivše i sadašnje) da najave svoj dolazak na 040 347 343 i raspitaju se za detalje.

Izvadak iz jyotish analize 2011

Najsporiji vidljivi planet, Saturn, većinu godine obilježava poukom o strpljivosti. Mnoge probleme bismo željeli riješiti brzo, ali morat ćemo pričekati. Radi se o sporim pomacima u kolektivnoj svijesti, a to znači da oni koji su napredovali, moraju pričekati one koji se još nose s početnim znanjima o duhovnosti i ljudskosti.

Prvih devet mjeseci 2011., Saturnov doprinos se pretapa s Jupiterovim poukama o učenju, pročišćavanju i iscjeljenju. No, nakon toga dolazi vrlo značajno razdoblje i vrijeme kad će Saturn od Jupitera preuzeti prevlast.

Naziv tog razdoblja je pomalo zastrašujići, posebice ako znamo da se ono proteže sve do desetog mjeseca 2012. – opasno blizu mitskom zimskom solsticiju 2012.

O čemu se radi? Kakvu pouku nosi u sebi razdoblje "raspada"? Kratko objašnjenje značenja uključenih jyotish simbola pomoći će u njenom razumijevanju.

Zviježđe preko kojeg se Saturn kreće naziva se Ćitra ili Dragulj. Njegovo blještavilo ne odgovara skromnom i ozbiljnom Saturnu. Kad se ovo dvoje spoji nužno dolazi do sukoba. Sklonost duhovnosti im je zajednička, ali se njihovi putevi razlikuju. Ćitra voli sjaj i pompu, a Saturn samo želi čim prije završiti posao. Rezultat je neugoda s obje strane.

Prevladat će ozbiljnost i vanjska ljuska površnosti beskompromisno će otpasti. Promatrajući sa strane čovjeka koji prolazi kroz ovaj proces mogli bismo pomisliti kako se on potpuno raspada i gubi kontrolu nad svim što mu je dotad bilo blisko. Ali, i taj proces je dio duhovnog rasta. Zapravo, radi se o jednoj od najmoćnijih inicijacija kroz koju uopće možemo proći.

Čovječanstvo je doista pred raskrsnicom. Sve duhovne silnice će biti aktivirane istovremeno. Kako će izgledati situacija u kojoj nema kontrole? Hoćemo li morati proći kroz doslovni raspad ili će to biti samo pozitivna preobrazba, to ćemo vidjeti vrlo skoro.

Najveći dio tog razdoblja pripada 2012. godini, ali ono već počinje u devetom mjesecu 2011. Ključ za preventivnu mjeru (ako je to u ovoj situaciji uopće moguće) i stvaranje ravnoteže nalazi se u zajedničkoj sklonosti duhovnosti oba uključena činitelja. Potrebna nam je integracija vanjskog i unutarnjeg; puno razumijevanje odnosa između unutarnjeg i vanjskog svijeta. Ako dovoljan broj ljudi bude posjedovao takvo znanje i razumijevanje, ovo će se razdoblje očitovati kao re-grupiranje, pomak snaga i vrijednosti u svijetu. Novi početak.

Monogamna Hrvatska

2011-08-12T10:37:00.001+02:00

Naravno da nije, ali se svojski trudi ostaviti taj dojam!

Malčice kasnim s komentarom na članak objavljen u Globusu od 29.07.2011., pod naslovom "Kraj vjernosti". Zapravo sam ga tek sad u cjelosti i pročitao – osim svojeg dijela od tri četvrtine stranice nastalog na osnovi pitanja koja mi je autorica članka, novinarka Tanja Tolić, poslala mailom. Članak počinje opisom situacije u ljubavnom i bračnom životu koja je u najmanju ruku izrazito različita deklariranim željama i namjerama svih sudionika. Koristeći citate stranih izvora (očigledno mnogo spremnijih na suočavanje s istinom), uvod članka opravdava pitanje iz svog podnaslova: "Je li vrijeme za novu emotivnu i seksualnu etiku utemeljenu na realnosti?"

Sa zanimanjem sam krenuo čitati što će o toj temi reći lokalni "stručnjaci za ljubav" (navodnici nisu znak omalovažavanja već su tu stoga jer bi takva titula bila prezahtjevna s koje god strane da ju pogledate). Sugovornici u članku su jedan srpski (Zoran Milivojević) i jedan domaći (Bruno Šimleša) autor knjiga o ljubavi. Iako obojica naizgled tolerantno (kako se već pristoji) pričaju o suvremenoj krizi ljubavi, na kraju mi je ostao dojam antiklimaksa. Nešto ne valja s našim ljubavnim odnosima i posebice s institucijom braka –otprilike ono isto što nije valjalo stoljećima pa i tisućljećima – a rješenja koja ova dvojica autora nude na kraju se ipak svode na jednako tako stoljetno (i očigledno nedjelotvorno) zagovaranje monogamije. Kao da nedostaje prave hrabrosti za stvarnu reviziju suvremene bračne anti-idile.

Inače nisam previše raspoložen za polemike. Međutim, ova je tema vrlo osjetljiva. Naime prosječni je čitatelj izrazito indoktriniran po tom pitanju. (Nemojte se buniti – svi, ama baš svi mi, odrasli u Hrvatskoj – a zapravo i bilo gdje drugdje u svijetu – od malih smo nogu indoktrinirani monogamijom kao jedinim ispravnim, moralnim, bogobojaznim, pristojnim i poželjnim načinom organiziranja svog ljubavnog i obiteljskog života.) Kao takav, odnosno takva, čitateljica će biti sklona bez mnogo promišljanja prihvatiti osnovnu postavku: monogamija je nedodirljiva, pitanje je samo zašto ju on/a ne može slijediti odnosno ostvariti? Zašto on/a, i većina ljudi koji ih okružuju, usprkos idealu, propovjedima i društvenom pritisku nekako uvijek ispadnu prevareni ili pak preljubnici? Mora da je nešto krivo u nama; mora da smo slabi ili jednostavno nedovoljno zreli. Vjerojatno smo nestabilni, skloni niskim strastima ili čak obuzeti nekim demonima. Mora da u nečemu griješimo kad nam monogamija u praksi nikako ne uspijeva!

Na toj pozadini javlja se stotine i tisuće stručnjaka i još više njihovih knjiga koje će željnima pružiti još jednu utjehu, pa reći: "Da, može se. I vi to sigurno možete. Samo se morate malo potruditi, disciplinirati se, promijeniti pokoju misao i stav i – eto! Monogamija odlično funkcionira!"

I tako počinje nova igra, novi začarani krug. Prethodno razočarani dobivaju novu nadu i vjeru u svoj ideal. Nakon toga slijede godine truda, rada na sebi, pokušaja razumijevanja svojih partnera i sebe, ponekad čak i bračnih savjetovanja i psihoterapije. I tako sve do sljedećeg ljubavnog brodoloma.

Pomalo me rastužuje činjenica da ti isti procesi i dalje traju. Usprkos vlastitom iskustvu i stvarnosti u kojoj žive, ljudi i dalje nasjedaju na iste priče. A uvijek ima onih koji jednostavno vole te priče širiti i dalje, mada bi mnogo bolje iskoristili svoje vrijeme, položaj i utjecaj da ljudima pomognu prihvatiti istinu. Naravno, najprije ju moraju prihvatiti i sami.

Već sam rekao – nisam čovjek od polemika. Ovo što ću sad napisati samo je reakcija na pročitano u članku. Nisam proučavao detaljno ni Milivojevića ni Šimlešu. Moguće je da na drugim mjestima zvuče drugačija. Na posljetku, članak je samo članak – nema dovoljno mjesta za detaljna obrazloženja. Ali, taj tekst su, takav kakav jest, pročitali mnogi. Ovaj komentar će, na žalost, vjerojatno imati manju publiku. Dakle, eto kako meni to izgleda.

Milivojević je psihoterapeut, s korijenima u službenoj medicini. Mali pregled biologije i evolucijske psihologije je u redu, a što se tiče monogamije, odmah nailazimo na zaključak da je ona više društvena nego prirodna. "Dobro je da se geni što više razmjenjuju", kaže Milivojević, pa je tako biološki opravdanije da nismo monogamni. Ali, monogamija je društveno najpravednija jer "garantira da će svatko imati dijete"!

Nije do kraja jasno na koji način to monogamija postiže, osim ponovo u snovima i idealima. Čini mi se da jedino što ona jamči jest da će svaki muškarac koji je oženjen biti uvjeren kako će dijete koje odgaja biti biološki njegovo! To je jedino jamstvo koje pruža praksa suvremene monogamije. Sve drugo je vrlo upitno.

Složio bih se s Milivojevićem kad kaže da je danas prisutan narcisoidni model ljubavi. Izgleda da je bitno što drugi ljudi donose nama. Bitne su naše potrebe. Ako ih netko zadovoljava, ljubavna veza je održiva. Najprije ja i moje potrebe, a onda ćemo vidjeti koga volimo. O davanju malo tko razmišlja, a posebice ga ne stavlja na prvo mjesto.

No, u tom kontekstu mi se opet čini da Milivojević pomalo naginje konzervativnom obliku bračnoga života. Gotovo da opravdava stara vremena u kojima se brak nije nikada razvrgavao. Kaže da je sigurno i tada bilo ljubavi, a svakako i mnogo djece. Ova posljednja primjedba vjerojatno nije slučajna jer djeca su proizvod ljubavi i braka, a danas ih, prema opće prihvaćenom mišljenju, ima premalo.

Za zaljubljenost kaže da je precijenjena, izgleda da joj se čak i protivi kad kaže da ona mora proći.

Hm. Zapravo kad malo razmislim, još je depresivniji što se tiče ljubavi same. "Ona nije smisao života, nije cilj – ona je sredstvo. Nije važno što želite od ljubavi, važno je što želite od života."

Ah.

Koliko sam shvatio, nakon prihvaćanja takvih osnovnih stavova, slijedi određivanje kriterija po kojima se neki ljudi mogu uklopiti u naš život, a neki ne. I sve to sa svrhom održavanja bračne monogamije. Ako vam se čini da u svemu tome nema mnogo ljubavi – vjerojatno ste u pravu! I meni se tako čini!

Spajanje "srca i glave" o kojem govori Milivojević je vjerojatno vrlo praktičan postupak. Naravno, pod uvjetom da se može izvesti, budući da svi znamo da srce ima svoje zakone koliko god ih mi pokušavali nadmudriti racionalnim odlukama.

Čitajući te posljednje retke Milivojevićevih odgovora na pitanje krize današnjega braka i ljubavnih odnosa, i s obzirom da je na kraju jednostavno izjavio da "još tražimo" način da riješimo taj problem (već par tisuća godina ga tražimo), pomislio sam da bi možda najbolje bilo odluku prepustiti onima koji nisu pod utjecajem zbunjujućih signala ljubavi, već su mudri, racionalni, promišljeni i - stariji od nas! Dogovoreni brakovi imaju sve atribute spajanja srca i glave koje nam predlaže Milivojević! U biti, ništa ne tražimo – već smo našli, samo se trebamo držati starih, prokušanih načina na koji je društvo stoljećima održavalo svoju prividno monogamnu strukturu!

Na neki način razumijem Milivojevića. On je psihoterapeut. Njegov posao je održavati ljude funkcionalnima, uz zadani minimum osjećaja zadovoljstva. Nije njegovo da propitkuje date kriterije i obrasce, te mijenja društvo i način na koji ono oblikuje naše ponašanje. To je posao vizionara.

Ali, ipak, da se u današnje vrijeme, početkom novog stoljeća i novih kretanja u društvenoj svijesti – zbog kojih se svi stari obrasci preispituju i mijenjaju iz temelja – zagovara svojevrsna trgovina ljubavlju u ime održavanja praktičnih vidova dobrog životnog funkcioniranja...?

Možda griješim. Možda sam stekao pogrešan dojam. Nadam se.

Bruno Šimleša je drugačija, ali opet nekako slična priča. Mlad i čitan autor koji se uspio nametnuti svojim šarmom i elokvencijom. Piše knjige o ljubavi. Počinje "diplomatski korektnom" izjavom o tome kako višeljubnih ima (u manjini su, kaže; iako je upitno odakle takvo uvjerenje, s obzirom na situaciju, statistike i izvještaje koji ukazuju na većinsko ne-monogamno ponašanje; vjerojatno je u pitanju želja da se ideal pretvori u stvarnost), te imaju svoje mjesto pod suncem a time pravo i mogućnost na sretne ljubavne odnose.

Lijepo zahvaljujem i iskreno se nadam da će se takav stav što prije raširiti i postati opće prihvaćen!

Međutim, ovaj početni dojam kvare njegove daljnje izjave, posebice ona kako je monogamija stvar karaktera. Volio bih na tom mjestu vidjeti neku drugu riječ. "Karakter" bi mogao sugerirati da su višeljubni bez njega, ili recimo "lošeg karaktera" naspram onih s karakterom monogamnih. Slična dilema bi se mogla javiti ako bi netko izjavio da je on, naspram homoseksualaca, heteroseksualan, i to zbog svog karaktera!

Naravno, pitanje seksualne orijentacije nije isto kao i pitanje ljubavne orijentacije. Ali je slično u dovoljnom obimu da se ustvrdi kako vrijednosti karaktera – posebice one koje cijenimo, jer u tom smislu obično upotrebljavamo tu riječ, vrijede za sve jednako: monogamne, višeljubne, homoseksualne, heteroseksualne i sve druge koji još nisu isplivali na površinu.

Pitanje duhovne razvijenosti i ljubavne širine neću komentirati – za to bi trebali objasniti previše pojmova i, naravno, znati o čemu govorimo kad kažemo "razvijena svijest". Znači, trebali bismo biti "stručnjak za svijest", a ne samo "stručnjak za ljubav".

Zanimljivije mi je nešto drugo - Šimlešina uvjerenost da će, bez obzira na svoju dob, ostati uvijek isti i da se neće promijeniti. Iznenađenja su uvijek moguća, ali još nisam sreo čovjeka koji bi nakon određenih godina tvrdio tako nešto. Vidjet ćemo.

No, ako "nepromjenjivost" ljubavnog statusa spojimo s izjavom o tome kako mu je lako biti monogaman zato jer "partnerica zadovoljava sve njegove emocionalne, spoznajne i seksualne potrebe", dolazimo na sklizak teren. Nesvjesno ili ne, Šimleša je ovdje izjavio kako monogamnost zapravo i nema veze s ljubavlju nego s - potrebama. Ako se sad vratim na Milivojevića, izgleda da su njih dvojica na istoj liniji: važno je da su naši ciljevi ispunjeni, tada možemo biti monogamni, odnosno to je tada lakše.

E, sad, ako je Bruno Šimleša monogaman jer partnerica sada zadovoljava sve njegove potrebe, što će biti ako se potrebe promijene? Jer, one se s vremenom mijenjaju, čak i ako mi uporno tvrdimo da smo ostali isti. Možda će ostati vjeran sebi i zamijeniti partnericu? Možda će ne-karakterno pokleknuti i slijediti vojsku "monogamnih" koji varaju svoje voljene? Ili će možda u tom procesu shvatiti da ljubav nema baš puno veze s tim jesu li naše potrebe zadovoljene ili nisu? Da, znam, ovo posljednje je pomalo teško shvatiti, pogotovo u pozadini tolike priče o samima sebi, o našim pravima, željama, potrebama, funkcioniranju, ciljevima i drugim proračunatostima.

A možda će partnerica zauvijek, do kraja života, zadovoljavati sve njegove potrebe? Koliko god je to malo vjerojatno, držimo palčeve da će tako biti (jer sve ostalo je ne-romantično i ruši ideal "onog pravog").

Nadalje, moram priznati da me Šimleša zbunio pričom o svojim "platonskim odnosima", odnosno ljubavnim odnosima s drugim ljudima (nadam se da je spominjanje odnosa s kćerkicom u tom smislu samo mala nespretnost u izražavanju). Recimo da maknemo prijateljske, roditeljske, profesionalne i druge odnose (u kojima jednako tako možemo biti predani i "intimni") kao nevažne za temu monogamije ili poligamije, dakle romantično-seksualne ljubavi, da li to znači da u njegovom životu postoje odnosi koji su ljubavni, s osobama suprotnog ili istog spola, samo nisu seksualni?

Ako postoje, po svim definicijama, to bi bilo višeljublje! Seksualni odnos ne definira ljubav. Ali, ako je tako, onda smo otvorili vrata mnogim pitanjima. Primjerice, što je s pričom o zadovoljenim svim emocionalnim potrebama s jednom osobom ako se ljubav javlja prema drugima (samo se seksualnost drži na odstojanju)? Hm.

Šimleša pak sa sigurnošću potvrđuje svoju definiciju seksualne monogamnosti: "Monogamiju ne treba shvatiti kao naredbu da imamo samo jedan ljubavni odnos, nego samo jedan seksualni."

Dakle, on zapravo govori o ne-seksualnom višeljublju! Odlično!

No, pitam se, čemu onda ta "naredba" o jednom seksualnom odnosu? Što je to u seksualnom, u tjelesnom, što je tako izrazito važno, bitno i presudno, da određuje naš život, način organizacije ljubavnih veza, društveni položaj? I, pobogu, ako je netko monogaman po prirodi – ili, neka mu bude, po karakteru – što će mu naredba?

Ako pak mu ipak treba naredba, znači da ima neke seksualne strasti, želje i potrebe koje njegova partnerica ne zadovoljava? Ili se te potrebe i želje možda javljaju, usprkos tome što ih ona zadovoljava? Doista zbunjujuće.

Kao i u slučaju Milivojevića, nadam se da se radi samo o dojmu. Tko zna što je Šimleša zapravo mislio reći... Ipak je to samo članak. Teško je izreći svoje prave misli u samo nekoliko rečenica.

Ali, vidite, sve u svemu, ostaje mi otužni dojam o našoj situaciji. Članak počinje s mnogo poleta i nade. Novinarka se potrudila sakupiti razna mišljenja – između ostalog i moje, na čemu joj zahvaljujem. Međutim, središnji dio članka okupiraju dva lokalna stručnjaka koji, svako iz svog kuta gledišta, uspkros očiglednoj krizi opravdavaju i zagovaraju prihvaćanje monogamije kao isključivog i poželjnog načina organiziranja ljubavnog života. I to u trenutku dok se cijeli svijet mijenja, dok se redefiniraju odnosi i počinje se istraživati ono novo koje nam je toliko potrebno, i to ne samo zbog ljubavnih odnosa, nego i zbog cjelokupnog načina života.

Jasno mi je da je državi, bankama i organiziranoj religiji u interesu održati nas prividno monogamnima i unutar čvrsto definiranih bračnih zajednica (tako je lakše upravljati ljudima i iskorištavati ih) ali nekako oklijevam pojedinačne zagovaratelje monogamne isključivosti svrstati u istu skupinu. Vjerujem da se radi o njihovom iskrenom uvjerenju.

Ali, kad bi istina doista bila izrečena i prihvaćena – a evo je: po prirodi smo raznoliki, većinom višeljubni, manjinom jednoljubni – vjerojatno je da psihoterapija više ne bi bila potrebna onima koji su samo takvi kakvi jesu, ali se osjećaju krivima, manjkavima i lošima zbog društvenog pritiska. Ne bi im bili potrebni ni silni savjeti o tome kako da vode svoj prividno monogamni život. Većina čitalačke publike knjiga o ljubavi bi nestala. Oni višeljubni bi se oslobodili krivice i okrenuli se bitnim stvarima: kako organizirati svoj život, kako promijeniti okolnosti svog života da njihova prava priroda bude osobođena. Oni prirodno jednoljubni bi odmahnuli rukom na savjete – jer što će im oni, kad već žive ono što jesu?

I tako, sudeći prema članku, ispada da savjete o monogamnoj ljubavi u nas daju (i knjige pišu) platonski višeljubni za istinski višeljubne kojima je teško održati seksualnu monogamiju! A sve to u ime... čega?

Sigurno ne u ime Ljubavi.

Hvala!

2011-07-27T21:44:00.001+02:00

Zahvaljujem svima koji nekako znaju (ne znam kako), pa su se sjetili i nešto napisali, poruku, mail, pismo... ili nešto pomislili pa je to još snažnije i čišće došlo do mene. Hvala vam.

Moram izdvojiti dvije želje. Ne da su važnije od ostalih, ali su me razveselile, pa sam odlučio podijeliti ih s vama.

Prva, kratka ali jasna glasi: "Želim ti praznu glavu i puna jedra!"
Ah! Vjerujte mi, ni sam to ne bih sebi zaželio jezgrovitije i potpunije!

Druga je malo složenija i slojevitija, ali jednako tako dobra: "Želimo Ti, dakle, svakodnevno kupanje u moru blaženstva a kada tijekom istog naletiš na neku opasnu morsku životninju da ju istog trena pripitomiš 'za najviše dobro sviju kojih se tiče'.:)"

Dakle, izgleda da ću i dalje imati posla - odlično!

I tako, pokretani zahvalnošću, ljubavlju i drugim srodnim energijama - vrtimo se i dalje.

Još neko vrijeme, svakako. :-)

Održavanje labirinta

2011-07-17T18:35:00.001+02:00

Jedna od stvari o kojoj svi graditelji labirinata moraja razmišljati je kako ih, jednom kad su nastali, održavati čistim i prohodnim. Uglavnom s time nema mnogo posla. Ali, s vremena na vrijeme svakom labirintu dobro dođe kosilica, grablje, metla ili čak lopata i sjekirica.

Mali labirint moći – Sunčev labirint – na otočiću Lupcu, izgradili smo kao jedan od prvih u nizu nebeskih labirinata (do sada njih gotovo stotinu u Hrvatskoj). Po dizajnu predstavlja presliku klasičnog Kretskog labirinta. Nalazi se na malom platou, okrenut u smjeru istoka te kao da nadzire ulaz u otoke Šibenskog arhipelaga.

Proteklih godina ja sam ga s vremena na vrijeme održavao prohodnim, ali ove je sasvim zarastao i javila se potreba za odlučnijom akcijom.

Evo kako je izgledao plato s labirintom danas ujutro. Ne bi se reklo da ispod guste trave ima ičega, zar ne?

No, nakon nekog vremena, počeli su se pojavljivati obrisi labirinta.

Nama trojici (Borna, Željko i Adrian) trebalo je nekoliko sati da ga izvučemo na površinu. Sve uz blagoslov Sunca – na posljetku, prihvatili smo se tog plemenitog posla u Sunčev dan, nedjelju – i sasvim male prepreke koje smo uspješno svladali, što snagom što dovitljivošću!

I tako, labirint moći na otoku Lupcu sada više nije pokriven travom. Njime ne hoda mnogo ljudi jer je nedosupan osim čamcem (i to za one koji znaju gdje je). Ali, Sunce ga vidi svakoga dana. I zna da je tamo, čeka, nepomičan; naizgled samo oblik iscrtan na tlu malim kamenjem, a zapravo živi simbol titrajuće energije života.

PS Moram li vam reći kako je nakon rada prijalo kupanje u savršeno čistom i osvježavajućem moru?

Jutarnja radost

2011-07-16T13:23:00.004+02:00

Već dugo nisam pisao o soul-windsurfu! Što ne znači da ga ne upražnjavam redovito!

Vjerovali ili ne, ovi ljetni dani nisu neka blagodat za zaljubljenike u jedrenje na dasci. Vjetrovi su slabi i nepouzdani, a gužva na moru (prije svega agresivni gliseri s neoobrazovanim i stoga vrlo opasnim vozačima) ponekad je takva da od "soul" dijela ne ostane baš mnogo.

Ipak, tu i tamo, posebice u rano jutarnjim satima, može se uhvatiti dobar vjetar, pusta plaža i nikog, baš nikog na moru!

Jedan takav dan, zapravo jutro - od 05:30 do 08:30 - gotovo se može reći prije izlaska Sunca (Karin je s istočne strane okružen brdima i Sunce se dosta dugo skriva iza njih) - uhvaćen je i na ovom videu.

Savršeno! I neprocijenjivo!

PS
U pozadini je malo igranja s gitarom. Znam da nisam naročito talentiran ni u jedrenju ni u glazbi, ali to je potpuno nevažno! Uživao sam spojiti te dvije strasti u lijepu video uspomenu! Nadam se da ćete barem malo uživati i vi!

Autobiografija jednog sadhua

2011-07-14T08:37:00.010+02:00

Rampurija sam upoznao preko Twittera. Kakav način da upoznate jednog sadhua! "Sadhu" je neka vrst opisne titule – pustinjak ili asketa. Usprkos imenu, koje je naravno dobiveno od gurua, a ne od roditelja, Rampuri je zapadnjak, tvrdi se jedini koji je prošao dugotrajni "prijam" među tradicionalne sadhue Indije.

Sa zanimanjem, ali moram priznati i malom skepsom, prihvatio sam se čitanja njegove knjige "Autobigrafija jednog sadhua" (mislim da je knjiga prvobitna bila izdana pod naslovom "Plavooki sadhu"). Očekivao sam mješavinu nadahnuća i mistike, a dobio iznimno osvježavajuću realnost!

Umijesto idealiziranja tradicionalnog puta, Rampuri ga je jednostavno prohodao. Godinama je služio svog učitelja bezpogovorno i s ljubavlju. Ali, nije propustio reći kako je cijelo to vrijeme očekivao neku tajanstvenu inicijaciju, neko skriveno znanje koje će dobiti i koje će ga preobraziti. To se nije dogodilo. Barem ne izravno. Ipak, bio je svjedokom tajanstvene oklade svog učitelja i njegovog opasnog suparnika za mjesto vrhovnog poglavara njihovog ashrama. Vjerovao je da je crna magija ubila njegovog učitelja ispod čijeg kreveta je mjesecima spavao u bolnici, čuvajući ga. Na posljetku ga je, nakon smrti, taj isti - njegov vlastiti umrli guru - opsjeo, upravljajući njegovim životom, a sve da bi...

E, ne mogu vam sve reći – pročitajte knjigu, uživat ćete u tihom zapletu koji se provlači kroz nizanje činjenica i slika iz života zapadnjaka koji je sam sebi utuvio u glavu da je Indija – možda ona Indija koje više nema - njegov pravi duhovni dom.

Bilo je pravo osvježenje čuti od nekog tko je život posvetio duhovnosti i to na najekstremniji mogući način, ono što sam i sam znao: "duhovne stvari" nisu onakve kakvima se čine idealistima. Ali, opet, daleko su od onoga kakvima se čine sumnjičavcima. Ako uspijete odvojiti žito od kukolja, bit ćete na pragu zlatnog svijeta svoje vlastite preobrazbe. Rampuriju je za to bilo potreban cijeli život. I smatra se sretnim zbog toga.

Toplo preporučujem čitanje ove knjige svim duhovnim tragateljima. Radi se o rijetkom biseru kojeg se ne smije propustiti. Odabrao sam ju jer vjerujem u njenu vrijednost. Vjerujem da ćete iz nje mnogo naučiti. Naravno, "Autobiografija jednog sadhua" dostupna je kod izdavača – nakladničke kuće Dvostruka duga.

Rampuri i sada živi u Indiji. Očigledno, koristi suvremenu tehnologiju iako se svijeta kakvog mi poznajemo "odrekao" u čarobno vrijeme kasnih šezdesetih. U pogovoru knjige napisao je da nipošto ne želi da svi – ili bilo tko – krene njegovim putem. Njegova knjiga, kako kaže, čak ni ne prenosi neku posebnu poruku. "Ako želite poslati poruku", kaže Ramnpuri, koristite mobitel ili kompjuter. "Knjige su nešto sasvim drugo."

I jesu. A među knjigama, knjiga "Autobiografija jednog sadhua" također je nešto sasvim drugo.

Da li je potrebno učiti jyotish?

2011-07-05T21:09:00.006+02:00

Jyotish (izgovara se mekano – đjotiš) je indijska astrologija; drevna vještina povezivanja ritmova svemira sa životom čovjeka. Riječ doslovce znači "stvaratelj svjetla".

Neki odmahnu rukom, neki dođu potražiti savjet, a samo se malobrojni odlučuju sami naučiti kako se to "osvjetljava" naš život pomoću jyotisha.

Šteta. Jer odgovor na u naslovu postavljeno pitanje je veliko DA! Potrebno je učiti jyotish i znati nešto o tome kako ta neobična vještina djeluje. Usudio bih se reći da se radi o nekoj vrsti duhovne abecede. Njene osnove preporučio bih gotovo svakome.

Pokušat ću vam u tri kratka koraka objasniti zašto smatram da je potrebno učiti jyotish.

Prvo, ako vas NE zanima predviđanje budućnosti onda pripadate mojem tipu ljudi! Ni mene to ne zanima – ni najmanje. Ali ono što je doista izvrsno u jyotishu je znanje o ritmovima našeg duha i tijela. Već s relativno malo osnovnih informacija (recimo prva godina studija) bit ćete u mogućnosti sami pogledati u "sliku neba" te sebi i svojim najbližima odrediti koja razdoblja su dobra, a koja zahtijevaju povećani oprez. Zamislite samo kako je to praktično: prilagodite poslovne dogovore, putovanja ili bilo kakve bitne odluke dobrom vremenu. Sijete kad je vrijeme sjetve; odmarate kad je noć, budni ste i aktivni danju – a ne obrnuto. Slijedite prirodne ritmove, kao što ste to činili i do sada, samo se vaše znanje o tim ritmovim znatno uvećalo. Sada ste sposobni vidjeti ono što vam je ranije bilo skriveno. Pametniji ste. Vaše odluke postaju bolje.

Drugo, učenje jyotisha obuhvaća i znanje o dubokim duhovnim simbolima te karmičkim zakonima koji upravljaju našim životom. Uvijek me oduševi izraz lica studenata jyotisha kad proučavajući svoju "natalnu kartu" odjednom shvate što su i tko su, te zašto su baš takvi. Ima stvari u našem životu koje ne razumijemo i možda bismo voljeli da su bile drugačije. Sa znanjem jyotisha odjednom shvaćamo o čemu se radi i kao nekim čudom dobivamo i moguićnosti – barem djelomične – to i promijeniti. Učenje jyotisha je iznimno plodna duhovna pustolovina. A kad to znanje primijenite na druge ljude i usporedite ga s njihovim životima, odjednom postanete svjesni mreže pravilnosti, duboke kozmičke inteligencije koja prožima sve što postoji. Ona ne djeluje kruto i deterministički. O, ne! Vrlo je prilagodljiva, svjesna i višedimenzionalna. U njoj ima mjesta za sve vaše želje, težnje i odluke. A opet, njeni su zakoni neporecivi. I kad kroz jyotish shvatite taj kontrapunkt; kad on postane vidljiv u svakoj pori života koji vas okružuje, ni vi više niste isti. Promijenili ste se. Nekako, nekim čudom, uzrokovanim samim učenjem jyotisha, i vi sami ste postali svjetlo.

I treće... Hm, imao bih teškoća objasniti to treće da nije prekrasne slike mladog Ganesha koji uz pomoć svog prijatelja Mushike pručava knjigu o jyotishu. Poslala mi ju je jedna Facebook prijateljica i tako mi pomogla da vam objasnim zašto je učenje dobro za vas. Ganesh je simbol mladosti. Pogledajte ga kako mudro razmišlja, naizgled opušteno izvaljen na trbuhu, s nogama u zraku. Mušika se zanio u čitanje – ne može oči odvojiti od zanimljivog sadržaja. Zgodno, zar ne?

Međutim, nemojte napraviti pogrešku pa sliku otpisati kao lijepu, ali samo tradicionalnu. Nipošto! Taj isti Ganesh živi i u vama! Nalazi se u onom dijelu vašega srca koji nije zaboravio kako je to biti mlad; kako je to biti znatiželjan i s nadom i povjerenjem gledati u život! Učenje jyotisha stvorit će u vama takvo stanje svijesti, taj nepogrešivi ganeš-osjećaj smisla i povjerenja. Kako god se osjećali sada, i naravno, koliko god da ste godina proveli u ovom tijelu, mladi Ganesh učenik nije nikud nestao. Nikad niti neće. Dok je vaše duše i srca, dok je misli i nade, on je s vama. Ili, još točnije, vi ste s njim – ležite na trbuhu i proučavate knjigu o jyotishu! Vidite li se tamo? Osjećate li tu strast učenja i spoznaje novih znanja, shvaćanja istine i otkrivanja novih svjetova?

Znam da mnogi tako osjećaju i da bi negdje duboko u sebi najradije radili samo to i ništa drugo: učili o svjetlu. Učili o jyotishu.

***

I tako, to su moja tri glavna razloga zašto većini ljudi preporučujem da počnu učiti jyotish. Ima ih još, ali o njima jednom kasnije, negdje uz knjigu, natalne karte, Ganesha i mnogo, mnogo Svjetla...

Jesen/zima 2011/2012 u Duhovnoj akademiji

2011-06-28T13:21:00.005+02:00

Dolazi zanimljivo razdoblje! Čut će se povici i upozorenja o smaku svijeta, a i događat će se stvari koje će neobično sličiti baš tome. Nalazimo se pred početkom psihološki (a i prema kozmičkim ritmovima) kritične 2012 godine.

No dobro, tek smo na početku ljeta 2011., još je par mjeseci do svega toga. Ipak, dobro je raditi dobre planove. Tako smo i mi u Duhovnoj akademiji već zacrtali neke osnovne smjernice svog budućeg rada. Mnoštvo projekata, radionica, predavanja... a sve u cilju produbljivanja onog znanja koje nam, po mojem dubokom uvjerenju, jedino može pomoći da prebrodimo krize koje nas očekuju.

Znam, oni koji čuju i dalje su u mnajini. Većina i dalje neće obratiti pozornost na ono što bi im moglo doista promijeniti život. Međutim, mi i dalje radimo, s jednakim žarom i entuzijazmom, sigurni da čak i malo zrnce istine može promijeniti svijet. Pridružite nam se!

Pročitajte kakvi su nam planovi za dolazeće razdoblje!

Znate li slijediti ritam srca?

2011-06-27T10:55:00.000+02:00

Ne hitajte previše. Nema pravog načina da natjerate stvari da se kreću još brže nego sada. Ponekad je potrebno zakoračiti korak unatrag te dati i sebi i svijetu malo prostora i vremena. Slijedite ritam svoga srca - vi ste mjera vlastitog svijeta.

Ali, srce ponekad ubrza, udari dvaput tamo gdje je nekada bilo tiho. Tada poskočite i vi - ubrzajte, potrčite... Jer srce uvijek zna što mu je činiti.

Jedino je pitanje - znate li ga vi slijediti?

Moji prijatelji dupini

2011-06-23T18:09:00.001+02:00

Jučer, na prvi dan ljeta predstavio sam svoje prijatelje dupine nekolicini mojih ljudskih prijatelja.

Istina je – jako ih volim, ponekad mi se čini, više nego ljude. Njihova tiha ali zaigrana nazočnost vraća mi vjeru u budućnost svjesnih stvorenja. "Moji" dupini nisu od one vrste kojima se možete lako približiti. Ne možete plivati s njima, pa čak niti približiti im se preblizu. Ako ste neoprezni, jednostavno će otići.

Ipak, jedno je sigurno: s njima možete razgovarati. Dobri su slušatelji i uvijek će vam, na svoj način, odgovoriti.

Ovaj put bilo nas je četvero u malom čamcu. Ne činim to često jer znam da dupini ne vole smetnje. Troje od nas već je bilo s njima, jednoj je bilo prvi put. Bio je soklsticijski dan – vrlo poseban dan u godini. Pitao sam se kako će upoznavanje proći? Hoće li se dupini upće pojaviti?

Došli su. Kao i obično, možete ih osjetiti prije nego ih čujete. A čujete ih - – njihov glasni izdah kad isplove na površinu - prije negoli ih vidite.

Bio je to lijep susret. Četvero ljudi na malom čamcu, četvero dupina u moru. Pozdravi uspravljene glave. Tiho odobravanje i prihvaćanje. "Dobrodošli ste", rekli su nam.

I taj osjećaj dobrodošlice želim podijeliti s vama.

(Galerija od devet fotografija je na Facebooku.)

Ganeš u svjetlu

2011-06-16T10:14:00.006+02:00

Pripremajući malu reviziju teksta za slovensko izdanje knjige "Intuicija" (da, to je dobra vijest – za par mjeseci Intuicija će se pojaviti u Sloveniji!) prisjetio sam se priče o Ganešu u završnom poglavlju knjige (pod naslovom "Dopola u oceanu").

Ona govori o đjothi mathi pragji – svijesti (svjetlu) koja zna istinu i kakve ona ima veze s Ganešom. Dijelim tu priču s vama, a posvećujem ju svim dosadašnjim i budućim studentima jyotisha pri Duhovnoj akademiji!

Dopola u oceanu

Najljepše iskustvo koje možemo doživjeti je čuđenje. To je izvor sve umjetnosti i znanosti. Onaj kome je taj osjećaj stran, tko se više ne zaustavlja da bi se nečemu divio, taj je mrtav; njegove su oči zatvorene. Albert Einstein

Da sam imao vremena misliti o tome, vjerojatno bih poželio skinuti sa sebe laganu ljetnu košulju i pamučne hlače, otrčati do mora i zaplivati. Vrućina je bila jedva podnošljiva, ali moje su misli lutale svježim i prohladnim dubinama ljudske duše. Već sam otprije znao za zamisao o đjoti mathi pragji, ali mršavi Indijac preda mnom otkrio mi je jednu novu dimenziju "sveznanja".

Radili smo čitavog dana. K njemu su dolazili ljudi da bi im on iz položaja zvijezda u trenutku njihova rođenja rekao nešto o njima samima i o njihovoj budućnosti. Imao je svoj način rada, pomalo krut i odrešit, ali ljudi su uglavnom odlazili zadovoljni.

Šetali smo uređenom plažom i udisali miris borovih iglica. Pjesma cvrčaka bila je gotovo bolno glasna. Neko se dijete na obali igralo velikim slonom na napuhavanje. Kad je ugledao slona, Indijac je rekao: "Vidjeti Ganeša je vrlo dobar predznak."

Ganeš je ime poluboga iz vedskog panteona koji ima ljudsko tijelo i slonovsku glavu. Smatra se zaštitnikom pisaca, astrologa, glumaca i plesača, a poznat je po tome što uklanja sve prepreke (što ga ne sprječava da ih i stvara, kako sam kasnije saznao).

"Znaš, svatko od nas nosi Ganeša u sebi", rekao je moj prijatelj. "On je stvoren od svjetla - to je đoti, najmudriji je i najpametniji jer posjeduje najsnažniji intelekt - to je pragja, a njegovi su ga roditelji - Šiva i Parvati - naučili govoriti ono što jest - mathi."

Po prvi put sam čuo takav opis Ganeša pa sam rekao: "Ganeš je, dakle, utjelovljenje đoti mathi pragje?"

"Da. Jedna legenda kaže da je mladi Ganeš zamolio svojeg oca Šivu da mu načini dom u čije će zidove biti utkane sve zvijezde u svemiru.

'Zašto to želiš?' upitao ga je Šiva

'Zato jer ću onda znati sve što se događa na bilo kojem mjestu, a da se neću morati pomaknuti iz svojeg kreveta', odgovorio je Ganeš.

'Dakle, ti želiš znati sve i živjeti posvuda,' rekao je Šiva. 'To neće biti lako. Morat ću te smanjiti da bi stao na tako malo mjesto.'

Ganeš je bio zbunjen: 'Malo mjesto? Ali ja želim da moj dom bude cijeli svemir! Ja se želim povećati!'

'Da bi bio beskrajno velik i da bi mogao stanovati u cijelom svemiru, moraš najprije postati beskrajno malen. Moraš se pretvoriti u ništa da bi mogao znati sve.' rekao mu je njegov otac Šiva i podučio ga meditaciji. Zajedno su krenuli prema unutarnjoj tišini, proputovali svim razinama unutarnjeg svijeta, ali neposredno prije nego li su zaronili u beskonačni ocean čiste svijesti, Šiva je zaustavio Ganeša: 'Zaroni dopola u ocean, ali glavu ostavi vani.' Kad je Ganeš to učinio, odjednom su pred njim zasjale sve zvijezde i sve galaktike, a svo znanje mu je, po njegovoj želji i namjeri, postalo dostupno.

Šiva mu je rekao: 'Kad si tako uronjen u apsolutno, ali dopuštaš da dio tvoje svijesti ostane u relativnom, tada si svoj dom izgradio od sveg znanja. To se zove đoti mathi pragja - ona svijest koja zna ono što jest.' Nakon male stanke, Šiva ga je pozvao: 'A sada kreni sa mnom da ti pokažem svoj dom. Zaroni.'

Ali Ganeš se pobunio: 'Ne, ne idem nikuda. Ovo je ono što sam želio. Tu ću i ostati.'

Šiva se nasmijao: 'Znao sam da će tako biti. Dobro, ako je to tvoja odluka. Ali znaj, ovo je granica do koje može doprijeti svako ljudsko biće. Đoti mathi pragju svaki čovjek nosi u svojem srcu. To je mjesto na koje dolaze vidovnjaci. To je izvor unutarnjeg znanja svih mudraca i rišija. Ako odlučiš ostati ovdje, imat ćeš mnogo posla. Jesi li siguran da to želiš?'

'Najsigurniji. Ti samo idi. Ja ću ostati ovdje.' I tako je Ganeš ostao na mjestu koje svatko od nas nosi u dubini svoje duše. S njim u sebi nosimo Ganeša, gospodara prepreka i darovatelja sreće."

Moj je indijski prijatelj završio svoju priču gledajući me tamnim očima kao da želi proniknuti u mene i vidjeti jesam li je razumio. Morao sam priznati da me zadivio, ali jednostavno nisam mogao ništa reći. Umjesto toga, postao sam svijestan potočića znoja koji mi se slijevao niz leđa. "Znaš što", rekao sam, "idem se okupati. Ne mogu više izdržati."

Krenuo sam prema moru i skinuo suvišnu odjeću. Uronio sam u more uživajući u laganim ubodima hladnoće koji su prolazili mojom kožom. Zatim sam stao na neku stjenu tako da mi je iz vode izvirivala samo glava. Pogledao sam najprije prema suncu, a zatim se okrenuo prema obali. Prožeo me neki čudan osjećaj. 'Zar je to moguće?' pomislio sam. 'Naravno', gotovo odmah je stigao odgovor u obliku topline koja se razlila mojim srcem.

Moj je prijatelj sjeo na stijenu i dopuštao da mu valići prelaze preko nožnih prstiju. "Hej, znaš što?" viknuo sam prema njemu. "Ganeš je imao pravo. Ovako je doista najbolje. Glavom vani, a tijelom unutra."

Indijac se nasmijao i odgovorio: "On uvijek ima pravo. Poslušaj ga."

'Zar je to moguće?' pomislio sam ponovno. 'Ali, zašto ne?' opet je iz dubine stigao odgovor. Moj je pogled zastao na djetetu na obali koje se i dalje igralo sa svojim slonićem. Promatrao sam ga nekoliko trenutaka a zatim sam se nasmijao: "Onda, u redu."

Okrenuo sam se prema svom indijskom prijatelju i doviknuo mu rečenicu koja mi je u tom trenutku pala na um: "Ah, but a man's grasp should exceed his reach, or what's a heaven for?" (Ah, ali čovjek mora posegnuti za onim što je izvan njegova dohvata, jer inače, čemu služe nebesa?" - Robert Browning)

"Yes, yes." odgovrio mi je on smješeći se, a ja sam se bacio na leđa i dopustio moru da me polagano ljuljuška.

***

PS Ako ste ikada razmišljali o studiju jyotisha – o učenju te drevne vještine razumijevanja prošlosti, promjene sadašnjosti i izbora budućnosti - ovo je dobro vrijeme za odluku. Studij jyotisha počinje najesen, a sada je pravi trenutak za prijavu! Raspitajte se na (HR) 040 347 343.

Ništa kontra Splita

2011-06-14T10:01:00.002+02:00

Ništa kontra Splita. Naravno. Ali, moglo bi se štošta reći kontra onih koji su neki dan tamo i Splitu i svitu pokazali svoju crnu dušu.

Grada je grad, a ljudi su ljudi. I ne bi trebalo miješati simbol i status, arhetip i legendu, s onima koji ga, s povjesne perspektive, samo privremeno nastanjuju. I to još, uvjeren sam, u manjini. Pa čak i ako je ona glasna i nasilna.

Dakle, ništa kontra Splita. Ali, možda bi mogao kontra nečeg još većeg i jačeg. Recimo Pape, odnosno medijske torture koju smo nedavno svi prošli povodom njegovog dolaska k svom budućem katoličkom vazalu u EU. Pitam se koliko je onih tamo sa rive koji su vikali "Ubi pedera" nadahnuto izravno "svetom misom" i popratnim sadržajima?

Jesam li upravo ispisao svetogrđe? Uvredu dobrim kršćanima? Ako jesam, duboko se ispričavam. Ali nekako slabo čujem glas tih kršćana koji se diže u ime tolerancije i razumijevanja. Umijesto toga, svećenik Adalbert Rebić jučer u središnjem dnevniku HRT: "Osuđujemo nasilje, ali morate znati da su to izazvali sami sudionici parade. Nije pristojno, znate, u našem društvu koje počiva na kršćanskim temeljima tražiti tako nešto..."

Na riječima su dakle puni tolerancije i razumijevanja, s druge strane "nije pristojno" ako je netko različit od njih? Izgleda da su tolerantni samo kada suludo zagovaraju ultra klasičnu obitelj i suzdržavanje od seksa i zajedničkog života prije braka. Unutar toga će pokazati svoje katoličke korjene. Ali, izgleda da tolerancije ne obuhvaća različite obitelji, a ista prava za sve. To je daleko izvan njihove sposobnosti poimanja. I zbog toga se zgražaju, izražavajući svoj revolt nasiljem ili njegovim opravdavanjem.

Izgleda da je "tolerantnim katolicima" (ovo je, na žalost, postalo gotovo oksimoron) jako teško prihvatiti da istospolni parovi imaju jednako pravo na obitelj i društvenu prihvaćenost kao i svi ostali. (Ne znam da li će višeljubni ikada imati svoj Poly Pride, ali se pitam što bi im danas učinili na splitskoj rivi?)

Ništa kontra Splita. Naravno. Ipak, možda nešto kontra njegovog gradonačelnika Keruma koji je rekao istu opasnu glupost kao i katolički predstavnik. Takve stvari nisu poželjne u Splitu, reče on. Narod je izrazio svoje mišljenje i treba ga slušati! ("Kad meni odgovora..." – to nije rečeno, ali je očigledno).

E, sad, ja i dalje vjerujem u ljude. Vjerujem i u grad. Jači je on od svih nasilnika koji su ikada u njemu živjeli. A u njemu i sada ima mnogo više onih koji prihvaćaju neizbježne promjene. To su oni koji, neovisno od svog uvjerenja, religije ili tradicije kojoj pripadaju, doista njeguju toleranciju i razumijevanje prema različitostima.

Samo, zapamtite, da bi zlo vladalo, dovoljno je da dobri ljudi ne učine ništa. Pa, dajte onda! Barem izrecite svoje mišljenje. Koliko stvarno ima onih tolerantnih koji razumiju, ali šute?

I, molim vas, ništa kontra Splita! Radi se o nečem drugom, većem i sveprisutnijem od jednog grada. Ako to isto sjeme netolerancije postoji i u vama i oko vas, zapitajte se tko ga je tamo posadio? Tko djeci i narodu svakodnevno ispire mozak, a zatim se poziva na njihovo "mišljenje"?

Recite nešto kontra njih, a Split će se pobrinuti za sebe. Jer grad je grad, a ljudi su ljudi. I, baš kao i među vama, i tamo ima mjesta za sve, kakvi god bili, u što god vjerovali i kako god željeli živjeti.

Predavanje o prosvjetljenju!

2011-06-09T11:18:00.001+02:00

"Od svega o čemu sam do sada govorio, prosvjetljenjeje je najnezgodnija tema! Skliska i neuhvatljiva kakva već jest, može se vrlo lako pretvoriti u svoju suprotnost – u zatamnjenje!

Nadam se da se to večeras ipak neće dogoditi i da ćemo kući otići barem malo svjetliji nego što smo došli. Iako, vidite, paradoksi su dio priče o prosvjetljenju već od samoga početka. Na primjer, ako ovo predavanje ispadne dobro, neki od vas bi nakon njega mogli oduševljeno reći: 'Predavanje o prosvjetljenju je bilo mrak!' "

Ovako sam počeo predavanje u Zagrebu (petak, 03.06.2011.), a slijedećih sat i pol sam slušateljice i slušatelje (njih dvjestotinjak) zabavljao govoreći o istini u rukavicama (doslovno). U predavanje o prosvjetljenju uspio sam ugurati nevjerojatnu definiciju o "konjskom izmetu", priču o zmiji i užetu te bijelu rukavicu sa šahovnicom, naspram plave sa žutim zvijezdicama.

Znam da zvuči nevjerojatno, i znam da se pitate kakve to veze ima s temom, ali, eto, uvjerite se sami: prijepis predavanja je na web stranicma Duhovne akademije! Nadam se da ćete barem četvrtinu uživati onako kako smo mi uživali na predavanju. :-)

Vrijeme je za prosvjetljenje

2011-05-22T12:22:00.001+02:00

Između ostalog, kladim se da je i to bila jedna od vaših plemenitih namjera kad ste, u međuprostoru između dva života, planirali što sve morate doživjeti u ovom! Znam da se toga baš dobro ne sjećate, ali uvjeravam vas, tako je moralo biti. Jer, sve ljubavi, poslovi, prijatelji, radosti, tuge, iznenađenja, dosade i drugi životni sadržaji, nikako nemaju smisla ako nema te jedne stvari – legendarnog prosvjetljenja!

Ali, pobogu što to uopće jest? I zašto se o tome tome tako često priča, a ništa se ne kaže?

Prije trideset šest godina sjetio sam se da sam i ja odlučio prosvijetliti se u ovom životu (opet!), iako mi je čak i tada bilo nešto sumnjivo u toj odluci. Trebat će proći još dvadeset godina dok ne shvatim u čemu je stvar. Ja baš to i nisam mogao odlučiti jer bi to značilo da sam odlučio protiv svog postojanja. Ali, ipak, netko jest odlučio, a ja se, usprkos svemu, oko toga pošteno trudilo provevši sljedeća dva desetljeća u potrazi za ostvarenjem te odluke. Nakon toga, posljednjih petnaestak godina, i dalje se trudi izbjegavati priču o prosvjetljenju, iako ništa drugo ni ne radi već govori samo o tome!

Znam, znam, zvuči zbunjujuće, a tako i jest. Evo još jedne zavrzlame: ako bih želio biti precizan, sve te godine i brojke ne znače ništa, budući da stanje o kojem (ni)je riječ, nema nikakve veze s vremenom, nikad nije ni otpočelo, a ni prestalo, i uvijek je točno takvo kakvo jest, sjećali se mi toga ili ne.

Uh.

Gledajte, to s prosvjetljenjem nikad vam neće biti do kraja jasno, sve dok vam ne postane sasvim jasno! U međuvremenu, možda ćete čuti i pročitati mnogo više o tome što prosvjetljenje nije, nego o tome što ono jest. A ipak, ne smijete odustati – doista, nema ni jedne jedine stvari, ni jednog jedinog razloga zbog kojeg biste za nešto drugo morali učiniti nešto više od onoga što činite za prosvjetljenje!

Negdje u vrijeme dok sam se ja kao trinaestogodišnjak prisjećao nečeg što sam privremeno zaboravio, jedan drugi zaboravko imenom Chuck Hillig se prisjetio i napisao početnicu za zaboravne koju igrom slučaja nisam vidio sve do nedavno. A bilo bi mi mnogo lakše da jesam! Iz želje da vama bude lakše, odlučili smo tu početnicu podijeliti s vama. Ako uspijete probiti se kroz nju, možda nekom od vas iznenada sine da bi bilo dobro prestati zaboravljati. Istina je, ubrzo nakon toga mogli biste ponovo odlučiti zaboraviti da ste zaboravili, međutim, to više neće biti naša briga. Ni Chuckova.

Sada, međutim, uvjeravam vas da ste zaboravili nešto jako, jako, jako važno i da bi bilo sasvim u redu toga se prisjetiti. Zato će mi biti zadovoljstvo predstaviti vam "Prosvjetljenje za početnike", najmudriju slikovnicu za odrasle na svijetu (ovo "za odrasle" nemojte shvatiti pogrešno – ona jest provokativna na mnogo načina, ali je s punim povjerenjem možete pokazati i maloljetnima; vjerojatno će ju shvatiti brže i bolje od takozvanih odraslih!).

Chuck kaže: "Knjiga govori o tome tko si doista TI te kako ( i zašto) si postao ono što se pretvaraš da jesi." A ja dodajem: naizgled jednostavna, poput slikovnice za (mudru) djecu, ova knjiga predstavlja jedno od najkraćih, najjednostavnijih ali istodobno i najzabavnijih objašnjenja pojma 'prosvjetljenje' za koje znam!

Vrijeme je za prosjetljenje!

PS: Planiram vas zabavljati pričom o tome u Zagrebu, 03.06.2011., u 18:30 u Pučkom otvorenom učilištu!

"Maitreya" objavljena na engleskom!

2011-05-17T12:39:00.004+02:00

Od 1995. godine kada je napisana, ova je knjiga prešla dugačak put. Kroz više domaćih izdanja te izdanja u Sloveniji i Srbiji, pa sve do najnovijeg, engleskog izdanja preko AutorHouse-a, sada je konačno dostupna cijelome svijetu!

"Maitreya" nosi podnaslov "duhovna pustolovina". Ali, ona ne samo da opisuje duhovnu pustolovinu, već ju i sama po sebi predstavlja! Nakon mladalačkog buđenja i potrage koja je trajala dvadeset godina, ono što sam tražio pronašao sam na jedinom mjestu gdje se i moglo naći – u sebi. Zatim sam to iskustvo zapisao i podijelio s drugima.

"Maitreya" je za mene bila prekretnica. "Susret" s Ganeshom, prisjećanje na neka davno izgubljena vremena i mnogobrojne unutarnje promjene – sve je to otpočelo s ovom knjigom. Nakon nje, slijedile su mnoge druge, nastale iz istog iskustva i istog izvora.

Mnogi među vama pročitali su je više puta. Mnogima je probudila želju za učenjem jyotisha – svjetla koje tako uspješno vodi naš život. Pojava simpatičnog Ganesha dodirnula je mnoga srca i promijenila način na koji gledamo na legendu o njemu. Odjednom je taj neobični stvor ljudskoga tijela i slonovske glave za mnoge postao živ, prisutan i gotovo opipljiv. Baš onakav kakvim ga i sam doživljavam.

Stotine, pa čak i tisuće, krenule su duhovnim putem, naučivši meditaciju, čitajući druge knjige, proučavajući jyotish, astrologiju drevne indije... Pokrenuta je lavina novih iskustava. I sve je to utemeljeno na priči ispričanoj u "Maitreyi".

Još prije više od deset godina na engleski ju je prevela Vedrana Perica. Zatim je tekst stajao negdje u kompjuterskoj "ladici", čekajući pravo vrijeme. Na inicijativu Marije Perice, Vedranine majke, angažirali smo moju prijateljicu Connie Piesinger kao lektoricu. Connie je napravila ogroman posao prilagođavajući tekst američkom tržištu. Nakon njenih intervencija, tekst je konačno postao onakav kakav mora biti da bi ga i najzahtjevniji čitatelj na engleskom mogao bez problema prihvatiti.

Naizgled, put je bio dug i spor. Ali, vjerujem u dobre razloge za tako nešto. Mi smo možda bili spremni za ono o čemu govori "Maitreya", ali svijet očigledno nije. Sve do nedavno. Sve do sada.

Od ovoga trenutka na dalje "Maitreya – a spiritual adventure" može se kupiti iz bilo koje zemlje na svijetu preko najvećih svjetskih on-line knjižara, poput Amazona.

Zahvalan sam mnogim tisućama ljudi koji su kupnjom podržali daljnji put "Maitreye" u svijet. Također, imam jednu molbu za sve vas kojima nije problem pisati na engleskom. Otiđite na stranicu knjige na Amazonu, "lajkajte" knjigu, i ako je moguće, napišite kratku (ili dulju, kako vam volja) recenziju ili komentar. Knjiga je sada dostupna, ali pravi posao tek počinje. Svima koji će doći, namjerno ili slučajno, do informacije o njoj, pomoći će vaša iskustva i mišljenja. Stoga, ako je moguće, podržite knjigu na Amazonu. I naravno, ako imate prijatelje u inozemstvu kojima je do sada bilo nemoguće čitati moje knjige, proširite informaciju o "Maitreyi".

Iznimno sam sretan što s vama mogu podijeliti ovaj trenutak ushićenja. Zahvaljujem svima na podršci i nadam se da će "Maitreyu" uskoro slijediti mnoge druge knjige koje zaslužuju da ih se čita u svijetu.

Samo za taj osjećaj!

2011-05-15T19:01:00.004+02:00

U časopisu MadeIN objavljen je veliki članak na šest stranica s fotografijama, pod naslovom "Samo za taj osjećaj".

Uvijek mi je bilo zadovoljstvo pisati o jedrenju na dasci, pa kad mi je moj prijatelj Marin Mavra predložio da napišem članak o soulwindsurfingu za MadeIN magazin (časopis se može kupiti u svim prodavaonicama Tiska; koncept je nešto poput "Men's Healtha", a moto im je "Zabava. Informacija. Strast."), naravno da sam pristao!

Priča koja je objavljena u časopisu nije nova za one koji prate moje pisanje, kako ovdje tako i na engleskim Soulwindsurf stranicama. Međutim, drago mi je da će sada i mnogo drugih ljudi imati prigodu čitati o tome.

Kao i uvijek, pokušao sam pokazati kako i zašto je jedrenje na dasci jedan od najljepših sportova ikad izmišljenih. Članak govori o osjećaju "in the flow"; o potrazi za "zonom" i drugim unutarnjim iskustvima koje windsurfing pruža na spontan način. Uvjeren sam da će mnogi nakon čitanja članka poželjeti jedriti – ili se vratiti jedrenju, ako su se iz nekih razloga od toga udaljili.

Cilj mi je bio nadahnuti i potaknuti. Članak izgleda jako lijepo s velikim fotografijama (OVDJE možete pogledati cijeli članak). Privlačno i čitljivo.

Zoran Opalić, jedan od urednika MadeIN-a, Marinov prijatelj, već je počeo jedriti. Zahvalan sam obojici na inicijativi. Mislim da je članak dobar pothvat i vrijedan doprinos popularizaciji jednom od najljepših sportova na svijetu, ali i drugačijem pristupu sportu koji je danas mnogima više nego potreban.

Jedna Majka, jedan svijet

2011-05-02T09:28:00.002+02:00

Prema legendi, Rahu i Ketu nastali su od jednog stvorenja – nagasa (zmijolikog mudraca) imenom Vasuki. Sve što je Vasuki želio bila je pravda. Ali, budući da bogovi nisu željeli podijeliti nektar besmrtnosti s njim, nije imao drugog izbora nego uzeti ga sam. Kao kaznu (ili nagradu, kako gledate), pretvoren je u dva razdvojena, a opet slična kozmička načela. Od tada na dalje, Rahu i Ketu – sjenke koje pomračuju svjetlost – plaše nas pomrčinama, kako onim nad Suncem i Mjesecom, tako i onim nad našim umom i srcem.

Simbolika mjesečevih čvorova (to je astronomsko ime – označava točke sjecišta prividnih putanja Sunca i Mjeseca oko zemlje) obuhvaća hodanje nepoznatim putevima. Oni mogu biti opasni, ali ponekad su neophodni.

Sutra ujutro - 03.05.2011., točno u 3 sata 8 minuta i 36 sekundi – Rahu i Ketu se sele iz jednog doma u drugi. Taj drugi u kojeg ulaze nije im previše drag. Bit će nezadovoljni, iako će u njemu morati provesti sljedećih osamnaest mjeseci.

Za nas ljude to će značiti sagibanje glave pred silama jačim od nas – silama prirode i same Majke Zemlje. Znamo li dovoljno, jesmo li mudri dovoljno da se promijenimo i preživimo to razdoblje?

Prema načelima jyotisha (indijske astrologije) ovaj kozmički ritam je uvod u situaciju (ne)slavne 2012 godine. (Pročitajte detaljniju jyotish analizu 2011. godine i razdoblja koja su pred nama.) Ponavljam po milijunti put: mnogo toga ovisi od nas. Naši postupci, odluke i djela određuju našu budućnost. Ali, mudri vide i znakove. Jedan od njih se odvija iznad naših glava uparavo sada. Nevidljivi kakvi jesu, Rahu i Ketu sutra označavaju dolazak jednog novog razdoblja. Zoru novog kozmičkog dana. Možda bi bilo dobro da ga započnemo čvrstim odlukama i konkretnim promjenama.

***

Postoji nekoliko priča koje smo ispričali sami sebi i sada u njih čvrsto vjerujemo – do te mjere da smo svoju iluziju stavili u usta svojih bogova.

Jedna od tih priča kaže da je čovjek nešto posebno u odnosu na druga živa stvorenja. Toliko je poseban da je stvoren na sliku Božju, a sve ostalo, živo i neživo, ovdje je samo da njemu služi.

Kakve li arogancije!

Kad dijete nešto pogrešno zaključi, roditelji ga obično blago ispravljaju. Ako se pogreška nastavlja, ispravke postaju uvjerljivije. I na posljetku, ako ni to ne pomaže, roditelj poseže za drastičnim mjerama.

A naš roditelj je onaj isti na čijim se grudima hrane sva živa stvorenja – svaki cvijet i svaka šuma, svaki gušter, dupin, svinja ili krava. Odakle nam pravo svojatati nadređeno mjesto među njima?

Posebni jesmo, kao što su i sva druga stvorenja posebna. Svoju bismo posebnost morali iskoristiti za dobro, a ne za tuđu muku. Uništavamo, ubijamo, svojatamo… ne poštujemo, ne razumijemo i u svom nerazumijevanju smo još i oholi.

Reći ću još jednom vrlo jasno: jedno od najgorih, naotrovnijih i najpogubnijih uvjerenja koja vladaju ljudima je ono o posebnom pravu i nadmoći čovjeka nad drugim vrstama. Zadržimo ga i nećemo preživjeti.

Promijenimo ga i možda još uvijek imamo šansu.

Imamo istu Majku – svi mi. Čak i oni koje mučimo da bismo sami sebe prehranili. Čak i oni koje ubijamo da bismo napravili mjesta za sebe. Majka nam je jedna, i ovaj svijet je jedan. Ljudi će biti ili dio njega - ili će nestati.

Odluka je naša, a vremena više nema mnogo. Učinite nešto SADA.

***

Pridružite se kampanji JEDNA MAJKA, JEDAN SVIJET koju je pokrenula Udruga Umjetnost davanja.

Potražite nas na Facebooku i sudjelujte!

Od žrtve do stvaralačke duhovnosti

2011-04-29T11:12:00.001+02:00

Tako se zove predavanje koje sam 10.04.2011. održao u Zagrebu. Povod je bio izlazak moje knjige "Sinkrolab - sinkronistička uporaba labirinata u svakodnevnom životu", ali je predavanje zapravo bilo posvećeno vrlo zanimljivoj temi obrazaca po kojima se ponašamo. Tristotinjak ljudi na predavanju uživalo je u dobroj atmosferi i novim zamislima, a za vas koji niste bili, prijepis predavanja je na stranicama Duhovne akademije!

"Jasno mi je da mnogi upotrebljavaju sinkronicitet na mnogo nižoj razini nego bi trebalo, a ponekad i iz pogrešneih razloga. No, međutim, to nije razlog da se takvo znanje uskrati onima koji ponekad, možda često, žive na razini prihvaćanja ili stvaralačke duhovnosti."

Projeće, jaje, zec, pun Mjesec i nedjelja

2011-04-23T13:56:00.001+02:00

Ime mi je Ištar. Začela sam dijete s bogom Suncem. Ni njegova ruka ni njegov penis nisu me taknuli – bila je dovoljna jedna njegova zraka!

Među vas, u svijet tame, poslala sam svog sina Tammuza, ali ga vi niste prepoznali. Kao sin Sunca njegova je svjetlost bila prejaka. Sada ga tražim, neprepoznatog, osuđenog i ubijenog.

Ja sam Kraljica neba i silazim k vama tek kad moj muž Sunce pobijedi tamu na prvi dan proljeća. Čekam da Mjesec, moja duša, bude pun, a zatim imam još par dana da pronađem svog ubijenog sina. On će biti uzdignut na nebo u nedjelju, na dan svoga oca, boga Sunca.

Vaše su oči pregrube da bi me vidjele. Zato se pojavljujem kao sjeme, klica svega, kao plodno jaje iz kojeg nastaje život. Darovala sam vam svog sina, sada vam darujem i sebe. Prepoznat ćete me i u mojem malom sluzi i prijatelju, zecu. Njegov trk po zelenim livadama koje se bude, moja je poruka za vašu budućnost.

Tog dana, moj će se sin vratiti k meni, nebeskoj majci koja je zanijela sa svjetlošću. Bit će uzdignut na nebo, ali će vam se ponovo vratiti. To je njegova sudbina. Svake godine, ponovo i ponovo, u jajetu i zecu, u Suncu i buđenju, mi vam darujemo život.

A vi to nemojte zaboraviti! Slavite taj život, u srcu i duši, u radosti i veselju, u ljubavi i davanju.

Poslije mene, doći će drugi koji će preuzeti moj lik i moju priču. I to je u redu, tako dugo dok znate što činite i koga slavite. Ali, čak i ako to zaboravite, moji simboli neće nestati! Jaje, zec, pun Mjesec i nedjelja – ovako ili onako, ostat će s vama sve dok se ne prisjetite ponovo!

Postoji istina koja je vječna – stara je poput kostiju Zemlje koju su vas iznjedrile. A postoje i priče ispričane kasnije, ne bi li služile nekim drugim ciljevima. Iza tih priča, kao i iza ove moje, istina će uvijek sjati i biti vidljiva onima koji ju iskreno traže.

Ime mi je Ištar. Začela sam djete s bogom Suncem. Dala sam ga vama, kao jaje života. Njegova smrt, vaš je život. I tako će biti zauvijek.

Blagoslov Gospi od mora

2011-04-20T10:06:00.002+02:00

Još jedna događaj za ponos i za povijest. "Dupinov san" je knjiga koju sam napisao srcem i dušom – onom ljudskom i, donekle, onom dupinskom. Bilo je to prije desetak godina. U međuvremenu knjiga je dotakla mnoge. I promijenila mnoge.

Između ostalog, nastala je Udruga Dupinov san koja pod vodstvom Gorana Stojanovića ostvaruje divne projekte. Jučer sam (19.04.2011.) bio nazočan završetku jednog takvog – projekta "Bijelo" i krštenju tradicijske bracere Gospa od mora.

Nisam izravno sudjelovao u svemu tome, ali kao počasni predsjednik udruge Dupinov san, ponosan sam na Gorana i sve što je ostvarila uduruga tijekom posljednjih godina. Usred krize i recesije, kad je bilo teško pronaći novaca za preživljavanje, Dupinov san je uspio okupiti ljude dobre volje i velika sredstva za izgradnju prekrasnog drvenog broda koji sada služi na ponos cijeloj Hrvatskoj.

Evo što Dupinov san kaže o ideji izgradnje tradicijske bracere:

"Dupinov san, je s partnerima sudjelovao u procesnoj studiji koja izgrađuje još jednu viziju zajedništva, povezanu s čipkom proteklih vremena, kada se živjelo sporije, bolje, punije, bez suvremene tehnologije koja nam, samo prividno, olakšava naše užurbane živote. Zato smo za jedra, a ne snažne motore, za vjetar, a ne zatvorene kabine, za morsku sol na našim licima.

Replika tradicijske bracere 'Gospa od mora' nakon porinuća i krštenja, od travnja će 2011. godine biti u funkciji modularne i izvannastavne edukacije iz ekologije, zaštite okoliša i održivog razvoja za polaznike srednjih škola i fakulteta, hrvatskih i međunarodnih regata tradicijskih jedara, na usluzi djeci s posebnim potrebama,te domaćim i stranim turistima. Njome se želi ostvariti pozitivan pomak u potrebi očuvanja hrvatske tradicijske pomorske baštine, posebice brodogradnje."

Jučer su se u Supetru okupili gotovo svi oni koji su na ovaj ili onaj način pridonjeli da Gospa od mora danas plovi Jadranom. Njihova imena pronaći ćete na stranicama Udruge Dupinov san, a i u drugim medijima (jučer je u središnjem dnevniku HRT bio objavljen poduži prilog o tom događaju). Što se mene tiče, sve to najbolje izražava himna amaterskog kazališta "Bracera-Supetar" koju dijelim s vama.

Koz vrime ti idri ime,
ti lipa bracero moja.
Ljubavi te vežu cime,
uz porat našega škoja.

Ime još ti svitli traje,
dok života bure huču.
Kad si mi od porta dalje,
lanterne te doma vuču.

Idra puna smiha i pisme,
kroz bonace i nevere.
Bordiždajemo bez priše,
provom od naše bracere.

Stvarnost je bezvremena

2011-04-17T18:08:00.006+02:00

Prestar za ludost? Premlad za mudrost? Nemoj se šaliti! Možeš biti što god poželiš - upravo sada!

Ali, starim je budalama i mladim mudracima jedno zajedničko: oni znaju da godine nemaju nikakve veza sa stvarnim životom.

Ozbiljna starija dob i luda mladost samo su stereotipi. Izađi izvan njih i vidjet ćeš da je stvarnost bezvremena.

Knjige na lomači

2011-04-13T15:46:00.001+02:00

Čovjek ponekad pomisli da se svijet ipak malo promijenio. A onda doživi šok koji ga vrati nekoliko koraka unazad. No, kad malo bolje promislim, ipak sam uvjeren da se radi o nesretnim ostacima prošlosti. Ili pak prigodi da se neke stvari razjasne.

Dakle, priča ide ovako. Muzej Međimurja Čakovec organizira projekt "Mali kustosi" (ideja je da đaci osmisle neki projekt i sami urede izložbeni prostor unutar svojih škola te ga predstave kao pravi veliki kustosi). Potrebni su im sponzori koji se danas teško nalaze. Kontaktiraju nakladničku kuću Dvostruka duga i mole za pomoć u obliku donacije knjiga koje bi poklonili svim učenicima i njihovim voditeljima. Budući da se trudimo pridonijeti dobrim idejama, odlučujemo podržati njihov projekt s donacijom knjiga (romana poznatih svjetskih autora koji su i u svijetu i kod nas vrlo popularni te dječjih slikovnica od kojih su neke dobitnice književne nagrade Grigor Vitez). Vrijednost donacije je veća od 10000 kuna.

Aleksandra, naša direktorica, dogovara sve detalje, troši svoje vrijeme i sredstva Dvostruke duge i NE TRAŽI NIŠTA zauzvrat. Jedini naš motiv je pomoći i to na inicijativu i poziv samog Muzeja.

Sve izgleda odlično, do danas ujutro. Stiže poziv (neću spominjati imena, vjerujem da je taj konkretni akter priče dobronamjeran te i sam žrtva okolnosti). Isprike i neugoda, ali i obavijest da je stručno vijeće Muzeja odlučio ODBITI našu donaciju.

Ah?

Dobro. Zašto?

Pravog odgovora nema, ali može se naslutiti da je stručno vijeće zaključilo da su knjige koje im nudimo nepodobne.

Ako je tako, po čemu su to nepodobne? Politički? Ideološki? Ili nekako drugačije? Doista bi me zanimao pravi odgovor. Mora da je vrlo čvrst i uvjerljiv kad se odbija vrijedna donacija u vrijeme kad je pitanje hoće li biti za plaće djelatnika. I tko je to na tom stručnom vijeću digao glas protiv knjiga, ako su ih prethodno odobrili njihov direktor marketinga i ravnatelj muzeja?

Taman se nekako ponadamo da su prošla ona vremena u kojima su neki religiozni časopisi Dvostruku dugu (a i mene kao autora) stavljali na crnu listu, kad tamo – eto ti ga: opet smo nepodobni!

Nikada, u dvadeset godina našeg postojanja, nismo dobili ni kune iz državnog proračuna za izdavanje knjiga. Nakon što smo to zatražili nekoliko puta, odustali smo jer smo vidjeli u kojem smjeru se stvari kreću. Ma tko će nam, pobogu, dati, kad smo toliko loši da se od nas ne može ni primiti?!

Usprkos tome, i dalje vjerujem u promjenu svijeta. Ponosan sam što su sve moje knjige (i one koje izdaje Dvostruka duga) izdržale najvažniji test – čitanost. A ako netko i dalje silom želi tjerati ideologiju i određivati što je podobno, a što nije – sve što mogu učiniti je da na to, eto, javno ukažem.

Sinkronicitet i Sinkrolab

2011-04-11T13:35:00.003+02:00

U petak sam održao predavanja u Zagrebu. Tema je bila sinkronicitet, ali sam više pričao o pripremi za njega. Točnije, o četiri oblika ponašanja i kako se sinkronicitet i njegova uporaba uklapa u njih.

Predavanje je snimljeno, pa će uskoro biti video materijala za one koji nisu mogli doći, kao i prijepis za one koji više vole čitati nego gledati!

Odmah zatim, tijekom vikenda je održana radionica Skrivene poruke + Sinkrolab. Kraći izvještaj s fotografijama možete naći na stranicama Duhovne akademije.

Osim sada već klasičnih metoda uporabe sinkroniciteta, zabavljali smo se otkrivanjem novih načina prolaska kroz labirinte i, naravno, Sinkrolab kartama.

Četvero

2011-04-05T11:44:00.009+02:00

Žrtva misli da je netko drugi kriv za njen jad. Jadna Žrtva, ne postoji ništa što bi mogla učiniti.
Kontrolor/ka misli da može postići bilo što. On/a je odgovorna i moćna. On/a drži uzde svemira u svojim rukama.
Prihvatitelj/ica nema nikakvih briga. Sve je u savršenom redu i nema ničeg što bi trebalo mijenjati. Dovoljno je samo biti.
Duhovna Stvarateljica hoda nepoznatim putem. Ponekad prihvaća, ponekad mijenja, nikad ne kontrolira, uvijek slobodna i zaigrana.

Tko si TI, prijatelju ili prijateljice moja?

Rani maestral (video)

2011-03-26T14:11:00.000+01:00

Pisanje i jedrenje, to u mojem svemiru nekako neizbježno ide zajedno. Jedno su drugom nadahnuće. Možda će ovaj video probuditi barem dio onog neponovljivog, vrhunskog osjećaja kojeg stalno opisujem, a uvijek ostaje još nešto neizrecivo riječima. Da li je pretjerano nadati se da se djelić toga može zabilježiti kamerom?

Legenda

2011-03-22T08:14:00.001+01:00

Ovo je mali poklon za početak proljeća... :-) Hrvatski tekst je u jednom od prethodnig blog napisa: "Za istinske ljubavnike".

Uvodno poglavlje u knjigu Sinkrolab

2011-03-16T11:14:00.001+01:00

Vjerujete li da neki, naizgled slučajni događaji, mogu sadržavati skriveni smisao? Smatrate li da je svako svjesno stvorenje povezano sa svemirom u kojem živi na način kojeg suvremena znanost tek treba otkriti? Osjećate li da postoji neka inteligencija koja upravlja, ili barem utječe, na događaje u vašem životu?

Ako su vaši odgovori negativni, sinkrolab* tehnike vjerojatno neće ostaviti dubok utisak na vas. Smjestit ćete ih u kategoriju zabave ili, još gore, u područje praznovjerja. Na žalost, ako je tako, u ovom trenutku mogu učiniti vrlo malo toga u smislu promjene vašega mišljenja. Pročitajte prvih nekoliko stranica koje slijede – u njima ću ocrtati osnovnu teoriju sinkorniciteta i pokušati odgovoriti na pitanje kako je uopće moguće da naizgled banalne stvari poput "seta karata s labirintima", mogu poslužiti kao izvor kvalitetnih životnih informacija. Detaljnija rasprava o postojanju i uporabi sinkroniciteta može se pronaći u mojoj knjizi "Skrivene poruke, skrivena značenja", kao i u knjigama drugih autora koje govore o toj temi.

Ako su pak, vaši odgovori na postavljena pitanja potvrdni, onda sam siguran da ćete u ovoj jednostavnoj knjizi, karatama labirinata koje ju prate kao i u cijelom projektu sinkrolab tehnika, pronaći vrijedan dodatak svom istraživanju sinkroniciteta i pomoć pri produbljenju vaše komunikacije s inteligencijom prirode.

Imajte na umu da držite u ruci knjigu čija namjena nije teoretiziranje, već isključivo i jedino – praksa. Ta je praksa u primjeni vrlo jednostavna i stoga može zavarati one koji misle da se radi o nečemu nepouzdanom. Upravo suprotno - radi se o vrlo moćnom sredstvu pomoću kojeg ćete oživjeti svoje skrivene intuitivne i spoznajne sposobnosti. Sinkrolab tehnike, iako naizgled slične mnogobrojnim "kartaško-proricateljskim" odnosno divinacijskim metodama, pretpostavljaju razumijevanje sinkronističkih procesa na jednostavan i izravan način. Svako mistificiranje je u tom smislu besmisleno i štetno.

Najjednostavnije rečeno, sinkrolab tehnike mogu vam ponuditi odgovore na životna pitanja – posebice u situacijama kad donosite određene odluke i potreban vam je dobar savjet.

Potpuno sam svjestan da pojava karata s labirintima može mnoge ljude podsjetiti na ulične gatare i sumnjive manipulatore koji zadivljuju praznovjerne i lakovjerne ljude. Ne mogu ispraviti pogreške koje su počinjene i još se uvijek čine u to ime; ne mogu uliti razumijevanje u umove onih koji ne razumiju i to zapravo ni ne žele; ne mogu otkloniti neizbježnu zlouporabu onih koji žele čuti proročanstva o svojoj budućnosti ili saznati ono što im je bolje ne znati. Ništa od toga ne mogu učiniti, ali me to ne spriječava da na izravan način govorim o vrijednosti sinkroniciteta i njegove praktične uporabe.

Znam da ima mnogo onih koji će sinkrolab tehnike dočekati na nož. Već sam - na sam pomen projekta na kojem radim - čuo začudno oštre kritike na svoj račun. Također, znam da ima onih koji će ih prigrliti nekritično, kao što prigrljuju sve što u njihovom umu ima prizvuk mističnog i tajanstvenog. Ni jedna od te dvije skupine ljudi me ne zanima. Zanimaju me oni koji će sinkrolab tehnikama pristupiti odmjereno, otvorena uma, ali opet s dovoljno razumijevanja i znanja. Zanimaju me oni razvijene razlučujuće sposobnosti – viveke rekli bi jogini – koja će im omogućiti da sinkrolab koriste na pravi način: kao pomoćnu tehniku pri donošenju odluka, bilo za sebe, bilo u savjetovanju drugih.

Njima namjenjujem ovu opsegom malu, ali vrlo sadržajnu i praktičnu knjigu, kao i cijeli "projekt sinkrolab".
Vašu pripadnost toj skupini ljudi, a tako i potencijalnim korisnicima sinkrolab tehnika, najbolje ćete potvrditi ako budete sigurni u slijedeće:

1. Razumijete li što je sinkronicitet i kako djeluje?
2. Razumijete li razliku između "proricanja budućnosti" i savjeta pri donošenju odluka?
3. Imate li dovoljno znanja i informacija o značenjima i uporabi labirinata?
4. Jeste li naučili koristiti jednostavne sinkronistički zasnovane sinkrolab tehnike

Na žalost, opseg ove knjige i njena namjena ne omogućava vam da nakon čitanja sa sigurnošću potvrdno odgovorite na bilo koje od ovih pitanja. Bez obzira na to, u njoj ćete pronaći sve što vam je potrebno – ali u skraćenom obliku! To znači da toplo preporučujem da zatražite podršku i dodatne informacije u drugim mojim knjigama u kojima sam doslovno stotine stranica posvetio upravo tome. Što se tiče prvog pitanja o razumijevanju sinkroniciteta, tome ću posvetiti slijedeće poglavlje u kojem ćete pronaći sve što trebate znati u vrlo pojednostavljenom obliku. Ali, već spomenuta knjiga "Skrivene poruke, skrivena značenja" obavezna je literatura za ozbiljnije istraživaće tog područja.

Drugo pitanje je iznimno važno, a proteže se u filozofske dubine rasprave o slobodnoj volji naspram predodređenosti. Ako tražite informacije o svojoj budućnosti, bilo iz naivne znatiželje bilo iz uvjerenosti da je determinizam dio ustroja svemira, molim vas okanite se sinkrolab tehnika! One su čvrsto zasnovane na povjerenju u snagu vlastitih odluka i stvaranju vlastite budućnosti. Kao dobar oslonac u razumijevanju smisla sinkrioniciteta u odnosu na našu budućnost preporučujem vam pročitati prvih stotinjak stranica moje knjige "Tajne indijske astrologije". Ona govori o jednom vrlo posebnom "generatoru sinkroniciteta", o jyotishu – sustavu zasnovanom na sinkornističkom odnosu između slike nebeskog svoda i života čovjeka. No, informacije tamo iznesene vrijede za svaki sinkronistički sustav, pa tako i za sinkrolab tehnike.
U praktičnom smislu, razumijevanje razlike između besmislenog "proricanja budućnosti" i mogućeg sinkronističkog savjeta pretočit će se u pravilno postavljena pitanja. O tome će biti riječi u ovoj knjizi, neposredno prije objašnjenja konkretnih detalja sinkrolab tehnika.

Treće pitanje odnosi se na vaše znanje o labirintima. Prvi dio ove knjige donosi vam sve informacije o značenju labirinata. Bez njih ne možete koristiti sinkrolab tehnike. Znači, nema vam druge nego naučiti sve o labirintima, da biste uopće mogli pristupiti tumačenju onog što ste dobili koristeći sinkrolab tehnika i karte labirinata. Produbljenje vašeg znanja o labirintima potražite u zasebnoj knjizi "Labirinti i njihove tajne".

Što se tiče posljednjeg, četvrtog pitanja u pogledu vaše spremnosti na korištenje sinkrolab tehnika, na njega će biti odgovoreno u drugom dijelu knjige. Opisat ću nekoliko osnovnih tehnika koje nije problem naučiti. Opisat ću vam način sinkronističkog razmještanja karata te značenje određenih položaja. Također, na nekoliko primjera ću objasniti način tumačenja dobivenih odgovora. Međutim, imajte na umu da se svaka vještina vremenom usavršava te da jedino iskustvo i vježba čine majstora. Zbog toga preporučujem da kandidatkinje i kandidati za ozbiljno korištenje sinkrolab tehnika prođu radionicu koja je ispunjena praktičnim primjerima tumačenja. Na taj način na licu mjesta i na konkretnim primjerima možete vidjeti i "osjetititi" kako se povezuju razna značenja karti labirinata s njihovim položajima, a sve u odnosu na pitanje koje je postavljeno.

Sinkrolab tehnike su doista jednostavne i praktične, a vještom korisniku mogu značajno olakšati pristup informacijama koje su obično skrivene u magli intuicije i naslućivanja. Potrebno je nešto truda i vremena za razbijanje mogućih obrazaca nerazumijevanja, kao i za svladavanje osnovnih informacija o labirintima potrebnih za tumačenja. Ali, jednom kad je to iza nas, ispred nas je otvoren blistav put u novu sinkronističku pustolovinu – sinkrolab vas očekuje!

Ljubav, žene i muškarci

2011-03-09T09:50:00.001+01:00

Mnogo puta sam, na raznim mjestima, naišao na tvrdnje kako muškarci i žene drugačije pristupaju ljubavi. Navodno je ženama važniji odnos, dok muškarci daju prednost seksu. Žene vole pričati i analizirati, muškraci su zatvoreni i jednostavniji (ili banalniji). Listu različitosti možete nadopuniti sami.

Međutim, da li smo doista tako drugačiji kad se radi o pravoj Ljubavi?

Evo što mislim o tome. Ljudima je odnos važan, a nezrelih ima i među muškarcima i među ženama.

Nezreli muškarci se razlikuju od nezrelih žena, to je sigurno. Svatko na svoj način upražnjava svoju nezrelost.

To je stoga što su im potrebe ponešto različite. Pa onda lijepo, kao i obično, pomiješaju ljubav s potrebom. To je jedna od odrednica "nezrelosti".

Kad to maknete, ostaju vam samo ljudi, bez obzira na spol i rod. A oni su jednaki u ljubavi i načinu na koji ju doživljavaju.

Odlučite na SINKRO način!

2011-03-01T18:52:00.000+01:00

Prvo izdanje knjige "Skrivene poruke, skrivena značenja" objavljeno je sada već davne 1996. godine. Nakon toga su slijedila još četiri izdanja, a knjiga se i dalje traži. To znači da je iza mene petnaest godina pričanja i podučavanja o sinkronicitetu! Ipak, prošlo je nekoliko godina od posljednje radionice "Skrivene poruke". Drugi projekti i obaveze tražili su svoje vrijeme. No, iznimno sam sretan što ću uskoro (09. i 10.04.2011.) ponovo održati tu čarobnu radionicu, ovaj put nadopunjenu novim generatorom sinkroniciteta: Sinkrolab tehnikama!

Što je to sinkronicitet? Alternativa uzročnosti – načelo smislene povezanosti dva uzročno nepovezana događaja. Noćna mora za pretjerano racionalne, a dvorac iz bajke za duhovne zanesenjake. Istina - koja određuje praktičnost uporabe - nalazi se, kao i obično, negdje na sredini. Sinkronicitet nije svemoguć (kao ni uzročnost), ali pruža obilje mogućnosti za stjecanje dodatnih informacija i donošenje mudrijih životnih odluka.

Primjena sinkroniciteta traži od vas malu promjenu stava prema svemiru koji vas okružuje te prihvaćanje postojanja takozvane "inteligencije prirode". Zatim, potrebno je naučiti određene tehnike pokretanja te "inteligencije" na aktivnost. I to ne bilo kakvu, već aktivnost usmjerenu na vas i vaš život. To nije pretjerano teško: već malo usmjeravanja pozornosti osigurat će povećanje pojavnosti sinkroniciteta u vašem životu. Još ako naučite postavljati prava pitanja (a to ćete svakako naučiti na radionici!), neće biti nikakvih problema ni s tumačenjem odgovora!

Tehnike koje se usavršavaju na radionici "Skrivene poruke", između ostalog, obuhvaćaju tumačenje podudarnosti i predznaka, bitne informacije o snovima, tehniku "aštamangalama" iz drevne nimite (vedske vještine tumačenja sinkroniciteta), te naravno Soulnet tehniku (Internetski SoulNet još je živ, radi svakodnevno, ali upravo prolazi kroz temeljitu preobrazbu i obnovu – uskoro će biti dostupan u novom ruhu i s novim imenom!).

Radionica traje cijelu subotu i nedjelju do ručka, pa će biti vremena za proučavanje, tumačenje i razgovor o svim vidovima praktične uporabe sinkroniciteta.

Novost su Sinkrolab tehnike, kojima ćemo posvetiti pozornost kao vrlo lijepom i praktičnom generatoru sinkroniciteta. U vrijeme radionice će već biti dostupna knjiga "Sinkrolab", zajedno s kompletom karata kojima se služimo pri dobivanju odgovora. Karte su zasnovane na teoriji labirinata, ima ih 28 (s različitim labirintima), a polaznici će naučiti nekoliko tehnika rada s njima. One su opisane u knjizi, ali uvijek ima malih tajni koje se mogu prenijeti samo u živo!

Sve u svemu, nakon radionice, bit ćete "naoružani" znanjem, metodama i nadahnućem: a to su tri osnovna sastojka života kojima sinkronicitet ne može odoljeti! Vrijednost informacija dobivenih na taj način je neprocjenjiva, a njihova uporaba ovisi samo od vas.

Zapamtite: niste sami; nikad niste sami! Vi ste dijete Svemira. Okruženi ste pažnjom svog roditelja. On/a, baš kao i svaki mudar roditelj, ne može, a ni ne želi, prisiliti svoje dijete da se oblikuje prema unaprijed određenom obrascu. On/a želi da vi sami pronađete svoj put – da ga sami odaberete, jer ste dovoljno zreli i mudri za taj odabir. Ipak, ono što vam nudi na tom putu je – savjet, dostupan u svakom trenutku, na svakome mjestu. Inteligencija prirode vam u obliku sinkroniciteta neprestalno šapće svoje riječi. Jeste li konačno spremni da ih čujete?

Dobrodošli na radionicu "Skrivene poruke"!

Ljubav, Istina, Ljepota i Suosjećanje

2011-02-25T09:35:00.001+01:00

Ljubav, Istina, Ljepota i Suosjećanje, nemaju imena, roda, rase niti nacionalnosti. To su sile Svemira – osnovni sastojci Stavrnosti.

Ljubav je lijepak Svemira; sila koja povezuje i privlači, snažnija od bilo čega drugog. Ne opiri joj se. Dopusti joj da te privuče k mjestu na kojem su svi Jedno.

Istina je ono što doživljavaš kad TI ne zasjenjuješ stvarnost. Stani ustranu. Ono što NIJE samo je scena za igru onoga što JEST.

Ljepota je način na koji Svemir proslavlja svoje postojanje. Uvijek je iznutra, a traži čisto srce da postane vidljiva.

Suosjećanje je način na koji komuniciramo s onim što ne razumijemo. Ono nas može odvesti do mjesta koje naš um ne može ni zamisliti.

Dakle, na koji način te sile mogu pripadati nekome, a ne svima? Vidim ih u očima mojih sestara i braće svih boja, oblika i zastava.

Vidim ih i preko njihovih tijela i uma. Ne marim za njihova politička uverenja; nije mi važno što jedu, kako izgledaju i kojem Bogu se mole.

Umijesto toga, vidim da su načinjeni od Ljubavi, Istine, Ljepote i Suosjećanja.

Vidim Ljubav, čak i kad mi pokazuju svoja lica iskrivljena bijesom. Razumijem: oni traže – ali ne mogu naći.

Vidim cijelu Istinu u njima, bez obzira na to koliko hvale samo neki od njenih dijelova.

Vidim Ljepotu, jer proslava nikad ne prestaje. Volio bih da svi oni imaju najčišće srce s kojim mogu sudjelovati u njoj.

A Suosjećanje je razlog zašto dolazim ponovo i ponovo, pokušavajući doprijeti do njih i vratiti ih natrag na mjesto za kojim žude.

Zapamtite; Ljubav, Istina, Ljepota i Suosjećanje, nemaju imena, roda, rase niti nacionalnosti.

Ne pokušavajte ih podijeliti; pripisati ih nekima, a uskratiti drugima. Što god drugi mislili, kako god izgledali – duboko unutra, oni su isti kao i vi. Poštujte istost, ali poštujte također i razlike!

Povežite se, sagledajte Stvarnost, proslavljajte Ljepotu i uvijek – uvijek! – njegujte suosjećanje za najveće i najmanje oko sebe.

Za istinske ljubavnike

2011-02-14T09:34:00.003+01:00

Indijska legenda kaže da je svijet nastao zbog ljubavi između Boga i Boginje. Bog je apsolutan i neočitovan, a Boginja predstavlja očitovanu prirodu. Bog je jedan, Boginja je mnogostruka. Njihova je ljubav vječna i savršena. To je zato jer, iako božanski, oni zauvijek traže jedinstvo, a nikad ga ne nalaze u potpunosti. Njihova igra je vječna. Njihova ljubavna ekstaza je vječna. Oni toliko žele jedno drugo, toliko žele biti jedno u drugom! Ipak, između njih je procjep koji ih prividno zauvijek razdvaja. Međutim, taj osti procjep ih zauvijek i spaja!

Kad shvatite tu legendu, shvatit ćete narav savršene ljubavi.

Shvatit ćete da nikada i ni na koji način ne možete pobjeći od ljubavi. Ne možete prestati voljeti ili prestati biti voljeni. Možete se privremeno izgubiti u prividu, to je istina. Ali, napustiti ljubav - to je nemoguće, jer vi sami načinjeni ste od ljubavi. Vi jeste Ljubav. Vi sami nastali ste zbog vječne težnje Boga i Boginje da se spoje u kozmičkom orgazmu savršenstva. Djelomično ste Bog, djelomično ste Boginja, ali ono što ste u potpunosti - to je procjep između njih ispunjen vatrom stvaranja - vatrom savršene ljubavi!

(A.P. Kezele: Savršena ljubav)

Mantra man (Integralna meditacija, 4. dio)

2011-02-12T09:04:00.003+01:00

Integralnu meditaciju možete naučiti samo u osobnom kontaktu. Jedan od razloga je sam postupak kojeg je besmisleno opisivati, baš kao što je proces disanja ili hodanja besmisleno opisivati. Ti su postupci jednostavni, ali je najbolje, pa čak i jedino moguće, da se dogode sami od sebe. Znači, postupak uporabe mantre je, iako jednostavan, najbolje naučiti uživo, tijekom osobne instrukcije.

Međutim, natrag na mantru – svima vrlo zanimljiv vid prakse ispravne meditacije.

Suvremena fizika dijeli mišljenje drevnih naučavanja da su ljudi, baš kao i svemir, načinjeni od "zvuka". Fizika bi, gotovo na isti način, govorila o energiji i njenim oblicima, to jest vibracijama. Ako tako gledate na čovjeka, vidjet ćete nešto poput crteža desno – "mantra man-a"!

Vibracija svakog čovjeka je posebna, jedinstvena. Kao pranavu - oblik zvuka - u meditaciji je najbolje koristiti zvuk koji već postoji u nama, pa je tako za nas prirodan.

Različite škole i tehnike meditacije – čak i ako slijede izvorni naputak o postizanju stanja smirene svjesnosti, to jest joge - koriste različite mantre. Neke od njih su univerzalne, a neke na žalost, imaju značenje (i time odstupaju od važnog Patanđalijevog naputka o "obliku bez sadržaja")

Tehnike koje, iako shvaćaju osnovno načelo kretanja duha prema unutra, ali koriste univerzalne mantre (recimo OM ili SO HAM), nisu u potpunosti prilagođene pojedincu. Neke suvremene varijante (poput Benstonove relaksacijske reakcije) omogućavaju uporabu bilo kojeg zvuka, dakle mantre po izboru, od izmišljenih slogova do riječi sa nekim lijepim značenjem poput riječi "Ljubav" ili čak božjih imena, već prema pripadnosti nekoj religiji. Isto vrijedi i za tehnički ispravnu zapadnjačku metodu kršćanskog podrijela imenom "Oblak nespoznatljivog". Ona također posrće po pitanju uporabe sredstva za meditaciju, dakle mantre, dopuštajući da ono ima neko značenje.

Neke škole i učitelji meditacije (posebice oni zasnovani na tradaciji) jednostavno iz svoje tradice uzmu "sveta imena", obično nekih božanstava. Ponekad nas i uvjeravaju da to nije tako, a ipak na posljetku ispadne da jest. Zapadnjacima su te riječi nepoznate, pa se time zadovoljava kriterij pranave (barem za zapadnjake), ali je zanemareno pitanje individualne prilagodbe i otvoreno pitanje kulturološke ili čak religiozne manipulacije.

Dakle, što nam je činiti? O mantrama ne znamo ništa, a očigledno postoje znatne razlike u naučavanjima.

Čak ni veliki Patanđali u svom spisu ne nudi podatke o mantrama. On samo iznosi opće načelo (uporaba oblika, a ne sadržaja). Znanje o mantrama teško da može biti objektivizirano. Ono je uvijek bilo subjektivno i na razini uvida, spoznaje. Ako vidite "mantra ljude", vidjet ćete, ili još bolje "čuti" njihove zvukove!

Integralna meditacija, nastala na osnovi mog iskustva za kojeg nemam druge riječi nego "izravni uvid", nudi potpunu individualizaciju mantri. Zvukovi koje koristimo su povezani sa drevnim znajem o jyotishu. Izračunava se slika neba u trenutku nečijeg rođenja te se pretvara u niz matematičkih formula. Svaka od njih, izražena ljudskim glasom, predstavlja određeni zvuk.

Ne znam koliko kombinacija mogućih međusobnih odnosa postoji između nebeskih tijela iznad nas, ali znam koliko kombinacija različitih zvukova koristimo u Integralnoj meditaciji: 8,1 x 10²³! Da, to je 8,1 s dvadeset tri nule! Danas na ovom planetu živi otprilike 7 x 10⁹ ljudi. Milijun milijuna i još više je ukupni broj mogućih zvukova kojima raspolažemo u Integralnoj meditaciji. Ističem to zbog barem površnog uvida u dubinu znanja o zvukovima koje koristimo.

Polaznik tečaja Integralne meditacije uči osnovnu tehniku, koja je prirodna i jednostavna poput disanja ili hodanja, ali i svoj individualizirani zvuk s kojim provodi tu tehniku. Kasnije, nakon određenog vremena, kroz tehnike harmoničnog ubrzanja (HAT – Harmonic Acceleration Techniques), polaznici dalje profinjavaju i podešavaju svoju pranavu – potpuno individualizirani oblik zvuka kojime dolaze do stanja "svijesti bez vrtoga" ili stanja joge kako ju naziva Patanđali.

Kako se meditira? (Integralna meditacija, 3. dio)

2011-02-11T10:15:00.002+01:00

Vjerovali ili ne, ispravna meditacija je prirodna poput hodanja i laka poput disanja! Ona je dio našeg duh/tijelo sustava a sposobnost za nju nam je urođena.

Međutim, baš kao što i hodanje ne bismo naučili da smo rano djetinjstvo proživjeli među životinjama ili ljudima koji ne hodaju, tako ni taj proces nismo usvojili jer nam NITKO o tome nije NIŠTA rekao. Odrasli smo, ni ne znajući da možemo hodati. To jest - meditirati.

Pa, došlo je vrijeme i za to. Iako je naša sposobnost uspavana i pomalo zahrđala, na tečaju Integralne meditacije neće mi trebati više od par sati da ju, uz vašu suradnju, probudimo.

Za sada, međutim, kratko objašnjenje. Ponovo s izvora. Patanđali kaže da se joga postiže "prepuštanjem prirodnom stvaralačkom procesu" (1:23). Iako zvuči, apstraktno, zapravo se radi o tome da ništa ne radimo sami, već pustimo da priroda radi za nas.

Da li to znači da trebamo biti pasivni u meditaciji? Na neki način da. Međutim, one meditacije u kojima ne radite ništa već samo, primjerice, puštate duhu da luta kud god želi, imaju svoje ozbiljne mane.

Prvo, ljudi imaju sklonost da se spontano priklone promatranju svojih misli. Na taj način rascijepe svoju pozoronost i umijesto joge (da, uzgred, prijevod tog izraza je "povezivanje" ili "sprega") dobiju razdvajanje i odvajanje. Ako mene pitate, promatranje vlastitih misli i unutrašnjih doživljaja je prilično šizofren postupak i ne bih ga preporučio.

Drugo, naša svijest je vrlo moćan generator energije i stvaralaštva, posebice u svojoj dubini. Njenu snagu Patanđali opisuje u trećoj knjizi Joga sutri, gdje ukazuje na sposobnosti koje se kriju u nama i to kako ih možemo probuditi. Proces tog buđenja je također tehnički moguć (i zastupljen u nizu naprednih vježbi u programu Integralne meditacije). No, on se zapravo u nama odvija neprestano. On je odgovoran za naše kreativne ideje, nove zamisli i intuiciju. U svojoj biti nalik je na programiranje računala. Zavisno od softwera kojeg upotrijebite, računalo će izvršavati određene radnje. Ako znate što radite, odlično!

Ali, ako ne znate, već to radite nasumično, kako vam dođe, vi ubacujete u svoje "računalo" niz nepoznatih naredbi! U najboljem slučaju neće se dogoditi ništa osim bijelog šuma. U najgorem, može se dogoditi bilo što.

Ljudi koji prakticiraju pasivno promatranje ili prepuštanje mislima, nesvjesno pokreću procese koji mogu biti vrlo snažni. Ni duh ni tijelo obično nisu spremni za njih. Stoga takav postupak nije preporučljiv.

Umijesto toga, Patanđali preporučuje uporabu "titraja misli" ili pranave, kako to naziva u sutri 1:27. Prepuštanje prirodnom toku svijesti je samo jedan dio postupka. Drugi dio je pranava nekog određenog zvuka (riječi ili misli).

U praksi, radi se o tome da se smirivanje mentalne aktivnosti u meditaciji, odnosno tijekom procesa joge, odvija na mantri – zvuku koji je samo oblik, samo vibracija, te nije niti smije biti nositelj nekog lingvističkog sadržaja.

"Čekajte!" možda ćete uzviknuti, "zar nije ranije rečeno da meditacija nije mantranje?"

Da, rečeno je. Pod "mantranjem" se mislilo na beskrajno ponavljanje mantre (ili njeno ponavljanje određeni broj puta). Ipak, tijekom procesa smirivanja misli upotrebljava se mantra i to na točno određeni način, jednostavan ali delikatan. Mantra ima važnu ulogu u svemu tome – pod uvjetom da je tehnika "prepuštanje prirodom stvaralačkom impulsu" svladana kako valja.

Istina o meditaciji (Integralna meditacija, 2. dio)

2011-02-10T08:50:00.002+01:00

Na nesreću, pravi naziv za proces meditacije je zlouporabljen do te mjere da ne vjerujem da se ta opća percepcija može promijeniti. Ipak, ako doista želite razumjeti o čemu se radi, onda morate i to znati. Dakle radi se o jogi.

Aha, reći ćete, joga! Znam za to!

Ispričavam se, ali sumnjam da znate. Ono što ste pomislili ili vidjeli u svom umu najvjerojatnije su bile asane - niz vježbi tijela koje su na zapadu uzurpirale naziv joga. Iako su one dio joge (jedan mali, sasvim mali i gotovo nevažni dio), prava joga je nešto drugo.

Otac joge, pisac poznatih "Joga sutri" zvao se Patanđali. Iza tog neobičnog naziva i imena krije se važno i univerzalno znanje.

Na samom početku svog spisa, Patanđali definira jogu kao "stanje svijesti bez pokreta". Ili, "nepomična svijest". Uz napomenu da se NE radi o koncentriranoj ni na bilo koji način aktivnoj svijesti, možemo reći da je stanje joge mirno ili smireno stanje svijesti. Dakle, joga je stranje u kojem je naš duh miran i ne kreće se, ali postoji budnost te, posljedično tome, velika ugoda.

Zgodno, zar ne? Stanje joge je upravo ono što nam je danas potrebno kao ravnoteža stalnom nemiru, iscrpljenosti i mentalnoj buci kojoj smo izloženi.

Joga međutim, nije samo imenica, već je i glagol. Ako zanemarimo uobičajenu predrasudu o jogi kao tjelesnom vježbanju, jogu kao proces mogli bismo definirati na slijedeći način: postupno smirivanje mentalne aktivnosti sve dok se ne dosegne stanje svijesti bez pokreta.

I time smo ujedno definirali ispravan proces meditacije!

Meditacija je dakle proces smirivanja mentalne aktivnosti. Ukoliko vas netko vodi, ili sami zamišljate, recimo, svjetlo koje izlazi iz vaše glave i povezuje vas s udaljenim zvijezdama, vi ne meditirate, jer se vaša mentalna aktivnost ne smiruje. Štoviše ona se povećava i usmjerava u određenom smjeru procesom koji se ispravno naziva vizualizacija, a ne meditacija.

Ako uporno zurite u svjetlo svijeće, neko božanstvo ili u beskraj ponavljate neku mantru, ni tada ne smirujete svoju aktivnost, nego ju povećavate usmjeravajući um na taj određeni sadržaj procesom koji se ispravno naziva koncentracija, a ne meditacija.

Ako koristite afirmacije ili uvjeravate sami sebe da ste opušteni i mirni, ni tada ne meditirate već koristite (auto)sugestiju. Ako analizirate svoje mentalne obrasce, podsvjesne motive ili traume, bavite se psihološkim radom na sebi - ne prakticirate meditaciju. Molitva je također usmjeravanje uma na neki (religiozni) sadržaj i ne može se zvati meditacijom, niti se meditacija može nazvati "oblikom molitve", kako to neki neopravdano čine.

Većina tehnika na koje danas možete naići, a koje neopravdano nose ime meditacija, zapravo ne predstavljaju meditaciju, barem ne u onom izvornom smislu Patanđalijeve joge kao procesa smirivanja mentalne aktivnosti.

A kako se onda meditacija prakticira? Kako smiriti svjesnost i dostići stanje joge?

Treba li nam meditacija? (Integralna meditacija, 1. dio)

2011-02-09T10:07:00.001+01:00

Neki odmahuju rukom – što će to nama? Neki jedva čekaju neki trenutak mira u kojem će se posvetiti sebi – za to im je kažu, dovoljna meditacija. Tek rijetki – još uvijek u manjini - shvaćaju da im je život nametnuo tempo i pritisak koji jednostavno zahtijevaju vještinu opuštanja.

Da, točno je, mnogi ljudi se ne znaju opustiti. Ili su nekada znali, ali sada im, nekako, ne ide.

S druge strane, sve više ljudi traži sebe. Često osjećaju besmisao i traže dublju svrhu i smisao svog života. Ili barem pravo da ga prožive u punini.

Zbog očigledne potražnje, pojavila se i ponuda: mnogobrojne tehnike i metode koje obećavaju isto: oslobađanje od stresa i duhovni napredak. Većina njih u svom nazivu ima i riječ "meditacija".

Pretpostavimo da ste zaključili da vam je učenje neke tehnike meditacije potrebno. Kako se snaći u postojećoj ponudi?

Budući da sam prakticiram i podučavam vlastitu tehniku Integralne meditacije, jasno je da ću i vama to isto preporučiti. Međutim, nadam se da ću vam usput također objasniti i osnovna načela meditiranja. Ne zato da bih vas podučio meditaciji (najbolji način učenje je uvijek u osobnom kontaktu), već zato da vas informiram o nekim univerzalnim načelima po kojima možete razlikovati meditaciju od... nečeg drugog.

Za početak, ukazat ću vam na neke izraze koje NISU meditacija: koncentracija, vizualizacija, sugestija, hipnoza, vjera, filozofija, kontemplacija (razmišljanje), uviđanje, usklađivanje energije, buđenje energije, iscjeljivanje, bioenergija, mantranje ili vrtnja čakri.

Ali, reći ćete, zar se riječ "meditacija" ne pojavljuje uvijek uz te i neke druge slične pojmove?

Ne uvijek, ali istina je – pojavljuje se često. Međutim, ta povezanost nije ništa veća ili manja od povezanosti meditacije i sporta, zdravlja, trčanja, ljubavi ili vašeg posla. Meditacija vam u svemu tome može pomoći, ako vas ta područja života zanimaju. Ali, nemojte pogriješiti i zamijeniti ju s nekim od tih postupaka. Upravo to, međutim, ljudi najčešće čine!

Dakle, kad vam netko kaže meditacija, nije poželjno sve prihvatiti kao jednako. Pitajte, barem općenito, o čemu se radi? Ako odgovor ukazuje da se radi o zamišjanju bilo čega, od svjetlosti do energije u vašem tijelu, preko simbola, slika ili bilo kakvog sadržaja, znat ćete da se radi o vizualizaciji, kontemplaciji ili sugestiji. Pitajte da li je tehnika lagana? Ako nije, vjerojatno se radi o nekoj vrsti koncentracije.

Pitajte nadalje da li ju možete raditi sami? Ako vam je za nju potrebno bilo kakvo vanjsko sredstvo, poput CD-a, neke opreme ili nekog čovjeka, ne radi se o meditaciji (iako će ju neki ponosno nazvati "vođenom meditacijom") već o vrsti kontrolirane sugestije (u najboljem slučaju) ili manipulaciji odnosno neželjenom energetskom utjecaju (u najgorem slučaju).

Usprkos tome, razne druge tehnike mogu imati pozitivne učinke. Očito ih, na svom području, i imaju, inače ne bi opstale. Ali, zapravo je pogrešno nazivati ih meditacijom.

Što je onda meditacija?

Windsurferska ljubavna priča

2011-02-08T12:03:00.005+01:00

U ove zimske dane (na izmaku, nadam se), svatko zaljubljen u more sanja dolazak proljeća. Ako ste me čitali dovoljno dugo, vjerojatno znate da je jedan dio mog života, onaj u kojem se prepuštam prirodi i njenim elementima, posvećen jedrenju na dasci. Vrlo sam strastven u tome, pišem zaseban blog, zapravo cijeli web site na engleskom jeziku i trudim se biti što bolji u onom što radim.

Prije nekoliko godina, otkrio sam speedsurfing (posebnu, vrlo zahtjevnu disciplinu untrar jedrenja na dasci koja se razviula i raširila zahvaljujući ručnim GPS uređajima). Korak po korak, iako u poprilično kasnim godinama, postao sam jedan od najbržih GPS windsurfera u Hrvatskoj. Službenog rankinga nema, ali u današnje vrijeme nije se teško organizirati i imati uvid u to kako se jedri u različitim dijelovima svijeta. Hrvatski speedsurfing je daleko od svjetske razine, ali popravlja se. Sve više izvrsnih jedriličara, slalomaša i racera, iskušava se u brzinskom jedrenju. Dva najpopularnija web portala na kojima se mogu vidjeti rezultati iz svih krajeva svijeta su Europski GPS Speedsurfing i Australski GTC Team Chalenge. Ne smiju se zaboraviti ni najaktivnije windsurfing stranice u Hrvatskoj: WKC Koprivnica.

Prošle godine sam imao izvrsne rezultate na oba mjesta (najbolji HR prosjek na GPS Speedsurfingu, drugi u HR kombinaciji na GTC TeamChalenge-u, uz tri prva mjesta: najveća maksimalna brzina, najbolji prosjek 5/10 sec i najbolja nautička milja).

S obzirom na moju mladost :-) rezultati su i više nego dobri. Mnogo toga zahvaljujem "soul" pristupu jedrenju na dasci. Iako se nekima može učiniti ležernijim, taj je pristup zasnovan da spoznajama i metodama izvrsno opisanim u knjizi Johna Douillarda "Tijelo, duh i sport". (Na žalost, knjiga je trenutno je rasprodana, ali elementi istog pristupa mogu se naći i u drugim knjigama Johna Douillarda.) "Sve je u glavi", rekli bi neki, a prevlast duha nad tijelom svakako je u osnovi soulwindsurfinga. Međutim, ne treba pogriješiti: tijelo se mora održavati u dobroj, jako dobroj kondiciji, uz dobru prehranu, životnu rutinu i zdrave navike. Bez toga, moje približavanje pedestom rođendanu bilo bi obilježeno sasvim drugim vrstama aktivnosti. A kad tamo, eto, sve sam mlađi i mlađi! :-)

Rezultati su bili odlični prošle godine, a sad ćemo vidjeti kako će se stvari odvijati tijekom 2011. U međuvremenu, jedan od najpoznatijih proizvođača windsurferske opreme na svijetu - firma Starboard, na neki je način prepoznala vrijednost mojeg truda oko promocije jedrenja na dasci i postignutih rezultata. Veliko mi je zadovoljstvo biti član (team rider) Starboard ekipe za Hrvatsku! (Starboard National Team).

Tijekom posljednjih desetak godina ionako sam vozio uglavnom njihove daske. Najbolje su mi odgovarale, iznimno su brze (naravno, ima ih za sve potrebe, od početnika do naprednih) i - najljepše izgledaju! :-) O ukusima se ne raspravlja, naravno, ali njihov "drveni" izgled je doista jedinstven. Priču o svim Starboard daskama koje su prošle kroz moj život tijekom posljednjih desetak godina sa statusom mojih najvećih ljubavi, možete pročitati (na engleskom) u članku "My love story with Starboard".

Gospa od mora

2011-02-07T16:47:00.003+01:00

Kakva čuda može stvoriti jedna mala knjiga! Kad sam pisao "Dupinov san" znao sam da se radi o posebnoj knjizi, ali da će za sobom povući toliko toga...e, to je već čudo! Još jedna velika zahvala Goranu na svom trudu i ŽIVOTU kojeg je uložio u ovaj projekt! Evo Goranovog pisma:

Uvaženi prijatelji,

U petak, 04. veljače o.g. bracera 'Gospa od mora' morem je zaplovila, po prvi puta i zajedrila...

Bio je to divan dan s divnim ljudima u iznimnom doživljaju. Sunčan i podržavajući u kojem se bracerino latinsko jedro po prvi put vjetru otvorilo...

Hrvatski registar brodova toga dana bio nam je u kontroli stabiliteta i maritivnih sposobnosti brodice... Uz neke sitne dopune i promjene koje smo dužni učiniti uskoro ćemo dobiti i potrebnu svjedožbu za plovidbenu dozvolu.

HTV nas je također snimio prvo bracerino jedrenje. Navedeni prilog možemo pogledati na HTV-om MORU, u nedjelju 13.02. u 13:20 sati na I programu HTV-a.

Mnogo bracerinih fotografija snimio je Ljubo Gamulin, fotograf i zaljubljenik u more, sin našeg kapetana Jadrana. Četiri njegove fotografije upućujemo Vam u attachu.

Na kontroli plovnosti i prvom jedrenju bili su: g. Nikša Oreb i g. Frano Nobilo iz Hrvatskog registra brodova, dr.sc. Nenad Bobanac, projektant; Vatroslav Kuliš, slikar; Mile Jadrešić, kalafat; Branko Jadrešić; majstor za konope i koloture; Jadran Gamulin, kapetan; Dado Sekso iz Erste S leasinga; Šime Stipaničev, mladi skiper koji je sam preplovio Atlkantik; Ljubo Gamulin, fotograf.

Bracera se sada sprema za blagoslov u Supetru na Braču u utorak, 19. travnja o.g., nakon koje nastavlja ploviti put Bola, Jelse na Hvaru, Mljeta i Dubrovnika.

Do poziva na zajednički susret na Braču - svako Vam dobro !

S poštovanjem,
Goran Stojanović
Ravnatelj
Dupinov san - The Dolphin Dream Society

Karma, dharma i ispunjenje želja (4. dio)

2011-01-31T08:44:00.001+01:00

Četvrti dio predavanja koje sam održao u Zagrebu, 17.12.2010. (U organizaciji Dvostruke duge - potražite ju i na Facebooku pod tim imenom). Ovdje govorim o prirodnim ritmovima, jyotishu i onome što nas očekuje u 2011. godini i nakon nje.

Karma, dharma i ispunjenje želja (3. dio)

2011-01-28T14:54:00.003+01:00

Treći dio predavanja koje sam održao u Zagrebu, 17.12.2010. (U organizaciji Dvostruke duge - potražite ju i na Facebooku pod tim imenom). Objašnjavam pitanje dharme - životne zadaće, kao i ulogu većih karmičkih ciklusa cijelih zajednica u odnosu na ispunjenje osobnih želja.

Karma, dharma i ispunjenje želja (2. dio)

2011-01-26T10:37:00.002+01:00

Drugi dio predavanja koje sam održao u Zagrebu, 17.12.2010. (U organizaciji Dvostruke duge - potražite ju i na Facebooku pod tim imenom). Uživajte!

Ređuvenejšn!

2011-01-24T14:58:00.007+01:00

Osjećam potrebu pridružiti se pohvalama jednom od najboljih novinara u nas, Goranu Miliću, koji se jučer oprostio od nas posljednjim Dnevnikom prije odlaska u mirovinu. Barem službenu. Jedan od rijetkih čije priloge, emisije i reportaže rado gledam. Spontano teku, zanimljive su, imaju priču i informaciju, a što je najvažnije ostavljaju trag optimizma, čak i onda kad govore o sumornim temama. Dakle, svaka čast i sve pohvale na dobrom poslu! I, bez obzira na mirovinu, želim još mnogo dobrih emisija!

Dvije su me stvari u jučerašnjem Dnevniku potakle na razmišljanje, pa ih eto dijelim s vama.

Prvo, ex-predsjednik Mesić i njegovi odlasci na "ređuvenejšn" terapiju. Suvremeni tempo života zasigurno zahtijeva nešto, bilo što, da vas spasi od vlastitog žrvnja. Ipak, u bijelo odjeveno osoblje, u bijele frotiraste ogrtače odjeveni klijenti, koji leže u bijelim naslonjačima u bijelim prostorijama, kao da su izišli iz neke futurističke klinike za zamjenu iznošenih tijela i organa. Okružje izvrsno odgovara neizgorovenom geslu suvremenog svijeta: iscijedit ćemo iz tebe sve što imaš i možeš dati, a onda ćemo te ređuvejnirati i tako obnovljenog te poslati natrag... na daljnje cijeđenje.

Tome sasvim odgovara i potez uključivanja radnice s mljekarske farme koja u deset sekudni mora opslužiti nekoliko jadnih krava priključenih na strojeve. Vrlo stresan posao (koliko, to ni sama radnica ne zna – njoj se čini tjelesno teškim, a što radi njenoj duši, ni ne sluti), kao i onaj administrativne radnice koja svakoga dana zaranja u brdo papira i već se godinama guši u prašini brojaka i slova. Izabrani su pravi primjeri otuđenja i besmislenih, civilizacijom nametnutih poslova. I kao takvi su poslani na "obnovu", kao štof novinarskoj priči. Obje su, naravno, bile oduševljene i spremno se i s veseljem vratile na svoj posao. Sad će ga obavljati bolje. I, barem privremeno, zaboraviti na ključno pitanje: kakvog uopće smisla ima to što rade?

Razni ređuvenejšn centri će i dalje nicati, odjednom shvaćeni kao prijeko potrebni. Ipak, bit će dobro uklopljeni u glavnu struju civilizacijskog žrvnja. Ne dao Bog da netko postavi pitanje o tome da li bi možda svijet mogao biti drugačiji? Ne dao Bog da ga netko želi promijeniti! Takva znanja i metode nisu dobrodošle, a oni koji ih posjeduju i promoviraju, zauvijek će biti na margini, neprilagođeni kao i uvijek. (Tek toliko da znate s koje pozicije pišem!)

I još nešto, vrlo bitno, iz jučerašnjeg Dnevnika. Goran Milić je kao poveznicu svoje emisije uzeo prirast ljudske biomase. U desetak minuta, koliko je trajala, broj ljudi se na našem planetu povećao za oko dvije do tri tisuće. I da, pojavio se i prilog o upravo rođenim četvorcima u Njemačkoj (hrvatska obitelj). Uz sve pohvale, divljenje i čuđenje, sretni roditelji su zaslužili novu kuću od države, novi auto od Opela, niz povlastica i pomoći zato jer su... pa, dobili četvero djece odjednom. Lijepo. No, da li se itko ikada zapita zašto je (dobra, uređena, civilizirana) država, tako zainteresirana za povećanje broja svojih građana? Vjerojatno se to ne trebamo pitati jer i sami znamo: jedino ako nas ima više možemo održati zacrtani rast bruto proizvoda, povećanje tržišta, radna mjesta, potrošačku klimu i tako dalje.

Hrvate je, na sreću, u posljednje vrijeme, teško natjerati da se množe. Na nesreću, njihov razlog za to uopće nije povećana svjesnost o tome da izručuju svoje potomstvo civilizacijskom žrvnju, mašini koja će od njih učiniti ekonomske robove i strojeve za potrošnju i daljni rasplod. Njihov razlog je mnogo prozaičniji: nemaju dovoljno sredstava da bi potencijalno mnogobrojnoj djeci priskrbili normalan život. Inače, da imaju, svakako bi rađali više djece. Tako barem svi kažu, a ja se ipak, u svojoj usamljenoj ludosti, nadam da smo pametniji nego što se činimo sami sebi. Možda mi spontano razumijemo što se događa i pružamo nesvjesni pasivni otpor? Znam, znam, sasvim uzaludna nada. I mi bismo se nemilice razmnožavali, samo da možemo. A hoćemo, hoćemo, bez brige - povećavat ćemo svoje brojke, sve dok povećanje prihoda to od nas traži!

Gledajući globalno, na svijetu ima mjesta za još barem dvadesetak miljardi ljudi. Uredit ćemo divlje predjele, onaj preostatak životinja preseliti u zoološke vrtove, napraviti dovoljno mjesta za nove zgrade, tvornice, sportske terene, urede, shoping naselja i, da, ređuvenejšn centre u koje ćemo zalaziti kad se ugušimo pod svojim vlastitim teretom!

Za vrijeme emisije, broj stanovnika Zemlje je porastao za barem 2000, a od tog trenutak do ovog u kojem pišem, za nekih 250000 (odlično, grad veličine Osijeka u manje od 24 sata – doista napredujemo!). Goran Milić je završio svoj posljednji dnevnik slijedećim riječima: "Neki kažu da na planetu ima sve više stanovnika, a sve manje ljudi. A drugi kažu, neka samo bude više stanovnika - bit će više i ljudi!"

Među ovim drugima je, po vlastitom priznanju, i Goran Milić. E, pa, ne moramo se u svemu slagati da bih priznao vrhunski talenat za novinarski posao, poštenje i humanost, te još jednom pohvalio i zahvalio na odličnim emisijama - uključujući i ovu posljednju!

Ipak, naše vlastito sljepilo, zasnovano na sasvim ljudskim osjećajima prema vlastitom potomstvu, ne daje nam da vidimo gdje leži najveći problem. Broj ljudi stalno raste i to velikom brzinom. Svaki od te četvrtine milijuna ljudi koji su se pojavili tijekom samo jednoga dana, ima pravo na sve što pripada svakome drugome: hranu, mjesto za život, obrazovanje, posao, prihode, obitelj, barem jedan auto, novac, odmor, uživanje... I nikome se to ne bi smjelo uskratiti. A kako ćemo to učiniti, ako ne na račun našeg vlastitog planeta? Društveni problemi suvremenog svijeta neće se riješiti ako nastavimo rasti tim tempom. Štoviše, postat će sve gori i gori, usprkos bilo kakvim zakonima, ekonomskim reformama, znanstvenim otkrićim, političkim prevratima ili revolucijama.

Međutim, rijetko tko vidi tu situaciju (pri tom mislim na tu nezadrživu, suludu potrebu ljudskoga roda da se širi i razmnožava u nedogled) kao jedan od bitnih korijena svjetskih problema. A među onima koji to vide, nitko se, ili barem jako rijetki, usuđuju to izreći. Jer, ako to kažu, protiv sebe će okrenuti veliku većinu ljudi ovoga svijeta!

Što bi takvi htjeli? Da prestanemo rađati? Da prestanemo rasti i širiti se? Da prestanemo napućivati ovaj svijet? I to u ime čega? Životinja ili šuma? Ma, svašta! Već ćemo mi pronaći neko rješenje!

A tko zna, možda smo ga već i pronašli! Možda je rješenje izgraditi ređuvenejšn centre na svakom uglu?!

A opet, čak i ako to nije rješenje, vjerujte mi, vaša djeca će ih trebati kao kruh i vodu! Jer će živjeti u svijetu toliko opterećenom i neprirodnom, da će im ređuvenejšn biti zakonom zajamčen! U skladu sa svim pravilima Europske unije i Svjetskoga poretka. Ili nečeg takvog, nastalog da bi se ljudi (jako, jako mnogo njih) usprkos svemu, održali na životu, u punoj radnoj sposobnosti, spremni svake godine na povećanje bruto svjetskog proizvoda za barem 4,762%!

Još jedan početak

2011-01-23T19:03:00.000+01:00

Osnovni tečaj Integralne meditacije. Ovaj put u Mariboru. Osamnaestero polaznika vrlo je brzo i s lakoćom svladalo osnove tehnike meditacije. Već prvoga dana iskustva su bila vrlo duboka, tako da je bilo moguće pružiti im i naprednija objašnjenja o razvoju svijesti.

Veliko je zadovoljstvo vidjeti kako u nekoliko sati dolazi do promjene u unutarnjem doživljavanju sebe. Od napetosti, nesigurnosti i prevladvajućeg intelekta, do jednostavnosti u prepoznavanju osnovnog stanja svijesti svakog od nas - stanja joge, kako to nazavi poznati mudrac Patanđali.

Kao i mnogobrojni prije njih, polaznici ove skupine napustili su tečaj s osmjehom na licu. Sada je na njima da redovitom praksom utvrde naučeno i doživljeno. Slijedeći susret, već za mjesec dana, bit će im orijentacija na daljnjem putu. Najveći test meditacije i njene korisnosti je svakodnevni život, veća smirenost, povećana djelotvornost i prije svega zadovoljstvo koje nepogrešivo zrači iz nas samih.

Karma, dharma i ispunjenje želja (1. dio)

2011-01-21T07:59:00.000+01:00

Poklon za vas! U produkciji Dvostruke duge (potražite ju i na Facebooku pod tim imenom), objavit ćemo predavanje koje sam 17.12.2010. održao u Zagrebu. Predavnje će biti objavljeno u četiri dijela, a za sada uživajte u prvom!

Prvi koraci u novu stvarnost

2011-01-17T14:32:00.001+01:00

Upravo sam završio s Tečajem aktivacije, naprednim tečajem u okviru programa Integralne meditacije. Tjedan dana intenzivnog istraživanja svijesti doista je posebno iskustvo. Budući da za ovaj tečaj treba dosta pripreme - duže vrijeme redovite meditacije, nepostojanje ovisnosti i slično - veliko je zadovoljstvo tim putem provesti svaku novu skupinu. Opširniji izvještaj s nekolicinom fotografija možete pronaći na stranicama Duhovne akademije.

Tišina i namjera

2011-01-15T08:16:00.002+01:00

Nikad ne podcjenjuj snagu tišine u svom životu. Bez tišine, tvoj je um samo list kojeg nosi vjetar. Nikad ne podcjenjuj snagu namjere u svom životu. Kuda god tvoj um ide, i tvoj će svijet krenuti baš tamo.

Svemiri

2011-01-13T07:00:00.002+01:00

U samo jednom svom snu mogu prošetati tusućama svemira - mogu živjeti tisuću života. Ono što mogu vidjeti i doživjeti ne može se ni nabrojati, a kamoli opisati!

Mogu biti više nego lucidan; mogu biti svjestan svog vlastitog neograničenog Jastva. Mogu sanjati, a ne izgubiti sebe. A kada podignem svoje tijelo i iziđem iz svijeta snova, mogu živjeti lucidne živote, baš kao što sam proživio lucidne snove.

Smatraš da uzimaš iz svijeta u kojem se nalaziš. Ali, to je opasni privid. Zapravo, svijet uzima tebe! Ti se njemu daješ i tako prodaješ dijamant koji jesi, a zauzvrat dobijaš slomljenu posudu koja nisi. Nalaziš se u svijetu i sebe stvaraš od njega. Ali, to tako ne mora biti! Svijet bi morao biti U TEBI; morao bi biti OD TEBE! Kada shvatiš tu mogućnost, vidjet ćeš kako se jednina pretvara u množinu: SVJETOVI, mnogo njih, nalaze se u tebi! Tvoji su – potrebno je samo izabrati.

Ali, sada, u ovome trenutku, tužnom za mnoge, svijet – ovaj svijet – je tvoj gospodar, a ti si njegov rob. I tako si duboko uronjen u njega da niti ne vidiš šipke svoje zatvorske ćelije. Zapravo, svojim neznanjem pomažeš da one budu čvrste i nesalomljive.

Kažeš da nemaš vremena za promjenu. Nemaš vremena doći na mjesta razlita od onog na kojem se sada nalaziš i nemaš vremena učiti. Kažeš da postoje ljudi kojima si potreban i stvari koje se moraju obaviti. Tvoja djeca, roditelji, rođaci... tvoj posao, tvoja kuća i tvoj automobil.

Da, slažem se, svima njima si doista potreban. Ali, tko si zapravo ti, da li znaš? I da li je njima potrebna sjenka koja si postao živeći u svijetu koji ti se čak niti ne sviđa? I kome će biti potrebni tvoji ostaci kad te svijet proždre i tebe više ne bude? Koliko ti je vremena preostalo, znaš li? Moglo bi biti da si već odavno otpisan.

Gdje si sada? Potrebna su ti dva, tri dana da dođeš na drugu stranu planeta. Ne zavaravaj se. Ako išta imamo danas, onda je to povezanost. Upotrijebi je. Ne čekaj. Nema više mnogo vremena. Potroši ga na pravi način.

Vrlo skoro otvorit će se nove mogućnosti. Na njih smo čekali nezamislivo dugo. Da li ćeš i dalje spavati, onda kada bi morao biti budan? Ako će biti tako, želim ti lijepe snove. Ali, radije bih te vidio lucidnog, kako u snovima, tako i budnog. Radije bih gledao kako hodaš, trčiš, letiš ovim Svemirima, prožet blaženstvom, vrišteći od radosti!

Probudi se, moj brate po duhu!

Probudi se, moja sestro po srcu!

Očekuje te svijet – stvarni svijet, a ne ovaj u kojem sanjaš sebe kao roba; svijet mnogostrukih Svemira načinjenih od tvojih misli, od tvoga srca i duše. Probudi se.

Stvarnost

2011-01-11T07:41:00.003+01:00

Stvarnost je izvan dosega riječi i misli. Više je od onog što mogu izreći, a manje od onog o čemu mogu misliti. Milijun knjiga ju neće opisati, a samo je jedna riječ previše za nju. Kada ju znamo, ti i ja smo jedno. Da bismo uopće vidjeli razliku između nas, potrebna je određena količina zaboravljanja.

Tko nas je tome podučio?

2011-01-09T10:17:00.005+01:00

Nedavna rasprava na mojoj FB stranici nadahnula me da napišem članak o trenutnoj paradigmi u kojoj svi sudjelujemo. Počelo je s izjavom iz mog članka o Neokulturi: "Paradigma suvremene civilizacije potiče iskustvo pojedinačne svjesnosti. Zbog toga izrastamo odvojeni, usamljeni i uplašeni."

Paradigma o kojoj je riječ nije politička niti društvena – radi se o načinu na koji doživljavamo stvarnost.

Na što mislim kada kažem "pojedinačna svjesnost"?

Možda sam toj izjavi trebao dodati riječicu "samo" ili "isključivo", jer zapravo nema ničeg lošeg u doživljavanju stvarnosti kroz pojedinačnost (individualnost). Ali, da li je to sve? Da li se stvarnost mora doživljavati samo kroz određenu, individualnu točku gledišta, ili postoje i druge mogućnosti? Što je s iskustvom cjelovitosti ili iskustvom jedinstva? Tko nas je tome ikada podučavao?

Tijekom djetinjstva bio sam okružen dobrim ljudima. Svi oni, od mojih roditelja, rođaka, školskih učiteljica i učitelja i drugih, bili su dobronamjerni prema meni. Sve što su činili, činili su za moje dobro. Ili su barem tako mislili.

Od njih sam naučio da moram biti to što jesam (iako je sama definicija toga što jesam ostala potpuno nerazjašnjena); da moram imati svoje mišljenje i stavove; da moram učiti i ojačati kao pojedinc, da bih preživio. Moji učiteljiu su mi govorili (ne nužnu uvijek riječima) da tamo vani čeka opasanost: strašni svijet pun ne tako dobrih ljudi koji će mi nauditi. Naravno, bili su u pravu.

Ne samo to, podučili su me da je svemir prilično strašno mjesto, prepuno prirodnih katastrofa i s vrlo malo sigurnosti, ako je uopće igdje i ima. Tu i tamo, gotovo usput, spominjali su nešto o mogućem postojanju više sile, Boga ili nečeg takvog. Ali, ta je sila uvijek bila transcendentalna i ne odveć vrijedna povjerenja i vremena. Barem ne dok ne ostarimo i nema ničeg drugog što biso radili, osim da čekamo i posjećujemo crkvu.

O, podučili su me i ljubavi i prijateljstvu, a čak sam bio izložen i plemenitim mislima o bratstvu cijelog čovječanstva. Međutim, te su ideje nekako uvijek izgledale oštro suprotstavljene onome što se događalo oko mene. Toliko ljudi je patilo u svijetu da nije bilo teško zaključiti kako je nešto pošlo po zlu.

Vrlo rano sam se otisnuo u potragu za odgovorom – o čemu se radi? Gdje griješimo?

Dijelovi tog odgovora su vrlo složeni, a vjerojatno ima onih dijelova koje nikad neću otkriti. Međutim, u jednu sam stvar potpuno siguran: ako želite znati zašto se gornji katovi zgrade tresu, ispitajte temelje!

Mogao bih sad naširoko i nadugačko pričati o načinu na koji sam došao do tih uvida, ali bolje je biti kratak i, nadam se, jasan. Temelj naše stvarnosti je naše iskustvo te stvarnosti. A iskustvo je zasnovano na onome tko iskušava. Bez promatrača, ne bi bi bilo promatranja. Ako je tako, kakvo je zapravo moje iskustvo? I još šokantnije pitanje: kakav je temelj mog vlastitog postojanja?

Ups! Takva pitanja bila bi vrlo nezgodna za učitelje mojeg djetinjstva! Vjerojatno bi ih smatrali apstraktnim, nekorisnim i nepotrebnim. Pomislite samo: pa samo po sebi je jasno da ja postojim, takav kakav jesam; a i oni postoje, takvi kakvi jesu. Zašto onda postavljati besmislena pitanja o nekakvom "temelju postojanja"?

Pa, vidite, ako se vratim na svoju izvornu misao o paradigmi: sve čemu su nas podučili, dakle paradigma u koju smo izrastali, potiče pojedinačnost - individualnost postojanja i samog iskustva stvarnosti. Radi se o jakom, nepokolebljivom i beskompromisnom poticanju samo jedne vrste iskustva. Iz nekih razloga, međutim, ta ista paradigma ne govori baš ništa o tome TKO je taj kojeg se slavi kao pojedinca? TKO je taj koji zapravo doživljava svijet?

Ono što su o tome rekli meni, istovjetno je onome što su rekli vama: ništa. Pretpostavlja se da "ja" ima neko ime kojim se razlikuje od drugih. Tijekom života uz to ime se vežu određene vrijednosti (poptu znanja, časti, hrabrosti, iskrenosti... ili njihovih suprotnosti). Te vrijednosti se doživljavaju kroz naše odnose, ali to samo po sebi nije na prvom mjestu budući da od toga ne živimo. Na prvom mjestu su važnje stvari poput akademskog statusa, posla, novca, kuće i automobila. Slava i moć se također ne odbacuju.

I to bi trebao biti taj pojedinac – individua na kojoj se zasniva ne samo njezin doživljaj stvarnosti, već i interakcija između pojedinaca, dakle, čitav svijet?

Nitko, doslovce nitko, tijekom cijelog mog djetinjstva nije mi rekao ni riječi o tome tko sam ja zapravo; gdje je to mjesto gdje ja doista JESAM, bez svih tih privjesaka i pridjeva imanja, postizanja, mišljenja ili osjećanja! Možda sam rođen na krivom mjestu i išao u pogrešan vrtić, školu i fakultet. Možda jednostavno nisam imao sreće. Ali, ako je tako, moja sreća je stvarno bila na niskim granama, jer ne samo da mene nisu podučili ničemu o meni samom, već nism sreo baš nikoga koga jesu! K vragu.

Na posljetku sam zaključio da se ne radi o mojoj sreći, već o načinu na koji su stvari organizirane u današnjem svijetu. Paradigma je takva da skriva od ljudi znanje o njima samima! Takav je "sustav". Ljudi koji ne znaju ništa o stvarnima sebi, o temelju svog postojanja, odvojeni su, usamljeni i uplašeni. Kako je netko rekao, idealni kupci!

Zapravo, morao bih malo ispraviti svoju početnu izjavu. Trenutna paradigma ne potiče individualnost, pojedinčanu svjesnost – ona u biti ne potiče ništa osim same sebe! "Individualnost" se u ovom trenutku uglavnom svodi na košaricu punu potrošačkih dobara.

Stvarno iskustvo onog tko iskušava, iskustvo SEBE, zahtijeva drugačiji pristup, drugačiju paradigmu. Ona nije prisutna u ovom trenutku, barem ne u "glavnoj struji".

Zanimljivo je zapitati se zašto naizgled individualističko društvo poput našega, izbjegava stvarno znanje o pojedincu? Odgovor na to pitanje zahtijeva razumijevanje paradoksa stvarnosti, dobro poznatog onima koji imaju stvarna duhovna iskustva. Naime, u trenutku kad dođemo do samog izvora iskustva, do onog tko iskušava, zapravo prestajemo postojati kao odvojena individualnost! Rečeno drugačije, na toj razini nema puno razlike između "ja" i "ti".

I evo nas na nezamislivom mjestu! Nestajanje razlika! Cjelina i Jednost postojanja! Svemir beskonačnih mogućnosti! Neki će to zvati Ljubav, a neki će reći da je sigurno Bog. Možemo o tome razmišljati kao o Ničemu, ali nećemo pogriješiti ako u tome vidimo Sve!

Pa, gdje je to znanje bilo kada smo odrastali? Tko nas je tome podučavao? I gdje je to znanje sada? Možda će novi klinci imati više šansi nego što smo imali mi...

***

Točno znam koju vrstu stvarnosti stvara naša suvremena paradigma. A znate i vi – samo se osvrnite oko sebe. To je to. To je naš svijet.

Možda vi i ja možemo krenuti s te točke i promijeniti situaciju. Znamo li kakvu vrstu stvarnosti i kakvu vrstu svijeta bismo mogli stvoriti na osnovi novih iskustava Cjeline i Jednosti?

Sumnjam da znamo. To je preveliko za naš sadašnji mentalni sklop.

Ali - uvijek možemo maštati, zar ne?

Budni će i dalje kucati

2011-01-04T10:45:00.003+01:00

Tako moćan, a još uvijek pospan?
Zar ne želiš čuti anđele kako kucaju na tvoja vrata?

Ne brini, nema ničeg strašnog u odmicanju stisnutih šaka od ušiju.
Ono što ćeš čuti samo je poziv na slatku igru skrivača!

Mogao bi također ukloniti te stare zavjese s prozora svoje duše.
Vani je proslava! Zar je ne želiš niti vidjeti?

S vremenom, možda i sam postaneš dovoljno hrabar, mekan i prilagodljiv
pa iziđeš i pridružiš se festivalu plesa.

Da, vidim - tako moćan, a još uvijek pospan!
No, ne brini, oni budni će i dalje kucati na tvoja vrata.

posvećeno Deepaku Chopri, jednom od najvećih "kucatelja" našega vremena

Čitajte znakove

2011-01-03T10:00:00.005+01:00

Dani pomrčine, kako je objašnjeno u jyotish analizi 2011., nisu baš najpovoljniji za donošenje odluka ili početke novih pothvata. To znači da se možete (morate) još malo opustiti prije nego prionete poslu! Dobra vijest, zar ne? :-)

No, budući da je prirodna godina (zimski solsticij) otpočela pomrčinom Mjeseca, a sada kalendarska praktično otpočinje pomrčinom Sunca, samo će nesmotreni zanemariti ovo dvostruko upozorenje za cijelo razdoblje koje je pred nama.

Mudri nemaju razloga za strah. Ali jednako tako, koračaju širom otvorenih očiju, s pažnjom birajući svoje sljedeće korake.

Solsticijska čestitka

2010-12-20T11:36:00.001+01:00

Razmišljajući što da poželim svim ljudima za zimski solsticij (21.12.2010. u 23:38, ako se ne varam), za početak novog prirodnog ciklusa, istinsku i pravu Novu godnu, nagovještaj novog života i duhovni blagdan svih stvorenja na ovom planetu, sjetio sam se teksta napisanog prije nekoliko godina. I danas je aktualan, možda još i više nego tada. Zbog toga ga ponovo dijelim s vama, dan uoči početka novog ciklusa života!

Ljudi su vrijeme zimskog solsticija oduvijek prepoznavali kao posebno. Sunce završava svoju silaznu putanju, a na samom dnu ponora, u trenutku kad je tama najsnažnija a noć najdulja, rađa se nova zraka svjetla i počinje novi ciklus života. Religiozne proslave, tradicionalni običaji pa i samo naše mjerenje vremena – sve to više ili manje odgovara kretanju naše zvijezde čija je svjetlost stvorila život.

Kraj svakog godišnjeg ciklusa i početak novog, vrijeme je zbrajanja uspjeha i neuspjeha, izrade novih planova, razmjene čestitaka i dobrih želja. Nadam se da ćete ih mnogo primiti, a još više dati.

U ovo vrijeme proslava poželjet ću vam nešto neouobičajeno. Moja čestitka dolazi s mjesta kojeg bih želio da upoznate. Pročitajte ju i, ako vam se svidi, podijelite s drugima. Mogli bismo time poslati poruku, stvoriti val pozitivnosti koji će nam poslužiti kao putokaz i ulaznica u svijet kakvog želimo živjeti.

Želja tišine

Neću vam poželjeti sreću, jer ljudi o sreći razmišljaju različito. Umjesto toga poželjet ću vam tišinu, jer tišina je mjesto na kojem nastaje sreća. Želio bih da vas vaše vlastite želje dovedu do tišine u dubini vaše svijesti. Na tom mjestu ćete pronaći sve što vam je potrebno da budete sretni.

Mogao bih vam poželjeti mir (da, to vam od sveg srca želim!), ali kako ćete ga postići ako ne poznate tišinu koja se nalazi u vama? Zato vam želim susret s njom! Neka godina koja je pred nama donese tišinu u vaš život. Jer, mir prati tišinu kao jutro Sunce.

Kad bi vam moja želja mogla dati snagu da svladate sve prepreke i nedaće koje vas očekuju, snažno bih vam poželio upravo to! Ali, snagu vam nitko ne može dati, ako ju vi sami ne pronađete. I ona se nalazi na tihom mjestu u vašoj duši, na mjestu kojeg uporno izbjegavate. I zato vam želim da ove godine pronađete to mjesto. Kad to učinite, bit ćete nepobjedivi, a svaka prepreka ispred vas bit će samo jedna nit u tkanju vašeg postignuća.

Ne pada mi na pamet da vam poželim mnogo novaca, jer to još nikoga nije usrećilo. Umjesto toga želim vam obilje tišine, jer tišina je mjesto iz kojeg sve drugo nastaje. Cijeli je svemir stvoren iz tišine, pa kako bi onda vaše potrebe iz toga bile izostavljene? Tražite radije tišinu, tražite tihi izvor u sebi samima, a ostalo će vam biti nadodano.

Mogao bih vam poželjeti mudrosti, jer to vam je zasigurno potrebno. Ali, ni to neću učiniti jer vaša mudrost dolazi iz tihog središta u vama. Nije moguće biti mudar, a ne poznavati tu tišinu. Radije nju tražite, a vaša potraga će sama po sebi biti znak da je mudrost pronašla vas.

Radosti i veselja ste željni? Ako posječete voćku, kakvu radost možete očekivati u njenim cvjetovima i plodovima? Tišina u vama, vaše je korjenje. Želim vam da se nikad od njega ne odvojite. Želim vam živu tišinu; njegujte ju svakoga dana, pa će i vaši plodovi pjevati pjesmu radosti.

Bilo bi lijepo poželjeti vam zdravlje, ali to je prazna želja, ako vi sami ne razumijete odakle ono dolazi. Isti korijen tišine koji hrani vaša postignuća i donosi vam radost, hrani i održava vaše tijelo. Ne činite sebi ono što korijen ne bi činio granama svog drveta. Slušajte svoje tijelo jer ono vam stalno šapće riječi zdravlja. Želim vam dovoljno tišine da čujete taj šapat.

I na posljetku, ona najveća od svih želja – želja da u vašem srcu živi ljubav.

Možda niste primijetili, možda sam vas zbunio, ali upravo to vam govorim cijelo vrijeme! Jer, što je ljubav ako ne naš najdublji korijen? Kako ćemo ljubav nazvati bilo čijim imenom, ako ona ne seže duboko, duboko do samog izvora koji spaja sve ljude i sva živa stvorenja ovoga svijeta? Da biste voljeli, čisto, iskreno i stvarno, morate poznavati tišinu svog vlastitog srca. Iz nje, iz nesagledive dubine ljudske duše, nastaju sreća, mir, snaga, obilje, mudrost, radost i zdravlje. Taj izvor, ta tišina, to je ljubav kojoj još nismo dali ime.

Jer, zapamtite, ljubav, kao i istina, ljepota ili suosjećanje, nemaju imena, roda, spola, rase ili nacionalnosti. Ljubav je sila koja nas najviše spaja u tišini.

Zbog toga vam iz sveg srca želim upravo to: tišinu. Ako je dovoljno poznajete, iz nje će izrasti vaš život - upravo onakakv kakvog priželjkujete!

Ispunjenje želja, karma i dharma

2010-12-18T19:29:00.004+01:00

Jučer, 17.12.2010., u Zagrebu sam, pred punom dvoranonm Pučkog otvorenog učilišta, održao predavanje s naslovom "Ispunjenje želja, karma i dharma". Hvala svima (a bilo je gotovo 300 posjetitelja!) što ste došli! Bilo je veliko zadovoljstvo ponovo govoriti o duhovnim temama!

Više fotografija i prijepis prvog dijela predavanja (drugi dio je bio o jyotish analizi 2011) možete pročitati na stranicama Duhovne akademije.

Duša plesača

2010-12-14T21:44:00.002+01:00

Bilo je to zapanjujeće vrijeme za mene! Putovao sam kroz srednju i istočnu Europu (područje povijesno nazvano "Stara Europa"), od jednog do drugog arheološkog nalazišta. Bio sam uvjeren da su ta mjesta, upravo ona na kojima se nalazi većina starih naselja, posebna – da predstavljaju prava mjesta moći. Tražio sam nešto. Nemir u duši me gurao naprijed – sve dok se nisam prisjetio! Svog života. Našeg života. Onog što smo imali i što smo izgubili. Ali, najznačajnija stvar koje sam se prisjetio bila je – Ples!

Bilo je rano proljeće, izmaglica u zraku. Sjedio sam na jednoj povećoj stijeni u dolini Danila u Hrvatskoj, zagledan u daljinu. Oko mene mir. Staro groblje iza bijelog puta; rimske iskopine s lijeve strane. Ali, moj je um lutao još dublje i dalje u prošlost; četiri, pet tisuća godina prije današnjeg vremena. U svojoj viziji vidio sam mnoge ljude u toj dolini. I ja sam bio među njima.

Dva mjeseca kasnije, Konya, Turska. Sjedim na travnatom brežuljku nazvanom Catal Hujuk. Oči su mi zatvorene, a duša izgubljena u sjećanjima. Ali, to nisu sjećanja iz ovoga života. Vidio sam stvari, znao sam ih, a nisam mogao znati za njih. Ljudi koji su nekada živjeli ovdje bili su različiti. Njihovi umovi, njihove misli i osjećaji bili bi nam strani. Međutim, i oni su bili ljudi poput nas. Samo drugačiji. U mojoj viziji, i oni su, poput naroda iz Danila, uvijek plesali.

Još nekoliko mjeseci poslije. Nalazim se na vrhu Karfi, na otoku Kreti u Grčkoj. Na to smo mjesto došli kao u posljednje utočište, tražeći sigurnost od ratničkih plemena sa sjevera. Napustili smo svoje voljene obale i otišli u planine čekajući smrt. Ali, znali smo – rodit ćemo se ponovo! Doći će vrijeme kada ćemo se prisjetiti tko smo bili, kako smo živjeli i što smo izgubili. Ponovo i ponovo, svakoga dana, i ovdje smo plesali!

Lutao sam još, drugim putevima i mjestima. Kuda god sam došao, otkrio sam još jednu zagonetku nepoznatog mozaika. Kasnije, pisao sam knjige o tim iskustvima. Ali, jedna stvar je bila stalno prisutna i kako izgleda važnije od svga drugoga: prisjećao sam se našeg plesa! Sanjao sam o njemu! Svaki pokret, svaki dah – kako smo to radili i kako smo proslavljali – sve sam to odsanjao; vidio u viziji!

Plesao sam na svim tim mjestima; plesao sam poput izgubljene lude. Ponekad su me razdirale suze, a ponekad nisam mogao podnijeti snagu radosti. Bio sam izgubljen u vremenu. Kako i ne bi kad sam putovao tisućama godina samo da bih se rodio sada i ovdje, prisjetivši se našeg načina života.

Tada sam shvatio da su mnogi prešli isti put; mnogi su prešli ponor vremena i odlučili roditi se upravo sada. Napisao sam te knjige, čak sam pokušao uglazbiti zvukove iz svojih vizija i počeo sam govoriti o drugačijem putu za čovječanstvo. Pustio sam da glas istine poleti van.

I - neki su ga čuli! Došli su! Svi ti ljudi, sve te plesačice i plesači. I oni su se prisjetili. Sada oni ponovo plešu, baš kao što su to činili tisućama godina ranije.

Otkrio sam u sebi dušu plesača. Znam – ja sam neoplesač. A također znam da nas ima mnogo, upravo sada i upravo ovdje. Neki su budni, a neki još sanjaju, čekajući poziv na buđenje. Da li je došlo vrijeme?

Slušajte.

Slušajte!

Plešete li?

Blagoslov za svaki dan

2010-12-13T12:56:00.000+01:00

Neka ti noći budu mirne,
a dani puni blaženstva i ekstaze;
um tvoj poput planinskih vrhunaca,
a misli vjetrovite i britke.

Neka ti srce bude meko i toplo,
a riječi nježne, snažne i istinite.
Prihvaćaj i sjedinjuj, budi dragocijen i jedinstven,
ali ne uvijek jedini i ne uvijek u pravu.

Dubok, površan, na strani ili u središtu;
izvana ili iznutra, budan ili u snu.
Božanski porijeklom, izborom na Zemlji,
to si jednostavno ti - sada i tu.

Ples Boginje!

2010-12-12T20:22:00.003+01:00

Tijekom vikenda 10.-12.12.2010., ponovo je održan treći stupanj Neodancea, popularno zvan Ples Boginje! Dvadesetak sudionika iz Hrvatske i Slovenije proveli su vikend u dubokim plesnim iskustvima. Kao vrhunsko iskustvo NeoDancea, Ples Boginje se može nazvati plesnom tantrom.

Iznimno sam uživao u ovom tečaju, a detaljniji izvještaj možete pročitati OVDJE!

Predavanje u Beogradu

2010-12-10T14:57:00.005+01:00

Poslije pet ili šest godina, bilo mi je zadovoljstvo održati predavanje u Beogradu! Tema je bila "Ljubav - više nije previše", povodom nedavnog izlaska moje istoimene knjige.

Atmosfera je bila izvrsna, ponajviše zahvaljujući odličnim domaćinima, to jest domaćicama iz Astrobalansa. Veliko hvala Zorani, Svetlani i Tatjani što su se prihvatile organizacije predavanja još tamo u šestom mjesecu ove godine. Njihova želja za dobrim vibracijama, trud oko svega i posebice pažnja oko sitnica i detalja zbog koje sam bio počašćen i sretan, učinile su sve ovo mogućim. I potaknule u meni želju da dođem ponovo! :-) Nadam se da će se to ubrzo i ostvariti.

Govoriti o Ljubavi znači potaknuti još jedan val razmišljanja o najvažnijem dijelu našeg života. Vjerujem da smo jučer svi zajedno uspjeli u tome i da će to iskustvo ostaviti trag u mnogima, odmičući nas sve dalje i dalje od razlika, a zbližavajući nas na onom mjestu gdje smo svi jednaki: u našem srcu i duši.

Zatišje prije buđenja - jyotish analiza 2011!

2010-12-06T20:14:00.001+01:00

Svi govore o 2012. Kraj vremena ili kraj svijeta? Početak novog razdoblja za čovječanstvo ili samo još jedna godina u nizu? Nešto se sprema - ali što?

No prije te, nakon milenijske svakako najpoznatije i najtajanstvenije godine našeg razdoblja, čeka nas još jedna – 2011.! Kakva će ona biti? Hoćemo li samo čekati da prođe ili je i ona vrijedna svakog dana kojeg ćemo provesti u njoj?

Najavljujući svoju analizu na FB, "slučajno" sam upisao nešto što smatram sinkronistički značajnim. "Zatišje pred buru" greškom je postalo "zatišje pred budu"! Tako sam spontano izrazio ono što doista mislim o vremenu u kojem živimo; kako o buđenju koje nam se sprema (ne nužno ograničeno samo na 2012., posebice ne samo na jedan datum unutar nje, zimski solsticij), tako i o godini koja je pred nama.

Moram priznati da su prve misli koje su naišle tijekom proučavanja astronomskih i astroloških podataka za 2011., bile pomalo blijede. Na prvi pogled izgledalo je da se suočavamo s ne samo prosječnom, nego i vrlo tihom godinom. Samo po sebi to bi mogla biti dobra vijest! No, nakon pomnijeg zadubljivanja u zbivanja na nebu iznad nas, mojem se unutarnjem oku polako počelo otkrivati bogatstvo 2011. godine. A s njim i njezin značaj!

Da, možda se radi o zatišju prije buđenja, ali ta tišina u sebi nosi veliki potencijal. Naše odluke tijekom 2011., bit će presudne za mnoga desetljeća koja će doći. Drugi dio naziva nametnuo se sam od sebe: godina dobrih odluka!

Jyotish analiza je preduga za blog, pa ako želite dalje, klik na ZATIŠJE PRIJE BUĐENJA - GODINA DOBRIH ODLUKA! Sretno!

Jeste li ikada čuli za windsurfera na anti-depresivima?

2010-12-01T13:33:00.005+01:00

Iznimno sam uživao u čitanju jednog rijetkog i neobičnog teksta – magistarskog rada Petera Francisa Wilkinsona (Master of Philosophy in Visual and Material Culture. Massey University, Wellington, New Zealand).

Radi se o 117 stranica ispisanih znastvenim riječnikom, ali dovoljno jednostavno i čitko za svakog prosječnog windsurfera. Međutim, dok čitate, vjerojatno ćete se brzo zapitati nije li pridjev "prosječan" oksimoron ako se upotrijebi u odnosu na windsurfere?

Pitanje koje sam stavio u naslov ovog članka je zapravo podnaslov jednog poglavlja unutar Wilkinsonovog rada čiji je opći naslov jednako tako interesantan: "Kome treba novac, kad se može jedriti? – paradoks opiranja konzumerizmu kroz sudjelovanje u sportskoj subkulturi".

Na Wilkinsonov rad naišao sam slučajno nakon što sam primio poruku od do tada nepoznatog virtualnog prijatelja (@mobednl). Bila je to ljubav na prvi pogled! Prepoznavanje ideja i, naravno, slaganje s njima, onako iz duše. Wilkinsonov rad je dostupan svima, pa ako vam se čita u originalu evo ga OVDJE (radi se adobe fileu, skida se malo duže). Moj članak je samo niz utisaka i misli koje sam imao čitajući ovaj doista interesantan tekst.

Ponajprije, moram istaknuti da će svaki (soul)windsurfer vrlo lako prepoznati opise svoje "opsjednutosti" vjetrom. Ali, malo tko će o tome razmišljati u terminima otpora glavnoj struji konzumerizma, otpora kulturnim očekivanjima i otpora ideji ekonomskog kapitala kao prvenstvene mjere uspjeha. Te riječi zvuče ozbiljno, ali su, uvjeren sam, sasvim blizu istini.

Uvijek sam znao da windsurferi dolaze iz svog vlastitog svemira; oni su posebna vrsta ne samo među ljudima, nego i među drugim sportašima i rekreativcima. I, sudeći prema Wilkinsonovom istraživanju, čini se da sam bio u pravu!

Wilkinson piše: "Pripadnici windsurferske subkulture kroz svoj način života izražavaju otpor prema konzumerizmu, prevladavajućoj ideologiji našega društva. Međutim, da bi slijedili taj način života moraju kozumirati priličnu količinu materijalnih dobara u obliku opreme koju koriste. Pitanje je, dakle, što ti sudionici zaporavo konzumiraju? Što ih motivira da žrtvuju ono što je potrebno žrtvovati da bi sudjelovali?"

Ne bi li pronašao odgovor na svoja pitanja, Wilkinson je, i sam windsurfer, promatrao, razgovarao, neslužbeno i službeno, istraživao te, naravno, mnogo čitao i mislio.

U želji da ukratko prenesem glavne zamisli, počet ću s pitanjem subkulture. Moram priznati da nisam do sada o windsurfingu razmišljao u tim terminima, ali je ideja zapravo logična i očigledna. Wilkinson objašnjava terminologiju i razloge zašto se odlučio na izraz "lifestyle sport". (Imam teškoća s prevođenjem tog izraza pa ću ga ostaviti takvog kakav je.)

Spominje se i dilema da li je jedrenje na dasci uopće sport? Sviđa mi se razmišljanje Tima Danta koji govori o "igri" više nego o sportu, a također i Belinde Wheaton koja spominje izraz "umjetnost". Moje mišljenje, kao zagriženog i poprilično opsjednutog windsurfera, je da se radi o sve tri stvari istodobno!

Ima li razlike između drugih sličnih sportskih, a opet drugačijih aktivnosti i jedrenja na dasci (jer, u opticaju su različiti termini poput "ekstremni sportovi", alternativni sportovi", "treći sportovi", "whiz", "adrenalinski" i slično)?

I, da li su i te aktivnosti neka vrsta otpora konzumerizmu? Mogle bi biti, ali windsurfing je svakako poseban i jedinstven među njima. Zašto?

Zato što windsurfing nikada nije uspio stvarno privući masovnu pozornost. Slike i prizori windsurfinga jesu komercijalizirane kao ideali slobode i mladosti, ali sama akcija, sam sport nikad se nije raširio na opću populaciju, za razliku od drugih sportskih "rođaka" koji su počeli kao alternativni (recimo većina uličnih sportova na "daskama" poput skatebaordinga, ili čak snowboardinga, mountain bajkinga i slično) a završili izrazito komercijalizirani i pretvoreni u veliki biznis. Windsurfing je pošteđen takve krute sudbine.

Razlog zbog kojeg je tome tako (mi windsurferi smo stvarno sretni ljudi!) je djelomično u tome što je jedriti na dasci prilično teško naučiti. Krivulja učenja je mnogo sporija nego kod drugih sportova, a potrebni su mnogi sati prije nego možete reći da sad jedrite, makar malo i kratko. Ta činjenica je suprotna zahtjevima suvremenog brzog načina života. Površne aktivnosti, koje nisu toliko zahtjevne, mnogo je lakše iskoristiti u komercijalne svrhe.

Za Wilkinsona, kao znastvenika, windsurfing stoga pruža rijetku prigodu. On piše: "Jedrenje na dasci je samo po sebi značajno jer je pošteđeno preuzimanja od strane velikih komercijalnih kompanija, pa tako imamo mogućnost proučavanja lifestyle sporta koji se razvija bez izravnog utjecaja masovnih medija."

Uzgred, ne mogu se oteti dojmu da upravo svjedočimo istom procesu komercijalnog preuzimanja u slučaju kite-surfinga. Tu je vještinu lakše naučiti (iako vjerojatno opasnije), pa vjerujem da će se kitesurfing "probiti" do šire publike i tako postati jedan od komercijaliziranih takozvanih "alternativnih" sportova. To je samo moje mišljenje, ali smatram da će windsurfing izdržati i zadržati svoj poseban status stvarnog, autentičnog i slobodnog lifestyle sporta.

Tajna je u predanosti. Upravo količina predanosti windsurfingu određuje njegov subkulturalni status. Predanost se ne vidi samo u količini vremena posvećenoj tome, već i u činjenici da windsurferi često tome podređuju svoj život: gdje žive, koje poslove rade, pa čak i odnose kakve imaju. Tako kaže Wilkinson i, naravno, u pravu je. Znam to iz osobnog iskustva!

Evo, da to kažem vrlo izravno: ne možete glumiti da ste windsurfer! Kod većine drugih sličnih aktivnosti, moguće je kupiti opremu, obući neku odgovarajuću odjeću, izlaziti s pravim ljudima na prava mjesta i tako postati dio subkulture odnosno tvrditi da imate svoj "životni stil". Drugim riječima, vanjskim znakovima možete pokazivati svoju "pripadnost" nečemu. U windsurfingu toga jednostavno nema! Nema zapravo ničeg na čemu bi se mogla zasnovati komercijalizacija. Morate biti na vodi, s vjetrom, činiti to – jedriti, i tako utvrditi svoj "status" za kojeg su vam potrebni bezbrojni sati vježbanja. Tek tada ste windsurfer!

To je razlog zašto windsurfing nije masovan i zašto mnogo ljudi vjerojatno nikad neće ući u to područje. Jednostavno je prezahtjevan za prosječnog potrošača suvremenih dobara. On traži podosta žrtvi, ponajviše volje i vremena. Na prvi pogled, to može izgledati kao prepreka za popularizaciju, ali istodobno upravo to je razlog zašto su oni koji ipak jedre na dasci tako posebni! Pokazuju upornost, autentičnost snagu volje i zapravo rade suprotno onome što se očekuje od potrošača. Windsurferi žive svoj život!

Wilkinson ističe da je upravo ta predanost i odlučnost da se uobičajeni prioriteti stave na prvo mjesto, ono što je presudno za definiciju otpora suvremenoj potrošačkoj kuluri. Windsurfing često zahtijeva od ljudi da ugroze svoj ekonomski potencijala (smanje prihode da bi mogli više vremena biti s vjetrom) a time se jasno izražava odbacivanje prevladavajućeg društvenog priznanja materijalnom bogatstvu kao najvišoj vrijednosti.

Ne mogu a da ne spomenem svog prijatelja Pierra, australskog Hrvata, i njegove čuvene rečenice: "Dok puše, ne poznaš!". Ona se odnosila na njegovu dragu suprugu, a izražavala je, vrlo simpatično, stanje stvari i poredak prioriteta. Njih dvoje su to, koliko znam, izvrsno riješili, ali neki ne uspijevaju. Englezi imaju izraz "windsurfing widow" – widnsurferska udovica, koji se odnosi na djevojku ili ženu koja čeka da se njezin dragi vrati s jedrenja.

A što je onda važno windsurferima? Oni pretpostavljaju zabavu natjecanju, a slobodu cijene daleko iznad bilo kakvih pravila. Pravi su buntovnici, ti windsurferi! Ne mare za to koliko su bogati, samo ako mogu određeno vrijeme provesti na vodi s vjetrom. Individualci su, hedonisti (ali ne lijeni, već vrlo usmjereni i odlučni), te njeguju neku čudnu, gotovo izvanzemaljsku, anti-natjecateljsku etiku.

Motivacija

Wilkinson postavlja vrlo značajno pitanje: da li takav životni stil doista postoji ili je i on stvoren od proizvođača windsurf opreme i oblikovan u zamamni paket "svijeta iz snova"? Nisu li i windsurferi samo druga vrsta potrošača, te i dalje ostaju robovi snolikog svijeta lažne slobode? To je teško pitanje i vjerojatno jedno od onih koje izazivaju mnogo rasprava. Ali, Wilkinsonov odgovor – treba li reći da se slažem s njim? – je pozitivan: da, takav način života postoji i vrlo je stvaran!

Tajna je u motivaciji. Windsurferi su potrošači windsurferske opreme. Neki od njih mogu biti žrtvom reklame i kupovati stvari koje im zapravo ne trebaju za dobro jedrenje. Ali, uglavnom oni ne konzumiraju robu – oni konzumiraju iskustvo! Windsurferi koriste svoju opremu zbog njene vrijednosti (iskustvo na vodi), a ne kao znak prestiža ili statusa. I ovdje ponovo imamo onaj dio o otporu – živi se zapravo protivno potrošačkoj i društvenoj klimi.

Citiram Wilkinsona: "Windsurferi iznad svega teže unutarnjem zadovoljstvu stvarnog iskustva koje se opisuje različitim izrazima: zona, tijek, "buzz", "stoke"... te ne mare za površne izraze lažnog poistovjećivanja.

Ispitivanja među windsurferima Novog Zelanda ukazala su tri najveća činitelja motivacije:

1. iskustvo "getting high", zone ili transcendencije
2. katarza ili oslobađanje od napetosti
3. estetski razlozi (lijepo je!)

Treći razlog je pomalo iznenađenje, ali eto, tako stoje stvari. Između svih drugih svojih neobičnosti, windsurferi na visoku razinu motivacijskog poriva stavljaju i doživljaj ljepote.

Razlozi poput zdravlja, tjelesnog vježbanja i privlačnosti drugim ljudima su vrlo malo zastupljeni. Dakle, mi ne jedrimo zbog ideala tjelesne ljepote, mladosti i zdravlja, ili nekih drugih površnih razloga. Isto vrijedi i za iskustvo koje Wiklinson naziva "komunitas" – isustvo koje dijelimo s prijateljima ili grupom. Ono je prisutno kod windsurfera u obliku povezivanja s prijateljima po jedru i dasci, važno je, ali ne predstavlja primarni motivacijski činitelj za jedrenje. Dakle, rijetko tko postaje windsurfer samo zato da se pridruži gangu. Kud svi Turci, tud i mali Mujo, jednostavno ne vrijedi za windsurfere!

Ponovno se može osjetiti ta razlika između uobičajnih motiva prosječne osobe i onih prisutnih kod windsurfera. Prosječna će osoba, sportaš ili rekreativac, učiniti mnogo toga da bi ostao zdrav, spreman i tjelesno privlačan. Ali, te površne stvari ne zanimaju windsurfere, barem ne toliko da bi zbog toga jedrili. Ne, oni su spremni žrtvovati ekonomski status, promijeniti posao, preseliti se na neko neobično mjesto, posvetiti stotine sati vjetru... ali ne zbog nekih trivijalnosti. Njihov glavni razlog za tako nešto je, njima očigledan a drugima nejasan, osjećaj kojeg Wilkinson naziva "biti u struji, biti u toku" (in the flow).

Duh

I sad dolazimo do onoga što stvarno volim! To je onaj dio "duše", onaj "soul" u windsurfingu. Čak sam saznao da su neki znanstvenici također dali isto ime toj posebnoj orijentaciji u pristupu sportskoj aktivnosti (Duncan Humphrie i izraz "soul-boarders")!

Što to znači "biti u struji"? Mihaly Csikszentmihalyi opisuje to iskustvo na slijedeći način: "Koncentracija je tako snažna da nema nikakve preostale pažnje koja bi se usmjeravala na razmišljanje o bilo čemu nevažnom, nikakve brige o bilo čemu. Nestaje svijesnost o sebi i osjećaj za vrijeme se iskrivljava."

Ovaj opis zvuči poput neke drevne joga sutre! Zparavo, budući da znam nešto o Patanđaliju (pisac joga sutri), a znam ponešto i o windsurfingu, mogu slobodno reći da Csikszentmihalyi zapravo opisuje jedno od stupnjeva u razvoju svijesti, neku vrst samadhija. I to sve povezuje s windsurfingom. Zapanjujuće!

A ima i još: Csikszentmihalyi kaže da iz tog iskustva toka, nastaje zadovoljstvo. To je, naravno, ona čuvena jogijska svijest blaženstva!

Neću nastavljati dalje u tom smjeru. Kao što mnogi znaju, već duže vremena održavam posebne web stranice (Soulwindsurf) posvećene isključivo takvim iskustvima. Možemo ih nazvati "zonom", "tokom", "samadhijem", nije važno. Važno je da su ta iskustva tu i da ih, ako ih razumijemo, možda možemo unaprijediti i učiniti trajnijima. (Inače, ovaj članak je izvorno napisan na engleskom, a možete ga pročitati u tom obliku OVDJE.)

Sve u svemu, moram izraziti svoje divljenje suvremenim mlađim misliocima i znastvenicima: konačno su počeli shvaćati i opisivati duhovne tajne jedrenja na dasci!

Imajte na umu da je riječ o PRIMARNOM motivacijskom činitelju za windsurfere! Možda je teško takvo iskustvo izraziti riječima (Wilkinson napominje da su ispitanici imali teškoća opisati što im se zapravo događa na vodi), ali je ono usprkos tome vrlo stvarno. I to je glavni razlog zašto windsurferi čine to što čine!

Evo kako još jedan znastvenik, Patrick Laviolette, opisuje to iskustvo: "Takva aktivnost iskrivljuje uobičajeni doživljaj vremena, prostorne orijentacije i kretanja. Događaji su ubrzani ili usporeni na neproporcionalan način tako da se mijenja doživljaj protoka vremena."

Pa, možete razmišljati o rečenom, a možda bi netko tko to iskušava upravo tako i opisao. Moje iskustvo s prosječnim windsurferom ili windsurfericom je da on ili ona pozanju to iskustvo na neverbalnoj razini, na razini "utjelovljenog znanja". Međutim, često će ih upravo društvena indoktrinacija spriječiti da o tome misle ili da se o tome izražavaju (radi se o neobičnim iskustvima, "otkačenim", o tome nitko ne priča). Umijesto toga, oni to jednostavno čine i doživljavaju na vodi, ulazeći u tok, u zonu, u windsurfersku nirvanu, neovisno o svojoj sposobnosti ili voljnosti da to kasnije izražavaju.

Wikinsonov rad sadrži još mnogo drugih zanimljivih stvari, poput pripreme za jedrenje koju on poistovjećuje s nekom vrstom rituala procjene uvjeta na vodi. Također govori o elementu "slučajnosti" i osjećaju koji iz njega proizlazi da se radi o igri neke "više sile", nečeg što je izvan dosega pojedinca. Zapravo, svi soulwindsurferski elementi o kojima sam pisao u svom prvom, sada već klasičnom članku o soulwindsurfingu, su na ovaj ili onaj način pokriveni i razrađeni u tom tekstu.

Članak ću završiti citatima dva odgovora iz intervjua sa (soul)windsurferima s Novog Zelanda.

"Kada netko nazove i traži sastanak, ja najprije provjerim windguru. Ako će biti vjetrovito, kažem da su mi svi termini popunjeni – do prvog dana bez vjetra."

"Pitao sam ga da li bi želio biti uspješniji u očima društva, a on je odgovorio: 'Ma ne, ja samo želim windsurfati."

Tajne labirinata

2010-11-22T17:26:00.004+01:00

Ako se ne varam, prvi put sam hodao labirintom u Budimpešti, u rano ljeto 2002. Bio je to neobično, pa čak i smiješno iskustvo. Nacrtali smo klasični kretski labirint na hladnom kamenom podu neke renesansne dvorane. Zapravo, samo smo ga ocrtali upotrbeljavajući ljepljivu traku!

Tada nisam znao da će se to iskustvo, nejasno kakvo je već bilo, pretvoriti u jednu od najzanimljivijih pustolovina moga života: otkrivanje tajni labirinata!

Prvo je hodanje bilo smirujuće, ali zapravo nisam osjetio ništa posebno. Tek nakon nekoliko sati primijetio sam da cijelo vrijeme razmišljam o tome kako sam se osjećao u labirintu i nakon toga. Te sam noći sanjao kako hodam labirintom. Ali, labirint u mojem snu se razlikovao od onog kretskog! Na određeni je način bio sličan, ali s više staza is različitim okretima. Sjećam se da mi je prva misao nakon buđenja bila: "Ima li više različitih vrsti labirinata?"

Na to sam pitanje dobio brzi odgovor pretraživši mrežu svih mreža. Wow! Labirinti su bili posvuda! I stari su, jako stari. Mogli bismo reći da su s nama od početka vremena.

Ali, što su oni? Crteži? Neka vrst umjetnosti? Obrasci za plesanje? Mistični simboli? Ostaci neke drevne tehnologije? Ili možda sve to zajedno?

Bio je to prvi korak u mojoj potrazi za tajnom labirinata. Slijedećih nekoliko godina bio sam doslovce opsjednut njima. Crtao sam ih na papiru i računalu, izrađivao ih od kamenja i bilo kakvog dostupnog materijala i ocrtavao ih na pijesku svake plaže na kojoj sam se našao. Cijelo sam vrijeme razmišljao o njima.

Gutao sam i knjige o labirintima, ali one nisu zadovoljile moju žeđ za znanjem.

Da, bio sam svjestan da svi ti labirinti, bilo s Krete, Skandinavije, Sjeverne ili Južne Amerike, Indije i ostalih dijelova svijeta, stvaraju neko posebno iskustvo u ljudima koji njima hodaju, ili čak samo promatraju njihov vijugavi dizajn. Ali, što to zapravo labirinti čine? I kako?

Odgovore na ta pitanja nije lagano dobiti. Zapravo, ne tvrdim da ih znam čak ni danas, nakon godina proučavanja labirinata; nakon što sam posjetio drevna mjesta i arheološke iskopine Stare Europe; nakon što sam izgradio na desetine njih (čak i cijeli grad labirinata!); i nakon što sam napisao knjigu o njima i redovno, gotovo dnevno prođem kroz barem jedan od njih.

Međutim, danas ipak znam o njima mnogo više nego što sam ikada slutio da je moguće znati. Moje je istraživanje, koje je bilo subjektivno i zasnovano više na skupljanju iskusatava a manje na čitanju knjiga i skupljanju informacija, rezultiralo barem djelomičnim razumijevanjem kako labirinti djeluju i zašto je hodanje njima tako posebno iskustvo za mnoge ljude.

Za mene, labirinti su generatori energije i inteligencije. Svaki obrazac labirinta titra različito sa sviješću osobe koja njime hoda. Čak i svaka staza u svakom labirintu ima svoju simboliku i stvara poseban učinak.

Koliko zapravo ima različitih labirinata? Pa, teoretski, postoji bezbroj labirintalnih obrazaca s jednako tako bezbroj različitih učinaka na ljude koji njima hodaju. Labirinti su izvor beskrajne kreativnosti. Možete i sami otkrivati nove obrasce. U knjizi "Labirinti i njihove tajne", ponudio sam osnovnu strukturu od devet labirinata. Nazivam ih "nebeskim labirintima" jer je njihova simbolika povezana s planetarnim simbolizmom koji odgovara većini astroloških sustava širom svijeta.

Projekt nebeski labirinti je jedan od meni najdražih. Sretan sam što je toliko mnogo ljudi prepoznalo vrijednost labirinata nakon što je objavljena moja knjiga. Doslovce stotine njih je izgrađeno u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni, Španjolskoj, pa čak i Kaliforniji i Australiji. Vjerujem da će se labirinti i dalje nastaviti pojavljivati!

Pozivam vas da posjetite nove web stranice o labirintima, i naučite više o tome što su i kakvi su, kako se grade i gdje sve nastaju NEBESKI LABIRINTI.

Jedino mjesto na svijetu (za sada, ali na nekoliko mjesta su gradovi labirinata u izgradnji i gotovo dovršeni) na kojem postoji devet nebeskih labirinata u odgovarajućem odnosu i odgovarajuće orijentacije je naš Grad labirinata (Centar za neokulturu, Badličan, Hrvatska). Nadam se da to uskoro neće biti tako – vjerujem da će se ubrzo pojaviti više "gradova labirinata" posvuda oko nas. Učinak i utjecaj takvog doista čarobnog mjesta može biti od velike dobrobiti za cijelu okolinu, posebice za stvaranjem mirnijeg, kreativnijeg i sretnijeg svijeta za sve nas.

80% svih žena je imalo djecu, a u tome je uspjelo samo 40% muškaraca!

2010-11-16T12:45:00.001+01:00

Prije par dana na FB sam postirao link na članak "Ima li nečeg dobrog u muškracima?". Budući da je članak na engleskom i podugačak, vjerojatno većina nije imala mogućnost proučiti ga. Ako bude prijevoda, postirat ću i link na njega, a u međuvremenu, dok se ne riješi prijevod, samo kratki komentar.

Pogled na statističku distribuciju u članku je ispravan i otkriva podatke koje inače ne bismo uočili. Ali, prava "bomba" je, po mojem mišljenju, podatak o tome da se 80% svih živućih žena reproduciralo (imalo djecu), a da je to uspjelo samo 40% muškaraca!

S druge strane, objašnjenje koje se nudi za tu činjenicu je... hm. Ide se nadugačko u objašnjavanje razlika u motivaciji, a koje su zasnovane na potrebi za reprodukcijom i objašnjenjem razlika u reproduktivnim potrebama žena i muškaraca,

DNK analize, sudeći prema člnaku, pokazuju da su naši preci bili 80% žene i 40% muškraci. (Naravno, svako dijete ima jednu biološku majku i jednog biološkog oca, ali te analize pokazuju da su neki muškraci iznimno neuspješni u reprodukciji svojih gena, a neki iznimno uspješni, dakle imaju mnogo više djece, dok većina nema nijedno.) Radi se o cjeloukupnoj povijestii čovječanstva, ne samo o posljednjih par stotina ili tisuća godina.

Članak objašnjava tu činjenicu kako već objašnjava (pribjegavajući klasičnoj priči o tome što žele žene a što muškarci, kad je u pitanju seks i reprodukcija).

A vi? Da li je vama ta priča prohvatljiva? Smatrate logičnim i prihvatljivim da je ta ogromna razlika od DVOSTRUKOG broja žena koje su se uspjele reproducirati, naspram broja muškaraca kojima je to uspjelo, tijekom cijeloukupne povijesti čovjekova života na ovom planetu objašnjiva prevladavajućim shvaćanjem ljudske seksualnosti?

A sad malo o seksu!

2010-11-04T19:24:00.004+01:00

Nisam imao previše vremena za dovršavanje čitanja knjige "Seks u zoru", ali se nadam da ću biti marljiviji čitatelj tijekom nekoliko slijedećih dana. No, zato imamo novi članak na Ljubavi.org (Seks u zoru, Nova kultura i korjeni višeljublja) koji govori o osnovnim postavkama te knjige. Iznimno zanimljivo i, što da kažem, nekako imam osjećaj da je sasvim blizu istini. Pročitajte, preporučujem.

Kao pobuda na čitanje, evo što, između ostalog, on-line izdanje "Newsweeka"kaže o tome: "Zaboravite sve što ste mislili da znate o porijeklu vrsta. "Seks u Zoru" sprema se dokazati da su naši pretpovijesni preci bili sretni i zdravi velikim dijelom zahvaljujući čestom, ravnopravnom, višeljubnom i glasnom grupnom seksu!"

Eto. Pa sad pročitajte, razmislite i... kako vam već volja! :-)

Tri Nachiketine vatre

2010-11-01T11:07:00.002+01:00

Uoči "Dana mrtvih", u vrijeme kada okrećemo pozornost prema onima koji su nam dali život, a napustili ovaj svijet prije nas, održao sam iznimno dragu mi radionica "Život-smrt-život". Četrdesetak polaznika iz Hrvatske i Slovenije prošlo je teoretski i praktični dio radionice koja osvjetljava umiranje i smrt na sasvim drugačiji način: slaveći život!

Više informacija o tome možete pročitati na stranicama Duhovne akademije. Zainteresirani tamo mogu pronaći i najnoviji update kalendara događanja, to jest radionica, predavanja i tečajeva.

Evo fotografije s radionice Život-smrt-život, neposredno nakon trosatnog inicijacijskog procesa koji predstavlja praktični dio radionice! Za sve one koji iole ozbiljno razmišljaju o svom životu i razvoju svijesti, toplo preporučujem Život-smrt-život!